Aktivnosti SSDBiH	25.04.2008

Intervju: Predsjednica Svjetskog Saveza Dijaspore BiH

Senada Softić-Telalović za Sarajevo-x.com: Dijaspora domovini šalje 7 milijardi KM

 

Predsjednica Svjetskog saveza dijaspore govori za naš portal o maćehinskom odnosu države prema 1,3 miliona njenih građana u dijaspori, o tome zašto ljudi ne žele da se vraćaju, zašto je dijaspora najveća vrijednost i najbolji ambasador BiH u svijetu i tome kako se političari dosjete dijaspore samo pred izbore.

Razgovarao: Asim Bešlija

Gđo Softić-Telalović, priča o odnosu države BiH prema njenoj dijaspori razasutoj po cijeloj zemaljskoj kugli je poprilično tegobna i frustrirajuća i sve na račun građana u dijaspori. Kako biste sada ukratko definirali taj odnos s obzirom da je prošlo 13 godina od kraja rata?

Jednom riječju rekla bih da je to još uvijek jedan pravi maćehinski odnos. Neshvatljivo je kako većina u Bosni i Hercegovini ne vidi važnost i značaj bh. dijaspore. Tu mislim i na institucije vlasti, ali i na većinsko razmišljanje bh. građana. Na nas se gleda s nekom dozom ljubomore, zavisti i odbojnosti. Ja ponekad razumijem takav odnos ljudi, jer ipak većina građana Bosne i Hercegovine bi da bude na našem mjestu isključivo iz ekonomskih razloga. Moram da budem i samokritična i da kažem da vrlo često lošu sliku o nama u dijaspori stvaramo mi sami kad dođemo u BiH u ljetnim mjesecima i pravimo se Amerikancima, Englezima i ostalom bjelosvjetskom gospodom i glumimo "strance" u dresovima reprezentacije BiH, s video kamerama oko ramena. No, da se vratim na odgovor na vaše pitanje i da još dopunim da mi ne očekujemo puno od Bosne i Hercegovine, mi samo tražimo da budemo ravnopravni građani svoje domovine, i da nas se ne tretira strancima nego svojim najrođenijima.

Odnos države uzrokovao je i to da se mnogi ljudi odriču matičnog bh. državljanstva i prihvataju ono zemlje u kojoj sada žive. Prema vašim informacijama, kakvo je raspoloženje ljudi u smislu krajnje odluke koje državljanstvo radije da zadrže?

Ja moram da budem iskrena i da kažem da ni u kom slučaju neće biti dobro da u većim razmjerama dođe do tog izbora. Apsolutni gubitnik bi bila država Bosna i Hercegovina, a i mi sami u dijaspori, a najveći i jedini dobitnici bile bi države čija bi državljanstva uzimali. Velika većina bh građana u dijaspori ne želi da bude dovedena u tu mat poziciju i da bira, srcem ili glavom. Ne mislim da bi veliki broj izabrao samo bh. državljanstvo nauštrb državljanstava zemalja u kojima trenutno žive. Bosna i Hercegovina ne smije dozvoliti da izgubi stotine hiljada svojih državljana jer nije i neće biti na to prisiljena nego samo treba i mora da ukine famozni član 17 Zakona o drzavljanstvu i potpiše bilateralne ugovore o dvojnom državljanstvu sa zemljama koje to traže.

Ljudi i dalje odseljavaju iz Bosne i Hercegovine. Da li Svjetski savez dijaspore ima precizne podatke o tome koliko ljudi trenutno živi i radi van domovine?

Ni mi u Svjetskom savezu niti bilo ko u institucijama u BiH nema preciznu i tačnu brojku o tome koliko nas je van domovine. Podatak koji mi koristimo je isti kao i zvanični podatak koji koriste institucije BiH, a to je da nešto više od 1,3 miliona građana porijeklom iz BiH živi u dijaspori. Precizne i tačne podatke vjerovatno iz mnoštva razloga nećemo nikada imati. Po našim procjenama, otprilike 78% građana u dijaspori su napustili (većinski protjerani) Bosnu i Hercegovinu od 1991 - 1996 godine.

