PISANA RIJEC – MERHUM

DESET GODINA OD 11.07.1995 g.

P J E S M E POD SKUPNIM NAZIVOM

“ ZNACI UPOZORENJA “

Pise : Nihad Filipovic

S J E M E Z L A

Bijeli kamioni , prepuni krasnih golih djevojaka , plove

crvenkasto – zutim nebom , poput kakvih neobicnih zrakoplova ,

sa tockovima umjesto krila .

Drhtava , bijela tjelesa djevojaka , lepezasto zrace

svijetlost u prostor .

Zrakom lete ruke , noge , trupla bez glava , glave sa uplakanim

vaginama umjesto ociju , secirani anusi …

Nize zemljom , gola neka , samo sa sljemovima na glavama ,

groteskno ruzna tjelesa ,

iskezenih lica i jezika pseci otegnutih ,

erektiranih penisa u rukama , zgrceni u borbeni polozaj

vojnika , prosipaju sjeme okolo ,

ekstaticki , a sablasno ledeno ,

hijenski

v r i s t e c i .

Pored puta luda zena vice :

” Vratite mi dijete “ …

Onda baci kamen na kolonu u prolazu . Kamen pogodi

Majku . Majka cuti . Onda se sagne , uzme kamen

i stavi ga u njedra .

Njeno dijete je sada kamen .

Kisa se otme oblaku , padne na majku i razbije se o kamen .

Iza oblaka pojavi se lice

Velikog Masturbatora .

S T I D A K

Mrvica kruha , stidak

za kojim se po prasnjavoj zemlji

tragalo , ucini se divnim ,

vrucim somunom .

Ah , kako se nekada , onako

nevino , bas djecacki iskreno ,

bez stida , znalo polizati

posljednje ostatke majcinom

rukom spremljena objeda .

A sada !

Ni ova posast gladi natjerati

me ne moze na taj razumljiv gest ocajnika .

Jer eno , na zici bodljikavoj ,

pticica jedna strpljivo ceka ,

ono sto po svakom pravu , i bozijem

i ljudskom i pticijem je i spada .

Ta i ptice treba da jedu .

GLUHI VAKAT

Vrisak

Zasjeca otupio dan

A dan tezak , tup

i nehajan , lijeno se vuce

do u noc .

Suplju !

I jos tuplju !

I jos gluhlju !

Ja gluha vakta

gluho bilo .

M I R I S Z L O C I N A

Ispitujuci svoje mjesto u ovoj posasti oko mene

pipajuci u ljepljivom mraku , iscitavam tisinu

rijeci , trazeci smisao u trulezi .

Ljeto je i kao i do sada i sada vani pokosena

trava mirise prkoseci kosi . Topli vjetrovi i dalje

pusu s juga noseci mirise djevojaka , mora , pjeska ,

onog Sunca juznog i kamena .

A unutra , unutra je sve drugo .

I sto je mirisalo ne mirise vise .

Pjesma se otme grlu tek kao jauk .

K’o slijepac osluhnem noc ; Tisinu grize

sitni zvuk : u bijegu miseva cijuk .

Stenje muka .

Mrmori strijepnja…

Znam . Isto ovako je sada budna i moja mati .

Svasta je prodeverala moja mati .

Al’ i jedne sekunde da je ove posasti , dovoljno

bih bilo za njen cijeli vijek .

A ovo traje i k’o da ne misli stati .

M A J C I N S A V J E T

Tek ovako s daleka , odvojeni prostorom i

bescutnim vremenom , jave nam se naj drazi ,

pa s’ nekom posebnom upornoscu opsjedaju misli

i nikako ne izlaze iz glave

Valjda rodjeni zato i postoje ; da nam otvore oci

i kazu sto receno treba biti .

Eto , majka mi na umu .

Jednom htjedoh pauka nogom , a ona vrisnu ;

“Ne , i to je boziji rob .”

“A sta da radim majko s malim napasnikom “.

“ Vani ga pusti . Samo ga pusti “ .Tako rece moja majka .

Na resetkama pauk .

Kroz resetke puzi miris kise .

A meni se place .

O , da si mi sada majko , vedrinom bih te pomilovao

i nikada , nikada ne bih prestajao .

S T R I J E P NJ A

kazes – procvjetat ce nam Bosna ,

a Bosna probeharala .

kazes – vrijeme radi za nas ,

a vrijeme miruj - apsolutno , vjecno .

i kazes – buducnost nam je ,

nama tome sumnje – svijetla .

a ja se eto , oprosti , bojim .

nije da sumnjam , vec prosto , bojim se

ta i sam znas brate , nikada nisam volio

ni broda ni aviona ; hem duboko , hem visoko .

ne dao nam dragi Bog potonuca .

D U B I N A M R A K A

prolazeci pored Zemaljskog muzeja

prizivam mutne sjenke s pocetka .

sto je bilo svjetlo sada biva sjenka

koja raste ,

dok sunce zapada u muzej .

covjek je i metafizika i materijalistika ,

a povijest je samo iluzija svjetla .

doduse , istine naj jace svijetle u mraku .

samo pitanje je -

koja dubina mraka je granica nasega pada .

Sarajevo , juli 2003 g.

Komsinica s treceg kata

na zalost dosla .

Kaze – i njoj ubili muza .

Novac htjeli

pa ga u beogradsku odveli .

Tu ga upucali ,

onako – treninga radi ,

kroz usta mu pucali

Prica zena – kisa pada

a trese se k’o grana .

Namrla se straha –

Tri put’ me strefilo ,

rece .

raspakovah hediju :

malo kahve i neke napolitanke ;

mjera bosanskog standarda

jula dvije tisuce i trece .

Na kutiji napolitanki pise :

Made in Serbija and Montenegro .

Nemjerljiva je dubina tuge ,

al’ ta kutija napolitanki

odjednom mi se javi mjerom

naseg bosanskog ekumenizma .

………………….

Ledenim znojem opijena tijela , plove

zvjezdanom prasinom , jednog urusenog svijeta .

Sa gradovima sto bivaju prazni

u smanjenoj zemlji , oslobadjajuci prostor ,

i nas nesta

poput vode iz razbijena suda

rodjace .

I sad’ nam ti je opet kapati

Pa dok ne nakapa .

…………………

Svitalo je sa olaksanjem

Bdjelo se sa strijepnjom .

A sve vrijeme Bosna je tekla .

Jes’ , Alaha mi !

Eno i dalje tece .

I nek’ tece

OGLAS

Trazi se

Jucer , negdje u ulici Oslobodilaca

izgubljen smjesak .

Nagrada postenom nalazacu –

dozivotni osmjeh na licu .

Sifra – Smjesak ’92 – ’95

********************