ISTORIJAT
OPSIRAN IZVJESTAJ SA PRIPREMNOG SASTANAKA ZA ODRZAVANJE KONGRESA BOSANSKOHERCEGOVACKE DIJASPORE U VELIKOJ BRITANIJI (LONDON, 23. - 24. JUNI 2001.)
AMBASADA BOSNE I HERCEGOVINE - LONDON
Matice Iseljenika Bosne i Hercegovine
MINISTARSTVO ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE
Skupština Grada Sarajeva - Sluzba za društvene djelatnosti
Bosnian Cultural Society «PREPOROD»- AUSTRALIJA
ZAJEDNICA BOSANSKOHERCEGOVACKIH ASOCIJACIJA U DANSKOJ
POLOZAJ GRAÐANA BiH U NIZOZEMSKOJ
BOSNJACKA DIJASPORA U SJEDINJENIM AMERICKIM DRZAVAMA
POLOZAJ GRADJANA BiH U SVICARSKOJ
ZAKLJUCCI SA PRIPREMNOG SASTANKA ZA ORGANIZOVANJE KONGRESA BH DIJASPORE - LONDON, 23-24 JUNI 2001
Ideju o organizovanju Kongres bosanskohercegovacke dijaspore pokrenuo je gospodin Mustafa Karavdic, predesjednik Preporoda-Sidnej. Gospodin Karavdic je inicirao ovu ideju 1997 godine. Predlagao je da se Kongres odrzi u Londonu, svijetskom centru ekonomske i politicke moci. Jedno od mnogih pisama koje je gospodin Karavdic poslao trazeci podršku je pristiglo i na adresu Zajednice BH udruzenja u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj, 1999 god. Upravni Odbor ove zajednice je podrzao ovu ideju i u tom cilju organizovao Inicijativni Odbor koji je radio na realizaciji iste u djelo.
Sastanak u Londonu je rezultat dvogodisnjeg rada ovog odbora.
Sastanku je prisustvovalo više od stotinu delegata iz najveceg broja zemalja svijeta gdje zive BH izbjeglice: Australija, Austrija, Velika Britanija, Bosna i Hercegovina, Danska, Holandija, Irska, Švicarska, SAD i Švedska. Norveška, Francuska i Njemacka su najavljeno neposredno ucesce zamjenile prigodnim pisanim referatima u kojima su izlozili svoja gledišta i stavove.
Sastanak je otvorio gospodin Osman Topcagic, Ambasador BiH u Londonu. Sve zemlje ucesnice podnijele su prigodne referate u kojima su ponudena rjesenja za bolje ustrojstvo bh dijaspore, bolju komunikaciju, ali i u korelaciji sa maticnom drzavom.
Odluceno je da se Osnivacki kongres odrzi krajem novembra u Sarajevu. Kao novo zajednicko ime prihvacen je naziv: SVIJETSKI SAVEZ DIJASPORE BOSNE I HERCEGOVINE. Osnovno opredjeljenje Svjetskog saveza dijaspore BiH ostaje multietnicka i multinacionalna BiH a time multietnicki i multinacionalni Savez sa otvorenim ulazima za sve narode koji zive u BiH i prihvataju je kao svoju domovinu
U ovom izještaju iznosimo pregled najvaznijih dogadjaja sa sastanka koji je protekao u izuzetno radnoj atmosferi. Normativna akta su preradjena verzija u koju su uvršteni prijedlozi koji su izneseni na sastanku. Formirana je i Komisija pravnika koja ce raditi na usaglašavanju daljnjih prijedlog i do 15. septembra treba da izradi završnu verziju normativnih akata koji ce biti ponudeni Kongresu na usvajanje.
Zahvaljujemo se svima organizacijama i pojedincima koji su podrzali ovu ideju i pruzili pomoc pri organizovanju sastanka.
INICIJATIVNI ODBOR: M. Karavdic, Z. Pasic, Z.Besara, N. Filipovic, M. Širanovic, B. Franic , F. Kevric, N. Alimajstorovic, A. Ceric, F. Ticic i I. Kadunic.
P R O G R A M
SUBOTA 23. JUNI 2001
09.00 REGISTRACIJA
10.00 OTVARANJE SASTANKA - POZDRAVNA RIJEC DOMACINA
10.10 POZDRAV PREDSTAVNIKA BIH AMBASADE-LONDON
10.20 IZVJESTAJ INICIJATIVNOG ODBORA
10.35 DRZAVA I DIJASPORA (PREDSTAVNICI MINISTARSTVA ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE, MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA, MATICE ISELJENIKA BIH)
11.20 PAUZA
11.35 BICE I DUH BiH DIJASPORE U SVIJETU ( REFERAT U TRAJANJU OD 10 MINUTA PREDSTAVNIKA ZEMALJA UCESNICA KOJI CE BITI IZLOZENI PO ABECEDNOM REDU )
14.10 RUCAK
15.10 RAZMATRANJE DOPUNE I IZMJENE NORMATIVNIH AKATA SVJETSKOG SAVEZA BIH DIJASPORE I PRIPREME ZA ORGANIZOVANJE KONGRESA
17.30 ZAVRSETAK RADA
19.30 VECERA I ZABAVNO VECE
NEDELJA 24. JUNI 2001
10.00 USVAJANJE NORMATIVNIH AKATA I DEKLARACIJE O OSNIVANJU KONGRESA
12.00 PAUZA
12.15 SASTANAK I DOPUNA INICIJATIVNOG ODBORA I DONOSENJE ODLUKE O ODRZAVANJU KONGRESA BIH DIASPORE U SARAJEVU
13.00 RUCAK I PRIGODNO OBRACANJE DOMACINA OVOG SKUPA
15.00 KRAJ I ISPRACAJ GOSTIJU
PREMIER WEST HOTEL; 28-34 GLENTHOME RD.; LONDON W6
Poštovane dame i cijenjena gospodo
Izuzetno mi je zadovoljstvo i cast što danas prvi govorim na skupu koji ce sigurno otvoriti potpuno novu dimenziju u organizovanju BiH Dijaspore. U ime organizatora - ZAJEDNICE BOSANSKOHERCEGOVACKIH ASOCIJACIJA I HUMANITARNIH ORGANIZACIJA U VELIKOJ BRITANIJI I REPUBLICI IRSKOJ - NETWORK BIRMINGHAM zelim pozdraviti uvazene goste iz BiH, predstavnike Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, BiH Ambasade i Ministarstva vanjskih poslova, Skupštine grada Sarajeva, Matice Iseljenika BiH i Mladih Muslimana, zatim inicijatora ove ideje Dr Mustafu Karavdica iz dalekog Sidneya, predstavnike udruzenja i organizacija iz Australije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Danske, Francuske, Holandije, Norveške, Njemacke, Republike Irske, SAD, Švicarske, Švedske i Velike Britanije. Svi oni koji na bilo koji nacin imaju dodira u organizovanju ovakvih skupova znaju kako je to tezak posao. Stoga bih zelio da se zahvalim prije svega clanovima inicijativnog odbora gospodama Jasmini Turajlic, Zdenki Besari, Branki Franic, Kelimi Dautovic, gospodi Faruku Ticicu, Zaimu Pašicu, Anesu Cericu, Nihadu Filipovicu, Dagu Ðumrukcicu, Feridu Kevricu, Muhamedu Siranovicu, Idrizu Kadunicu, Idrizu Saltagicu i Spahi Bajricu, Hajrudinu Omerovicu i Zlatku Vukmirovicu, te svakako današnjim domacinima clanovima BiH Kluba Brent iz Londona na izuzetnoj upornosti i kvalitetnom radu.
Iskreno se nadamo da cemo tokom ovog vikenda donijeti istorijske odluke o osnivanju Svjestskog Saveza BiH Dijaspore i datumu odrzavanja Kongresa biH Dijaspore u Sarajevu. Mi smo u tu svrhu pripremili radne materijale koji ce biti polazna osnova za diskusiju.
Na kraju, zelim vam uspješan rad i boravak u Londonu.
Namik Alimajstorovic
predsjednik
AMBASADA BOSNE I HERCEGOVINE - LONDON
Gospodo ministar
Poštovane dame i gospodo
Izuzetna mi je cast i zadovoljstvo da vas pozdravim i zazelim
dobrodošlicu u London. Velika.je stvar da se pripremni sastanak za skup BiH dijaspore odrzava baš u takvom svjetskom centru kakav je London.
Drago mi je da ste se odazvali pozivu organizatora ovog sastanka i da ste u ovolikom broju prisutni danas ovdje. Cinjenica da dolazite ne samo iz razlicitih drzava, nego i sa razlicitih kontinenata govori sama za sebe. A nije bilo davno kada ste pod dramaticnim okolnostima cesto spasavajuci goli zivot napuštali Bosnu i Hercegovinu i nalazili spas u drugim drzavama. Do iseljavanja ili izbjeglištva nikada ne dolazi pod normalnim uslovima. Dolazak u stranu drzavu znaci spas, ali znaci i susret sa nepoznatim. I u tom nepoznatom treba organizovati zivot za svoju porodicu, treba postati dio nove zajednice. Tezak je to izazov. Mislim da je zaista impozantno kako je veliki dio izbjeglica iz BiH uspio da u novim sredinama nade svoje mjesto, da se medusobno poveze, da drzi vezu sa svojom domovinom, da postane dio nove sredine. Impresivni su i rezultati koje postizu vaša djeca u školama i na fakultetima.
Dijaspora se cesto vidi i kao izvor snage za drzavu iz koje dolazi. Dijaspora postaje lobi za svoju drzavu, iz dijaspore dolaze investicije. Ja sam uvjeren da veliki broj vas vec sada u svojim novim sredinama predstavlja glas za BiH, glas koji se cuje i nosi poruku onoga po cemu je BiH uvijek bila poznata.- glas tolerancije, razumijevanja, zajednickog zivota. Taj glas ce biti jaci ako vi djelujete zajedno. Do sada ste se uspješno organizovalli i radili u drzavama u kojima zivite. Ovo današnje okupljanje je novi kvalitet u vašem organizovanju. To je dokaz vaše snage.
Ja vam zelim uspješan rad ovdje u Londonu i vjerujem da cete uskoro organizovati i vaš veliki skup u Sarajevu u Bosni i Hercegovini.
Osman Topcagic
Ambasador
Poštovana gospodo, zelim da vas srdacno pozdravim i da vam se zahvalim što ste svojim prisustvom uvecali znacaj ovog Radnog sastanka i što ste svojim dolaskom potvrdili znacajnost ove manifestacije. Zelim da vam se predstavim. Zovem se Faruk Ticic i sekretar sam Bosansko-Hercegovackog Networka za Veliku Britaniju i Republiku Irsku. Dopusticete mi da vam izlozim kroz šta je sve ovaj inicijalni odbor prolazio:
Na zadnjem sastanku Generalne skupštine Networka, odrzanog u Birminghamu 23.10.1999 godine, pored ostalih aktivnosti koje je Network planirao za ovu godinu nalazi se i akcija o pokušaju ozivljavanja jedne stare ideje o odrzavanju skupa Bosansko-Hercegovacke dijaspore.
Ta ideja nije ništa novo, zagovarala se i ranije, ali prije dvije godine predsjednik kulturnog društva "Preporod" iz Sidneja, Dr.Mustafa Karavdic, pokrenuo je zanimljivu inicijativu za osnivanje zajednice svih udruzenja iz cijelog Svijeta, sa prijedlogom da se skup odrzi u Londonu kao centru politicke i ekonomske moci.
Poslije usvajanja tog programa, predsjednik Networka je napravio inicijalno pismo koje je razaslato širom Svijeta, a takode i po lokalnim asocijacijama.
Pismo je trebalo da ispita kakvo je interesovanje o takvom pitanju, kako u dijaspori tako i u matici drzavi. U tom pismu se govori o skupu-susretu, kongresu Bosansko-Hercegovacke dijaspore, ostavljajuci svima na razmišljanje šta bi to trebalo da bude.
Pismo je zauzelo vidno mjesto u Bosansko-Hercegovackim medijima, a posebno u novinama. Reportaze su objavljene u "Ljiljanu"(3.01.2000), "Vecernjim novinama" (11.02.2000), "Oslobodenju" (31.01.2000) i "Dnevnom avazu".
Zahvaljujuci ljudima iz Networka napravljena je Web stranica na Internetu, pa je i na taj nacin informacija bila dostupna širom Svijeta.
Pocela su pristizati prva pisma podrške, kako od pojedinih organizacija tako i od pojedinaca. Spomenut cu samo neke:
- Saltagic Tajib iz Wichite - Texas u svom pismu od 3.01.2000. predlaze da se taj satanak odrzi u Sarajevu kao gradu simbolu
- Edab Becirbegovic u pismu od 8.02.2000. podrzava ovu akciju i istice da ce Merhamet iz Sarajeva, ciji je on predsjednik, dati svoj doprinos
- Dip. Ing. Muhamed Karavdic iz Wiene - Austrija podrzava zapocetu inicijativu
i trazi više informacija
- Safet Orucevic, gradonacelnik Mostara, spreman je da se licno ukljuci u ovu akciju.
- Isto tako sa ovom idejom upoznat je i Ministar Spoljnih Poslova gos. Jadranko
Prlic prilikom njegove posjete Londonu u Januaru ove godine. Njegova podrška
trebalo bi da nešto znaci.?
- 31.01 2000. Dolazi nam pismo podrške od naše ambasade iz Japana, od gos.
Benjamina Marinka.
- Doktor Šemsudin Hadrovic, iz istoimene klinike iz Sarajeva, predlaze da to bude
kongres Bosansko-Hercegovacke dijaspore koji ce graditi i afirmirati istoimeni
lobi.
- Idris Saltagic objavljuje reprtaze o skupu u Skandinavskim listovima, a sekretar
Networka uspostavlja kontakte kako sa politickim predstavnicima, tako i sa predstavnicima naših udruzenja u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj.
- 23.02.2000. dobijamo pismo podrške od savjetnika gos. Alije Izetbegovica, Mirze
Hajrica, koji istice potrebu formiranja jednog organa koji bi suradivao sa nama u
daljem radu.
- Dolazi nam podrška iz Ludna - Švedske od doktora Ferida Hukovica koji zajedno
sa Klinickim Centrom Univerziteta iz Sarajeva predlaze da to bude skup
Bosansko-Hercegovacke inteligencije.
- 17.02.2000. gos. Orucevic šalje novo pismo kojim zaduzuje clana svog kabineta
MR. Milana Jovicica da saraduje sa nama.
Uspostavljeni su direktni kontakti sa predstavnicima Akademije Nauka Bosne i Hercegovine, sa predsjednikom gos. Purivatrom i Prof. Muhamedom Filipovicem, te sa predstavnicima Kluba 99 i Savezom Bosansko-Hercegovackih Intelektualaca. Svi oni pordzavaju ovu ideju.
