Vas Stav - 15.03.2007

Nes(p)retna promocija Silajdzića

Povodom teksta Nihada Filipovića Autor: Zdenko Jendruh, www.nwbih.com 2007-03-12
 
 
Otkud i sta će Silajdzić u priči o konsocijaciji kao mogućem modelu organizovanja BiH?
www.nwbih.com je posvećen našim ljudimau i izvan domovine - u svim ostalim djelovima svijeta, sa posebnim osvrtom na USA i Pacific NorthWest. Ovdje ćete moći pronaći članke i komentare o aktuelnim zbivanjima na prostorima bivše Jugoslavije, zbivanjima u svijetu, saznati o novim izdanjima knjiga, filmovima, muzici i sportu... Tekstovi, po našem izboru, su kopirani iz raznih dnevnih i nedjeljnih novina cijelog svijeta , postavljeni na web-stranicu onako kako su originalno objavljeni - na našem ili na engleskom jeziku.

Ovo stoji na naslovnoj stranici www.nwbih.com, web-stranice koju nekolicina nas Bosanaca i Hercegovaca uredjujemo i servisiramo zbog jednog jedinog razloga - ljubavi prema našoj BiH i skromnoj želji da svojim radom, ako ništa drugo, tu svoju ljubav izrazimo na način nama najprimjereniji.

Kada smo startali, nadali smo se da će nam se vremenom pridružiti jos nasih ljudi, istomišljenika, ali i da će nam u radu pomoći i oni koji o pojedinim temama i problemima (a ima li BiH ičega više od problema) misle drugačije od nas. Otud Forum, rubrika koja je neko vrijeme prošle godine živjela, a potom se nekako ugasila kao da je nikad nije ni bilo. Bože moj, mislili smo, nema narod šta da ka-
že, ili, jednostavno, smatra da nema nikakve svrhe mlatiti praznu slamu po nekakvim web-stranicama kakvih je na stotine širom svijeta. Nismo bili sretni zbog toga, ali smo tu činjenicu prihvatili kao odraz naše realnosti.

No, ostali smo otvoreni za saradnju i rado objavljivali gotovo sve ono što je stizalo na našu adresu. Tako su se medju odabranim tekstovima našla i dva čiji je autor Nihad Filipović , inace član GO Svjetskog Saveza Dijaspore BiH. Jedan od ta dva teksta je baš danas (12.03.2007) ugledao svjetlo dana na www.nwbih.com, a ja mu, kao urednik stranice, dadoh ime Pomirenje uslov konsocijacijskog modela BiH.

Ovaj je uvod bio nužan jer sam osjetio potrebu da, onima koji su imali priliku pročitati pomenuti tekst, kao i onima koji će tek to učiniti, objasnim da stavovi autora tekstova objavljenih na www.nwbih.com nisu istovremeno i obavezno stavovi nas koji tu stranicu uređujemo i servisiramo.

Otkud sad najednom ta potreba da se od nečega što sam sam objavio i to medju Odabranim tekstovima, distanciram? Evo odgovora. U tekstu Nihada Filipovića o mogućnosti konsocijacijskog modela organizovanja BiH autor kaže i ovo:

Gdje je taj naš Dezmond Tutu u bilo kojoj konfesiji? I gdje je taj Piter Bota, ako vec ne De Klerk ili Nelson Mandela, medju našim nacionalistima?

Naravno faktor trojni usložnjava cijelu priču, jer ako se u politici pojavi jedan, poput reinkarniranog Silajdzića, on ostaje nemoćan ako na drugoj strani ne nadje sugovornika.

S Filipovićevim tekstom, posebno njegovim stavom u tekstu da: "Nikakav model organizacije BH društva i države, iskren i prihvaćen od svih, konsocijacijski ili ne, a alternativa je samo čisti građ anski model, nije moguć u klimi, u ratu produbljenog, a i dalje u miru podržavanog, odnosa nepovjerenja. U nas nema iskrenog kajanja, pa nema ni pomirbe. Kajanje što ga političari, prema potrebi trenutka, iskazuju može u krajnjem bit i njihov osobni iskren stav, ali je u biti deklaracija bez suštine. U narodu se, naime, i dalje podržava zazor, otpor pa i otvoreno neprijateljstvo prema drugom", ja se u potpunosti slažem. Ali porediti Silajdzića sa ličnostima kakve su Dezmond Tutu ili Nelson Mandela, pa još za njega reći da je nemoćan jer na drugoj strani nema sagovornika, to naprosto zahtijeva komentar i ja ga drage volje nudim.

