Vaš Stav - 29.06.2007

Piše: Buduci finski hodočasnik

TOTALNA DEMOKRATIJA

Došlo je vrijeme za DAN «D» - 2 ?

Dragi prijatelji,

Započinjem ovo javljanje sa onim što sam gledao na večerašnjm tv dnevniku. Pred sam kraj voditelj nam saopštava 3 zanimljive «vijesti», dobivene, kako kaže, od neimenovanog, ali povjerljivog izvora.

I vijest : Na cijelom prostoru Balkana došlo je do bjesomučnog rata oko elektronskih medija, naročito oko televizije. Već je nekoliko medija zabranjeno, a i većina ostalih se nalazi u kritičnoj situaciji. Dolazi do spontanog protesta građana, a strahuje se da bi uskoro moglo doći i do objave vanrednog stanja, čime bi se situacija vezana za prava i slobode pogoršala kao nikada u dosadašnjoj istoriji ovih mladih (balkanskih) demokratija..... Dobijamo dramatične pozive građana, naročito novinara, da se alarmira svjetska javnost kako bi se što prije stalo u kraj razularenim političarima. Naime, suština spora između medija i političara je u tome što su mediji tražili da se ograniči vrijeme koje politika zauzima u njihovom programu, što je izazvalo žestoke reakcije druge strane. Nekoliko sudskih sporova mediji su izgubili tako da se došlo u situaciju da su političke stranke dobile dvostruko više medijskog prostora nego što je to bilo ranije..... Upravo imamo ekskluzivnu izjavu predsjednika vladajuće političke stranke Šahbaza Ptičića zvanog Papagaj : «Nema mjesta panici i podizanju temperature. Na sjednici glavnog odbora naše stranke našli smo genijalno rješenje. To zlo o kome se priča nije zapravo nikakvo zlo. Kažu previše nam je politike. Politika je sve zatrovala. Politika je jedina profitabilna struka. Itd, itd. I sve to govore krajnje zlonamjerno. Ali mi imamo rješenje, ne samo na papiru, već i praktično. Evo, pogledajte, ja u ruci imam dogovor sa vladom prijateljske nam Nedođije o izvozu naših 50 političara u njihove strukture vlasti..... I to je samo početak. Osnovali smo institut za politiku, čitavu mrežu instituta, a čiji će jedini cilj biti izvoz politike i političara. E, pa sad vi prosudite da li su ti tzv. nezavisni mediji u pravu kad nas optužuju, te kada tako surovo provode tzv. depolitizaciju društva. Vjerujemo da će svjetska javnost razumjeti pravo stanje i da će podržati naše strateške akcije i planove.»

         Eto, poštovani gledaoci, pa prosudite sami o čemu se zapravo radi na ovom Balkanu. Javite i nama ako se vi možete razabrati u svoj ovoj zbrci.

II vijest :

       Stanje u Iraku je redovno. Desetine poginulih i na stotine povrijeđenih. Međutim, ovaj put imamo zanimljive prizore iz planinskog i teško pristupačnog sela na jugu Iraka. Naime, jedan nepismeni čobanin organizovao je demonstracije sa desetinama transparenata pomoću kojih poziva na prijateljstvo i bratstvo američkog i iračkog naroda. Taj nepismeni čovjek već danima drži govore (već je objavljena knjiga ) u kojima objašnjava da Amerika nije krivac za sve nedaće koje su zadesile njegov narod. On tvrdi da je krivac mnogo jači i podliji. Utoliko podliji što je sve donedavno smatran ( i ne samo smatran) za najvažnijeg pozitivca. Mada se pokazuje sa mnogo lica ipak je u dosadašnjoj istoriji prevladala ljepša strana. Taj «krivac» bio je ključni pokretač razvoja i napretka u istoriji, političkog, ekonomskog, naučnog, tehnološkog,..... A ovaj nepismeni seljak tog nekadašnjeg pozitivca optužuje za najveće zlo, i to ne samo u njegovoj zemlji, nego i u Americi, odnosno un cijelom svijetu.... O kome se zapravo radi? Kakva sila može da prouzrokuje toliko patnje i stradanja? Ovaj čobanin o tome već mjesecima propagira, a što je zanimljivo dobio je već na stotine slušalaca. Valjalo bi pročitati njegovu knjigu, no sada možemo njegovo mišljenje izložiti u samo jednoj rečenici. On tog negativca imenuje kao Političko-ekonomski liberalizam (glib PEkLib-a, + SKD, tj. Stara i krnja demokratija).