Poslata su pisma u pedeset naših predstavništava širom Svijeta, ali na zalost, odziva nije bilo)
Sa svim prikupljenim informacijama išlo se na sastanak Izvršnog odbora Networka koji je odrzan u Darbiju 11.03.2000. Na tom sastanku formirana je Radna ili Inicijativna grupa sa zadatkom da nastavi zapocetu aktivnost oko organizovanja Bosansko-Hercegovacke dijaspore, što je bila i odluka ovog sastanka. Grupu su sacinjvali dokazani aktivisti Networka i predstavnici ambasade. Naglašeno je da vrata ostaju otvorena za sve one koji zele da se ukljuce ili zele da napuste Radnu grupu.
Pored formiranja Radne grupe, donesena je odluka da to bude skup Bosansko-Hercegovacke dijaspore, i da mjesto odrzavanja treba da bude ono koje pruzi najbolje uslove.
Ko moze da ucestvuje na ovom skupu? Svi oni kojima je Bosna i Hercegovina u srcu i koji nisu uprljali ruke o NJOJ. Posebno je istaknuto da je organizator i pokretac cijele akcije Izvršni Odbor kao organ Networka. Na kraju sastanka, na kojem se diskutovalo i o drugim problemima, odluceno je da naredni sastanak bude u prostorijama naše ambasade u Londonu.
Da bi pomenuti sastanak u Londonu bio sto produktivniji, 20.03.2000. poslano je pismo-upitnik svim lokalnim asocijacijama kako da se one direkno ukljuce u citav proces.
Sa svim prikupljenim informacijama, kako iz Svijeta tako i iz lokalnih udruzenja išlo se na Londonske sastanke odrzane u prostorijama ambasade. Na prvom sastanku odrzanom 19.04.2000. donesene su neke kljucne odluke:
- Skup bi se trebao odrzati u Londonu kao centru svjetske i ekonomske moci
- Skup bi se imenovao "Skup Bosansko-Hercegovacke Dijaspore", sa ciljem
- Da se izvrši ujedinjenje dijaspore i poveze sa maticom drzavom
- Skup treba da bude antipolitican, koliko je to moguce, jer iako se mi ne bavimo politikom, politika se bavila i bavit ce se nama.
Gospodin ambasador je predlozio da se sve ovo podigne na neki veci nivo. Licno smatram i spreman sam podici tu ideju na bilo koji nivo u cilju ostvarenja te ideje (samo da se ideja ostvari.)
Isto tako gos. ambasador se obavezao de ce sa svojim saradnicima dostaviti spisak adresa poslovnih ljudi kako iz Svijeta tako i iz Velike Britanije koji bi trebali da pokazu interesovanje za ovaj skup.
Na pomenutom sastanku formirane su tri grupe za dalji rad. Prva grupa je zaduzena za pravljenje programa sa zadatkom da napravi inicijalni program do narednog sastanka.
Druga grupa je zaduzena za propagandni dio posla. Zadatak grupe je bio da pošalje pisane informacije kako na adrese dobivene od strane ambasade, tako I na adrese koje su dobivene na drugi nacin. I treca grupa, postojeca finansijska komisija, trebala je da napravi projekat troškova i razmotri kako da se ti troškovi pokriju.
Prije odrzavanja drugog sastanaka u Londonu 9.05.2000. clanovi grupe za pravljenje programa su se medusobno usaglasili i izašli sa jedinstvenim programom. Projekat rada Skupa je iznesen na sastanaku i nakon toga razaslat širom Svijeta na usaglašavanje da bi se konacno mogao usvojiti. Grupa za informisanje poslala je pisma na oko 100 adresa širom Svijeta i cekalo se na odgovore.
U ljetnom periodu nastupa jedno veliko zatišje, ne dogada se ništa. Od 100 poslanih pisama ni na jedno ne dobijamo odgvor. Poslije sezone godišnjih odmora ocekivao se novi podsticaj na daljem angazovanju, ali naprotiv kao da se osjeca doza hladenja od daljeg angazovanja. Izgleda kao da je neko pojedincima proturio krok glavu da je to krupan zalogaj za nas. Da bi se provjerilo zašto nema odgovora iz Skandinavskih zemalja stupilo se u kontakt s predstavnicima njihovih ambasada i njihovih udruzenja. Mozda ce se neko pitati zašto su vazne te skandinavske zemlje, ali morate znati da u tim zemljama zivi preko 100.000 naših izbjeglica. Poslije tih razgovora došlo se do saznanja da "oni nisu dobili nikakva obavjesti", pa smo opet poslali naše programe.
Zakazuju se dva naredna Birminghamska sastanka. Prvi je odrzan 15.07.2000. Na tom sastanku potvrdeno je da je odziv vrlo slab, pa je odluceno da se napravi upitnik koji ce se sastojati od direktnih pitanja o zelji i nacinu ucešca svih zainteresovanih.
U tom periodu preko naše ambasade dolazi nam jedno veoma interesantno pismo od Ministarstva Spoljnih Poslova. Naime radi se o tome da nam MSP-a postavlja uslov o formiranju inicijalnog odbora sastavljenog od predstavnika sva tri naroda, i nakon ostvarenja takvog jednog odbora spremni su da se ukljuce i pomognu oko realizacije ove ideje. Pismo izgleda malo neobicno ako se zna da u našem sastavu ima delegata iz sva tri naroda, i da uvijek isticemo da su vrata za ulazak u Radnu grupu otvorena za svakog zainteresovanog.
Iz spiska od 100 adresa koje smo dobili od ambasade 46 su pripadnici druga dva konstitutivna naroda, ali niko on njih nije našao za shodno da odgovori na naša pisma.
Po tom pitanju poslali smo i odgovor na sve to, ali do dan-danas nismo dobili ništa.
Poslali smo i dva pisma, jedno na ruke Predsjednika Predsjedništva gos. Alije Izetbegovica, drugo Ministru za izbjeglice gos. Martinu Raguzu. Odgovor dobijamo od savjetnika Alije Izetbegovica gos. Mirze Hajrica, ali ništa novo niti konkretno kako da nam pomognu. Od Ministra za Izbjeglice nikad nismo dobili nikakav odgovor kao da ga ne zanima njegov resor.
Dolazi nam pismo od udruzenja "Preporod" iz Australije kojim potvrduju svoje ucešce i de ce snositi dio svojih troškova. Isto tako dolazi nam potpora od Rijaseta - Islamske zajednice iz Sarajeva, koji su spremni da daju svoj doprinos.
Dolazi i drugi sastanak odrzan u Birminghamu na kome se donose konacne odluke vezane za dalje angazovanje. Finansijska komisija napravit ce inicijalni program troškova Skupa uz pomoc predstavnika udruzenja iz Londona i kao takvo poslati svim zainteresovanim bilo da se oni nalaze u Velikoj Britaniji ili drugim drzavama.
U tom periodu dolazi nam pismo podrške ambasade Danske, tacnije od gospode Lamije Tanovic. Dobijamo pismo podrške od Saveza Bosansko-Hercegovackih Udruzenja iz Danske, s porukom da su spremni ucestvovati na ovom skupu i prijedlogom njihovog programa. Dobijamo pismo od gos. Sabita Milinkicha iz Sidneja koji podrzava našu ideju i spreman je da da svoj doprinos. Dolazi nam pismo podrške od predsjednika Matice Iseljenika, Avda Hebiba koji nudi pomoc u granicama svojih mogucnosti.
U svom prvom pismu od Saveza Bosansko-Hercegovackih Udruzenja iz Švedske istice se da bi se Kongres trebao odrzati u Sarajevu.
14.10.2000. dolazi nam pismo sa sjednice predstavnika naših udruzenja iz Skandinavskih zemalja odrzanom u Kopenhagenu u kojem se predlaze de se Radni sastanak odrzi u Engleskoj a da se Kongres odrzi u Sarajevu, te da mi budemo nosioci te inicijative. Istovremeno oni su spremni da ucestvuju na ovom skupu.
10.11.2000. dobili smo pismo od udruzenja iz Njemacke koja su pokazala zainteresovanost za ovu našu ideju, to su:
- Bosna iz Leverkuzena
- Slobodna Bosna iz Kelna
- Kultur Sport iz Hagena
- Merhamet i Sarajevo iz Oberhauzena, te
- Udruzenja iz Dizeldorfa i Mulhema
Dobili smo i pismo od Sima Esica, knjizevnika i biznismena koji vodi izdavacku kucu "Bosanksa Rijec" i koji je spreman da ucestvuje po bilo kakvom osnovu.
Poslije svih ovih silnih pisama, novinskih reportaza, telefonskih razgovora, postavljalo se pitanje "Šta dalje?".
Ako znamo da u Svijetu zivi preko 1.500.000 naših zemljaka, ako znamo da je u posljednje vrijeme našu zemlju napustiolo oko 250.000 mladih ljudi i ako znamo da se 62% ljudi izjasnilo da zele da napuste maticu drzavu licno smatram da se sa akcijom odrzavanja Skupa mora nastaviti. Mi ne zagovaramo da se ljudi ne vracaju, vec zagovaramo da se ti ljudi organizuju i priblize maticnoj drzavi. NAŠ MOTO JE JAKA DIJASPORA JAKA DRZAVA!!!
Naša dijaspora smatra se jednom od najmnogobrojnijih i najobrazovanijih u SVIJETU!
Mi znamo dosta o našoj matici, ali da li ta matica zna dovoljno o nama? Još niko nema tacan broj naših iseljenika i neke stvari moramo i sami pokrenuti jer nije samo dovoljno da se od nas trazi da glasamo. Sa takvim stavom, poslije mnogo peripetija, nadglasani su svi oni sumnjicavi, kako po lokalnim asocijacijama tako i po asocijacijama drugih drzava. I na toj sjednici odrzanoj u Birminghamu pobjedila je ideja koja se više nije mogla zaustaviti. Prihvatili smo prijedlog koji je došao iz Skandinavskih zemalja da se u Londonu odrzi pripremni sastanak a u Sarajevu kongres.
Poslije toga došao je prelomni sastanak u Oxfordu 1.05.2001. Odredeni su datumi odrzavanja 23 i 24 Juni, te nacini finansiranja sastanka. Zapisnik iz Oxforda poslan je na sve raspolagajuce adrese sa zahtjevom da se dostave imena delegata do 10 Juna. Ali kako to obicno biva, cekao se posljednji dan prijave stvarajuci probleme organizatoru.
Poslije Oxfordskog sastanka sve je postalo opipljivo i realno. Sav taj dvogodišnji rad donio je rezultate i kad sad vratim sliku unazad svi nam daju podršku, ali niko ništa konkretno. I mi sami smo cesto lutali, cesto sumnjajuci da li radimo pravilno ili dovoljno. Cesto smo nailazili na nerazumjevanje, kako medu clanovima naših asocijacija tako i šire. Pri kraju kad se vidio neki rezultat dolazili su neki novi ljudi sa novim idejama. Zelim da im porucim da vremena ima i da ce imati mnogo mogucnosti da kroz buduci rad to ostvare. Isto tako u direktnim kontaktima sa predstavnicima drugih dijaspora cesto smo morali da budemo strpljivi i dajemo pravilne odgovore na sugestije takve prirode kao što je - kako to nije naša ideja i slicno, ali na kraju smo uvijek našli zajednicki izlaz.Ako u prošloj godini nismo imali neke vece podrške od politicke garniture iz prošlog saziva, od novoizabranih ministara ta podrška izgleda ne izostaje.
Zelja nam je uvijek bila da uskladimo primjedbe koje su dolazile sa raznih strana. Po tome smo najviše saradivali sa predstavnicima Skandinavskih zemalja koje su u svojim drzavama vršile propagandu i pripreme za ovaj sastanak. Predstavnici te dijaspore napravili su pravilne akte koji su posluzili za izradu konacnih prijedloga. Cesto je dolazilo i do nesporazuma ali smo kroz razgovor uspjeli da se usaglasimo.
Zelio bih da istaknem jednu licnost koja nam je od prvih pocetaka davala veliku podršku, gospoda Lamija Tanovic. Licno sam joj veoma zahvalan jer sam iz razgovora s njom uvijek nalazio nove motive da bi se sve ovo privelo kraju.
Isto tako zelio bih da istaknem veliku podršku koju smo imali od predstavnika naše ambasade. Moram biti pošten i priznati da ti odnosi nisu uvijek bili baš najbolji, ali to su bili sukobi razlicitih mišljenja o pojedinim pitanjima u pojedinim trenutcima.
Na kraju zelim da objasnim šta je bio cilj ovog Inicijativnog odbora. Nesumnjivo je da je došao trenutak da se Bosansko-Hercegovacka dijaspora pokuša organizovati i odrediti svoje mjesto prema svojim mogucnostima. Konacno cjelokupna Bosansko-Hercegovacka dijaspora, kako ona ranija iz sjene tako i ova pridošla moraju uzeti sudbinu u svoje ruke, a za to postoje samo dva smjera:
- Prvi u nju samu, uociti vlastite potrebe, opravdane zahtjeve i zelje
- Drugi pravac usmjeren je u maticu drzavu i kroz multinacionalne projekte traziti ozdravljenje i jacanje zajednicke domovine
Ljudi su uvijek odlazili iz naše zemlje, ne svojom voljom, nego zbog ratova ili ekonomskih uticaja. Sjecam se 70-tih kada su ljudi odlazili na kako kazu "privremeni rad" u druge zemlje, a taj privremeni rad još traje. Danas je naziv nešto zamjenjen, pa ga sada zovu "privremenim izbjeglištvom" koje traje vec deset godina. A gdje su oni kojima to traje i duze. Sve je to dijaspora. Po nekim procjenama ta dijaspora je mnogobrojnija nego naša maticna drzava. Naša zamisao je da ta organizacija koja treba da se formira mora okupitu sve pripadnike Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihova vjerska, politicka i druga uvjerenja. Niko unaprijed nije mogao odrediti ko mora, ali kroz današnje diskusije moze odrediti ko moze biti clan. Mi ne mozemo primorati pripadnike druga dva konstitutivna naroda da budu clanovi u vecem broju, ali ih ne sprijecavamo ako to zele. Samo tako potvrdujemo našu tezu da je sve u cilju napretka zajednicke nam drzave a i same dijaspore. Sve to treba ostvariti bez polotickih tenzija, ako je to moguce. S toga bih htio zamoliti ucesnike ovog sastanka i naglasiti da nije pozeljno prezentirati bilo kakvu temu sa politickom konotacijom.
