ANGLO - BOSNIAN BLUES

Dvadeset i drugog marta hiljadu devet stotina devedeset i sedme  , u lokalnom listu " Hertfordshire Star " , zapazih slijedeci oglas :

                                                                                                      Occacional Visitor
                                                                                                           Required

                                                                                         for chats with elderly lady in lovely
                                                                                         Broxbourn residental home .
                                                                                         Car useful for park outings .
                                                                                         2 .00 p.m. to 4.30 p.m. Paid .
                                                                                        
Datuma i svega oko ovoga oglasa sjecam se tako precizno jer sam , krajnje sokiran sadrzajem oglasa isti od rijeci do rijeci , eto ukljucujuci i telefonski broj , prenio u  , kako je volim zvati - knjigu zabiljezbi koju eto i danas cuvam . Dugo sam ostao zamisljen , prosto buljeci u nevjerici u taj oglas . Iza te kratke , suhe recenice    -   " Povremeni posjetilac , trazi se , radi cavrljanja sa starijom gospodjom u drazesnom starackom domu u Broksburnu. u vremenu od 2 sata do 4.30 poslije podne . Placam ." - meni se ukazao citav jedan svemir  promasenih zivota i izdanih  i pokidanih emotivnih veza . Ko je ta jadna starica i koliko ih ima kao ona da nemaju s kim ljudsku toplu rijec razmijeniti , te u ocaju spremni su i platiti samo da bi neko sa njima povremeno proveo  do dva i pol sata u cavrljanju ? Ima li djece ? Ako ima , gdje su joj djeca ? Sta se to desilo sa njima te ih nema da je makar povremeno obidju , progovore koju ??? Ako i nema , ima li brata , sestru  , ima li ikog svog za ime dragog Boga ??? I je li ovo ono sto ceka mene i mozda svu moju generaciju ? Ta nije li ovaj
zapad  i ovdasnji sustav vrijednosti ono cemu i moja Bosna , istinski i nepatvoreno tezi ?

A onda podjem misliti , jebi ga , jes'bio rat ,  jesmo stradali nepojmlji-vo , ali kod nas dole , kakvi jesmo da jesmo , a ne valjamo brate u mnogo cemu , ovo je nezamislivo . Pa covjece kod nas i ako ostanes sam pod stare dane uvjek se nadje komsija da te ljudski pogleda i pomogne , pa koliko se moze . Pa kod nas ti je , insan kad nema kafu s kim popiti , nece ni da je pije dok neko ne nabasa  , pa da zajedno k'o ljudi popiju ; makar ni rijec ne progovorili bar sjede zajedno . Ma nema naseg komsiluka i onog naseg ljudstva i ljudovanja na daleko .

E , ali ne lezi vraze . Samo sest dana poslije , dvadeset i osmog marta hiljadu devet stotina devedeset i sedme  , slusam radio Slobodana Evropa , Vijesti , a u vijestima kazu , u Sarajevu ( ne u BiH  nego , ako sam dobro razumio , bas u Sarajevu ) , samo u proslih mjesec dana zabiljezeno devetnaest samoubistava .
Efekti post- traumatskog stresa , razne psihoze i depresivna stanja muce ljude u toj mjeri te se eto neki i ubijaju , ne videci ili ne nalazeci drugog izlaza  u beznadju svakodnevnice . I tu mi onda opet padne mrak na oci .Ma u vrazj'ju mater i nase ljudstvo , toplina i sirina kad se svako malo , poslije zajednicki ispijene kafe ,dignemo pa pocnemo ubijati jedan drugoga da bi onda i kada napravimo mir ili nam ga , kurceviti kakvi jesmo , veliki svijet prosto nametne , opet godinama , do neke slijedece frtutme valjda , dizali ruku sami na sebe .

Ma jebem ti ja tu nasu dobrotu . Boze , radije nam daj da skoncavamo k'o ona engleska starica , po starackim domovima i uz placena cavrljala , ali nam samo dragi Boze , molim te naj poniznije , ne daj , nedaj nam dragi Boze da se svako malo - malo za vratove hvatamo i koljemo poput  marve najprostije.

Nihad Filipovic