Pocet cu riječima samog Filipovića koji govoreći o SDA i njenoj ulozi u novijoj istoriji BiH kaže i ovo:

"SDA stranka i njeno vođstvo sa svojom košmarnom i zbrčkanom islamističkom vizijom Bosne, garniranom pričom o dogovoru tri naroda i građanskim začinima prema potrebi trenutka, pokazala se pravom katastrofom za Muslimane kojih će se, kao što je poznato, odreći tokom rata, e da bi ih preimenovali u Bošnjake, na koje su do tada gledali sa prezirom, što sve ukazuje u kojoj je mjeri tom strankom vladao politički diletantizam."

Nemam šta ni dodati, ni oduzeti sem činjenice da je Haris Silajdzić bio druga violina te stranke, njena perjanica i simbol. Od rahmetli Izetbegovića se odvojio samo zbog toga što mu je dodijala uloga kalifa poslije kalifa. Po svaku cijenu je želio ili biti prvi, ili, ako to već za Dedina života nije bilo moguće, ono barem da se njegova pozicija kalifa poslije kalifa i ozvaniči. Precijenivš i sebe, ili potcijenivši protivnike, a vjerovatno i jedno i drugo je bio slučaj, našao se Silajdzić u zapećku događanja u BiH.

Jeste, reći ćete, ali Filipoviš pise o reinkarniranom Silajdziću. A kako je došlo do reinkarnacije i ko mu je pomogao da oživi? Pa niko drugi do Milorad Dodik, famozni Premijer Republike Srpske! Drugim riječima našao je Silajdzić , nego šta da je našao, sagovornika na drugoj strani, pa je stoga sve prije nego nemoćan! Samo sto mu cilj tog razgovaranja niti je ovaj put, niti je to ikad bila jedinstvena, građanska, sekularna, moderna, demokratska Bosna i Hercegovina nego mu je cilj i bila i ostala FOTELJA! Moć , pozicija, polozaj, beneficije, novac i tako redom. Ili obratno. Sasvim svejedno. Kao i Dodiku, uostalom, a i svim ostalim bosanskohercegovačkim političarima, uključujuci opozicione, napose Lagumdziju!

Uostalom, evo šta se danas moglo čuti na Radiju Slobodna Evropa, u prilogu koji je radila Dženana Karabegović povodom skupa u Srebrenici gdje se okupio dio zvaničnika BiH, na čelu sa članovima Predsjedništva BiH Harisom Silajdžićem i Željkom Komšićem, a sve zbog najave Bošnjaka toga mjesta da će se kolektivno iseliti ukoliko Srebrenica ne bude proglašena distriktom:

Slučaj Srebrenica, ali i događaji koji su prethodili tome, po ko zna koji put pokazuju kako se u BiH zaoštravaju ionako zaoštreni odnosi između Sarajeva i Banje Luke, a koji su bili dio predizborne retorike na kojima su lider SNSD-a Milorad Dodik i lider Stranke za BiH Haris Silajdžić dobili izbore u BiH. O tome profesor sarajevskog Pravnog fakulteta Zdravko Grebo kaže:

Ovo što se sada događa - zaista ne bih bio katastrofičan i reći da je ovo priprema za novi rat, ali znajući naše talente, vjerovatno i tako nešto nije isključeno.

Profesor Mostarskog sveučilišta Slavo Kukić ocjenjuje da sve što se trenutno dešava u BiH neodoljivo podsjeća na 90-te godine prošlog vijeka. Na pitanje šta građani BiH mogu izvući kao pouku trenutnih dešavanja, Kukić odgovara:

Može potaći građane BiH da se definitvno odlijepe od političkih matrica koje su obilježile prethodnih 15 godina, može ih potaći na ponovni proces homogeniziranja, a može ih potaći da intenziviraju ono da definitivno spakiraju svoje najnužnije stvari i da odu tamo gdje za njih ima još uvijek nade.

Za predsjednika Helsinškog odbora RS-a Branka Todorovića političari u BiH nemaju viziju kako zemlju izvesti iz duboke krize:

Naši političaru nažalost profitiraju kontrolišući tu jednu veliku dozu nepovjerenja, međuetničkog, međureligijskog straha ili mržnje.