          Nevjerovatno razmišljanje jednog čobana. Možda bi valjalo pogledati jesu li to puka naklapanja jednog nepismenjakovića.

III vijest:

      I za kraj da se odmorimo od ove sumorne svakidašnjice. Naš dopisnik vodi nas u danas osunčanu Finsku. «Evo, poštovani gledaoci, mada je 7. januar 2015. godine, kao što vidite vrijeme je pravo proljetno. Odmah da kažemo da su izbori ovdje završeni i da imamo konačne rezultate. Iz godine u godinu svjedoci smo nevjerovatnih događaja u ovoj neobičnoj zemlji. Zapravo radi se o pravim čudima za koje još nije ponuđeno nikakvo prihvatljivo objašnjenje. Prosudite sami. Za predsjednika države izabran je 20-godišnji Patrik Ahonen, a za premijera, zapravo premijerku 14-godišnja Gerda Andersen.... Istovremeno prosjek godina poslanika u parlamentu je 24,7 godina. Smatra se da je svaki treći petogodišnji Finac pravi genijalac, ekonomija cvate, umjetnost, sport, kultura, inovacije,.... Da ne nabrajam dalje....

          Bilo je to direktno javljanje našeg dopisnika iz Finske, ali poštovani gledaoci imamo za vas još jedno prijatno iznenađenje. Upravo je otkrivena tajna Finskog čuda. Opširnije možete pročitati u danas objavljenoj knjizi «TRG D» (« TOTALNA- ROTACIJSKA- GENERACIJSKA DEMOKRATIJA», ili «DAN D-2 «), no sada vam samo možemo saopštiti da je Finska zapravo bila ustrojena po nekakvoj novoj demokratskoj teoriji, te da su svi njeni nevjerovatni rezultati i uspjesi utemeljeni na tom novom obliku vladavine i ustrojstva društva. Sada je teško reći ima li tu išta od istine, no valjalo bi pročitati ozbiljnije finsku dječju literaturu koja se sve do sada uvrštavala u djela popularne naučne fantastike.»

     Evo, to su bile te vijesti. Nisam mogao dugo poslije njih da ostanem miran. Zapravo, par sati nisam mogao da zaspim. Misli su mi lutale bez ikakve kontrole. U početku sam mislio da je sve besmisleno. Ili da se radi o uobičajenim svjetskim glupostima, propagandi, senzacionalizmu, ali samo to da nisam mogao da ih odagnam bio je mi je znak da bi tu moglo biti i nešto zanimljivo. Morao sam na kraju uzeti olovku i papir i pokušati se razabrati i raspetljati o čemu se tu zapravo radi. Zagonetka mi se činila prilično zavodljivom i nevjerovatnom. Prenosim vam iz prve ruke dio svojih razmišljanja. Kao prvo da pokušamo pretpostaviti kako bi izgledali glavni principi te navodno nove demokratije, TRG Demokratije, kako se ona izgleda zove.

Šta bi moglo značiti ono «TOTALNA» ?

Vjerovatno se radi o proširivanju broja učesnika u sferi odlučivanja i upravljanja. Nema skoro nikakve granice, tj. svi mogu da biraju i da budu birani i to već sa 15 godina (zato imaju onu oznaku DDAN D-15 ), a moguće je da je ta granica i niža, možda 12, ili čak 10 godina. U svakom slučaju nije 21, ili 18 kao što je u većini zemalja. Pretpostavljam da ta riječ ima još značenja, no sada mi nešto smisleno ne pada na pamet.