Šta nam možete reći o interesu ljudi za povratak u Bosnu i Hercegovinu? Konkretno, vi ste u Australiji, pa da nam možda prenesete raspoloženje koje tamo vlada među bh. iseljenicima.

Kad je Australija u pitanju situacija oko povratka je specifičnija i rekla bih teža nego u drugim zemljama, jednostavno zbog daljine, a i zbog kvalitete života ovdje. Što su ljudi bliži BiH i što češće dolaze nekako im je povratak i želja za povratkom jača, čvršća i realnija. U Australiji želju za povratkom uglavnom iskazuju stariji ljudi, ali uglavnom su te želje daleko od realizacije. Mnogi bi da se vrate ali žao im je ostaviti djecu i unučad, i tako dan za danom, pa mnogi u tim razmišljanjima i obole i nikad više ne vide svoju rodnu grudu.

Mlađi ljudi koji su započeli novi život u ovoj zemlji vrlo malo razmišljaju o povratku, ali afirmativno govore o posjetama BiH i očuvanju veza sa svojom domovinom. Generacije koje se rađaju u dijaspori teško da će ikad i pomisliti na Bosnu i Hercegovinu kao destinaciju za život ali na nama je da u njih usadimo sjeme svog porijekla i da bar nikad ne zaborave ko su i šta su, i da barem nauče naš jezik i bar ponekad dođu u zemlju svojih nana, deda, majki i očeva.

Ono što se čini još pogubnijim za samu BiH jeste činjenica da sve manje ljudi u dijaspori glasa na izborima. Slažete li se sa ovom ocjenom?

Kako je zanimljivo da se sve političke stranke sjete dijaspore kad dođu izbori. Svi nas onda maze i paze, i mole da izađemo na izbore aludirajući da glasamo "naravno, za njih" jer samo su oni naši zaštitnici i spasioci. Ma, iskrena da budem, najveći problem je u nezainteresiranosti ljudi za glasanje. Nije to samo problem sa dijasporom, zar nije tačno da i u BiH ne glasa 50% ljudi s pravom glasa. Svi smo se mi zaglibili u ovo blato i smrad koje nam ostavi Dejton, a naši vajni političari nastavljaju da još više ukaljaju i zabetoniraju to stanje. Mislim da bi trebao i morao da bude mnogo veći odziv bh. dijaspore za izbore, zbog nas samih, jer kako možemo očekivati da se poboljša stanje ako sami ne učinimo ništa. Mi treba da izađemo na glasanje i da biramo one koji će nas poštovati kao izborno tijelo i koji će bar minimalno ispuniti naše zahtjeve. S druge strane Bosna i Hercegovina mora da učini minimum minimuma i da nam olakša glasanje. Registracija birača u dijaspori se mora pojednostaviti i mora nam se omogućiti glasanje u diplomatskim predstavništvima i klubovima bh. zajednica širom dijaspore. Ja vam garantujem da bi odziv birača bio udvostručen ili, da budem i malo optimističnija, i utrostručen.

Konkretan rezultat neglasanja dijaspore, posebno građana bošnjačke nacionalnosti koji su protjerani iz svojih gradova, jeste da ti gradovi osim što su etnički čisti, dobijaju i etnički čistu vlast. Mislite li da su ljudi u dijaspori toga svjesni?

Očito je da naši ljudi koji su protjerani iz manjeg entiteta nisu svjesni toga. Nisu svjesni da je budućnost Bosne i Hercegovine u njihovim rukama, da njihov glas vrijedi pet glasova u BiH, nisu svjesni jer niko im o tome ne govori. A, da smo svi zajedno svjesni, znali bi da dijaspora može i da ima moć da izmjeni kompletnu strukturu vlasti u BiH. Niko u BiH za ovih 15 godina nije bio u stanju da pripremi program edukacije naše dijaspore, niko nikad nije došao u dijasporu i objasnio važnost glasanja, činjenicu da ako ne glasamo da nećemo ni participirati u vlasti u općinama u kojima nas fizički nema. Kasno će nam svima biti sutra kad izgubimo i onih par općinskih vijećnika jer neće imati koga predstavljati i zastupati ako ne glasamo.

