Muhamed Filipović 25.07.2007
22:42 (NEZAVISNE NOVINE)
Ima jedna čudna i magična riječ
koja se u ljetne dane ponajčešće čuje po našim bosanskim
gradovima i selima, osobito onima iz kojih je tokom proteklog rata bilo
obimnijeg emigriranja u inozemstvo.
Ta riječ, po svom značenju u našem
narodu gotovo nepoznata jer je grčkog porijekla, a po zvučnosti
neobična, već svojim zvukom izgleda fascinira mnoge naše ljude,
osobito one koji cijele godine sjede besposleni, navidaju o svemu i svačemu
po lokalnim kafanama, petkom se iskupljaju po obnovljenim džamijama i oko
crkava i čekaju da se pojavi neko ili da se dogodi nešto, što bi ih
probudilo iz letargije.
Tako prolazi vrijeme dok ne dođe ljeto i dok
se ne čuje ta čarobna riječ - dijaspora i ne pomole
dijasporci u svojim velikim kolima i sa, za naše prilike, dosta novca u džepovima.
U zadnjih nekoliko godina proputovao sam cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Snimao sam obimnu seriju o našoj lijepoj zemlji i bio od Duži u
Travuniji i od Rudog na Limu, do Bosanske Rače na Savi i do rodnog mi
kraja u Bosanskoj Krajini, na Sani i Uni, ali i u ženinoj postojbini u
Zapadnoj Hercegovini. Tu sam prvi put čuo i osjetio posebno značenje
riječi dijaspora.
Ljetno doba, za razliku od normalnih
zemalja gdje je to doba intenzivnog rada, u našoj gotovo opustjeloj
zemlji jer se gotovo sve njeno stanovništvo slilo u gradove, predstavlja
period smanjene aktivnosti, čak i u odnosu na uobičajenu
standardu aktivnost koja je kod nas bila uvijek mala zbog nedostatnog
ekonomskog razvoja. U toj praznini svake vrste čuje se ta čarobna
riječ koja znači nešto novo, nešto što mijenja ustaljeno
stanje i ponašanje. Dolaze naši ljudi koji žive u izbjeglištvu, kako
se to što se njima dogodilo prirodno zove, odnosno u emigraciji, ako su
tamo etablirani, tj. zaposleni i ako su na trajan način riješili
egzistencijalna pitanja. Ti ljudi su dijaspora.
Oni unose neku živost u ljetnu čamotinju
naše provincije. Dolaze u automobilima, što većim i boljim (često
i iznajmljenim za tu priliku), dovode familije i dolaze da pokažu kako su
uspjeli u tom nekom dalekom svijetu u kojem sada, eto, zadovoljno i sretno
žive. Prestali su kukati da im je tamo gore, jer eto izgaraju od čežnje
i nostalgije za rodnim krajem. Uživaju u svojoj nadmoći nad nama
koji ovdje životarimo.
Oni se nazivaju dijaspora i ta riječ,
u kontekstu njihovog značenja i uloge u našim životima, odista nema
više nikakve veze sa svojim prvobitnim značenjem, tj. oni nisu dio
našeg naroda koji se iselio, planski i s ciljem da tamo gdje živi, gdje
obitava, stvori uvjete života u kojima bi živio na sopstvenom tradicijom
određen način u smislu kulture, tradicije i ukupnog načina
života.
Oni ne stvaraju mjesto na kojem bi njihove
kultura i tradicija nastavile da žive svoj originalni život, dakle u
smislu onih ideala koji su ih eventualno vodili i bili sadržaj njihovog
života na rodnom tlu. To nisu tadašnjim egejskim i mediteranskim
svijetom rasijani Grci ili Jevreji koji su prognani iz Palestine i koji su
tražili svoje mjesto pod suncem, ali su svagda i na svakom mjestu na
kojem bi se skrasili u duši i srcima, tokom dvije hiljade godina, nosili
ideju povratka Hramu i Jerusalimu. To nije, dakle, dijaspora u njenom
originalnom značenju, nego jedna nova vrsta postojanja.
Naši ljudi koji su zapravo emigranti u
drugim zemljama. Nije ovdje važno kako su i zbog čega su to postali,
ko ih je u tu poziciju doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune
i planove s njima imao, ali oni nisu u stvari nikakva dijaspora nego naši
ljudi koji su emigrirali i sada žive u drugim zemljama po drugim a ne našim
zakonima, u skladu sa tuđim tradicijama i navikama i postaju
postepeno ali sigurno za nas stranci, naši ali stranci, ako ne oni sami,
a ono zasigurno njihova djeca i pogotovo unuci.
Logika života je neminovna i nikakve
velike i zvučne riječi i njihova nejasna značenja ne mogu
skriti golu istinu, koja već sada izvire iz svih pora života, a to
je da smo mi već i sada, za, evo, jedva dvanaest ili petnaest godina
postali dva svijeta. Jedan svijet su oni koji u ljetno doba dođu da
bi nam pokazali da su u tuđem svijetu uspjeli, dok mi u svom svijetu,
u svojoj zemlji i unutar svojih uvjeta života, eto, živimo tako da nam
treba pomoć, a oni nam žele pomoći.
Tako naši dijasporci dođu, poneko oženi
sina ili uda kćer, jer tamo negdje daleko djevojke neće da znaju
za muževe roditelje, mnoge neće ni da rađaju, a da rade po kućama
itd. nema ni govora, pa je za svaki slučaj bolje naći neku našu,
dok se i ona ne ohavijesti i ne postane moderna u gledanju na žensko
pitanje.