«GENERACIJSKA»

Mislim da se svi građani (u sferi političkog odlučivanja) dijele isključivo po generacjama i da u skladu sa takvom podjelom imaju 3 osnovne partije :

MLADA ( 15-35 GODINA)

ZRELA ( 35-55 )

STARA (55-75 )

«ROTACIJSKA»

Vjerujem da su isključili mogućnost da se jedna partija ustoliči par decenija ( čak ni 7-8 ) i da se raznim manipulacijama i trikovima koje im pruža SKD (Stara i krnja demokratija) praktično beskonačno održava bez ikakve odgovornosti, sama ili uz podršku nekakvih minornih (i apsolutno neodgovornih ) partija. To su postigli planskom rotacijom tako da u jednom trogodišnjem mandatu jedna partija ima nekakvu stabilnu većinu, npr. Mlada (51-60%), a preostale se dvije bore na izborima za svoje učešće, tj. za onih 40-49%. Međutim, sigurno da imaju još neke odredbe kako bi osigurali dinamičnost, kako bi preuzeli ono pozitivno od stare (divlje) demokratije. Tako svaka partija ima u sebi alfa i beta ogranak( 15-25, 25-35 itd) i one odvojeno izlaze na izbore, pri čemu, naravno,  svi građani mogu glasati za bilo koju listu. Liste sadrže imena, a vjerovatno da je ostavljena mogućnost da kandidate na listu mogu predlagati ne samo članovi vlastite partije o čemu nam sugeriše onaj broj15 ( iz DDAN D-15). Pretpostavljam, npr. na listu Zrele partije mogu do 5% imena predložiti STARI, 5% MLADI, a preostalih 5% je moguće angažovati čak iz drugih država ( po ugledu na ligu prvaka). Na taj način se postiže stvarna «totalnost» demokratije, živa dinamika, čime se sprečava svaka tromost, uljuljkanost,....

Dakle, totalnost obezbjeđuje max dinamizam (liberalizam, ljevica, najšire učešće), rotacija osigurava stabilnost (konzervativnost, desnica), dok dobna, generacijska podjela utiče pozitivno na sve elemente, naročito na socijalnu sigurnost. Uz to, rješava se veoma teška bolest SK demokratije, naime to da partije koje vladaju i upravljaju sudbinama svih građana u državi, pa i mnogo šire, uopšte nisu demokratske, naprotiv čest je slučaj da su pravi uzori autokratije, pa i diktature (privid demokratičnosti priliočno se lako prizvodi, jer je već razrađeno na desetine trikova). Ovdje se može odgovoriti i na pitanje prelaska postojeće demokratije ( i partija ) na tu novu demokratiju. Svakako je u okviru jedne generacije nužno održavanje kvalifikacionih izbora ( dakle predizbori, kvalifikacije za glavne izbore), naime da bi se postigao finalni proizvod kao što je MLADA alfa, MLADA beta, itd. Uzmimo primjer Njemačke. SPD se podijeli na 3 (odnosno na 6 generacijskih partija) , a tako i ostale partije, formiraju se i potpuno nove generacijske partije i onda se održavaju unutargeneracijski izbori. Nakon toga pobjedničkih npr. 7-8 partija (proizašlih iz predizbora), u skladu sa svojim rezultatima formiraju jednu generacijsku partiju, npr. STARA beta (65-75), te je nakon toga ta partija spremna za opšte izbore. Na ovaj način bi imali max liberalizma unutar partije i generacije a priličnu stabilnost na višem ( regionalnom, državno-domovinskom nivou), za razliku od postojećeg stanja gdje imamo liberalizam ( pa i haos, anarhiju, te potpunu neodgovornost) na opštem nivou, a diktaturu u okviru same partije.

