K U L T U R A     

                                                                    

 

                                                             POVRATAK U BUDUCNOT

 

 

 

                                                                                                                             Pise : Nihad Filipovic

 

 

                                                                                            “ Misli li covjek da ce biti ostavljen bez odgo

                                                                                             vornosti “ ( za svoja djela )

                                                                                             Kur’an , El Kijameh : 36

 

 

 

                                       Sadasnjost je proslost , a proslost je buducnost .

                                “  Ko je vidio sadasnjost vidio je sve ono sto se dogodilo u naj davnijoj proslosti i ono sto ce se zbiti u buducnosti ”/ Mark Aurelije /

                                 Cinik , Marks ce opet zapisati : “ Povijest se ponavlja : jednom kao tragedija ; drugi put kao farsa “.

                                 Doista , iz vizure dvadesetog stoljeca , sve ovo danas , kao da  je

vec bilo jucer , kao da se vec dogodilo , pa se  ponavlja .

 

                                A  ljudi i sudbine ljudske , ponavljaju li se ?

 

                                       Danilo Kis , briljantnim knjizevno/dokumentarnim postupkom , na mikro razini , s onu stranu krupnih povjesnih gibanja sto bi bili predmet interesa historije i filosohije historije , na razini dakle golih ljudskih sudbina ,u svojoj mnogo nagradjivanoj zbirci pripovijesti “Grobnica za Borisa Davidovica “ , napose u naslovnoj prici i u prici “Psi I ljudi “ , bavi se doktrinom o ciklicnom kretanju vremena .U napomenama , Kis pise :”Postojanost moralnih uvjerenja , prolivanje zrtvene krvi ,slicnost u imenima (Baruh David Nojman – Boris Davidovic Novski ) , podudarnost u datumima hapsenja Nojmana i Novskog( u isti dan , kobnog mjeseca decembra u razmaku od sest vekova , 1330…1930 ) , sve se to odjednom pojavilo u mojoj svesti kao razvijena metafora klasicne doktrine o ciklicnom kretanju vremena “.

                                    Rijec je o sudbini dvojice ljudi u razlicitim vremenima .

                                    “ Pripovijest o Baruhu Davidovicu  Nojmanu zapravo je prijevod treceg poglavlja inkvizitorskog registra ( “ Confessio barucolim iudei modo baptizati et postmodum reversi adiudaismum “ ) u koji je Zak Furnije , buduci papa Benoa XII , zavodio detaljno i savjesno priznanja i svjedocenja data pred njegovim tribunalom .Rukopis se cuva u latinskom fondu vatikanske biblioteke pod rednim br.4030 “, napominje Kis .

                                     Pripovijest pak o Borisu Davidovicu je povijest , kratki zivotopis , sovjetskog revolucionara sto osta u povijesti poznat  pod imenom Novski .

Ustvari , u oba slucaja rijec je o stradanju ljudi zbog njihovih uvjerenja , u prvom slucaju religijsko –hebrejskog , a u drugom ,  revolucionarno – komunistickog uvjerenja .

                                    Sto se malenkosti autora ovoga eseja tice vrijeme miruje.

                                    Apsolutno  .                  

                                    Vjecno .

                                    Ono sto se krece i mijenja je materija , neuhvatljivi duh  i percepcija , nacin na koji  vidimo i spoznajemo duh i materiju , kreaciju Stvoritelja .

Samo u ovoj relaciji moguce je pravilno razumjeti Kisa i njegovu “ razvijenu metaforu … o ciklicnom kretanju vremena “ u koju on smjesta pripovijest o Baruhu Davidu Nojmanu i Borisu Davidovicu Novskom , utemeljenu na njihovu  stradanju

zbog postojanosti njihova uvjerenja .

 

 

                                      ANTROPOMORFIS U ZAGRLJAJU GRADIVE

 

 

                                             Ljudska upitanost nad vremenom u korelaciji je sa idejom reinkarnacije . “ Zivot poslije smrti “iskonska je religijska ideja . Naj dublje je to ljudsko osjecanje , teznja ili strast i kao takvu refleksiju iste nalazimo i u umjetnosti

   

                                      Opsjednut idejom potsvjesnog , idejom vjecnosti  i   besmrtnosti (prije svega sopstvenog genija) , ekscentricni , a briljantni , Salvador Dali,  slijedom ideja razvijenih u surealistickom manifestu ( pokretu kojemu je  i sam pripadao u naj plodnijem stvaralackom periodu) , a prema kojima surealizam zeli izraziti  ,“ verbalno , pisano ili na drugi nacin… misao oslobodjenu kontrole razuma , vanjskih utjecaja i ne-estetskih ili moralnih ogranicenja  “… , u nekim svojim radovima kao da razvija ideju , misao , metaforu , ciklicnog kretanja vremena .

