PRESS RELEASE
11 juni 2006
Saopćenje povodom objavljene četničke rap pjesme "Da koljemo" zbog koje je gospođa Nataša Kandić u petak 2 juna 2006. godine uručila prijavu Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu protiv N.N. autora i izvođača.
Ovo je saopćenje, prije svega radi podrške gospođi Kandić a ne publicitet četničke pjesme, ali nažalost istu moramo spomenuti i priložiti za vašu evidenciju.
Pitamo se kad će vlada BiH poduzeti bilo kakve mjere protiv sijača mržnje i svih oblika nacionalizma i fašizma koji nas samo podsjećaju da rat i mržnja još uvijek traju i da je na nama svima da se borimo protiv takvih. Mi moramo biti ponosni na osobe poput gospođe Kandić, ali bez naše cijelokupne pomoći njena borba će biti samo borba sa vjetrenjačama
Mi se moramo ujediniti protiv svih oblika nacionalizama bez obzira s koje strane dolazili.
Senada Softić-Telalović
Pedsjednica Svjetskog saveza dijaspore BiH
OGLEDALO MRŽNJE
Čitajući pjesmu koja se tako avetski pojavila na stranicama interneta, moraš se upitati kojoj vrsti ljudi pripadaju ti isti koji su je napisali, a i oni koji su je i objavili. Pitamo se odakle u tim ljudima tolika mržnja i žeđ za krvlju, osvetom i ubijanjem?
Ne vjerujem da su oni toliko stari, preko 500 godina, pa da mogu da pamte tursko doba. Međutim, to je zaista nevažno, jer Turci su narod koji živi u Turskoj!
Uvijek je među ljudima bilo i neljudi kojima je sve sveto ono što je najcrnje, a to su nacisti i fašisti. Njih je lako prepoznati, oni su ti koji mrze sebe ujutru, a poslijepodne i sebe i druge.
Zapitati se je, kako se tolika mržnja mogla očuvati u svim ovim godinama? Vjerovatno odgoj utiče dosta na formiranje ovakvih ličnosti, vec od malih nogu.
Svi se mi rađamo kao bijeli pergament na koji se prvo upisuju roditelji, prosvjetni kadar, društvo i pergament će biti takav, kako je na njemu ispisano!
Pitati se, da li je uopšte potrebno reagovati na ovakve stvari i pridavati im pažnju, jer je to ono što ovi krivotvorci i upravo i žele.
Međutim, mi lično više poklanjamo pažnju toj hrabroj humanitarnoj radnici, gospođi Nataši Kandić koja je ponovo (po koji put) smogla snage da i ovaj slučaj proceduira k sudu.
Zato je podržavamo, jer je borac za ljudska prava i zaštitu onog osnovnog ljudskog dostojanstva i građanske slobode, bez obzira na nacionalnu ili narodnu pripadnost.
Međutim ko se krije ili šta se krije iza ove pjesme, slučajnost svakako nije. Zašto se pojavljuju ove pjesme baš sada, to je pitanje na koje treba tražiti odgovor. Polazeći nekim hronološkim redom, slažući kocku po kockicu, dobijemo kompletnu sliku. Vode se pregovori o statusu Kosova, na drugoj strani održan je referendum u Crnoj Gori, u Srbiji su kako sad stvari stoje radikali u uzlaznoj političkoj moći, u Bosni I Hercegovini su propale incijative za usvajanjem ustavnih amandmana, iz Republike Srpske dolaze nove ideje o reaktiviranju tog nacionalizma, izjavom o neophodnosti odvajanja RS putem referenduma.
Od koga dolaze takve ideje, pa od najvećih ličnosti iz života Republike Srpske, Milorada Dodika, Ivanića i da ih ne bih sve nabrajali, jer u tome su svi jedinstveni!
Takve ideje se čak prezentuju i u Srbiji, ili bolje takve ideje dolaze iz Srbije. Takvom izjavom vjerovatno se indirektno želi i uticati na Haški sud, i na donošenje konačne odluke na tužbu Bosne i Hercegovine protiv bivse Zajednice Srbije i Crne Gore, za genocid.
Druga stvar, pripremaju se opšti izbori i sve stranke zauzimaju svoje busije iz kojih će da nastupaju u ime sebe, ali ne u ime naroda i rješavanju njihovih egzistencijalnih problema. Isto tako na drugoj strani imamo tzv. ugroženost Hrvata, oni traže treći entitet ili reorganizaciju BiH. Bošnjaci su ti koji se pozivaju na dejtonski sporazum onda kad im odgovara, a kad to nije slučaj onda su za njegovu izmjenu. Na drugoj strani ni svjetske sile ne sjede skrštenih ruku, nego kroz sredstva javnog informisanja poturaju nove evropske karte gdje nema BiH, ona je podjeljena između Srbije i Hrvatske.
Eto, to su ti motivi koji stvaraju pogodno tlo i koji guraju ovakve ljude da objavljuju takve pjesmice. Sve je to orkestrirano i oni žele da iskoriste ovakve trenutke gdje se kako izgleda sve može reći, bez ikakvih posljedica.
Pitanje nad svim pitanjima, da li je BiH od 1991. godine pa do sad imala strategiju državne politike?
Jest, ali ne državnu nego stranačku.
Zato se pojavljuju ovi mučenici iz redova najcrnjih partija da promovišu sve, ali samo ne istinu. Oni priznaju zločin i zločince, ali ne priznju kult žrtve! Takvi pojedinci su produkt svojih stranaka i njihovih ideologija, a i naravno oni su sami takvi.
Kako se boriti protiv tih ideologija i tih mračnih sila?
Prvo edukacijom koja počinje u porodici, sankcionisanjem svega što je upereno protiv drugog i što izaziva izlive mržnje, ali i mjenjanjem političkog sustava koji je radikalan, uspostavljanjem demokratskih principa, ako je to moguće i ako to Svijet želi.
Svakako rješenje je bilo, i to ostvarivanjem održivog povratka, ali izgleda da od toga nema ništa!
Zato je potrebno više ovakvih ličnosti kao što je gđa Kandić koja se bori protiv takvih i njihovih ideja, ali da li je i ta njena borba dovoljna sama po sebi da bi se preobrazilo jedno stanje koje vodi ničemu, to je druga priča!
Svjetski savez dijaspore BiH
SSD BIH 11 juni 2006