Trenutna situacija u zemlji, ocjenjuju naši sagovornici, teško da se može prevazići sa političarima koji su na vlasti, jer BiH nema alternativnu opoziciju, a cjelokupnoj situaciji doprinose i predstavnici međunarodne zajednice koji su, kako stvari stoje, umorni od dugogodišnjih razmirica predstavnika vlasti na svim nivoima.

Da li je, dakle, Nihad Filipović naivan, ili je riječ o smišljenoj kampanji i promotoriju Silajdzića medju Bošnjacima i Bosancima u dijaspori, ne znam i ne želim nagađati. Ali da je cijeli svoj tekst davalvirao nes(p)retnom i nepotrebnom ugradnjom Silajdzića u priču o konsocijaciji kao mogućem modelu organizacije BiH, to je više nego očigledno. Šteta.
 
 
 
                                                  
 
 
Odgovor Nihada Filipovica na komentar Zdenka Jedruha povodom njegovog teksta"Zivot je jaci od mudrih knjiga"

KADA SE OD DRVETA NE VIDI ŠUMA

Piše: Nihad Filipović
 
OK gospodine Jendruh. Krenimo redom.
Povodom Vašeg reagiranja na moj tekst koji u originalu nosi naslov "Život je jači od mudrih knjiga", a koji ste VI preimenovali u "Pomirenje, uslov za konsocijalni model", promjenivši bitno tako smisao i poruku koju taj tekst nosi, imputiravši mi zalaganje za otvaranje procesa pomirenja kao uslova za ptristupanje konsocijscijskom uredjenju BiH, dok sam ja zapravo rekao kako držim da bez pomirenja na ex YU prostoru NIKAKAV ( dakle ni konsocijacijski) model organizacije BH nije moguć . Nisam to tu rekao, ali oni koji su čitali moje tekstove objavljivane koje kuda na internetu znaju da moja malenkost preferira čisti gradjanski model uredjenja neke buduće BiH, a da na aktuelno poigravanje nekih BH intelektualaca sa konsocijacijskim idejama gledam sa skepticizmom, jer držim da se plasiraju u nevrijeme i da idu na ruku onima koji de facto zagovaraju podjelu BiH. Ja zapravo držim da svaka konsocijacija u BiH koja podrazumjeva i teritorijalno parcijaliziranje i zaokruživanje etničkih prostora, a o tome je u nas riječ i tako se to i razumjeva i u narodu i kod BH nacionalističkih separatističkih elita, izravno vodi u raspad države BiH. Zašto je to tako i zašto ovo vrijedi posebno danas u proizvedenim povjesnim okolnostima, jasno je svakome ko hoće slobodno misliti i ja nemam nakanu ovdje u to ulaziti.
Teza, medju ostalim kojima se gurka koncocijacija u BiH, kako je "krajnje vrijeme da se demistificira državni neoplatonizam po kome BiH postoji prije, iznad i mimo konsenzusa njenih naroda te kako složena država mora zaslužiti osjećanje lojalnosti nacionalnih i vjerskih grupa i to samo tako što će priznati i uvažiti njihovo zasebno postojanje", sama po sebi govori o čemu se ovdje radi, posebno imajuć i u vidu koje je to politike raširenih ruku dočekuju i dalje u javnost plasiraju.
Medjutim, ja sam se u svom eseju ne bavim prevashodno konsocijacijama nego sam nastojao osvijetliti malkice onu drugu zatamljenu stranu BH drame ukazujući ne na politički nego etički kontekst zbivanja, a konsocijacijske inicijative su mi samo, izmedju ostalog, poslužile kao zgodan primjera, onoga što je zapravo poruka eseja: u kojoj mjeri u glavama naših intelektualaca (što se onda prenosi i na narod), i dalje caruje u biti plemenska svijest i moralna apatija pa ako hoćete i cinizam lišen osjećaja domovinske odgovornosti.
 