Demonstracije

           Drago mi je da je ova knjiga (TRG D-15) konačno i kod vas u Kini prevedena i da bi ta tema uskoro mogla biti ozbiljniji predmet javne rasprave. Evo kod nas je prošlo 3 godine od njenog objavljivanja, ali je nakon početnog oduševljenja došlo do strahovite reakcije. Sinoć sam prespavao u pritvoru, ali se na kraju ipak sve dobro završilo. Barem po mene. Naime, navodno je došlo do spontanih protesta ispred finske ambasade. Slučajno sam se zatekao tamo, kad je policija nasrnula na demostrante. Međutim, izgleda da je policija zapravo podržavala i inscenirala nemire. To zaključujem zbog toga što navodni demonstranti nisu uopšte ozljeđeni, dok je na stotine ranjene djece koja su u blizini bila na koncertu. O čemu se radi? Omladina je započela kampanju za primjenu «FINSKOG RECEPTA», i to potpuno nenasilno, kroz koncerte, umjetnost, sport,.... a ovi demonstranti (potaknuti odnekle) su krenuli da protjeraju službenike finske ambasade. Šta bi mogao biti razlog takvog divljačkog nastupa? Navodno se radi o međunarodnoj ekonomskoj špijunaži, te da je ta špijunaža glavni uzrok finskog procvata, a ne nekakva samoreklamirana nova demokratija. Ono što začuđuje je to da su na demonstracijama učestvovale i ugledne humanističke organizacije, a to opravdavaju sljedećim argumentom: Ako su ti Finci toliko napredni, humani, univerzalni, kosmopoliti,... zašto decenijama sve drže u tajnosti, zašto po srednjovjekovnom receptu nešto što je univerzalističko(opštečovječansko) sebično čuvaju samo za sebe, zašto već prije 20 godina nisu cijelom svijetu javno objavili, odnosno darovali, itd .itd.... Zato zaključuju da se tu ne radi ni o kakvom humanizmu i napretku, već o nekakvoj podloj manipulaciji, te predlažu ne samo protjerivanje ambasadora, već i nametanje sankcija međunarodne zajednice ovoj zavjereničkoj državi i zlonamjernom narodu.