Dijaspora i matica drzava su jedno tijelo, i niko ne moze razdvajati glavu od trupa i obrnuto, ali moze da radi na tome da to tijelo bude jedinstvenije i cvršce. Od samog pocetka ideja je bila da takva organizacija treba da bude anpoliticna, neprofitna i humanitarna, organizacija koja ce kroz svoje aktivnosti stvaranjem baze podataka o svim našim ljudima omoguciti tim istim da se ukljuce u sve tokove u matici drzavi.
Na taj nacin ce se omoguciti da ljudi raznih profila i profesija dobiju mogucnost pomaganja u svim procesima: ekonomskim, kulturnim, sportskim i bilo kojim drugim. Kad raspolazemo sa cjelovitom bazom podataka, sve je lakše planirati.
Glavni cilj organizovanja dijaspore je ocuvanje našeg identiteta i mogucnost rješavanja problema vlastite potrebe kako u matici drzavi tako i u dijaspori.
"Ako je danas Naša sudbina zaista raspolucena izmedu istorijske slucajnosti i politicke nuznosti, pokušajmo da toj ljudskoj situaciji damo dostojanstvo i plemenitost kako ne bismo iznevjerili i samu ideju covjeka!"
Zelio bih da se zahvalim svim ucesnicima ovog skupa a posebno lokalnim asocijacijama koje su svojim finansijskim donacijama u visini od 30 hiljada maraka, te svojim radom i trudom omogucile da se odrzi ovaj sastanak.
Faruk Ticic
Sekretar
Matice Iseljenika Bosne i Hercegovine
Dame i gospodo,
Draga braco, drage sestre,
Dragi moji bosanci i hercegovci - raseljeni po cijelom svijetu od Grenlanda do Novog Zelanda - donosim Vam srdacne selame i pozdrave iz naše, od boga date, prelijepe Bosne i Hercegovine, cija je ljepota, još uvijek, oskrnavljena i narušena rukom barbara i zlocinaca. Donosim vam selame i pozdrave neutješnih majki, oceva, kceri i sinova naših šehida i palih boraca za našu slobodu, invalida, koji u temelje naše Bosne i Hercegovine ugradiše dijelove svoga tijela, demobilisanih boraca i svih drugih dobrih ljudi - gradana Bosne i Hercegovine.
Koliko god se osjecam radostan što sam danas ovdje u Londonu sa vama, toliko sam i tuzan što nisam sa svima vama u našem lijepom šeher Sarajevu, u našoj Bosni i Hercegovini. Nazalost, zla sudbina nam je dodijelila ovakav usud i mi smo prisiljeni da u njemu trazimo sebe, da nastavimo borbu za svoj opstanak, borbu za buduca naša pokoljenja, borbu koja još uvijek traje.
Svjesni smo da ce ta borba trajati dugo, da ce biti veoma teška, no, uz Allahovu pomoc i naše jedinstvo, nadam se da cemo imati snage da u njoj istrajemo i dodemo do konacne pobjede. Naša pobjeda bit ce pobjeda svih poštenih i dobronamjernih bosanaca i hercegovaca, bez obzira na njihovu naciju i vjeru, bez obzira na njihova politicka i druga opredjeljenja. Bit ce pobjeda srcolike Bosne i Hercegovine i svih njenih gradana. U to ime, draga braco i drage sestre, pozivam, Vas sve u svijetu, ma gdje se nalazili, da nam u toj borbi pomognete. Ova borba je borba za stvaranje cjelovite multinacionalne i multietnicke, prosperitetne Bosne i Hercegovine, onakve kakva ce biti po zelji i potrebama svih njenih gradana.Vaša inicijativa za organizovanje dijaspore, za odrzavanje svjetskog kongresa naše dijaspore, najbolje potvrduje izraze zelja naših gradana, nadam se velikog dijela privremeno raseljenih, da ostane sa svojom zemljom vezan citavog zivota, pa makar fizicki bio privremeno i od nje odvojen. Skoro sam siguran, da mozemo racunati, da svi naši gradani bosanci i hercegovci, bez obzira kada su napustili svoju zemlju, nisu je nikada i nece zaboraviti. Dokazivali su to oni stotine puta, a posebno u vremenu minulog teškog rata. Dokazivali su i dokazali odvajajuci od svojih usta i slali pomoc svojoj braci, koja nam je u najtezim našim vremenima znacila uslov za naš opstanak. Mnogo više od materijalne vrijednosti nam je bilo saznanje da nismo sami, da nismo zaboravljeni od svoje brace, da se imamo na koga osloniti i racunati na podršku u našoj borbi za opstanak. Ta saznanja davala su nam snagu da se goloruki suprostavimo do zuba naoruzanim zlocincima i da u nepravednoj borbi izborimo se za svoj opstanak i opstanak svoga naroda.
U minulom tragicnom ratu pored ogromnog broja zrtava preko 200.000 poginulih, još uvijek oko 30.000 nestalih, preko 1,500.000 prognanih i raseljenih, preko 20.000 silovanih majki i sestara, preko 250.000 invalida itd. itd., razrušene su i mnoge druge naše nacionalne vrijednosti. Porušeno je preko 1.200 dzamija i drugih vjerskih objekata, jedan dio crkava, a skoro najveci broj kapitalnih privrednih objekata totalno je uništen. Najveci dio infrastrukturnih objekata je takode uništen. Uništene su i druge institucije sistema koje se sada obnavljaju uz velike poteškoce i napore. Kao što sam vec i rekao borba za Bosnu se nastavlja i teško nam je reci do kada ce ona trajati. I ovaj skup i svi naredni skupovi su dio te borbe.
Vaše medusobno uvezivanje i ocuvanje jedinstva našeg naroda bez obzira gdje se privremeno nalazili je imperativ našeg opstanka.U tom pravcu pred nama se u Bosni i Hercegovini postavljaju veoma odgovorni zadaci brige i višeg stepena suradnje sa našim gradanima u dijaspori. U programskim opredjeljenjima svih drzavnih, entitetskih, kantonalnih pa i opcinskih organa vlasti, briga o našoj dijaspori ima veoma znacajno mjesto i ona ce biti naše trajno opredjeljenje. Svakako uz vašu potporu i podršku, nece izostati ocekivani zajednicki nam rezultati.
Jedan od tradicionalno - istorijskih oblika suradnje i povezivanja dijaspore i matice zemlje ostvarivala se i dalje ce se ostvarivati u organizaciji Matice iseljenika Bosne i Hercegovine.Matica iseljenika postoji vec cetrdeset godina. Djeluje kao vanstranacka i nevladina organizacija. U ratu je došlo do zastoja u radu velikog broja institucija naše zemlje pa i Matice iseljenika. Vec duze vremena radi se na reafirmaciji i ozivljavanju rada Matice iseljenika, te njenom programskom afirmisanju u novonastalim okolnostima. Dok je u predratnom periodu bio znatno manji broj naših gradana u dijaspori, sada se nazalost u dijaspori nalazi ogroman broj naših gradana gdje je mjesto i uloga Matice iseljenika Bosne i Hercegovine od posebnog, kako drzavnog tako i nacionalnog interesa. Medu prioritenim zadacima Matice iseljenika bit ce uspostavljanje veza sa našom dijasporom i uspostavljanje suradnje sa drzavnim i drugim institucijama naše zemlje - Ministarstvom za civilne poslove i komunikacije, Ministarstvom za vanjske poslove, Vjerskim zajednicama, Entitetskim vladama itd.
U suradnji sa diplomatsko konzularnim predstavništvima, klubovima naših gradana i drugim institucijama, ucinit ce se posebni napori na sredivanju baze podataka o našoj dijaspori po zemljama.
U suradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova predlozit ce se instituisanje posebnih odjeljenja za dijasporu u DKP-eima.Sa klubovima i drugim oblicima organizovanja naših gradana u dijaspori neophodno je uspostaviti suradnju kulturno-prosvjetnih institucija u zemlji, institucija za informisanje - novinskih, radio i televizijskih medija, te otvoriti WEB-stanicu Matice na Internetu. Matica ce ponovo pokrenuti svoje mjesecno informativno glasilo «Naš svijet» i godišnji «Almanah Bosne i Hercegovine». U granicama naših objektivnih mogucnosti pokušat cemo pokrenuti i nove oblike medusobne informativne komunikacije.
Informativnim glasilima i drugim medijima, Matica ce sugerisati i predloziti da u svojim programskim šemama predvide prostor za naše gradane u dijaspori. U tom pravcu vec smo ucinili prvi pokušaj pa je radio «Grad Sarajevo» u svoju programsku šemu ugradio kontakt emisije sa našom dijasporom. Prvi rezultati su veoma povoljni i veliki broj naših gradana i iz zemlje i dijaspore ucestvuje u ovoj emisiji. Nama je poznato da veliki broj naših klubova u dijaspori izdaje casopise, biltene i druga glasila. Bilo bi nam od velike koristi ako bi smo od vas dobivali po jedan primjerak vaših izdanja cime bi smo mogli sadrzajno obogatiti naš program rada vašim informacijama.
Oblici i forme kulturno-prosvjetne suradnje moraju imati poseban znacaj u našem programu. Ovaj vid suradnje pruza široke mogucnosti i veliko bogatstvo sadrzaja. On u sebi sublimira veci broj subjekata ciji su doprinosi od neprocjenjive vrijednosti za ocuvanje našeg nacionalnog identiteta gradana u dijaspori.
Pored sportskih, kulturno-zabavnih i drugih aktivnosti u oblasti kulture mnoštvo je raznovrsnih oblika djelovanja naših institucija prema dijaspori i obratno. Uspostavljanje medusobnih oblika suradnje garancija su ostvarenja naših zajednickih ciljeva.
Poseban problem kojemu moramo posvetiti duznu paznju cini briga o našoj djeci u dijaspori. Svjesni smo da ce uvjeti zivota u kojima zive i rastu naša djeca uciniti da ce neminovan proces asimilacije uciniti svoje. Na nama je obaveza i zadatak da u odgojno-obrazovnom procesu pokušamo ocuvati makar osnovne elemente nacionalnog identiteta kroz jezik, kulturu, vjeru, sadrzaje nacionalne grupe predmeta u dopunskim školama i druge oblike aktivnosti. Medusobno organizovane posjete djece, uspostavljanje kontakata organizovano ili neposredno, organizovanje ekskurzija, takmicenja, razmjene udzbenika i druge literature, samo su neke od formi i oblika medusobne suradnje i komunikacija naše djece u zemlji i dijaspori. Roditelji, institucije vlasti u zemlji, a posebno obrazovno vaspitne organizacije, ne bi smjeli dozvoliti sebi da ovom zadatku ne posvete paznju koju on zasluzuje.
Nadam se da dijelim vaše mišljenje da je pitanje naše djece i briga o njima pitanje svih pitanja naše dijaspore. Ono zasluzuje posebnu paznju i poseban tretman.Sljedece pitanje na koje bih zelio skrenuti vašu paznju i koje ce takode imati svoje znacajno mjesto u programu rada Matice iseljenika Bosne i Hercegovine je pitanje odnosa prema jednom dijelu naših gradana u dijaspori koji su nas napustili u vrijeme ratnih sukoba.
Pored velikog broja objektivnih razloga koje su uticali na donošenje odluka o napuštanju naše zemlje u najtezim trenutcima borbe za opstanak, nazalost, bilo je dosta onih koji su nas ostavili na milost i nemilost neprijatelju.
Narocito mislimo na vojne obveznike, sposobne za borbu u odbrani svoje zemlje. Teško da ce im naš narod to moci oprostiti. Medutim, pošto je to sve vec iza nas, moramo uloziti malo više truda da izgradimo što povoljniju psihološku klimu naših medusobnih odnosa i oprostimo im te greške koje su ucinili. Njihov angazman u borbi za ocuvanje nacionalnog identiteta, organizovanog zivota u dijaspori i pruzanje pomoci svojoj zemlji u njenoj izgradnji bit ce njihov doprinos koji ih obavezuje. Mi smo narodi koji ima svoj merhamet, koji zna da prašta, pa smo u tom pravcu donijeli i Zakon o amnestiji cak i naših dojucerašnjih neprijatelja. No ovaj Zakon ne podrazumijeva oprost ratnim zlocincima. Njima ce se suditi kad-tad, bilo u Hagu ili u našim sudovima. Oni moraju odgovarati za zlo koje su pocinili našem narodu.
Imajuci u vidu da se u izgradnji naše drzave dograduju svi njeni subsistemi, tako se u izgradnji pravnog sistema dograduje i naše zakonodavstvo. Njime se regulišu sva pitanja zivota, prava i obaveza gradana jedne zemlje. S obzirom da se nekim od ovih zakona regulišu i prava naših gradana koji su u dijaspori, to postoji objektivna pretpostavka da neki naši gradani ne budu blagovremeno obaviješteni o zakonskim mogucnostima ostvarivanja tih svojih prava, i na taj nacin da izgube ono pravo koje im se zakonom garantuje. To je u ovom trenutku znacajno u oblasti ostvarivanja imovinskih prava. Pored blagovremenih informacija koje cemo pokušati da vam posredujemo putem sredstava informisanja i DKP-ova, Matica iseljenika Bosne i Hercegovine ce se potruditi da u tom pravcu da svoj doprinos i posreduje vam blagovremeno sve relevantne informacije. Svakako sve u granicama svojih objektivnih mogucnosti.
Dame i gospodo, draga braco i drage sestre, u ovom mom obracanju ja sam zelio da vam skrenem paznju na jednu vašu instituciju u našoj zemlji, instituciju koja ce raditi prije svega za vas, naše gradane u dijaspori, sa ciljem ocuvanja našeg jedinstva, nacionalnog bica i identiteta. Ako ste me dobro pratili, a nadam se da jeste, mogli ste zapaziti da sam vam u ime Matice iseljenika pokušao prezentirati najznacajniji dio
našeg programa rada, programa ciji je sadrzaj usmjeren prema vama i koji ce moci biti realizovan samo uz vašu suradnju i pomoc.
Nadam se, da cemo dio ovih zadataka realizovati i do našeg Kongresa, a da cemo se na Kongresu dogovoriti o našoj buducoj suradnji.
Sa zeljom za dobro zdravlje i uspješan zivot svim naših gradanima u dijaspori i što brzi i uspješniji prosperitet naše drzave Bosne i Hercegovine, ja vas dragi moji bosanci i hercegovci selamim i pozdravljam do novog susreta u našem šeher Sarajevu.
Hvala lijepa!