Generalno gledajući, čini se da je bh. vlastima stalo da ima što slabije veze sa dijasporom i da se dijaspora što manje petlja u njene poslove u BiH, jer je očito da bi toliki broj građana mogao napraviti velike promjene. Da li vi prepoznajete takvu politiku u BiH?

Postojanje te "politike" vrlo jasno prepoznajemo, posebno u manjem entitetu, jer vlasti u RS su svjesne naše moći, dok Sarajevo nije svjesno niti zna da tu "snagu dijaspore" upotrijebi za dobrobit cijele Bosne i Hercegovine.

Možete li nam navesti koja obećanja vlasti BiH nisu ispunila prema dijaspori? Prvo je svakako izmjene u Izbornom zakonu BiH.

I meni i vašim čitaocima bi oduzelo dosta vremena da navodim koja obećanja prema dijaspori bh. vlasti nisu ispunile. Lakše mi je da vam navedem koje obećanje su ispunili, barem djelimično; jedino se otpočelo s priznavanjem diploma stečenih u inostranstvu za povratnike.

Šta građanima u dijaspori najviše smeta u današnjoj BiH, ovakvoj kakva jeste?

Najviše nam smeta razjedinjenost i podijeljenost društva, katastrofalno loše političko uređenje zemlje, vrlo loše rukovođenje ekonomskim dobrima, nevjerovatno loš, i za svaku osudu, odnos prema najpotrebnijim grupacijama u bh. društvu – bivšim borcima, bolesnim osobama, penzionerima i ratnim vojnim invalidima. Smeta nam veoma pasivan odnos velikog broja građana prema državi, smetaju nam i grozimo se podjela u školama, pa čak i u vrtićima. S takvim idejama nećemo daleko dogurati. A, poseban problem je megalomanska i veoma lijena administracija i veći broj nesposobnih političara koji će ovu prekrasnu zemlju odvesti u nestanak.

Dobro je poznato da dijaspora kući pošalje ogroman novac na godišnjem nivou što je za samu BiH jako dobro. No, šta je sa ostalim vezama i načinima saradnje sa domovinom. Ulaganja, naučna saradnja, ili možda uvoz iz BiH u zemlje trenutnog boravka. Ima li toga?

Prošle sedmice Centralna banka je objavila da je dijaspora i ove godine poslala više od 3 milijarde KM u zemlju, a mimo financijskih ustanova, iz ruke u ruku, putem koverti, još dodatnih 3 do 4 milijarde su unesene. Pored direktnog slanja novca, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da svake godine u BiH dođe preko 200,000 turista iz dijaspore i njihov kapital koji se troši je značajan za ekonomiju BiH. Jednom riječju dijaspora čuva "socijalni mir".

S druge strane vrlo mali broj od 1,3 miliona građana u dijaspori, ulaže u neke specifične biznise u BiH, a za to postoji mnoštvo razloga. Mimo financijskog ulaganja najveći potencijal koji dijaspora nudi BiH je izvoz bh. proizvoda. Naši ljudi u dijaspori kupuju i koriste naše proizvode i na tome se može još mnogo više poraditi jer su mogućnosti velike.

I za kraj, mislim da će vrijeme pokazati da najveće blago koje BiH ima je upravo njena dijaspora, pogotovo na polju školovane, uspješne dijaspore koja je itekako integrisana u sve sfere naučno/poslovno/profesionalnog života globalnog svijeta, te putem dijaspore BiH stvaraju se sve jače veze sa ostalim zemljama svijeta. BiH postaje sve bolje plasirana na globalnom planu.

Izvor/Source: 'sarajevo-x.com'