Čomski

      Dragi prijatelji iz Bosne i Hercegovine,

Odmah Vam moram priznati da ne mogu ispuniti Vaš zahtijev, te da mi je veoma žao što Vas moram razočarati. Naime, istina je da već decenijama poznajem g. Čomskog, u neku ruku se može recći i da smo prijatelji, no ne vidim nikakvu mogućnost da vam on pomogne oko izrade ustava. Njega zaista smatraju vodećim intelektualcem, međutim to njihovo smatranje ne može za BiH biti ni od kakve pomoći. Vidite da ova prenavikana demokratija (za koju Čomski samorazumljivo prihvata da je najbolji oblik društveno-državnog uređenja) ne može da pomogne ni tzv. Najjačima. U Francuskoj batinaju djecu, kao porijeklom (čiji su djedovi nekada živjeli u Africi) iz Afrike, u Njemačkoj se grle tzv. radikalna desnica i radikalna ljevica, o Americi da se i ne govori, itd. Itd... Niko ne želi pogledati istini u oči. Ova stara demokratija je toliko bolesna da joj više ne može pomoći nikakav lijek, pa ni šok terapija. Međutim, izbjegava se i svako razmišljanje o tome. Rekao bih ukratko o 3 neizlječive bolesti demokratije. (Upravo sam dobio pozitivan odgovor. Za par sati imam let za Finsku. Nastojaću da Vam se ponovo javim čim budem u mogućnosti. No predlažem Vam da što prije prevedete knjigu TRG DEMOKRATIJA – ili DAN D-15, Domovinska, apsolutna, naraštajna demokratija.... ) Prije toga valja spomeniti najmanje 4 veoma teška prigovora : Platonov, Hegelov,  Marx-Lenjin, Hitler (nacizam i fašizam) – naravno ne radi se samo o prigovorima. Da ne spominjem religijski uticaj i snagu (naddemokratičnost), tajne službe, vojne blokove. Stara demokratija je u neraskidivoj vezi sa PEkLib (pol.-ekonomski liberalizam) i zato je prva bolest, na koju upozorava već Platon : anarhija, haos, bezvlašće, potpuno rasulo svega, građanski ratovi, pa nadalje.... – sjetimo se samo kriz iz 1929.godine. Druga bolest je u uskoj sprezi sa prvom : diktatura, tiranija,..... (klizanje demokratije u diktaturu jetoliko često, ne samo za nerazvijene, samo što se diktatura najčešće maskira i prikriva) Ishod je taj da se iz jedne bolesti skače u drugu, i tako u beskonačnost. Primjera je na pretek. Možda je najgora varijanta kada diktatorski režimi pod svojim okriljem provode demokratiju, izbore itd.... U tom slučaju izlaz se ne može ni nazrijeti. Vi u BiH ste blizu takve situacije. Tada izbori služe samo za legitimisanje takvih tiranskih vlastodržaca. Treća bolest ogleda se najviše na Međunarodnom planu, naime vojno-obavješajne i druge strukture, naročito u najjačim svjetskim državama, mada su navodno pod civilnom kontrolom, najčešće djeluju veoma nezavisno i samovoljno. To djelovanje možda je ponekad i pozitivno, ali je činjenica da se radi o naddemokratskim institucijama. Sjetimo se npr. Rata u Afganistanu. Ili uporedimo intervencije Kine u tibete i Amerike u Vijetnamu. Nema tu nikakve razlike što se jedan režim određuje kao komuniistički a drugi kao demokratski. Radi se o tome da strukture moći imaju naddemokratske temelje. Birokratija (u najrazličitijim oblicima) ne trpi nikakvu kontrolu i nikakva ograničenja ( pa vidjeli ste u ostalom da je tako bilo i kod vas na Balkanu).Naravno, tvrdi se da je vojna mašinerija pod kontrolom ( tako i kada sateliti na nuklearni pogon eksplodiraju u atmosferi, neposredo iznad glava miliona ljudi), ali postaje jasno i manje informisanim građanima da ta šarena laž slabo pije vode. Dakle, demokratija koja bi trebala biti upravljanje naroda nema skoro nikakav uticaj na oružanu silu. Pa pogledajte taj «procvat» religijske moći u «tranzicijskim zemljama». Te institucije bi da se petljaju u sve pore društva ( na zapadu se navodno brinu za prava nerođene djece), da je svugdje njihova posljednja, a istovremeno su eksteritorijalne, one imaju božanska prava i niko nema prava da se miješa u njihovu nadležnost. Kada se uhvate u kolo sa drugim centrima moći tada mogu ostvariti vječni demokratski zagrljaj sa voljenim narodom.

     Kao rezultat ove 3 hronične bolesti nastaju još dvije, koje su još daleko pogubnije. Slabije razvijeni, nedemokratski narodi, narodi koji još nisu iskusili ono najpozitivnije što je donijela industrijska revolucija, tehnika, pravni poredak, francuska revolucija, dakle, ti manje razvijeni  ( koje globalizacija može još i više zakočiti) bivaju demotivisani (često od strane vladajuće elite) da se bore za uspostavu vladavine prava i demokratskog uređenja. Tako je  Saudijskoj Arabiji pomak kada se ženama dozvoli da voze automobile, a o pravu glasa će se možda raspravljati za nekoliko vijekova.... Međutim, najgora bolest zahvata samo srce razvijenog zapadnog svijeta. Tu bolest možemo imenovati kao apatija (malaksalost, nezainteresovanost) glasačkog tijela. (Ne može se ništa pametno uraditi time što će se ljudi natjerati da dođu na glasačko mjesto kao što je slučaj u Australiji.) Samo to da se ljude imenuje kao «glasačko tijelo» dovoljno govori samo po sebi. Ako je čovjek tu samo da bi nekome dao svoj glas, ako će njegovo zaokruživanje nekakve partije, među kojima on teško da može vidjeti ikakvu razliku, navodno nešto poboljšati, u što on ne vjeruje, onda će radije poboljšati svoj život što će taj dan ljenčariti ili naprosto prespavati. Zbilja, u čemu je to bitna razlika između demokrišćana i socijaldemokrata u Nemačkoj? A tamo kod Vas u BiH kažu da imate 3 jezika te onda na temelju tog beskonačno umnog načela hoće da grade ustav, da mire vjere i narode, da ostvaruju volju i  istorijska prava,.... Nek uzmu bilo koje nezatrovano dijete(može biti i stranac koji zna samo jedan od ova 3 jezika) pa neka provjere na njemu radi li se tu zaista o 3 jezika. Ne treba biti mnogo pametan. Dijete bi bez ikakvog razmišljanja reklo da je car go ( a ne da nema odijela) , a da bi mu pri tome ne bi trebala nikakva struka, titula ili zvanje.