Avdo Hebib
Predsjednik obnoviteljskog odbora
Matice iseljenika Bosne i Hercegovine
MINISTARSTVO ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE
Dame i gospodo,
Bosna i Hercegovinaje po mnogo cemu specificna drzava. Izmedu ostalog i po tome što nakon dugog perioda razgradivanja, ona treba ponovo da se gradi. Njena izgradnja je tezak i spor proces. Trazi da svi gradani, svako od nas pojedinašno, shvati da tek mali broj naših potreba moze da riješi drzava, na nacin na koji je to uobicajeno i kako se radi u razvijenom svijetu. Slom komunizma i višegodignji rat, predstavljali su dvostruki udar na i unutar BiH. Gotovo u isto vrijeme srušio se cijeli koncept društveno-ekonomskog uredenja kakvo je gradeno od 1945. do 1990., ušli smo u period ekonomske tranzicije koji je sam po sebi dovoljno bolan, a zatim je uslijedio period ubijanja, progona i rušenja. U periodu od 1992. do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma iz svoj ih prijeratnih domova je pokrenuto oko 2,2 miliona osoba, što cini više od polovine stanovništva. (cinjenica da je iz svojih domova, što znaci i sa radnih mjesta, iz škola, iz uobicajenog nacina zivota "istrgnuto" više od pola stanovništva predstavljala bi za bilo koju zemlju u svijetu veliki potres. Od navedenog broja oko 1.200.000 osoba je potrazilo izbjeglicku zaštitu u preko 100 zemalja širom svijeta, a unutar BiH je raseljeno blizu 1 milion stanovnika. Prema saznanjima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, u meduvremenu je oko 328.900 osoba u zemljama prihvata riješilo svoj status, kroz drzavljanski odnos, dozvolu trajnog ili privremenog boravka, azil, radno-pravni status ili na neki drugi, legalan nacin. U periodu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas se u BiH vratilo oko 372.000 izbjeglica, dok se u isto vrijeme
214.100 bh. drzavljana iselilo u trece zemlje. U okviru baze podataka o gradanima BiH u iseljeništvu tacnim podacima raspolazemo za 23 zemlje, prema kojima u tim zemljama trenutno boravi ukupno 408.589 lica iz BiH.
Dakle, Bosanci su odlazili, ali još uvijek odlaze iz zemlje, najjednostavnije receno, bjezeci od siromaštva. Prema medunarodnim normama linija siromaštva podrazumijeva da mjesecni prihodi iznose oko 300 KM. Brojka od 1,5 miliona stanovnika u Federaciji koji se nalaze na granici siromaštva govori da oni ostvaruju prihode ispod 300 KM. Tu nisu uracunati nezaposleni. Znaci da bi prvi korak ka poboljšanju stanja podrazumijevao da se najugrozeniji barem dovedu do linije siromaštva. lli, još jedan podatak prezentiran u dokumentu Globalni okvir ekonomske strategije razvoja ciji je autor Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa: zaposlenost u BiH je dostigla tek 37,6% predratne zaposlenosti, dok je u juznoevropskim tranzicijskim ekonomijama 87,4%. Ne postoji tranzicijska ekonomija sa slabijom zaposlenošcu od one u BiH. To je najvece ekonomsko i socijalno zlo koje nas prati. Procjenjuje se daje oko 42,4% ukupne radne snage nezaposleno.
Ali, nismo se okupili da konstatiramo kako je i koliko teško stanje, vec da se ujedinimo oko zajednickog cilj a, a to je reintegracija drzave i obnova društva. Drzava sama po sebi ne predstavlja vrijednost. Vrijednost je u tome što ona nudi svojim gradanima, vrijednost su mehanizmi zaštite koje im pruza, bilo gdje da se oni nalaze. U BiH ili van nje. Pocelo se sa prikupljanjem podataka na temelju kojih se, uopce, moze dijagnosticirati stanje bh. društva. To snimanje stanja na terenu koje je, kao što rekoh, vec pocelo, vazno je kako bi na temelju njega znali šta trebamo raditi i kako bismo postavili temelje populacione politike. Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH vec je prikupio podatke koj i govore o vitalnim dogadajima u stanovništvu BiH, kakvi su pokazatelji o prirodnom priraštaju, mortalitetu, nupcijalitetu, fertilitetu ... Sektor za iseljeništvo koji djeluje u okviru Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice "snima" stanje u iseljeništvu kakvi su podaci o starosnoj, polnoj, nacionalnoj, teritorijalnoj, obrazovnoj, strukturi uposlenosti po djelatnostima i strukturi pohadanja školstva. Ilustracije radi, ako znamo gdje i koliko se nalazi djece školskog uzrasta, preko ministarstva obrazovanja radimo na izradi programa i udzbenika za dopunsko obrazovanje. Hocu reci: radimo onoliko koliko mozemo i sa sredstvima kojima raspolazemo. Prema umjerenim procjenama, koje je napravilo Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, cak i u slucaju adekvatnog vodenja ekonomske politike, BiH ni nakon isteka narednog srednjorocnog razdobolja (2000. - 2004.g.) nece dostici predratni nivo razvijenosti. Ekonomski rast u postdaytonskom razdoblju je deformiran. Postoji visoka stopa rasta, ali on nije zdrav, jer rastu nezaposlenost, siromaštvo i nejednakost. Smanjenje jaza u razvijenosti izmedu BiH s jedne i Portugala i Grcke kao najmanje razvijenih zemalja EU sa druge strane, predstavlja, uz porast zaposlenosti, kljucni kriterij uspješnosti ekonomske politike. Ekonomski strucnjaci u BiH rade na tome. Postavljaju se temelji za jedno novo i nadam se, bolje, društvo.
Zbog toga i vama u iseljeništvu zelim reci da imate razumijevanja ukoliko se osjecate zapostavljenim i zaboravljenim. Polovinom prošle godine, u okviru Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, formiran je Sektor za iseljeništvo. Glavni zadatak ovog Sektora je povezivanje iseljenih gradana iz BiH sa drzavom maticom. Do sada su se dijasporom bavile razlicite drzavne institute partije, kultuno-prosvjetna društva, vjerske zajednice, matice, sportske organizacije, naucne i strucne institucije ali sve one tek djelomicno pokrivajuci, pojedine segmente odnosa izmedu drzave i dijaspore. Sektor za iseljeništvo se bavi sveukupnošcu ovih odnosa, povezuje dijasporu sa nadleznim institucijama u BiH, odnosno koordinira izmedu dijaspore i drzavnih organa i institucija. Ciljevi našeg rada su, izmedu ostalog: dopunjavanje baze podataka o iseljeništvu; prikupljanje podataka o djeci školskog uzrasta s ciljem uvodenja dopunskog obrazovanja; personalizacija podataka o visokoobrazovanim gradanima i istaknutim pojedincima; podsticanje formiranja strukovnih udruzenja; formiranje udruzenja u zemljama gdje ne postoje; povezivanje dijaspore; usmjeravanje poslovnih, naucnih, kulturnih i drugih subjekata iz inostranstva prema BiH i obratno. Kongres bh. dijaspore pokazuje da je za dijasporu BiH domovina. Naše prisustvo potvrduje da im domovina širom otvara vrata, kako povratka, tako i svih drugih oblika suradnje, uz uvazavanje svih vaših potreba .
Kadrija Šabic-Haracic
Zamjenik Ministra za ljudska prava i izbjeglice
Sluzba za društvene djelatnosti
Uvazene dame i gospodo, dragi zemljaci,
Prije svega zelim da vas pozdravim i selamim u ime Gradske uprave i Gradonacelnika dr. Muhidina Hamamdzica. Zelim odmah na pocetku da vas informišem da je Inicijativni odbor za obnovu rada i aktivnosti Matice iseljenika BiH, dobio punu podršku od strane Gradonacelnika Grada Sarajeva prilikom nedavnog susreta i ne samo podršku, nego i vrlo konkretnu finansijsku pomoc za njegove aktivnosti.
Dakle Uprava Grada Sarajeva smatra da je povezivanje ne samo Grada nego i svih nivoa drzave sa našom dijasporom prioritetan zadatak, obzirom da je više od jedan i po milion gradana BiH rasutih po cijelom svijetu. Grad Sarajevo je posebno zainteresovan iz razloga, kao što vam je poznato, i zbog kandidature za Zimske olimpijske igre 2010. godine, jer mislimo da naša dijaspora moze jako puno da pomogne, kako u lobiranju tako i na mnogim drugim poljima.
Prije dva dana Gradonacelnik Grada Sarajeva, dr.Muhidin Hamamdzic je u Lozani dobio i punu podršku kandidaturi Grada Sarajeva od strane gosp. Samarana. Mislimo da je povezivanje BH dijaspore u Svjetski savez izuzetno dobra ideja, na koji nacin ce se i olakšati komunikacija izmedu Matice zemlje i naših gradana. Mislimo da ovi dvodnevni razgovori, koji su u funkciji pripreme Osnivackog kongresa trebaju biti što konkretniji kao što je i prihvatanje pokroviteljstva Vijeca ministara, odnosno Resornog ministarstva. Takode mislimo da je veoma prihvatljiv nacin komunikacije u ovom periodu koji treba da ide iskljucivo putem Resornog ministarstva Vijeca ministara.
Podrzavamo ideju da se Osnivacki kongres BH dijaspore odrzi u Sarajevu. Gradska uprava ce naravno pomoci organizaciju u okviru svojih skromnih mogucnosti. Na stolu imate jedan broj primjeraka, odnosno brošura koje su radene prije izvjesnog vremena, a u povodu odluke da se Grad Sarajevo kandidira za ZOI 2010. godine.
Na kraju zelim ponovo da podvucem, da je ne samo po pitanju kandidatrure za ZOI 2010. godine, nego i na drugim poljima kulture i sporta Grad Sarajevo zainteresovan za saradnju sa dijasporom, a posebno sa mladim ljudima.
Ramiz Kadic
Pomocnik gradonacelnika
Bosnian Cultural Society «PREPOROD»- AUSTRALIJA
DAME I GOSPODO
Ja se zovem Mustafa Karavdic i dolazim iz udaljene engleske kolonije, koju neki zovu Australija, gdje sam predsjednik Bosnian Cultural Society 'PREPOROD" Inc.
Današnji dan je za mene jedan od najsretnijh dana u mome zivotu, jer evo imam izuzetnu cast i zadovoljstvo, da Vam se obratim na PRVOM SVIJETSKOM KONGRESU BOSANSKOHERCEGOVACKE DIJASPORE koji odrzavamo upravo ovdje, u glavnom gradu planete Zemlje i Kosmosa, u Londonu
Donosim Vam iskrene selame i pozdrave iz Australije gdje zivi oko 50 000 gradana iz Bosne i Hercegovine.
Kao što vidite ova cifra nije precizna jer BiH gradani dolaze u ovu zemlju na nekoliko razlicitih nacina, putem raznih organizacija za useljavanje, od onih drzavnih, humanitarnih crkvenih, pa do porodicnih i prijateljskih garancija te je tacan podatak u ovom trenutku teško utvrditi. Dobar pokazatelj je popis stanovništva iz 1996. godine na kojem je kao drzavu iz koje dolaze navelo 21.000 gradana Bosne i Hercegovine.
Prije agresije na Bosnu od bosanskih organizacija na prostorima Australije bila je registrovana jedino Islamska Zajednica. Kao jedan od pozitivnih odgovora na agresiju dolazi do formiranja organizacija i institucija sa bosanskim predznakom te se prvo formiraju humanitarne organizacije, zatim sportske i na kraju dolazi do formiranja institucija koje se bave prezentiranjem bogate kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
Tokom agresije na Bosnu sve organizacije zajednicki rade na prikupljanju humanitarne pomoci odjece, hrane i lijekova. Sa potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma bosanske organizacije i institucije se okrecu svojoj primarnoj aktivnosti, humanitarne i dalje rade na sakupljanju pomoci, sportske se okrecu sportu, a organizacije iz kulture se bave kulturom.
Sa grupom entuzijasta, koja je tokom ovoga perioda radila na promociji kulture naše jedine Domovine Bosne i Hercegovine, prvi puta na prostorima Australije zvanicno registrujemo 1993. godine, Bosnian Cultural Society 'PREPOROD' Inc.. Pokušat cu u nekoliko recenica prezentirati dosadašnje aktivnosti kojima se bavio naš 'PREPOROD". U redovne aktivnosti našeg 'PREPOROD"-a ubrajamo nedjeljne tribine koje organizujemo svake cetvrte nedjelje u mjesecu na kojima prezentiramo novoizašle knjige na bosanskom i engleskom jeziku koje tretiraju Bosnu. Stalni nastupi clanova "PREPOROD"-a na radio-programima širom Australije kao i prilozi u novinama koje izlaze na bosanskom i engleskom jeziku su redovne aktivnosti.
Svake godine naš 'PREPOROD' prireduje nagradni konkurs za srednjoškolce koji objavljujemo u novinama koje izlaze u Bosni te tako dodjeljujemo jednogodišnju stipendiju za najbolje radove.
Odrzavamo stalnu saradnju i susrete sa društveno-politickim predstavnicima australijske Vlade, a kao jedan vazan primjer pomenuo bih naš nedavni susret sa Premijerom N. S. W. gospodinom The Hon. Bob Carr-om.
Jedan od projekata našeg "PREPOROD'-a je video-kaseta na kojoj se nalazi kratka historija glavnog grada drzave Bosne, dokumentarni film "Sarajevo je.. Sarajevo", naime, otkupili smo betacam-tape i ekskluzivno pravo na umnozavanje i distribuiranje ovog filma u Australiji. Koristim ovu priliku da Vas informišem da je u pripremi verzija na engleskom jeziku koju cemo pokloniti australijskoj TV-mrezi Imamo veoma dobru i stalnu saradnju sa 'PREPOROD'-om iz Hrvatske kao i sa Maticnim Odborom 'PREPOROD"-a u Bosni
Odrzavamo stalne kontakte sa nekoliko bosanskih organizacija iz Evrope, Azije i Amerike, a kao najbolji primjer je svakako naša dugogodišnja saradnja sa organizacijama u Engleskoj od kojih bih posebno izdvojio Bosnia & Herzegovina Refugee UK Network. I ovaj današnji skup, na koji smo vrlo ponosni je dio te saradnje.
Naime, Odbor našeg "PREPOROD'-a je u martu mijesecu 1997. godine donio jednoglasnu odluku da pismeno kontaktiramo sve organizacije sa bosanskim predznakom sa zeljom da uvezemo sve institucije Bosne u cijelom svijetu do cijih adresa smo mogli doci, jer smo predhodno kontaktirali diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine u svim zemljama gdje su postojala.
Evo ovih 260 pisama je krenulo u svijet pocetkom aprila 1997. godine što je rezultiralo ovim današnjim susretom na cemu Vam se, u irne Odbora 'PREPOROD'-a, zahvaljujem za Vas dolazak i aktivno ucestvovanje na ovom skupu.
Svi mi ovdje prisutni u toku naredna dva dana cemo dogovoriti i kreirati nacin i oblike saradnje BiH dijaspore i maticne Domovine, uz veliku pomoc zvanicnih predstavnika institucija Vlade Bosne i Hereegovine, što nas posebno cini sretnim jer su i oni danas sa nama, i jer su se prihvatili da zajednicki realizujemo i u zivot provedemo ovu ideju.