Sto se pak Silajdzića tiče, a to je ona varnica koji je potpirila vatru Vašeg emotivnog reagiranja, hajdemo mi tu biti načisto gospodine Jendruh.
Vaše izjednačavanje Silajdzića i Dodika je ona linija razmišljanja što hoće reći, a Vi to izričito i pišete, svi su oni jednaki, tj. lopovi, karijeriste i mutikaše koje samo gledaju sebe i kako svoju guzu uhljebljiti...
Prošireno, ovo je ono plitikanstvo što i za rat koji nam se desio kaže: svi su krivi, a za ratne zločine i zločince : svi su radili zločine. I jedno i drugo stoji samo što nije, hajmo reći ovdje, politički korektno, jer vodi relativiziranju krivice i izjednačavanju "dobrih i loših momaka". Jednako tako, nije korektno politicki izjednačavati Silajdzića i Dodika, jer je jedan ovdje ipak svih tih ratnih godina bio pod granatama onoga drugog (makar koliko taj drugi sve vrijeme gore na Palama glumio opzicionara; naime pitanje prisustva u onome i onakvom parlamentu, pozicionog ili opozicionog svejedno, je prvenstveno moralno pitanje).
Dalje, sve i da je tačno (a ja zbilja neznam jeli i u kojoj mjeri, taj kriminal koji Vi spočitavate Silajdziću), čini se da Vi zapravo ovdje od drveta ne vidite
šumu.
Jedno je naime kriminal i lopovluk koji jakako treba goniti, a drugo je država Bosna i Hercegovina i njen opstanak.
Vec pune dvije decenije, ako uzmemo da je sve krenulo Miloševićevim usponom na vlast , na djelu su tektonski poremećaji na državnom, sada već ex YU prostoru; svih tih godina pa i danas, Bosni i Hercegovini, mojoj i Vašoj domovini gospodine Jendruh, radi se o glavi.
Ukoliko Vi ne prepoznajete da je Silajdzić jedan od onih koji se bori za Bosnu i Hercegovinu, bez obzira na njegova ranija lutanja, a protiv onih koji rade, ma šta govorili, na disoluciji države BiH, onda ste, radije Vi nego ja, ili naivni ili zlonamjerni, pa politikantski potežete navodni lopovluk (postoji zakonski put da se lopovluk sankcionira pa ko zna da je Silajdzić lopov, neka ga tuži), zamagljujući tako političku suštinu u Silajdzićevom "slučaju", a to je: da ne bi njega koji se stavi na čelo oponenata ustavnih promjena koje su se nazor, zavrtanjem ruke, ucjenama i razno-raznim marifetlucima nametale Bosni i Hercegovini tj. njenim narodima i gradjanima, danas bi već za nas bosanske domoljube, BiH bila izgubljena domovina.
Zato Silajdzićima moj respekt i uvažavanje, iako mi ni u primisli nije bila namjera ga promoviram (!?!?!?). Ta on je već promoviran. Dobio je izbore.
Usput, to je ono, to bosanstvo i zalaganje za državu Bosnu i Hercegovinu što je Silajdzića dovelo na vlast, a ne Dodik po sebi. Što neki u tome vide nacionalizam većinskog BH naroda to više govori o njima nego o Silajdziću.
 
A što se tiče kompariranja sa Dezmond Tutu-om ili Mandelom to uopće nije bila moja namjera, a što ste Vi to tako razumjeli to je Vaš problem. Uostalom u istoj
toj rečenici ja sam spomenuo i Pitera Botu kojega su svojevremeno zvali "krokodil", takva je to rasistička aždaha i zvjer bio, pa je ipak isti taj Bota, imao snage privesti se razumu shvaćajuć i povjesnu istrošenost i uzaludnost aparthejda, te je napravio upravo herojski politički zaokret i otvorio proces dijaloga izmdju dvije zajednice. De Klerk je samo taj proces, zajedno sa Mandelom, priveo kraju. Mada je izlišna i izvan svakog konteksta uporedba Silajdzića i Bote, ako ste mi već imputirali njegovo poredjenje sa Mandelom, mogli ste vala i sa Botom. Jer, okreni obrni, činjenica je da je Silajdzić "ponovo ušao u politiku" sa gradjanskom retorikom i zalaganjima. Naučio valjda čovjek svoju lekciju iz devedesetih. U tom smislu Silajdzić doista nema sagovornika u Dodiku. Jer, jednako je tako činjenica da je socijaldemokrata Dodik došao na vlast nacionalističkom retorikom.Valjda je i on nešto naučio u protekloj deceniji.
 
Prema tome g. Jendruh, zaokreti, pa i radikalni, su u politici mogući. Mogao je to Bota. Eto vidimo i Dodik se prešaltao od socijal demokrate jelde u, recimo, nacional socijal demokratu. Pa zašto istu mogućnost političke transformacije onda negirati Silajdziću.
Konačno i sam Mandela je nekoć za demokratski Zapad bio terorista, e da bi onda, nakon što je u nekim glavama "preprižilo", postao borac za slobodu, demokrata i human čovjek kakav je zapravo oduvjek i bio.