SVAKO DIJETE JE GENIJE

     Nikakav Čomski Vam ne može pomoći. Ne može Vam pomoći ni odustajanje od demokratije. Ne može Vam pomoći ni visoki predstavnik. Ni jače prisustvo «velikih sila». Pa šta onda. Ako pogledamo kroz istoriju imamo beskonačno uvećanje. Uvećanje broja ljudi, oružja, tehnike,energije u cjelosti, nauka, vjerovanja, znanja, gluposti, katastrofa, kriza, smeća,.... Isto tako i prava i moći kojima raspolažu pojedinci i narodi, ali istovremeno se nesrazmjerno povećava broj odgovornih, broj onih koji mogu da djeluju u pozitivnom pravcu suprotno pojačavajućoj entropiji. Čest je slučaj da se broj odgovornih drastično smanjuje.(U takvim državama osigurano je munjevito srljanje u katastrofu.) Dakle, ubrzanje i rasulo se vrtoglavo povećava, a ljude zahvata apatija, tj. ne vide nikakvog načina da svojim učešćem mogu djelovati u pozitivnom pravcu. A problemi se gomilaju. Nasilje na sve strane. I obilje dijagnoza i nakaradnih terapija. Nema se nikakvog jasnog cilja. Niti za pojedinca a kamoli za zajednice. Samo se konstatuje.  To brbljanje (bez vizije i cilja, te snaga koje će raditi na ostvarivanju tih ciljeva) je neusmjereno i potpuno dezorjentisano. Ono samo pojačava nasilje. Proizvodi smeće, maglu, pljuvačku i bljuvotine. Jedan Čomski ima plemenite namjere, ali mala je korist od toga. Zapravo njegova kritika više je reklama i propagiranje onoga što se kritikuje.[1] On misli da zna u ime čega je ta kritika. Da zna u kom pravcu treba ići. Da je jasno čemu treba težiti. Uostalom, to je jedna od najvećih zabluda. Naime, tvrdi se da su principi (teorije,vrijednosti,...) odlični, bilo da se radi o duhovnim, naučnim, religijskim, demokratskim, civilizacijskim,.... a de nešto nije u redu sa čovjekom. Tako će mnogi reči da je marxistička teorija univerzalna, apsolutno vrijedna , vječna, ali do čovjek još nije dorastao za tu teoriju pa je zato utopistička i idealistička.... Čovjek je iskvario tu vječnu ideju. Drugi tvrde da se apsoltne istine nalaze u svetim knjigama i da sve zlo prizlazi zbog nepridržavanja tih vrijednosti...... Bliski njima, da je nacija ono najviše, da se treba okrenuti svetoj prošlosti[2] i prosto veličati i slijediti te svijetle primjere....  ( Međutim, kategorijama prošlosti[3] mi ne možemo graditi budućnost. Ako pogledamo samo jedan element, a to je broj ljudi. Uočeno je u upravljanju manjim preduzećima da se broj problema u međuljudskim odnosima povećava na kvadrat sa povećanjem broja ljudi. Dakle, sa 100 ljudi imamo stepen problema npr. 9. Sada se broj ljudi poveća na 500 (tj. 5 puta), a istovremen se stepen problema ne poveća 5 puta ve 5 na kvadrat puta, tj. 25 puta pa  on u novoj situaciji ima stepen 9x25= 225 )Treći opet da su sve to ideologije, da su sve one pogrešne i da se treba okrenuti čovjeku..... ili da treba imati pravnu državu, kao da teorija o pravnoj državi nije nikakva ideologija, i kao da ta teorija postoji nezavisno od svih ostalih centara moći i energija. Tako da u stvari u području (simboličkih) teorija imamo potpuni haos, ali tu onda dolazi oduševljenje tzv. Postmodernista koji proglašavaju smrt svih velikih priča i konačni praz totalitarizama i totalitarnog mišljenja. Pa zar njihova teorija o kraju velikih priča nema pretenziju da bude najveća istina, ideologija, priča, dakle konačna priča?  Ako smo spašeni od diktatora (onih sa vrhova piramida) zar sada nismo izloženi beskonačnom nasilju pojedinačnih samovolja? Ima li više išta što bi obavezivalo pojedinca da se brine za čuvanje onog zajedničkog osim ličnog intersa? Vidjeli ste koliko je bilo onih koji brbljaju o totalitarizmu ( kako je dobro primjetio Tilman Cilh) dok ste Vi u BiH trpili tolike žrtve. Ali takav odnos «velikih sila» velikim je dijelom i rezultat tzv. antitotalitarističke teorije postmoderne. Po toj teoriji za odgovornost je veoma malo mjesta, naročito za nekakvu veliku i združenu odgovornost, jer zaboga to bi mogao biti totalitarizam. Ali kao što je davno vidio još Niče i tu se radi o jednoj reaktivnoj ideologiji. Zapravo nekakvi nadriintelektualci bi da ih se ostavi na miru gkako bido besvijesti reciklirali pljevu,maglu i pljevu.... I tako beskonačno ukrug. Naravno da je postmodernističko brbljanje preplavilo udžbenike, čak i osnovnih škola. Sreća je samo što to djecu gotovo i ne dodiruje. Njima je ljepše raspravljati o potezima Ronaldinja i o tome kolika je neko uzeo na kladionici.

