Mali ogled o dobru i zlu

  ( u svjetli balkanskih , juzno/slavenskih (ne)prilika )

  Ko je osjetio zlo,naj iskrenije  cijeni dobro

Sva velike,covjekom proizvedene kataklizma u povijesti,ma kako uzrocno i ma koliko posljedicno razlicite , imaju istu matricu , sto sugerira onu zajednicku slabu tacku u psihologiji pojedinca i mase , a sto cini mogucim i nacisticki genocid i staljinisticki Gulag , i zlocine kineske kulturne revolucije i Pol Potove zlocine u Kampuciji , i genocid u Bosni i genocid u Ruandi  i sve zlocine ranije u povijesti .

Gledano iz vizure dvadesetog stoljeca citava se povijest cini utakmicom izmedju dobra i zla .To stoga sto je covjek sposoban i za jedno i za drugo . U svakom covjeku je  i dobro i zlo . I zlo i dobro su moralne kategorije . Izvan morala nema ni dobra ni zla . Izvan morala dobro bez zla bih bilo bezlicno , a zlo bez dobra obicno . No dok je dobro s ovu , zlo je s onu stranu morala .

Dobro se naj vise eksponira u uvjetima slobode , a naj vise cijeni u uvjetima neslobode . Nije slucajni da onaj sto je osjetio samo dno zla , cesto , naj iskrenije cijeni dobro.

Zlo se pak naj vise eksponira u uvjetima neslobode . Zato zlo cvijeta u uvjetima totalitarizma i rata .

I dok je covjekova sposobnost za dobro ogranicena njegovim sopstvenim  potrebama ( a sve preko toga je odricanje ) , covjekova sposobnost za zlo , bazicno , neogranicena je te zato nuzno limitirana pravom odnosno moralom . Pravo i moral su centralne odrednice uljudjenosti i mjera prosvjecenosti i uredjenosti neke zajednice .

I pravo i moral su refleksija slobode kao bitne odrednice covjekove prirode i odraz njegove racionalne naravi . Uz slobodu pak , shvacenu kao mogucnost izbora , nuzno je vezana odgovornost , shvacena kao mogucnost suceljavanja sa posljedicama odredjenog cinjenja ili necinjenja ( odgovornost dakle kao cijena slobode , tacnije zloupotrebe slobode ) .

Pri tome , sa stajalista slobode , nije bitan pravac akcije (pasivni ili aktivno djelovanje u odredjenom smjeru) , za koji se pojedinac ili neka zajednica , neki kolektivitet , recimo drzava , odlucila . To jeste ili moze biti bitno sa stajalista odgovornost ; Sa stajalista slobode bitna je sama mogucnost izbora .

I tako se opet doticemo morala i prava . Jer , izvan morala  i prava , ne samo da nema ni dobra ni zla nego nema ni stida , ni kajanja ni griznje savjesti ; Nema ni slobode , pa ni odgovornosti .

Istina , pitanje morala staro je koliko i sama filosofija . Moderno doba otvara to pitanje kao pitanje krize morala , ali se to pitanje , nakon tragicnog iskustva dvadesetog stoljeca , ukazuje u sasma novom svjetlu , pa prva korekcija u tom kompleksu mora biti pod-pitanje : koje su konsekvence amoralizma i nije li zapravo u nasem naj boljem interesu  da se ponasamo dobro ( prema drugima ) .

I mada se zlo pamti i nikada ne zaboravlja , a sjecanje dobra brzo blijedi pa se tako i zaboravlja , to tim prije treba uvjek zagovarati DOBRO . A naj vece dobro je ISTINA . Sa istinom se cesto tesko , naj teze suociti . Istina nekada boli . Stvari nekada ne izgledaju ili nisu onakve kakve bih nekada zeljeli vidjeti . Istina doista , ma koliko dobro  po sebi I ma koliko pozeljna I lijepa , nekada ima “bodljikavo odjelo”.

OK . Teza je slijedeca :

Dok god Srbi , ne budu u stanju , poput pojedinca , stati pred ogledalo , stati pojedinacno , a u nekom prenesenom ,  etickom smislu kao grupa , kao kolektivitet konacno , kao narod , stati dakle pred neki , ne Haski tribunal , nego neki domaci srpski  TRIBUNAL ISTINE , koji nece suditi  , pravno presjecati , kaznjavati , nego bih bio mjesto za i s k r e n o ispovijedanje , za iznosenje ISTINE , onakve kakva jedino jeste , a ne anakvom kakvom se pricinjavala ili kakvom bih neki zeljeli vidjeti je i sve dok to ne uslika TV i dnevno ne prenosi i obavjestava javnost o radu takvog  tribunala , makar to i samom predsjedniku ( dojucerasnjem ) Kostunici licilo na TV sapunicu , sve dakle dok srpski narod ne stekne takvu moralnu snagu da se otvoreno suoci sa prosloscu , nema ni ozdravljenja srpske nacije .

Jednako je ovo potrebno i Hrvatima . Jos nije zabiljezen slucaj hrvatskog izvinjenja Srbima za ustaski genocid u II sv.ratu .

Treba li reci da isto vrijedi i za Bosnjake u onoj mjeri u kojoj ima potrebe suociti se sa sopstvenim mrljama nacionalne povijesti .

Samo tako ideja DOBRA istinski moze prevladati ZLO na balkanskim juzno/slavenskim prostorima i samo se tako uistinu mogu stvoriti pretpostavke da se O N O  Z L O ,  nikada vise ne ponovi .

ISTINA  je jedini pravi i naj bolji lijek za sve one teske  narodne rane . Istina , a ne laz .  Istina je ona “ ljuta travka na ljutu ranu ”. Istina , a ne KAMA .

Nihad Filipovic