LIBERALNA DEMOKRATIJA, BiH I  KRAJ POVIJESTI

Za naj veci dio covjecansta liberalna demokratija je jos uvijek tek ideal, a u dobrom dijelu nije uopce ni prisutna ni kao ozbiljna teoretski zaokruzena ideja

Cesto se kaze, posebno medju intelektualcima, a i autor ovih redova voli naglasavati, kako je gradjanska drzava jedino realno moguce i na duzi rok odrzivo rjesenje za BiH.

   I zbilja, svako ozbiljnije promisljanje drustvene stvarnosti BiH, uvijek u konacnici daje isti rezultat:ako se zeli BiH u prije ratnim (i sadasnjim)granicama, onda samo civilno drustvo dakle liberalna gradjanska drzava i ono sto uz to  ide – ekonomski i politicki  pluralizam te zajamcena kolektivna i individualna gradjanska prava, otvara mogucnost tako odrzive BiH u manje ili vise  doglednoj buducnosti.

Polazna je ovo tacka oko koje se slazu vise ili manje svi,kako zagovornici etnosa tako i zagovornici multi etnickog koncepta u politickom organiziranju masa.

   Ovakvo je promisljanje, bili zagovornici toga svjesni ili ne, na tragu ideje o liberalnoj demokratiji kao “kraju povijesti” i kao “konacnoj tacki ideoloske evolucije  covjecanstva”(F.Fukujama). Sama ideja pak je naj uze vezana za Hegelijansko razumjevanje historije i liberalne demokratije kao forme politickog uredjenja drustva kojom se konacno prevazilazi odnos izmedju roba i gospodara sto , u razlicitim formama ,obiljezava citavu pred demokratsku povijest.

Hegel i liberalna demokratija

   Francuska demokratska revolucija (uistinu tu treba dodati i americku), vjerovao je Hegel,ozakonjenjem principa slobode i jednakosti, suvereniteta i vladavine prava,oslobadja robove i istinski ih cini gospodarioma sopstvene sudbine.

   Za naj veci dio covjecansta liberalna demokratija je jos uvijek tek ideal, a u dobrom dijelu nije uopce ni prisutna ni kao ozbiljna teoretski zaokruzena ideja.

   No, bilo kako bilo,kraj povijesti ili ne,ako prihvatimo ideju kao naj blizu onome sto jeste ideal i najdublja ljudska teznja (strast ili zelja da se izrazimo Hegelijanski), onda,primjenjeno na BiH stvarnost, logicki zakljucak jeste:liberalna demokratija je onaj spasonosni put oblik i rjesenje kompliciranih BiH drustvenih suprotnosti.

Pri tome medjutim,ne smije se zanemarivati ili previdjati ono sto,objektivno jeste ili moze da bude smetnja ili prepreka na putu liberalnog ustroja drustva:naslijedjene kulturoloske specificnosti,obicaji, tradicija i posebno, nacionalizam i religija.

   Specificno pak, o BiH kada je rijec, u liberalnoj  projekciji BiH drustva, treba voditi racuna o onome sto jeste specifika BiH stvarnosti:

-         nikakva demokratska tradicija,

-         tanka,gotovo nepostojeca demokratska svijest

-         religijska specifika BiH (multi religiozno stanovnistvo)

-         A./ Politicka manipulacija religijom

-         B./ Religijska manipulacija politikom

-         nacionalizam (politicka manipulacija nacionalizmom)

      Ovo jesu prepreke, ali ne i neotklonjive prepreke na putu liberalnog ustroja BiH.Radi se o tome da ih treba ukaukulirati u projekt i raditi na njihovom otklanjanju sve imajuci u vidu da se demokratija ne moze “odozgo”implementirati. Projekt je ostvariv samo “odozdo”, iz mase koja je nosilac energije promjena.Odozgo se samo stvaraju pretpostavke koje se,a za to je potrebno vrijeme,”unose” u narod, a sam narod, masa jeste nosilac promjena.

   U BiH, unatoc navedenom,postoji potencijal za razvoj demokratskog projekta. Ali, postoje i znacajne snage koje su,ma sta inace govorili javno,kocnicari na tom putu; Djela ih naime odaju.