Zelim da izrazim veliku zahvalnost prof. dr. Lamiji Tanovic koja je prihvatila ideju i odmah se aktivno ukljucila u njenu realizaciju na najbolji nacin.
Iskreno se zahvaljujem Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, odnosno rukovodiocu Sektora za iseljeništvo, gospodi Ruzmiri Tihic za njen doprinos u realizaciji ovoga skupa.
A sada bih zelio, poštovani prijatelji iznijeti naše prijedloge kako bi trebala da izgleda buduca saradnja BiH dijaspore i maticne Domovine i šta bi trebali da budu naši zajednicki ciljevi
Prijedlog našeg "PREPOROD'-a je da se Kongresi BiH dijaspore odrzavaju svake dvije godine, a mjesto odrzavanja cemo danas dogovoriti i da za taj period finansiramo samo po jedan projekat koji se mi dogovorimo.
Kao prvi projekat koji naš "PREPOROD' predlaze jeste finansiranje naucno-istrazivackog centra za fiziku i matematiku u Sarajevu.
U naredne dvije godine, do sljedeceg kongresa, sve organizacije i institucije dijaspore trebale bi da upišu odredenu sumu novca koju ce poslati na zajednicki racun u London i to dva puta godišnje, što znaci cetiri uplate za dvije godine, a za svrhu izgradnje naucno-istrazivackog centra za fiziku i matematiku
Naš 'PREPOROD' je vec kontaktirao odredene strucne kadrove koji bi bili nosioci ovoga projekta i koji bi jedan dio radnog vremena odvojili za formiranje ovoga centra.
Poštovani prijatelji svi smo zivi svjedoci da još uvijek mladi strucni kadrovi napuštaju Bosnu i Hercegovinu jer ne vide buducnost za sebe i svoje porodice te bi sa ovim projektom jedan broj strucnih kadrova ostao u Bosni a time bi se stvorili uslovi za rad i za one strucne kadrove koji se vrate u Bosnu.
Jer, mi koji zivimo u dijaspori jako dobro znamo da je nostalgija za svojom Domovinom neizljeciva bolest i prije ili kasnije treba ocekivati povratak tih strucnjaka koji ce svojim iskustvom pomoci rad ovakvog centra.
Uvazeni prijatelji kao što znate vecina organizacija i institucija BiH dijaspore radi na dobrovoljnoj bazi dakle sve je prepušteno svijesti i razumu pojedinca i njegovoj zelji za aktivnim djelovanjem u radu neke bosanske institucije. Cesto imamo slucajeve gdje odredeni pojedinci imaju razvijenu nacionalnu svijest te su znacajnije ukljuceni u rad dijaspore dok na drugoj strani imamo veliki broj onih koji samo kritikujete a ništa ne rade.
Mi ovdje prisutni pripadamo onoj odabranoj grupi najvrijednijih i zbog našeg iskustva imamo šta i da predlozimo kako bi saradnju sa drzavom Bosnom podigli na veci djelotvorniji stepen.
Zbog toga mi trazimo od Skupštine Bosne i Hercegovine dvanaest zastupnickih mjesta rezervisanih samo za dijasporu, koja ce biti podijeljena po sljedecem principu- 2 skupštinska mjesta za Englesku, 2 skupštinska mjesta za Ameriku, 2 skupštinska mjesta za Australiju, 2 skupštinska mjesta za Skandinavske zemlje i 2 skupštinska mjesta za Evropu i 1 mjesto za Juznu Ameriku i 1 skupštinsko mjesto za Aziju.
Postoji nekoliko vaznijih razloga za ovaj prijedlog, a navest cemo neke.
Ovo smatramo vaznim što bi aktivni ljudi dijaspore imali mogucnost da sa skupštinske govornice direktno upoznaju Vladu BiH o aktivnostima u dijaspori a istovremeno bi mogli upoznati dijasporu sa radom Skupštine.
Drugi vazan razlog je što bi došlo do znacajnijeg i masovnijeg rada i aktivnosti u dijaspori i što bi zasluzni pojedinci dijaspore dobili još jedan vazan motiv za rad jer bi taj njihov rad bio vrednovan i na ovaj nazin.
Ovaj prijedlog smatramo opravdanim jer jedna trecina gradana Bosne i Hercegovine zivi vani i oni bi tako mogli iskazati svoju ljubav prema drzavi Bosni kroz odredene projekte.
Dolazak i boravak skupštinskih zastupnika iz dijaspore finansirala bi dijaspora na taj nacin što bi sve organizacije uplatile oredenu sumu novca na jedan centralni bankovni racun koji bi se za te svrhe otvorio u Londonu.
Sa zeljom da ove naše prijedloge pazljivo razmotrite i donesete najbolju odluku od koje ce naša jedina Domovina Bosna i Hercegovina imati najvecu korist, srdacno Vas selamimo i pozdravljamo od svih clanova Bosnian Cultural Society "PREPOROD' Inc. N. S. W. - Australija.
U nadi da cemo nastaviti našu saradnju na obostrano zadovoljstvo, primite izraze našeg uvazavanja.
Mustafa Karavdic
predsjednik Bosnian Cultural Society 'PREPOROD"
Vrlo poštovani, selamim vas i pozdravljam s radošcu što sam na ovome skupu.
Na pocetku zelim da kazem da smo i mi dobili pismo 1997 godine od Dr. Mustafe Karavdica, sa prijedlogom da se pripremi kongres BH dijaspore i da smo i mi medu onima koji nisu ni odgovorili na to pismo. A Dr. Karavdic rece da nije odgovorilo, osim nekoliko njih, na preko stotinu poziva. Zato jos više cijenim ovdje vas u Velikoj Britaniji što ste se prihvatili ovog teškog posla.
Ja dolazim u ime zajednice kulturnih drustava Bošnjaka Evrope-Stranke Demoktratske Akcije. U Austriji mi djelujemo na društvenom polju koji obuhvaca nacionalni, politicki, humanitarni a i islamski sektor. Širom Evrope djeluju mnogobrojni ogranci, u Austriji ih ima dvadeset. Glavni zadatak do agresije na našu domovinu bio je podsticanje demokratskih razvitaka poslije pada komunisticke diktature, buduci da smo bili svjesni teznji i velikosrpstva i velikohrvatstva prema BiH. Ta se djelatnost odvijala organizovanjem dana kulture i nabavkom što više knjiga, novina i kaseta iz Bosne, koje smo s minimalnom zaradom dostavljali širom Austrije. Nazalost, to je trajalo kratko vrijeme. Valjalo nam se prihvatiti mnogo ozbiljnijeg posla u sabiranju novcane i materijalne pomoci svome narodu koji je nepripremljen i bezrazlozno napadnut, najprije s istocne a potom i sa zapadne strane.
Uz to se trebalo jos više zaloziti na politicko-nacionalnom polju. Priredjivali smo mnoge demonstracije, poslali proglase i peticije, organizovali okrugle stolove, priredbe, promocije knjiga, seminare itd. U ovome svemu bili smo pomognuti dolascima vodecih politicara, naucnih ljudi i vjerskih prvaka u Bošnjaka, a i drugih. Na brojnim tribinama su uzeli ucešce Alija Isakovic, Dr. Smail Balic, Sulejman Mašovic, Ivan Lovrenovic i drugi. Klubovi (zavicajni, sportski) su, kao i brojni dzemati, nosili veliki teret i u jacanju nacionalne i vjerske svijesti našeg naroda u dijaspori, ali posebno u sabiranju i dostavljanju humanitarne pomoci svome narodu u domovini. Valja posebno istaknuti rad na kulturnom polju jednog neumornog znanstvenika, koji evo vec preko 50 godina istrazuje i piše, objavljuje ono sto nismo znali o sebi u Bosni. To je Prof. Dr. Smail Balic, zivi i radi u Becu. Njemu se pridruzio, više na politickom polju zaposlen, Adil Zulfikarpašic sa mjesecnikom «Bosanski Pogledi» koji je okupio znatan broj istomišljenika u dijaspori.
Mi smo bili radosni da smo na pocetku imali nekolko Hrvata. Nazalost, ostali smo bez njih. Mislimo da je buducnost u uspostavljanju povjerenja i uvazavanja cinjenice da smo osudjeni na zajednicki zivot i u BiH, i na Balkanu, da bi bili sposobni i dostojni ulaska u Evropu. Krajnosti su nam donijele samo trpljenje i stradanje.
Teško li je onima koji trebaju strance da ih mire!
Moramo biti ustrajni, dugo ce vremena trebati kako bi dostigli stanje duha u medusobnim odnosima mladih generacija ranije krvavo zavadjenih velikih naroda Evrope. Valjda smo i mi mali u stanju postici to isto.
Teufik Velagic
Stranka Demokratske Akcije
Gostoprimstvo u Velikoj Britaniji našlo je oko 8.000 naših izbjeglica. Naši ljudi ovdje imaju uslove, kao u rijetko kojoj zemlji. Dobili su besplatne stanove ili kuce, socijalnu pomoc dovoljnu za normalan zivot, bolesnicke i staracke dodatke, radne dozvole i pravo na besplatno školovanje. U suštini imaju ista prava kao i britanski drzavljani.
Sve Bosanske izbjeglice u Velikoj Bitaniji mogu se podijeliti u tri kategorije. Prva grupa su oni, koji su se zatekli ovdje i dobili izbjeglicki status, drugu grupu cine izbjeglice, koje su polovinom 1992 g. dolazili raznim humanitarnim konvojima, a trecu i brojnu grupu cine logoraši i medicinski evakuanti, koji su ovdje dobili zavidnu njegu.
Logoraši i medicinski evakuanti u pocetku su se našli pod patronatom "Bosnia Projekta", specijalnog programa finansiranog od strane britanske vlade za docek naših izbjeglica, a koji je imao zadatak da pomogne najugrozenijoj grupi naših izbjeglica . Otvarani su prihvatni centri širom Engleske, gdje su ljudi smještani, dok im se ne nade adekvatan smještaj. Svo vrijeme boravka u centrima Bosanci su imali na raspolaganju prevodioce, a kad se presele u stan, usluge Bosnia projekta bi mogli koristiti narednih 6 mjeseci. Vremenom veci broj ljudi postaje nezadovoljan nacionalnim izborom prevodilaca, kao i uslugama Bosnia Projekta. Takav odnos na neki nacin natjerao je naše ljude na samoorganizovanje, pa su se širom Velike Britanije pocetkom 1994 g. pocela osnivati BIH udruzenja i humanitarne organizacije sa ciljem ocuvanja nacionalnog identiteta, njegovanja tradicije i kulture BIH, kao i pomoc ovdašnjim izbjeglicama. Glavni cilj je sakupljanje i slanje humanitarne pomoci našoj domovini, da kroz humanitarni rad nadu sebe i da se bar malo osjecaju korisnim. Nakon kraceg vremena samostalnog rada bosansko-hercegovackih organizaacija širom Velike Britanije, osjecala se potreba za osnivanjem krovne organizacije, koja bi bila spona izmedu svih BiH udruzenja u Velikoj Britaniji.
Krajem 1996godine u Birmingemu je osnovana zajednica svih BiH asocijacija i humanitarnih organizacija NETVORK, sa ciljem da kordinira rad svih postojecih BiH udruzenja u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj, kojih sada ima 23. Naša udruzenja i humanitarne organizacije djeluju u sljedecim gradovima: South Ockendon, London, Hertfordshire, Cambridge, Oxford, Luton, Reading, Northampton, Coventry, Birmingham, Derby, Nottingham, Manchester, York, Dewsbury, Hull, Newcastl, Edinburgh.
Ciljevi organizacije su; organizovano pomaganje Bosni i Hercegovini, obezbjedivanje materijalnih sredstava za rad clanica, njegovanje kulture i tradicije naše domovine, organizovanje sportskih aktivnosti, informisanje clanova zajednica. Pruzanje adekvatne pomoci clanovima zajednice u Velikoj Britaniji u oblasti školstva, zdravstva i boljeg upoznavanja ljudi, uspostavljanja dobrih odnosa sa domacinima, te uska saradnja sa Ambasadom BIH u Londonu.
Rad Netvorka se zasniva, prije svega na njegovom jacanju, njegovoj ekspanziji, pronalazenju fondova, izradi projekata i otvaranju novih radnih mjesta, organizovanju strucnih seminara na kojima bi se razmatrale razlicite teme vezane za rad asocijacija uz nove ideje.
U novembru 1999 godine obezbjedivši materijalna sredstva, zapošljava se ko-ordinator sa punim radnim vremenom. Njegov osnovni zadatak je ko-ordiniranje daljih aktivnosti naše organizacije i pomaganje lokalnim asocijacijama, pomoc pri osnivanju novih udruzenja, te pomoc svim našim gradanima.
Svakako treba napomenuti da su naši klubovi uvijek imali potporu predstavnika BiH ambasade iz Londona, koji skoro na svakom skupu uzmu ucešce.
Rezultati samoorganizovanja su itekako vidljivi, u Bosnu su tokom rata, a i poslije, upucene velike kolicine humanitarne pomoci. Poslate su u više navrata velike kolicine hrane, sanitetskog materijala, odjece, obuce, dijagnostickih aparata za bolnice, dva nova sanitetska vozila, kompletna kuhinja i kreveti za aneks zatvora u Blazuju. Posljednje vrijeme ovaj nacin humanitaarne pomoci se manje koristi zbog visokih cijena transporta i administrativno carinske nesusretljivosti, tako da se sada aktivno uzelo ušešce u novcanoj pomoci. Kontinuirano, na ovim prostorima se prikuplja novcana humanitarna pomoc za Humanu televiziju. Trenutno se sponzorira tridesetoro djece bez roditelja.
Jedna od vaznijih aktivnosti naših udruzenja je osnivanje bosanskih dopunskih škola, kojih trenutno ima 11, a pohada ih oko 300 ovdašnje djece.. Osnovana sudva kulturno umjetnicka društva, pokrenut je dvomjesecni magazin " HABER", napravljena izuzetno posjecena Web stranica. Organizuju se koncerti i Bosanska sjela, knjizevne veceri i izlozbe a sve u svrhu ocuvanja svog kulturnog nasljeda, svog integriteta, indetiteta i osobenosti, tako da se u društvo mozemo integrirati a ne asimilirati gubeci svoj indentitet. Kao potvrda kvalitetne integracije u ovdašnje društvo moze posluziti podatak da se veliki broj naših ljudi zaposlio u prestiznim kompanijama, da je na ovdašnjim univerzitetima diplomiralo blizu 300 mladih bosanaca da trenutno oko 350 naših studenata studira širom Velike Britanije i da ce ovaj akademski potencijal uz pravilno usmjeravanje sigurno jednog dana pomoci svojoj domovini.
