Pisana Riječ	09.11.2009

Knjiga "Himna čovjeku u magli"- zbirka poezija,

BIOGRAFIJA: Nisad Šiško Jakupović

Rođen je 30. aprila 1965.godine u Prijedoru,a  u Kevljane doseljava sa roditeljima naredne godine gdje žive do 1992. godine. Nisad je završio  geološku školu u Prijedoru i prije rata je radio u Hrvatskoj. U maju 1992. je uhapšen i sproveden u Logor Omarska a potom u Logor Manjača, odakle nakon raspuštanja odlazi u London, gdje zasnovao porodicu sa Sabihom Nezić, s kojom ima kćerku Belmu i sina Muhameda.  Diplomirao je na Kingston Univerzitetu  u Londonu - odsjek građevinarstvo. Radi kao građevinski inžinjer za prestižnu internacionalnu kompaniju.

Poezijom se bavi od rane mladosti, a većina njegovih ranih radova ostaju u porodičnoj kući u Kevljanima odakle im se gubi svaki trag. Ipak, jedna bilježnica ostala je u stanu u Delnicama, gdje je Nisad radio pred početak rata. Pjesme za zbirku „Himna čovjeku u magli“ većinom su nastala je tokom 1993-1994. godine sa  dolaska u London. Nisad objavljuje poeziju na web-stranici KNS–Sarajevo, i dobitnik je priznanja za pjesmu „Gubiš se, gubiš“ u sklopu manifestacije „Literarne kreacije-2009“. Pored poezije piše i prozu što prezentira na web-portalu www.kevljani.eu. Nisad Jakupović živi i stvara u Londonu.

Recenzija za zbirku pjesama „Himna čovjeku u magli“, autora Nisada Šiška Jakupovića.

Piše: Ibrahim Osmanbašić

Bosanskohecegovačko pjesništvo što zadnjih par desetljeća nastaje u dijaspori, diljem Svijeta, oplemeniće i pomjeriće granice kvaliteta poetike na našem bh-književnom nebu, bez trunke sumnje. Autorska zbirka poezije Nisada Šiška Jakupovića, „Himna čovjeku u magli“, uspravljena zorno svjedoči da „poezije nije smisao sama sebi“ kada dolazi iz kosmičkih dubina i visina, kao udar groma, ostavljajući neizbrisiv trag probuđene duše u vječnosti. Potresnu ljudsku sudbinu, bivanja i proživljavanja, zabilježilo je stameno pero ovog odvažnog pjesnika u tuđini, koga je oluja nevolje i tragedije bacila u daleko od domovine i voljenog zavičaja, čije je boje i mirise, livade i šumarke, ponio sa sobom, u herbarijumu sjećanja. Stihovi čežnje i nostalgije, tuge i bola, uokviruju pjesme koje čitatelja ne mogu ostaviti ravnodušnim jer govore o stvarnom iskustvu čovjeka kome je oduzeta mogućnost slobode izbora već mu je prisilom „iznuđena“ sudbina – gurnut niz strmu stranu kanjona kao stablu kome je sasječen korijen. Dakle, nakon stravičnog iskustva u logorima smrti, Nisad piše stihove lutajući londonskim ulicama i parkovima, ne pjevajući o mržnji već o ljubavi; ne upuštajući se analize zločina on pjeva o nadi; ne proklinjući one koji su mu spalili ognjište sjetni pjesnik oživljava mladaločki zanos prkoseći ispraznoj tuđini. Snaga duha buja kroz čeznutljive slike sjećanje koje ga hrane i sa čijih vrela pije živu vodu nadahnuća – potvrđujući mu osobenost identiteta koji nosi sa sobom - ma gdje pošao, i koji živi u njemu - ma gdje došao. Ta uviđajna budnost, kreativna svijest, kao opozit nehumanosti i destrukciji, uzdiže Nisadov plemeniti duh do univerzalne, kozmopolitske razine – odakle se pruža jasan pogled u bit ljudske egzistencije tokom njegovog prolaznog života – gdje sjaj nade i vjerovanja imaju najdublji smisao za ljudski život.