       Čomski Vam ne može pomoći (jer i njegovo je naklapanje ogorčenost i reaktivnost, duh osvete, rekao bi Niče – nema tu mjesta za viziju i proaktivnost (djeteta) ; valjalo bi ponovo pogledati na što Zaratustra misli kada govori o kamili, lavu i djetetu) zato što on uopšte ne razmišlja o cilju. Niti o ideologiji na kojoj počiva njegova kritika, a naročito ne razmišlja o snagama koje bi već sada mogle poduzimati nekakve male, ali važne korake.....

     Valjalo bi razmisliti o «FINSKOM RECEPTU». Ako se već toliko hvali ta krnja  (postojeća) demokratija zašto ne bi pokušali se njenom totalnom varijantom.Mođda je lijek u max pojačanju (proširenju) demokratije. Pa u «nedemokratskom» Iranu pravo glasa se stiče sa 15 godina. Zar su tamo «klinci» pametniji? Pogledajmo malo kroz istoriju koliko je najjačih istorijskih ličnosti najbolje rezultate pokazalo već u najranijij mladosti. Zašto ne razmotrimo genijalne rezultate porodice Polgar («Svako dijete je genije» -zašto ne pročitamo tu knjigu), porodice Kostelić,....?

     Generacijska demokratija prevazilazi sve najgore istorijske podjele ( o kojima je najbolje što manje govoriti), netrpeljivosti, ali istovremeno pojačava zdravu konkurenciju. Prigovoriće se da će još više produbiti generacijski jaz i razbiti porodicu. Naprotiv. Finska pokazuje da se porodica neograničeno jača. Djedovi su zainteresovani da se brinu za vaspitanje svojih unuka, kao i obratno. ZRELA partija je motivisana da ulaže u mlade jer će za par godina ti mladi postati njeni članovi..... Nažalost nemam više vremena. Utoliko bolje. Čeka me let u slobodu. Tada ću Vam iz prve ruke moći pisati. Dok se ne ode na izvor sve je ovo samo nagađanje.[4]

Srdačan pozdrav!

Budući finski hodočasnik.