Nazalost, ljudi još uvijek izmedu nesigurnog povratka u domovinu i ovdašnjih pogodnosti, biraju povoljniju opciju, te se sve više prilagodavaju na ovaj nacin zivota i prerastaju u pravu dijasporu, koja je fizicki ovdje, a dušom u Bosni.
Naravno na kraju treba posebno apostrofirati da je Zajednica Bosanskohercegovackih Asocijacija i Humanitarnih Organizacija U Velikoj Britaniji i Republici Irskoj - Network -Birmingham u organizovanje ovog današnjeg sastanka utrošila gotovo dvije godine neprekidnog rada, ogroman trud, i blizu 30.000 DM za materijalne troškove u cilju uspješne realizacije ove ideje. Zahvaljujuci upornosti clanova naše zajednice i njihovom doprinosu u realizaciji ove ideje, ona više nije samo san pojedinaca vec je postala realnost od koje se više ne moze pobjeci.
Dr Zdenka Besara
Pedijatar
ZAJEDNICA BOSANSKOHERCEGOVACKIH ASOCIJACIJA U DANSKOJ
Bosanci u u Skandinaviji a narocito u Danskoj su vrlo specifican vid prognanicko-izbjeglicke zajednice. Svi ljudi slice nekako biljkama, pa tako u razlicitim podnebljima razlicito i uspijevaju. Ova bosanska biljka, nekakva cudna, ocito uspijeva na raznim terenima. Bosanski mentalitet, razapet izmedu istoka i zapada, ljubavi i mrznje, smijeha i placa, rata i mira, ocito ima neku višeslojnu psihu, koja se lahko dade uklopiti u razne zahtjeve okoline.
U Danskoj nas je oko 20.000. Docekani sa posebnim zakonima, smješteni u posebne centre, dobili stalne boravišne dozvole posebnim putem, upuceni u neku posebnu integraciju, usudio bih se reci da zauzimamo i posebno mjesto u sve vecoj populaciji stranaca u Danskoj. Materijalno situirani, sigurni u svoju buducnost, u zemlji u kojoj vlada neka lahkoca postojanja, ta grupacija više nije gomila ljudi oznacenih nekakvim brojem sa plasticnim kesama u rukama. Sve teze je pronaci nekog nezaposlenog Bosanca osim onih koji zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu aktivno sudjelovati na trzištu rada.
Uzimajuci u obzir duzinu boravka u Danskoj, rezultati koje je ova grupacija postigla su zaista impresivni: od onih koji su završili ili završavaju danske univerzitete ili magistarske i doktorske disertacije, do zaposlenih u danskim ministarstvima i komunama, ustanovama ili institucijama preko citavog niza zaposlenih po danskim preduzecima ili projektima.
To više nije grupa koja ceka dali ce i na koji nacin biti primljena u svojoj zemlji. To je grupa koja ima potencijal za koji BiH mora biti zainteresovana. To je grupa koja ima svoju buducnost i ovdje. To je grupa u kojoj vec polovina ispunjava uvjete za sticanje danskog drzavljanstva, odnosno drzavljanstva Eurpske Unije. Ali to je i grupa, koja okupljena kroz 40-ak razlicitih udruzenja, i dalje zeli ostati i postati aktivnim sudionikom u svim pitanjima društvenog zivota i razvoja BiH. Mi redovno citamo bosanske novine, gledamo BH TV, listamo bosanske internet stranice, ucestvujemo u svim humanitarnim akcijama, borimo se jedinstveno za opstanak svoje ambasade u Kopenhagenu i naše Humane televizije, a rado primamo sve moguce goste iz BiH. Na zalost, poneko dode ovdje i pita nas "Hocete li da vas vratimo kuci"?. To pokazuje koliko je veliko nerazumijevanje ove naše dijaspore u Danskoj.
U nekom pocetnom periodu zivota u Danskoj mozda je vecina i racunala o nekom brzom svršetku rata i povratku. Olahko obecana brzina povratka, koja je iskustveno i naucno bila neutemeljena, nije medutim previše uticala na nas odnos prema ovom pitanju. Otprilike nešto više od 1.000 ljudi se vratilo iz Danske u BiH. Na prvi pogled reklo bi se da su ostali odlucili zauvijek ostati ovdje. I to je pogrešan zakljucak. Najveci broj je prihvatio jedan pragmatican odnos prema realnosti i zivotu, koji bi se mogao otprilike okarakterizirati ( ako mi dozvolite da parafraziram jednu od cuvenih parola iz nekih drugih vremena): "Zivimo i radimo kao da cemo zauvijek ostati u Danskoj, a spremajmo se kao da cemo se sutra vratiti u Bosnu." U odnosu na zbivanja od prije nekih par godina mi mozemo reci da smo se vratili, samo treba još malo vremena da to i drugi shvate.
Danas kad govorimo o dijaspori mi mislimo na one koji zele sutra da se vrate u Bosnu, one koji ce to uciniti dogodine, za dvije ili 5-10 godina, te na one koji ne zele uopšte da se vrate. Ali radi se o našim ljudima, koji bez obzira gdje zivjeli i ciji pasoš nosili, jesu i ostace Bosanci.
Globalizacija ekonomskih odnosa u svijetu, slobodan protok radne snage, moderna sredstva komunikacije, cine pitanje repatrijacije, ali isto tako i ekspatrijacije, izlišnim. Mi smo oduvijek imali dijasporu. Mnogi naši zemljaci su odlazili na zapad iz cisto ekonomskih razloga. Radeci danju i nocu, gradeci kuce i vile po našim brdima, sanjajuci da se vrate berem kada odu u penziju.
Naša dijaspora u Danskoj ili šire u Skandinaviji je sasvim drugaciji tip dijaspore. Od 20.000 ljudi sa plasticnim kesama za nekih 5-6 godina mi imamo 3000 penzionera, 5.000 djece ispod 16 godina, od kojih je 1.500 rodeno u Danskoj, 3.200 onih koji primaju socijalnu pomoc, 700 onih koji se školuju na višim i visokim školama, 1.300 nezaposlenih, dok ostatak naših ljudi radi bilo u privatnim ili drzavnim preduzecima ili institucijama.
Sve ovo pokazuje da ova grupa ima potencijal koji ne treba zanemariti. Zbog toga smo danas i ovdje, da vidimo šta mozemo zajedno uraditi dalje u pravcu razvoja BiH i njenog ukljucivanja u Europu.
Kemal Dajic
POLOZAJ GRAÐANA BiH U NIZOZEMSKOJ
Do pocetka srpsko-cmogorske vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu u Nizozemskoj je zivjelo oko 5.000 gradana s podrucja bivše Jugoslavije. Od tog broja iz BiH ih je bilo, vjerovatno, oko 1500. Bili su to najcešce radnici srbijanskih ili hrvatskih preduzeca koja su izvodila gradevinske radove ili poslove na brodogradnji u Nizozemskoj. Ova prva generacija došla je 70-tih godina kada su talasi ekonomske emigracije s Balkana zapljusnuli Zapadnu Evropu. Karakteristika te prve generacije gostujucih radnika bila je veoma niska školska sprema i privremeni boravak u Nizozemskoj.
Za vrijeme srpsko-cmogorske vojne agresije na BiH pocinje, pored ubijanja neduznih ljudi, sistematski progon i raseljavanje gradana, najviše bosanske nacionalnosti. Kao što je manje više poznato muhadzeri iz Bosne nalazili su svoje utocište po cijelom svijetu. od Australije do Amerike i od Švedske do Juzne Afrike. Od evropskih drzava, pored Njemacke, Austrije i Švedske, Nizozemska postaje najcešca odrednica protjeranih ljudi iz BiH. Zanimljivo je napomenuti da dolazak naših gradana u Nizozemsku još nije stao. Iako je nizozemska vlada donijela novi Zakon o strancima koji je jako nepovoljan po naše gradane, beskucnici i sirotinja iz BiH još uvijek dolaze s nadom da ce ostati.
U Nizozemskoj je 1998. godine zivjelo, prema podacima Ministarstva Pravosuda, oko 30.000 ljudi s podrucja BiH. Od ovog broja je nešto više od 25.000 izbjeglica a ostalo su raniji gastarbajteri i oni koji su u meduvremenu rodeni i ostali u ovoj zemlji. Prema podacima Opcinske bazicne administracije, iz januara 1998. godine, u Nizozemskoj je zivjelo 61.074 gradana s podrucja bivše Jugoslavije. Od tog broja njih 45.000 rodeno je u bivšoj Jugoslaviji a 15.000 u Nizozemskoj. Do 1998. godine od oko 25.000 izbjeglica iz BiH njih oko 18.000 dobilo je A-status, odnosno, neograniceno pravo boravka u Nizozemskoj.
Ostali su imali ili F-status ili negativ. S F-statusom moglo se boraviti maksimalno, s jednogodišnjim produzenjima, do tri godine. Izvjestan broj ljudi s negativom ili nesigurnim F-statusom vratio se u Bosnu ili je emigrirao u trece zemlje, prije svega, u Australiju, Ameriku i Kanadu. Više od 70% gradana iz BiH u Nizozemskoj je mlade od 40 godina. Veliki je broj samaca ili samica, skoro 8. 000, a muškaraca je više za 1.700 nego zena. Povoljni Zakon o reemigraciji kojim nizozemska vlada garantira dozivotnu penziju veoma mali broj naših gradana je iskoristio. Oni koji su reemigrirali u BiH su mahom stariji ljudi i zene a njihov broj je veoma nizak.
Prema etnickom sastavu gradana iz BiH najviše je Bošnjaka 56,5%, ali je taj procenat sigumo veci i pretpostaviti je oko 70%. Razlog za to je što u grupi ostalih ima 11,5 % a u grupi mješovitih je 6,8% gradana iz BiH. Realno je pretpostaviti da su, usljed nerazvijene nacionalne svijesti ili nacionalne izfrustriranosti, Bošnjaci daleko najbrojniji u pomenute dvije, nacionalno bezbojne grupe.
Prema pomenutim, zvanicnim podacima iz 1998. godine Hrvata (iz BiH) je bilo 18,4% a Srba 6,6%. S nacionalno vecinskih podrucja Bošnjaka je bilo 40% a iz manjinskih 60%. Kod Srba je slican procenat (46%-: 54%) a Hrvata je 7% iz vecinskih a 93% iz manjinskih podrucja. Prema školskoj spremi izbjeglica iz BiH u Nizozemskoj najviše ih je s završenom srednjom školom 38%,, a za 37% školska sprema je nepoznata. S završenom visom školom je 4% a s univerzitetskom diplomom ih je 7%.
U Nizozemskoj trenutno postoji preko 25 organizacija ili udruzenja gradana iz BiH. Najveci broj njih organiziraju po neku muzicku zabavu ili tumir u malom nogometu. Postoji i "Platforma gradana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj" koja bi trebala biti asocijacija svih tih organizacija ili udruzenja i predstavljati naš kod drzavnih vlasti. ali to je tako samo u statutu, u praksi se to ne primjecuje. Organizacije ili udruzenja su se najviše osnivala za vrijeme srpskocrnogorske vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu i imali su tada najcešce karakter humanitame organizacije. Taj period je svakako za pohvaliti jer je u BiH poslato na stotine kamiona odjece, obuce, hrane, školskog materijala, tehnicke i medicinske opreme, lijekova itd. Hiljade naših ljudi donirali su novac za pomoc svojoj domovini i svom narodu. Dolaskom mira u Bosni humanitama pomoc iz godine u godinu jenjava a kod mnogih organizacija se potpuno gasi. Organizacije ili udruzenja gradana iz BiH u Nizozemskoj uglavnom vode Bošnjaci i imaju bošnjacki karakter. Za bosanske Srbe i Hrvate otvorena je mogucnost ulaska i participacije u upravi. Ucešce i broj gradana drugih nacionalnosti u ovim organizacijama je još uvijek simbolican. Daleko najveci broj bosanskih Srba i Hrvata priklonio se organizacijama ili udruzenjima Hrvata i Srba iz Hrvatske i Srbije.
U Nizozemskoj ne postoji ni jedno zajednicko glasilo za gradane iz BiH. Nekoliko bosanskih organizacija ili udruzenja izdaje svoje novine, koje su lokalnog karaktera i u formi biltena. U Amsterdamu se skoro tri godine emitira jedan sahat u hefti radio program na bosanskome jeziku. U svega nekoliko gradova u Nizozemskoj izvodi se dopunska nastava na bosanskome jeziku. Roditelji nalaze stotine razloga da ne šalju svoju djecu u te škole. Ovo se posebno odnosi na roditelje bošnjacke nacionalnosti. S druge strane bosanski Srbi i Hrvati su na tom pitanju puno disciplovaniji i oni svoju djecu šalju u vecem procentu u takve škole, koje su najcešce organizirane pri srbijanskim ili hrvatskim klubovima. Ako se ovaj trend nastavi druga generacija Bošnjaka u Nizozemskoj bit ce vjerovatno potpuno asimilirana i nacionalno otudena.
Simbioza politike i vjere, koja se kod Bošnjaka pokazala uspješnom u periodu odbrane domovine, jer su se zajednicki najlakše pridobijale mase i izvodile razne humanitame i druge akcije, postaje sve više i više kocnica bošnjackom iskoraku u demokraciju i razvoj. U posljednje vrijeme sve cešce dolazi do rivalstva ova dva segmenta a cesto puta na obostranu štetu a osobito bošnjackih nacionalnih interesa. Tako su se neki klubovi pretvorili u dzamije a dzamije u klubove. Zakljucak koji se moze izvuci je više obostrane tolerancije i medusobnog suradivanja te ne uplitanja u tudi djelokrug rada. Ovoj zbrci u medusobnim odnosima i podjeli posla treba svakako dodati i odnos matice domovine koji je cesto puta politicki nepromišljen i štetan po nacionalne interese. Naši ljudi u Nizozemskoj su uglavnom nezadovoljni odnosom matice prema dijaspori i radom diplomatsko-konzularnih predstavništava. Osobno se nadam da ce ova naša konferencija zauzeti jedan novi stav i kurs u odnosima matica-dijaspora. Principi za to svakako moraju biti ravnopravnost u medusobnim odnosima i aktivno ukljucivanje dijaspore u izgradnji, obnovi i vodenju zemlje, u protivnom, ako se ovi principi ne ispoštuju nama ne preostaje ništa drugo nego da osnujemo bosansku izbjeglicku vladu.
Besim Ibiševic
Poštovani,
Veliko mi je zadovoljstvo da prisustvujem ovom sastanku I zelio bih da iskoristim ovu priliku da ispred Bosanske zajednice u Irskoj cestitam UK Networku kao i svima onima koji su ucestvovali u organizaciji ovog skupa.