Proučavanje fenomena pjesništva bh-dijaspore tek dolazi čime se otvaraju veličanstvene kapije plemenitog nadahnuća čije etičke i umjetničke kvalitete tek treba spoznati, a čime će se ispisati uzorne stranice bosanskohecegovačke književnosti – jedinstvene po stilu i mudrosti - što govori jezikom običnog čovjeka o suštinskim pitanjima smisla čovjeka i njegovog bivstvovanja u socijalnom i individualnom kontekstu, na razini individualne-duhovne kao i društvene-materijane egzistencije. Sinteza kompleksne proturiječnosti ljudskog života prelama se kroz iskustvenu prizmu proživljavanja i preživljavanja bosanskohecegovačke dijaspore koja je na svojoj koži osjetila svirep ujed za dušu licemjerne civilizacijske savjesti čovječanstva – što pretočeno u stihove i pjesme formira poetski izražaj kojem sadržaj i poenta doseže do zenita ljudskog poimanja i razumjevanja svijeta i čovjeka u njemu, a gdje život obgrljava relativnost u nepredvidivom plesu sudbine. Tamo, u visinama i dubinama ljudske svijesti, gdje su riječi na izdisaju uvjerljivosti i značenja, oglašava se pjesma nade bh-dijaspere - čija je isforsirana sudbina direktan produkt otrnijele savjesti „djela civilizacije što ostade bez sna“.

Sigurno da u ovom pjesničkom prvencu autora Nisada Šiška Jakupovića može se prepoznati par antologijskih pjesama modernog pjesništva bh-dijaspore, koje u fokusu inspiracije oživljajaju davne uspomene što su utkane u živi duh bosanskog mentaliteta - koji po svojoj prkosnoj naravi živi sa pjesmom i kroz pjesmu. Pitanja i dileme koje pjesnik otvara kroz meditacije u dijalogu sa svijetom i životom, po sadržaju su opće poznate - dok je pjesnički doživljaj svijeta i života  ona osobenost koja plijeni pažnju i otvara koloritna prostranstva i dinamiku emocija kroz neponovljivo iskustvo i spoznaju. Pjesme, kao što su „Potkraj maja“, „Volio bih zaplakati“, „Ljubav je negdje izvan nas“, „Drugovi moga djetinjstva“, „Himna čovjeku“, kao i „U zemlji Bosni na Balkanu“, ljudsku dušu ne ostavlja ravnodušnom jer nam pjesnik govori „sve ono što odavno znamo“, a samo odabrani su počašćeni da kolektivno iskustvo kroz individualni doživljaj pretoči u nadahnjujuće umjetničko djelo. Neobična običnost – krasi Nisadovu pjesničku toplu neposrednost, ostavlajući sjetne pečate na vječno začuđenu ljudsku dušu koja traga za novim saznanjima i prijatnim iznenađenjima – vrednujući dostojnike što imaju prostrano srce i snagu volje da sa drugima podijele svoje radosti i tuge.

„Himna čovjeku u magli“ - pjesničko djelo Nisada Jakupovića, nastalo u dijaspori, kao produkt žala za domovinom – djelo čovjeka kome je zavičaj kidnapovan tako što je iz njega „dobrovoljno izgnan“; djelo pjesnika kome su kremirali inspiraciju i prah bacili u uzburkane valove okeana vremena; djelo čovjeka koji je predugo koračao po niti koja dijeli život i smrt – djelo koje ostaje sigurna orijentacija za sve one koji tragaju za translacijom riječi pakla u riječ smiraja.

Obradovan sam objavljivanje pjesničkog prvenca Nisada Šiška Jakupovića uvjeren da će ova knjiga naći svoje dostojno mjesto  kako u javnim tako privatnim bibliotekama, te u ljudskim dušama u Bosni i Hercegovini, kao i diljem svijeta.