Etnicke grupe i liberalizam

   Tako, veoma je neizvijesno,slobodan sam reci,cak utopijski ocekivati ucvrscenje demokratije u drzavama gdje se kao konstituativni faktor pojavljuju razlicite etnicke grupe sa ekstremno razvijenim nacionalistickim osjecajima(strastima),koje k tome jos i ne dijele zajednicki osjecaj pripadnosti odnosnoj drzavi i jedni drugima ne priznaju prava koja inace ekskluzivno traze za sebe.

Dakle, bez zajednickog osjecaja pripadnosti nekom entitetu, bez, u BiH slucaju, zajednickog osjecaja bosanstva ili bosanske patriotske svijesti tri konstituitivne etnicke grupe,nema ni stvarne pretpostavke za istinsku demokratiju u BiH.

   Ili,uzmimo drugi,veoma mocan faktor u kulturoloskoj i socioloskoj identifikaciji pojedinca i grupe.Uzmimo religiju kao faktor  u demokratskoj transformaciji drustva.

   Religiozni osjecaji,kao uostalom ni nacionalisticki, sami po sebi nisu smetnja na putu demokratizacije drustva sve dok nacionalizam ne zahtijeva za sebe ono sto negira drugima,sto je dakako ekstremizam i sve dok religija moze biti ne zagovara ne toleranciju i ne egalitarizam.

Poznato je da je zapravo krscanska misao (zapadna), sa principom bratstva i jednakosti ljudi na temeljima slobode moralnog izbora,zapravo trasirala put demokratskoj revoluciji na zapadu. Ali,valja imati na umu da religija,sama po sebi,ne vodi u slobodno drustvo. Potrebna je sekularizacija religioznog osjecaja e da bih se uopce stvorila stvarna pretpostavka za liberalizaciju drustva.

Sekularisticko pitanje ili problem sekularizacije religije,kako ga ovaj autor vidi,kljucno je pitanje interpretacije islama i mada “bosanski islam” ima svoju bosansku i evropsku specifiku, pitanje je to koje je otvoreno i u nasoj  bosanskoj interpretaciji islama.

Ideja univerzalne jednakosti ljudi nista manje nije islamska nego sto je krscanska.U tom smislu islam je kompatibilan sa demokratijom. Kompatibilnost i korespodencija sa idejom liberalizma je medjutim ono pitanje koje ovdje drzimo otvorenim.

   Medjutim,da bih se pravilno razumjeli,ni ovo nije neotklonjiva smetnja ili  prepreka demokratskoj transformaciji bosanskog drustva. I ortodoksni  judeizam, poput fundamentalistickog islama tezi uredjenju zivota pojedinca i grupe u totalitetu pa smo ipak svjedoci jednog demokratskog Izraela .

Na kraju,ovdje samo treba dodati,da ne bi bilo zabune,da se sa slicnim problemom ili pitanjem suocavamo i  u hriscanskoj interpretaciji vjere Isusove (sloboda savjesti i religioznog propovijedanja je pitanje koje veoma opterecuje drustvenu svijest drzava sa pravoslavnom vecinom).

Bosna i demokratija

   Konacno, ono sto je Bosni potrebno na recenom putu demokratizacije jeste konsenzus,neka vrsta drustvenog ugovora gradjana tri etnicke zajednice gdje jedni drugima uzajamno priznaju i jamce temeljna gradjanska,individualna i kolektivna, prava na temelju pripadnosti Bosni. Ovo i nije neizvodljivo kako se cini,imajuci u vidu breme etnickih sukoba koje Bosna nosi i na koje i sam pomen Bosne u svijetu asocira. Mi dobro znamo kako su ti sukobi proizvedeni i odakle je to ubacen virus. Ali u tome i jeste “kvaka”:potrebno je oslobadjanje aveta proslosti i otvaranje procesa istinske demokratizacije i kod susjeda. Tek tada mozemo ocekivati uspjesno primanje demokratskog procesa i u BiH. Sve do tada je samo privid demokratije, Deytonsko poigravanje strana u procesu(ranije sukobu, i to ratnom);Sve do tada sustina (svijest) zapravo ostaje ista, samo u izmjenjenoj formi. Izmjena  pak sustine,svijesti dakle,moguca je samo na temelju pomirenja,a ovo je opet moguce samo na osnovama I s t i n e (sa velikim I).

   Jednom utvrdjena istina, uz otklanjanje naprijed spomenutih prepreka na putu demokratizacije, polazna je tacka KRAJA POVIJESTI i u samoj BiH, dakle kreiranja otvorenog drustva zrelog za suocavanje se prosloscu i prevazilazenje iste.

Nihad  Filipovic