Nije bitno pri tome da li je Dali , u trenutku stvaranja , bio svijestan znacenja sopstvene kreacije . Kao sto je samo govorio  - “ To sto ne znam znacenje mojih slika ne znaci da one nemaju nikakvo znacenje “ ; Ovdje je bitno kakvo mi znacenje pridajemo kada se nadjemo ispred njegovih radova , a neki doista asociraju vrijeme i mjesto pojava / covjecanstva , prirode / u vremenu .Takvo “ citanje “ Dalijeva genija ovaj autor otkriva u njegovim kreacijama “ The triangular hour “ , The Persistence of memory “ i nada sve , rakao bih u  slici “ Gradiva finds the ruins of anthropomorphis”

Slika je to za koju znamo da pociva na jednoj njemackoj legendi , o jednom arheologu koji se zaljubi u Gradivu , mitolosku  djevojku starih Grka , koju nas arheolog otkriva urezanu u kamen . Kasnije se on stvarno zaljubi u djevojku ,  u kojoj on vidi reinkarnaciju Gradive .

                                  / Za Dalija Gradiva je bila  Gala , njegova supruga , ljubav njegovog zivota , u kojoj je on vidio projekciju i ostvarenje svih svojih proslih ljubavi i koja je bila izvor njegova nadahnuca ,te na slici vidimo djevojku-zenu sto grli kameno ljudsko oblicje ( anthropomorphis) ; Dijelovi oblicja su napukli , a umjesto lica , srca i genitalnih organa vidimo rupe cime se sugerira kako je rijec o formi bez sadrzaja ili o dehumaniziranom “ stvorenju “  , stvorenju bez dijelova sto ljudsko bice cine bicem .Kamena figura ima dalijevsku formu , a na remenu joj pociva Dalijevo pero i zdjelica za tintu i buduci se Gradiva pojavljuje kao Gala implicite Dali se pojavljuje ovdje kao antrophomorphis  . Galin zagrljaj okamenjene dalijevske forme bez sadrzaja , ovdje razumjevamao ,  vraca ili ce vratiti – reinkarnirati { dalijevski - humanisticki ) sadrzaj  okamenjenom oblicju  . / 

 

 

                                              SIJANJE KOROVA

 

 

                                      Medjutim , ne ponavljaju se samo ljudi  i sudbine ljudi u vremenu shvacenom dijalekticki ( dakle u vremenima ) nego ce pazljiviji promatrac uociti da se mijenjaju ljudi , pokad-kad njihova cud i sudbina ljudi u vremenu kao takvom ; To nekada okrene na dobro ,a nekada na ZLO .Onda posmatrano sa strane , vidimo istu  pojavu , ali razlicitu osobu . Poetski reklo bih se :

                                   

                                     “ Dodju dani , kad’ ljudima se otimaju

                                        otrovne , stidne rijeci

                                        i naviru kao gljive poslije kise .

 

                                        Tih dana , zmija kozu , a vuk dlaku .

                                        Prevrcu se kaputi ,

                                        hrdje izbijaju poput

                                        bujice , na mah ,

                                        zaneseni u cinu nicanja ;

                                        i nose

                                        i zvizde

                                        kao metci posijani davno -

                                        Al’ i korovu treba da se primi . “

               

                                        Zasto je to tako ne znamo . Znamo , medjutim da su crno i bijelo dvije strane jednog te istog . Stoga , svaka naopaka narav ljudska tek je druga strana jedinstvene datosti .

                                        Covjek je u sebi podjeljena jedinstvena datost .

                                        Vjerujem , u svakom covjeku je i dobro i zlo , a tek bolestan covjek  moze biti SAMO zao covjek , prazne duse i bez dobra u sebi . I vjerujem u plan Tvorca da dobro u konacnici nadvlada zlo . Do tada , izgleda  je u planu ponavljati vrijeme , ljude i njihove sudbine .

 

 

                                        BOZIJA VOLJA

 

 

                                        Prica sto slijedi istinita je  i svima je dato da je znaju , samo sto ih ima , bez duse i bolesna srca , pa ne vjeruju . Zato valjda , svako malo ,ova se prica ponavlja ljudima , pa dok je ne prime .

                                        A prica veli –

 

                                        I desi se da Bog jos jednom stavi ljude na kusnju i dade im da budu stoka , a hajvanima da budu ljudi .

                                        I dade Bog tim ljudima sve , samo im zabrani sa stokom postupati nejudski :

                                        “ Jer i oni su moji robovi “, rece  uzviseni Stvoritelj .

 

                                         Ali , ljudi ne odolise napasti , te pocese stoku “ drzati “, bas onako , neljudski , necovjecno :  i mlatiti je pocese i izgladnjavati i ubijati - i to pocese raditi , ali ne iz potrebe , vec iz obijesti .

                                        Kad to vidje dragi Bog , naljuti se i ponovo ljude vrati u hajvane , a onu stoku umetne u insane .

 

                                        I tako vele , u narodu od tog’ doba osta –

                                        “ Ni boljih insana , ni vecih hajvana “

 

 

 

                                                ********************