Bosanska zajednica u Republici Irskoj broji oko 1500 ljudi iz raznih krajeva BiH. Nadlezna organizacija koja je direktno bila zaduzena za prijem BH izbjeglica od strane Irske je bila tz. Agencija za Izbjeglice. Na samom pocetku BiH izbjeglice su bili smješteni u kolektivnom smještaju, i tu su im bili obezbjedeni casovi engleskog jezika.
Zvanicna organizacija koja sada radi sa BiH izbjeglicama, a inicirana je od strane Agencije za izbjeglice, nosi naziv Razvojni Projekat Bosanske Zajednice i jedina je u Republici Irskoj koja predstavlja Bosance i Hercegovce, odnosno nase izbjeglice koje su došle po programu Irske vlade.
Prve BiH izbjeglice, njih 178, su u Republiku Irsku došle u Septembru 1992 godine, nekoliko mjeseci nakon agresije na Bosnu i Hereegovinu. Nakon toga u Irsku dolaze cetiri grupe ranjenika evakuisanih u toku rata i nekoliko grupa ratnih zarobljenika iz koncentracionih kampova u Republic Srpskoj i Jugoslaviji. Pored ovih navedenih grupa Irska vlada je odobrila vize za program pod nazivom "spajanje porodica" koji je zvanicno zavrsen 1998 godine a sve to putem Agencije za Izbjeglice.
Razvojni Projekat Bosanske Zajednice je osnovan 1995 godine a glavni razlog je bio brza i efikasnija pomoc Bosancima i Hercegovcima u procesu integracije u Irsko društvo.
Od samoga pocetka projekat je podijeljen u dvije sekcije, Sekcija za rad sa zajednicom na polju kulturnih i sportskih aktivnosti i informativna sekcija koja je zaduzena za kontakte sa irskom javnoscu i prikupljanjem informacija od znacaja za bosansku zajednicu u Irskoj.
Kroz nase aktivnosti sa zajednicom mi pokusavamo da ocuvamo nasu tradiciju obicaje i kulturu Bosne i Hercegovine i da pomognemo nasim gradanima u svakodnevnom zivotu u Irskoj. Status nasih gradjana vlada Irske je rijesila 1995 godine kada je odrzan sastanak sa svim BH porodicama koje su tada boravile u Republici Irskoj.
Na tom sastanku Predstavnici Irske vlasti su objasnili bosancima kakav ce njihov status biti i kakva su im prava u Republici Irskoj. Neki od najbitnijih detalja su bili ti da svi Bosanci i Hercegovci mogu podnijeti zahtjev za za Irsko drzavljanstvo ne odrecuci se Bosanskog, nakon isteka tri godine u Irskoj a svima su garantovana sva prava kao i ostalim Irskim gradjanima, kao npr. Pravo na Socijalnu pomoc, medicinsku zaštitu, obrazovanje, zaposlenje i slicno.
Prve tri godine Projekat je bio finansiran od strane Evropske zajednice kao pilot projekat a po isteku fondiranja finansiranje projekta je preuzela Irska vlada odnosno Ministarstvo za Socijalnu zaštitu i organizacija pod nazivom FAS koja je zaduzena za trening i zaposlenje osoba koje rade na pola radnog vremena u našem projektu. Ukupan broj zaposlenih u našem udruzenju je 9 radnika odnosno 3 na punom radnom vremenu i 6 na pola radnog vremena.
Na kraju još jednom bih zelio da ispred naše zajednice pozdravim i podrzim ovu ideju o odrzavanju Kongresa BiH dijaspore jer samo ujedinjeni mozemo da doprinesemo izgradjivanju Bosanskog lobija koji bi u buducnosti trebao da igra vaznu ulogu u uspostavljanju i jacanju polozaja naše drzave u svjetu i doprinese obnovi Bosne i Hercegovine u cjelosti.
Jasmin Prnjavorac
BOSNJACKA DIJASPORA U SJEDINJENIM AMERICKIM DRZAVAMA
Do agresije na Bosnu i Hercegovinu, na teritoriji SAD nije postojao neki znacajan broj imigranata iz naše domovine. Osim Chicaga, gdje je mali broj Bosanaca i Hercegovaca bio okupljen kao organizovana zajednica, drugih znacajnijih zajednica nije bilo.
Pocetkom i u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, otvaranje americkih centara za prihvat i smještaj bh izbjeglica u Zagrebu, Splitu kao i u nekim evropskim centrima, u periodu od 1992. do 1999. godine dovodi na podrucje Sjedinjenih Americkih Drzava preko 200.000 bh. izbjeglica. Po nekim slobodnim procjenama bh izbjeglicka populacija je rasporedena u preko 40 americkih drzava u više od 100 gradova od kojih su najpoznatiji Chicago (Illinois), San Francisco (Califomija), Phoenix (Arizona), New York (New York), Des Moines (Iowa), Atlanta (Georgia) i St. Louis (Missouri), sa preko 20.000 izbjeglica - pojedinacno. Za nabrajanje ostalih americkih gradova sa preko 10.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine potrebno bi mi bilo više vremena.
Petogodišnji period izmedu 92. i 97. godine mogao bi se nazvati periodom prilagodavanja. Smještaj, zapošljavanje i ucenje jezika bili su u tom periodu uglavnom problemi na koje su bile fokusirane misli naše dijaspore.
Drugi period, period od 1997. godine do 2000-te. mozemo nazvati periodom organizovanja ili tacnije, periodom samoorganizovanja. Loš rad bh diplomatsko - konzularnih predstavništava po tom pitanju nije bio prepreka našem narodu da pocne iznalaziti nacine za medusobno zblizavanje i upoznavanje. U pocetku je to bilo kroz sportske aktivnosti, uglavnom fudbalske turnire, zatim kroz koncerte poznatih zvijezda bh estrade. Do ovih oblika druzenja obicno bi dolazilo stihijski i spontano.
Pocetak novog Milenijuma za bh. zajednicu znaci i prekretnicu u nacinu organizovanja. Obzirom da su 90 posto izbjeglica u SAD Bošnjaci, prvi oblici organizovanja bili su potaknuti od strane Islamske zajednice. Kako to vec iskustva ostalih etnickih zajednica u Americi jasno pokazuju, to je za našu sredinu sasvim normalno da se osnovni oblik okupljanja i organizovanja ostvaruje putem vjere. Broj bošnjackih dzamija i islamskih centara rastao je sa porastom bošnjacke populacije, tako da u Chicagu, New Yorku i St. Louisu imamo ustanovljene islamske centre, koji kao sveobuhvatne društvene institucije islama u sebi ukljucuju i ostale kulturne sadrzaje poput bošnjackih škola, biblioteka, folklornih i sportskih društava. Polivalentnost ovih institucija ipak, kako nam dosadašnje iskustvo pokazuje, predstavlja dvosjekli mac u organizaciji bošnjacke, a narocito bosanske dijaspore.
Iskustvo nam takode govori da u gradovima gdje je broj imigranata mnogo manji i uglavnom ne prelazi 2.000 ljudi, primarni oblik organizacije dijaspore sprovodi se kroz razne klubove i udruzenja gradana Bosne i Hercegovine. Uzimajuci u obzir cinjenicu da se medu ratnim izbjeglicama u Americi nalazi broj izbjeglica koji nisu Bošnjaci, ali jesu Bosanci i Hercegovci i koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom jedinom domovinom ovi oblici organizovanja predstavljaju istovremeno i najoptimalniji nacin da se i ti bh. gradani ukljuce i angazuju u promociji i njegovanju multietnicnosti kao primarnog principa u hiljadugodišnjoj tradiciji Bosne i Hercegovine. Osnovni nedostatak pri radu ovakvih udruzenja je upravo taj zbog kojeg smo i mi danas ovdj e, a to je NEPOVEZANOST. Osim 5. i 6. susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike u okviru kojih je djelovao prvi i drugi Kongres Bošnjaka.
Stvara se, dakle, jedna citava armija ljudi bosanskohercegovackog porijekla, koji ce sutra zauzimati vrlo visoke polozaje u americkom društvu i imati znatnu ekonomsku moc, a da istovremeno nece imati nikakav patriotski osjecaj prema Bosni i Hercegovini, niti narociti motiv da u nju investiraju bilo svoj ekonomski bilo politicki, bilo umjetnicki kapital.
Potrebno je zato da odgovarajuci odjeli bh. Vlasti izrade posebne programe i utvrde nacela djelovanja dopunskih škola na bosanskom jeziku. Ti odjeli bili bi, naravno, zaduzeni i za nabavku sve potrebne literature i udzbenika, a morali bi pomoci i u pronalazenju i finansiranju nastavnog kadra.
Sve dok to ne ucinimo, ne samo da ce sve teze biti osnivati nove bosanske škole van BiH, vec ce se i ovih svega nekoliko postojecih neminovno ugasiti. Buduci da su bosanske škole stubovi na kojima se gradi buducnost bosanske dijaspore, odgovarajuca odjeljenja pri tim diplomatsko-konzularnim predstavništvima treba da budu u nas s mogucnosti da za tu djelatnost obezbijede ne samo odgovarajuci broj osoblja i udzbenike vec i finansijska sredstva jer to predstavlja najisplativiju dugorocnu investiciju drzave Bosne i Hercegovine.
Šukrija Dzidzovic
POLOZAJ GRAÐANA BiH U ŠVICARSKOJ
Uvazeni skupe
Veoma mi je drago da ucestvujem na ovakvom skupu. Dolazim iz Švajcarske gdje se ratno stanje u BiH osjetilo punom snagom od pocetka 1992 godine velikim prilivom izbjeglica sa svih strana. Program Šicarskih vlasti je bio i smjestaj izbjeglica, najvise u zbirne centre, uz nemogucnost rada. Poseban tretman i status su dobili takozvani logoraši i zene koje su posebno maltretirane u ratu.
Od 1996/97 godine najveci broj izbjeglica je vracen u Bosnu i Hercegovinu ali i danas ima veliki broj bosanaca, to je dijaspora u Švicarskoj koja je podnijela veliki teret naseg ratnog i poslijeratnog stadnja od '92 do danas. Naši gradani su veoma brzo organizovali svoja udruzenja i klubove sto je rezultiralo organizovanim prikupljanjem i slanjem humanitarne pomoci u BiH. Dobra samoorganizovanost je bila velika prednost i u informativnom smislu. Takode, svi pregovori u Zenevi su popraceni organizovanim demonstracijama i danonocnim bdjenjem kako bi dali podršku nasim predstavnicima i ukazali svijetu na nepravdu koja nam se cini.
Trenutno je nešto u zatišju organizirano djelovanje te bi ovaj skup mogao biti novi podsticaj. Jedan od gorucih problema u Švicarskoj je mala pokrivenost dopunskim školama. Omladina je naša buducnost, moramo je otrgnuti od asimilacije. Ne dozvolimo da nam djeca zaborave svoj jezik, kulturu vjeru i pripadnost domovini.
Još jednom pozdravljam skup i zelim da nas Kongres ujedini i usmjeri u vaznim zadacima koji su pred nama, a ovaj skup da bude podsticaj svima onima koji vole svoju zemlju da nam se prikljuce i daju svoj doprinos.
Azra Bijedic
Stranka Demokratske Akcije
ZAKLJUCCI SA PRIPREMNOG SASTANKA ZA ORGANIZOVANJE KONGRESA BH DIJASPORE
LONDON, 23-24 JUNI 2001
-Prvi Kongres BH dijaspore ce se odrzati u Sarajevu, novembra 2001 godine. Tacan datum ce se utvrditi i usaglasiti sa Ministarstvom za ljudska prava i raseljena lica koji ce ujedno sa Skupštinom grada Sarajeva biti i sponzori Kongresa.
-Inicijativni Odbor ce obaviti razgovore sa zainteresovanim pojedincima i organizacijama i formirati grupu koja ce pomoci Ministarstvu za ljudska prava i Skupštini grada Sarajeva oko organizovanja Kongresa.
-Inicijativni Odbor, proširen sa predstavnicima iz Evrope, Amerike i Australije, ce nastaviti sa koordiniranjem svih aktivnosti oko organizovanja Kongresa u Sarajevu. Clanovi Inicijativnog Odbora su: Faruk Ticic, Ferid Kevric, Idriz Kadunic, Muhamed Siranovic, Namik Alimajstorovic, Anes Ceric, Branka Franic, Zdenka Besara, Kelima Dautovic, Nihad Filipovic, Zaim Pašic Idriz Saltagic Spaho Bajric (svi iz Velike Britanije), Zlatko Vukmirovic (BiH) te novoizabrani clanovi: Mustafa Karavdic (Australija), Šukrija Dzidzovic (USA), Besim Ibiševic (Holandija), Hajrudin Avdic (Švedska) Hajrudin Omerovic i Mirzet Dajic (Danska).
-Izabrana je strucna komisija koja ce raditi na usaglašavanju normativnih akata. Akti treba da se usaglase do 15 septembra i isti ce biti ponudeni kongresu na usvajanje. Clanovi komisije su: Nihad Filipovic, Mustafa Karavdic, Ruzmira Tihic, Besim Ibiševic, Hajrudin Avdic, Hajrudin Omerovic, Šukrija Dzidzovic, Emir Bejtovic, Dag Ðumrukcic, Mubera Dizdar i Samir Ceric.
-Usvojen je prijedlog imena organizacije koji ce biti ponuden Kongresu na usvajanje. Predlozeno ime je SVJETSKI SAVEZ DIJASPORE BOSNE I HERCEGOVINE.
Sjedište Saveza- usmene ponude za sjedište Saveza su ponudili Švedska i Holandija. Udruzenja koja su zainteresovana da se kandiduju za sjedište saveza istu ponudu treba da dostave u pisanoj formi na adresu UK Networka. Inicijativni Odbor ce takode poslati pismo na adrese svih organizacija koje su izrazile zainteresovanost da ucestvuju na Kongresu sa molbom da ponude idejno graficko rješenje za obiljezja Saveza.
-Svi delegati su jednoglasno podrzali kandidaturu grada Sarajeva da bude domacin Zimskih Olimpijskih igara 2010 godine.
Predstavnici Bosansko-Hercegovackih saveza, asocijacija, udruzenja, klubova i drugih oblika organizacija bosanko-hercegovackog iseljenistva, na osnivackom Kongresu Svjetskog Saveza Bosansko/Hercegovacke Dijaspore,odrzanom u Sarajevu…………..usvojili su,
DEKLARACIJU
Svjetskog Saveza Bosansko/Hercegovacke Dijaspore
I
Polazeci od potrebe takvog organizacionog povezivanja BH iseljenistva u svijetu, koje ce omoguciti efikasnije ukljucivanje I prisutnost iseljenistva u rjesavanju pitanja od interesa za BH dijasporu I drzavu BIH, osnivanjem Svjetskog Saveza BH Dijaspore(dalje:Savez)potvrdjujemo nas interes I emocionalno/psiholosku I preteznim dijelom pravnu vezanost za Bosnu I Hercegovunu .
