Vas Stav - 05.03.2007

 

Piše: Nihad Filipović

NAKON PRESUDE MEDJUNARODNOG
SUDA PRAVDE

 

Nista vise nemoze biti kao sto je bilo

 

Presuda ima puno veze sa politikom, malo sa pravom, a nimalo sa pravnicnoscu.
 Nakon saopcenja presude Medjunarodnog suda pravde u Hagu ovo bi mogao biti sazetak pocetnih reakcija BH javnosti (minus srpski dio). I doista, pravdeno bi bilo da je Srbija osudjena za genocid, jer svi znamo do koje je mjere njena politika bila upetljana u bosanski rat. Ali, to jos uvjek navodno ne znaci da je i drzava Srbija ratovala u BiH.
Kao sto cinjenica (preko 8.000 pobijenih u dan/dva) da je u Srebrenici izvrsen genocid navodno ne znaci da je isto radjeno sirom BiH, gdje jesu po
cinjeni stravicni masovni zlocini, kaze sud, ali nije dokazana namjera da se pocini genocid.
 
Pa kako se dodjavola dokazuje namjera neke drzave da ucini genocid.
 
Konzervativnom pravnom logikom i interpretacijom suda, ocito pisanim dokaznim sredstvima (naredba, komanda,odluka nadleznog organa...). Koji nisu bili dostupni tuzbi i kojih nije bilo, jer su papiri vjesto prikriveni (ili unisteni) i jer je Srbija sve radila nebi li ih sakrila i uskratila sudu.
Medjutim, ovom logikom i nacisticka bi Njemac ka bila oslobodjena optuzbe za genocid nad Jevrejima jer nema pisanih tragova da je postojala namjera de se izvrsi genocid; Sto je i logicno jer se ne ide niukakav, a posebno masovan zlocin tako da citavom se svijetu razglasi sta se planira uraditi). I ono malo neposrednih pisanih dokaznih sredstava sto ima, nigdje u direktnu vezu ne dovodi Hitlera. To sto je on u svojoj autobiografiji"Moja borba", faktic ki najavio sta ce se Jevrejima dogadjati docepaju li se nacisti vlasti, logikom suda jos uvjek ne znaci da je on uistini i bio upetljan u zlocin. Kao sto ocito, u nasem slucaju i ono sto postoji, kao npr. TV snimak Karadzica gdje u Skupstini BiH, neposredno pred rat najavljuje sta ce se desiti sa Muslimanima ako do rata dodje, nije za sud dovoljno relavantno da bi se utvrdila namjera.
 
Ono sto je relevantno i od cega sud zbilja nije mogao uteci, jeste c njenica preko 8.000 pobijenih Bosnjaka u dan dva u Srebrenici (sto ovdje zapravo treba iscitavati u Istocnoj Bosni, jer je Srebrenica usla u usi i postala, kako to kazu familijaran pojam za ono sto se izdesavala na sirem prostoru nakon pada enklave). Pa je receno da je to genocid iako ni o tome nema bas nekih pisanih tragova. Prethodno je tako utvrdjeno presudom Medjunarodnog suda za ratni zlocin pocinjen u bivsoj YU, izrecenoj generalu Krstic , sto je prema tradiciji anglosaksonskog prava, ocito bio presudan moment da i ovaj sud prihvati kvalifikaciju genocida za taj slucaj. Sto nas navodi na pitanje, koliko dana po 8.ooo je trebalo biti ubijeno Bosnjaka, e dabi se i to smatralo namjerom unistenja jedne etnicke skupine.
 
Ovaj sud ocito nije onaj sto sudi pojedincima za ratne zlocine i ovdje je politika mnogo vise prisutna, sto ova presuda dramaticno reflektira. To je ocito iz konstatacije suda o masovnim zlocinima koje je vojska bosanskih Srba pocinila sirom Bosne, ali da nije dokazano da su oni imali namjeru da pocine genocid(?!?!?!). To je i najslabije mjesto presude, jer se unistavanje svih materijalnih tragova postojanja jedne etnicke skupine na nekom prostoru, uz masovne egzekucije i deportacije pripadnika te skupine sa tog prostora, ne moze drugacije tumaciti  nego  kao NAMJERA da se ta etnicka skupina zatre na odnosnom prostoru, sto jeste GENOCID.
 
Medjutim, iako ovom presudom nije dobiveno ono sto je trazeno ipak drzava BiH nema razloga za des peraciju i nezadovoljstvo
.
 
Srbija se izvukla kroz iglene usi, ali ni iz bliza to nije ono sto se mnogim cini. Pred Srbijom stoji teska zadaca distanciranja od genocida, a to znaci i od RS kao tecevine istog. Tu se vise ne radi o pukom apelu, dekleracijama i slicno nego o obavezi iza koje stoje UN.
 
BH je ovom presudom dobila dragocjeni argument u prilog nastojanja da se stane u kraj raspojasanim srpskim sovinistima u BiH i njihovoj genocidnoj republici. Srpski radikali to vrlo dobro uvidjaju i od njih vec imamo signale da svijest o neminovnosti kraja RS polako postaje prevladjujuca. Ako to postaje prevladjujuce stanje svijesti kod srpskih radikala, koji zapravo, ma sta mi mislili o njima, naj bolje reflektiraju prosjecno stanje svijesti srpskog naroda, onda ne treba nimalo sumnjati da je to svijest koja prodire u mase. A to je ono sto svih ovih godina BiH ocekuje.
Nakon ove presude nista vise u i oko BiH, ne moze biti kao sto je bilo.