BH dijaspora je snaga I vrijednost koja treba da ima odgovarajuce mjesto I prisutnost u ukupnom duhovno I politicko-pravnom spektrumu BIH.
Kongres nalazi da se utemeljenjem Saveza stvaraju pretpostavke za konkretnu I stalnu prisutnost BH iseljenistva u Bosansko-hercegovackom duhovnom ambijentu, posebno u institucijama I organima vlasti u kojima se odlucuju I rjesavaju pitanja od interesa za iseljenistvo.
Kongres stoga ocekuje I zahtijeva od nadleznih organa vlasti I drugih institucija BIH, da dijaspora BIH preko svoga Saveza bude prisutna sa svojim potrebama I interesima u odgovarajucim segmentima rada I odlucivanja tih organa I institucija.
II
U pogledu ljubavi I duhovne vezanosti za Bosnu I Hercegovinu, Kongres nalazi iseljenistvo BIH jedinstvenim.
Istovremeno, u ekonomsko-interesnom pogledu, sa stajalista tendencije za povratak u BIH, Kongres nalazi iseljenistvo BIH disperziranim u osnovi tri kategorije:
· Oni koji zele da se vrate u BIH odmah, ali nemaju za to uvjeta (uglavnom starije osobe);
· Oni koji zele da se vrate, ali trenutno ne mogu (uglavnom srednja generacija porodicnih ljudi sa djecom u procesu skolovanja)
· Oni koji ne zele ili ne pokazuju zelju za povratkom u BIH (uglavnom mladje osobe)
Polazeci od tendencije globalizacije ekonomskih odnosa u svijetu, sto znaci I intenzivniji protok ljudi preko drzavnih medja, Kongres nalazi prednju izdjeljenost BH iseljenistva, glede tendencije povratka u BIH, irelevntnom I trazi od drzavnih organa BIH isti pristup, a to znaci da se u stvaranju pretpostavki za povratak iseljenika (od kojih su ogromna vecina prognani sa svoje zemlje, iz svojih kuca I stanova usljed ratnih dejstava I politike etnickog progona), dakle da se jednako tretiraju svi iseljenici bez obzira na njihov trenutni status u drzavi u kojoj borave ili prebivaju I bez obzira na cinjenicu sto su mnogi postali punoljetni u iseljenistvu ili su pak rodjeni u iseljenistvu.
Svo iseljeistvo BIH treba da ima pravo na povratak kako otudene imovine tako I na osobni povratak u maticnu domovinu.
III
Kongres trazi od Parlamenta BIH I svih relevantnih politickih stranaka BIH, da se pravno uredi status isljenistva BIH koji su uzeli ili namjeravaju uzeti drugo drzavljanstvo I to tako sto ce se svima omoguciti zadrzavanje maticnog BH drzavljanstva.
IV
Kongres ocjenjuje da Dayton-ski mirovni sporazum u cjelosti ne sprovodi, vec samo separatno I u skladu sa interesima vladajucih oligarhija, ciji interesi I oligarhije dobrim dijelom vuku korijen iz predratnih I ratnih zbivanja, pa se tako de facto I njihova aktivnost svodi na zastitu stecenih pozicija ekonomske I politicke moci I uticaja sve pod krinkom visih narodnih ciljeva I interesa.
Kongres nalazi da medjunarodni centri moci, prije svega SAD I velike sile evropskog zapada, jednako tako kako su nametnule Deyton-ski mir zaracenim stranama u BIH, mogu I moraju u dugorocnom interesu politicke stabilnosti regiona, ali I sire, nametnuti odgovarajuce izmjene Dayton-skog politickog projekta u pravcu kantonalno-federalnog uredenja BIH kao modernog oblika decentralizirano uredene drzave, kakav oblik ovaj Kongres nalazi jedino stvarno realnim, a politicki vrlo mogucim.
Kongres drzi izmjene predlozene naprijed stvarnom garancijom stvaranja realnih pretpostavki za konacno otpocinjanje funkcioniranja drzave BIH.
Konacno, Kongres smatra, ako je tacna konstatacija o ne sprovodenju Dayton-skog mirovnog sporazuma, da se onda realno ne stvaraju niti pretpostavke za trajno odrzanje mira na prostorima BIH.
Ne sprovodenje Dayton-skog sporazuma u cjelini politicki je destabilizirajuci factor u BIH I regionu.
Dayton-ski sporazum je regionalni ugovor. Uvjeti u regionu su izmijenjemi, a politicka situacija u BIH je gotovo zamrznuta na stanju zatecenom 1995. godine po okoncanju rata. Takvo stanje je politicki, na duzi rok, ne odrzivo.
Predmetnu incijativu Kongres nalazi sastavnim dijelom procesa prevazilazenja posljedica rata. Bolan je to proces ali jedini moguci ispravan put za BIH.
U svojoj ukupnosti BIH je vec sada u ogromnom zaostatku za modernim svijetom. Nastavi li se putevima uskogrudnog nacionalizma I sovinisticke ostrascenosti taj ce zaostatak biti jos veci.
Kongres poziva sve relevantne politicke stranke u BIH da se okanu igre "Zmurke" sa narodom, da okrenu istinskoj saradnji u interesu prosperiteta BIH I boljeg, bogatijeg I covjeka dostojnijeg zivota svih njegovih naroda I gradana.
V
Skolovanje mladih BH iseljenika na maternjem jeziku, Kongres nalazi jednim od prioriteta u aktivnostima udruzenih asocijacija. Zato, pri svim onim udruzenjima koja jos nisu osnovala BH dopunske skole,a postoje uvjeti I mogucnosti za to, treba raditi u tom pravcu.
Kongres konstatira nedovoljnu ukljucenost Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture I sporta u nastavno-obrazovni proces BH dijaspore.
Kongres stoga poziva vladu I navedeno ministarstvo da se u saradnji sa Maticom iseljenika BIH, aktivnije ukljuce u ovaj proces (obezbjedenje I blagovremena distribucija udzbenika I drugih ucila u prvom redu).
U mnogim zemljama zapada, gdje je vecina BH iseljenistva, djeca pocinju proces osnovnog obrazovanja vec sa navrsenih 5 godina zivota. Prema Bih propisima taj proces otpocinje u godini u kojoj dijete uzima 7 godinu zivota,
pa se desava da nasa djeca zavrse I po dvije godine pocetnog skolovanja u nekoj zemlji prije nego im se dopusti upis u prvi razred BH dopunske skole.
Slijedom prednjeg, Kongres trazi od nadleznih u BIH, da se odgovarajucom pravnom regulativom ovo rijesi I da se djeci iseljenika, koja se nadu u naprijed opisanoj situaciji, omoguci upis u prvi razred BH dopunskih skola istovremeno sa otpocinjanjem redovnog obrazovnog procesa u drzavama u kojima takva djeca borave odnosno prebivaju.
VI
Kongres zahtijeva od Glavnog Odbora Saveza da nadlezno pristupi uspostavljanju kontakta sa nadleznim organima vlasti I inastitucijama u BIH (vlada, Ministarstvo za eraseljene osobe, Ministarstvo za vanjske poslove, Ambasade BIH, Matica iseljenika BIH…), a radi prikupljanja I sacinjenja baze podataka o iseljenistvu BIH: ukupan broj iseljenih, brojcano stanje u razlicitim zemljama,starosna,kvalifikaciona,obrazovna,struktura,samouposlenost,zaposlenost,nezaposlenost,istaknuta imena nauke,kulture,sporta I slicno u iseljenistvu.
Sacinjenje navedene baze podataka I moguce formiranje Medijskog Centra kao nosioca aktivnosti na realizoiranju ove ideje I odgovarajucih projekata na ostvarenju predvidjenih ciljeva Saveza,pocetni je I neophodni uvjet bez kojeg se ne moze pristupiti iole organiziranijem radu u promicanju interesa,stavova I misljenja BH dijaspore
VII
Kongres stavlja u zadatak Glavnom Odboru Saveza da u narednom periodu poradi na stvaranju pretpostavki za pokretanje jednog lista ili casopisa, koji bi kao glasilo Saveza, izlazio dva puta u toku godine ili recimo tromjesecno, zavisno od mogucnosti (kreativno-ljudskih, finansiskih I tehnickih), a koji bi se uredivao u Londonu, stim da bi se prilozi suradnika prikupljali preko Interneta.
Kongres polazi od ideje da bi se takvo glasilo istog dana moglo pojaviti I u UK I u SAD I u Australiji I u Njemackoj… pa I u BIH. Pri tome zamisao je da ovakvo glasilo nadraste uobicajenu ili ocekivanu razinu postojecih glasila BH iseljenistva, te da izraste u ozbiljnu I otvorenu tribinu za iznosenje stavova I misljenja svih onih koji imaju sta da kazu po razlicitim drustvenim pitanjima. Kao takav, Kongres ocekuje da bi list moguce imao I odgovarajuci znacaj I tezinu pa I uticaj na intelektualna pa moguce I drustvena gibanja u Bosni I Hercegovini.
VIII
Kao mogucu smetnju I prepreku povvratku u BH (narocito mladjih osoba) Kongres nalazi nefleksibilnost postojece pravne regulative, posebno u nekim segmentima.
Tako, npr. Osobe koje su stekle kvalifikacije I diplomirali u dijaspori, a eventualno bih zeljeli da se vrate u BH , susrecu se sa problemima nortifikacije odnosno priznavanjemnjihovih kvalifikacija, njihovih diploma I profesionalne osposobljenosti.
Kongres nalazi da ovaj problem zasluzuje najozbiljniju paznju vlade I parlamenta BiH, te da bih BH kao mala zemlja egzistencijalno zainteresovana za svakog svog gradjanina, morala hitno pristupiti pravnom uredjenju ovog pitanja I to tako da se u najsirem mogucem rasponu, omoguci priznavanje nasim gradjanima kvalifikacija I diploma stecenih u inozemstvu.
Ozbiljnost I znacaj ovog problema za BH je takva da ovo ne treba uslovljavati nikakvm bilateralnim pristupima I rjesenjima.
Slijedom prednjeg Kongres predlaze vladi I parlamentu BH da hitno pristupe jednostranom ovog pitanja I tako otklone jos jednu, moguce I jednu od ponajvecih smetnji, za iole promisljanje o povratku u BH
IX
Kongres ocjenjuje politiku cijena izdavanja putnih isprava za gradjane BH u dijaspori, apsolutno neprihvatljivom.
Utvrdjene cijene Kongres drzi krajnje neumjerenim. Cijene putnih isprava za gradjane BH u inozemstvu treba prilagoditi cijenama koje gradjani placaju za putne isprave u odnosnim drzavama(dakle Britanac u UK, Danac u Danskoj, Nijemac u Njemackoj …I slicno). Tacno je
da gradjani BH bolje stoje nego gradjani u domovini, ali je jednako tako tacno da oni zive na cijenama koje su "zapadne", dakle neuporedivo vise nego u BH pa stoga I cijene putnih isprava koje se izdaju gradjanima u inozemstvutreba da budu prilagodjene odgovarajucim cijenama u odnosnim drzavama, a ne podleze procjenama tamo nekih birokrata u drzavnoj BH administracijikoji to rade vodjeni sopstvenim potrebama I interesima.
U Sarajevu,
Predsjednik
VI GLAVNI ODBOR I PREDSJEDNIK SAVEZA
VIII ORGANIZACIJA RADA U SJEDIŠTU SAVEZA
Predstavnici Bosabsko-Hercegovackih Saveza,Organizacija,Udruzenja i drugih oblika organiziranja bosansko-hercegovackog iseljeništva, na osnivackon Kongresu, odrzanom ----------________ 2001 godine, u Sarajevu, usvajaju
S T A T U T
Svijetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine
1.
Bosansko/Hercegovacki Savezi, Organizacije, Udruzenja, Klubovi i drugi oblici udruzivanja bosansko/hercegovackog iseljeništva (iseljeni, raseljeni, prognani…; dalje: udruzenja), udruzuju se u jedinstvenu organizaciju Svijetski Savez Dijaspore Bosne i Hercegovine (dalje: Savez).
Savez je nestranacka i nepoliticka organizacija.
Savez je humanitarna i interesna organizacija.
2.
SAVEZ je pravno lice. SAVEZ se registrira kod nadleznih organa vlasti.
3.
Savez ima jedinstveni racun, znak i pecat.
Znak Saveza je……………………………………………………………………….
Pecat Saveza je okruglog oblika sa Znakom Saveza u sredini i ispisanim latinicnim i cirilicnim pismom te na engleskom jeziku, poobodu: "Svjetski Savez Dijaspore Bosne i Hercegovine".
4.
Sjedište SAVEZA je u ___________.
5.
Rad SAVEZA je javan. SAVEZ moze izdavati svoja glasila i publikacije.
6.
Ciljevi SAVEZA su:
§ Organizaciono uvezivanje Bosansko-hercegovackih udruzenja u svijetu u opcem interesu.
§ Razmjena informacija i ideja od interesa za iseljeništvo, lobiranje u centrima moci za ono što jeste i što bosansko-hercegovacka dijaspora dozivljava kao svoj interes i interes Bosne i Hercegovine.
§ Koordiniranje i jedinstven nastup pri rješavanju pitanja od interesa za iseljeništvo pred organima i institucijama u Bosni i Hercegovini i inozemstvu.
§ Uspostavljanje trajnih veza i suradnje sa organima vlasti i institucijama Bosne i Hercegovine, kako u Bosni i Hercegovini tako i u dijaspori
§ Stvaranje uvjeta za njegovanje i razvijanje bosanke duhovne tradicije u dijaspori.
§ Njegovanje i prenošenje na mlade generacije i razvijanje bosanskog kulturološkog indentiteta i svijesti o bosanskoj korijenskoj pripadnosti bosanski-hercegovackog iseljeništva.
§ Koordiniranje aktivnosti na ostvarenju planiranih kulturnih, humanitarnih, obrazovnih, privrednih, informativnih i drugih djelatnosti SAVEZA.
7.
Radi efikasnijeg rada i uvezivanja bosansko-hercegovackih udruzenja u svijetu u SAVEZ, u okviru udruzenja clanica Saveza moguce je uvezivanje udruzenja po regionalnom principu .
Uvezivanje na regionalnom principu je moguce u okviru jedne drzave ili povezivanje razlicitih udruzenja iz razlicitih drzava u šire, regionalno udruzenje.
8.
Organizacija regionalnih udruzenja SAVEZA ureduje se Statutom i drugim normativnim aktima regionalnog udruzenja i mora biti u skladu sa Statutom SAVEZA.