S druge strane, naše djevojke, koje žive
u čamotinji neravnopravnosti i beznađa nezaposlenosti i svake
druge bijede, jedva čekaju da se udaju u taj neki daleki i svakako
ljepši, kako misle, svijet, pogotovo ako kandidat živi u atraktivnoj
zemlji i ima veliki automobil. Sve drugo je puka priča, loša
politika i obmana.
Najbolje što bi za sve nas ovdje mogli učiniti
naši ljudi koji žive u emigraciji bi bilo da tamo gdje su odabrali da žive
postanu uvaženi, ugledni i po mogućnosti dobro stojeći ljudi.
To bi i za njih, ali i za nas bilo najbolje. Ostavimo se velikih riječi
i pogotovo praznog rodoljublja. Za rodoljublje su svi imali šansu i
nikakvo naknadno rodoljublje nije nam više potrebno, a trebalo bi i znati
koju i kakvu to Bosnu i Hercegovinu svako od nas voli
|
|
| MANIFESTACIJA
„DANI BH DIJASPORE“ OD 25. DO 29. JULA U KOMPLEKSU SKENDERIJA |
| |
SARAJEVO, 23. jula (FENA) – U
kompleksu „Skenderija“ u Sarajevu od 25. do 29. jula bit će
održana manifestacija „Dani bh. dijaspore“. Zajednički
je organiziraju Svjetski savez dijaspore BiH i Centar „Skenderija“
Sarajevo.
Programski će biti obuhvaćene sve oblasti i segmenti društvenog
života i stvaralaštva s naglaskom na naučno-obrazovnu oblast,
kulturno-umjetničko stvaralaštvo, turizam, pitanja života
mladih u BiH i dijaspori, sport, zabavu i razonodu. Cilj je da se na
jednom mjestu okupe stvaraoci iz dijaspore i BiH te zajednički
predstave svoj rad građanima BiH.
„Ovom manifestacijom će dijaspora prvi put sama sebe
predstaviti građanima u domovini. To je prilika da pokažemo da
smo mi građani ove zemlje, Bosanci i Hercegovci i da smo sačuvali
naše kulturno blago“, kazala je na pres-konferenciji u Sarajevu
predsjednica Svjetskog saveza dijaspore BiH Senada Softić-Telalović.
Manifestacija će biti otvorena u srijedu u 11.00 sati. Obuhvata,
među ostalim, javne tribine, umjetničke izložbe, humorističko-zabavni
program, koncert narodne i zabavne muzike, filmske projekcije,
predstavljanje privrednih subjekata, sportske aktivnosti i sl.
Predsjednica Saveza je istaknula da se ovakav projekt neće moći
nastaviti ukoliko ne bude integriran u zajedničku akciju između
ovog saveza i institucija u BiH. Naglasila je kako trenutno u BiH
postoji „maćehinski odnos prema bh. dijaspori“ zbog čega
strahuje da bi za deset godina moglo nestati interesovanja dijaspore
za ovu državu, pogotovo kod dolazećih generacija, koje se sve više
asimiliraju u strane države.
„Moramo mi izgraditi neke relacije koje će njima pomoći da
nastave tradiciju da je dijaspora sastavni dio BiH, a ne njen odvojen
dio“, upozorila je Softić-Telalović.
Na pres-konferenciji je izraženo očekivanje da će državni
ministar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović održati
obećanje dato 23. aprila i za organiziranje i
održavanje manifestacije „Dani bh.dijaspore“ dati jednokratnu novčanu
pomoć od 15.000 KM.
„U jučerašnjem razgovoru Halilović nam je kazao da
njegovo ministarstvo neće odustati od te pomoći za
manifestaciju, a mi smo kazali da tražimo da se to ispoštuje“,
kazala je predsjednica Saveza.
Prijedlog odluke Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH predviđa
jednokratnu finansijsku pomoć od 15.000 KM za održavanje
manifestacije „Dani bh. dijaspore“. Međutim, taj
prijedlog je 19. jula predsjedavajući Vijeća ministara BiH
Nikola Špirić odbio uvrstiti u dnevni red sjednice.
„Dani bh. dijaspore“ bit će održani pod
pokroviteljstvom članova Predsjedništva BiH Željka Komšića
i Harisa Silajdžića te Ministarstva za ljudska prava i
izbjeglice BiH.
(Fena) gk/mb |
Poruka poslanika Jovicica vjerovatno meni
----- Original Message -----
>> From: <
slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
>> To: <
bhdinfodesk@tiscali.co.uk>
>> Cc: <
slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
>> Sent: Friday, July 20, 2007 3:47 PM
>> Subject: Odgovor na vaša stalna pisma.
>>
>>
>> Naravno da ništa nemamam protiv aktivnosti vaše asocijacije
koja se
>> >predstavlja kao beha "dijaspora". Za celu BiH,
bilo bi dobro da
>> postoji >multietnička i multinacionalna i jedinstvena
beha dijaspora.
>>
>>> No, sasvim je jasno da to ne postoji i da se radi o bošnjačkoj
>>> dijaspori, koja >je da ponovim legalna i legitimna
organizacija i koja
>>> može da predstavlja samo >jedan narod, a to je bošnjački.
Ali, ta
>>> organizacija nema nikakvo pravo da se >predstavlja kao
beha dijaspora,
>>> jer bi u tom slučaju impliciralo da su u toj >asocijaciji
zastupljeni i
>>> Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i ostali gradjani BiH.
>>> A, to je i vama jasno da to nije slučaj. Zato vas
molim da prestanete
>>> da
>>> >nas "bobardujete" sa vašim pamfletima
i raznim zahtevima, jer je
>>> sasvim
>>> jasno >da od srpskih predstavnika u zajedničkim
institucijama BiH,
>>> nijedan vaš >projekat nikada neće dobiti našu
podršku, jer u vašim
>>> programima i raznim >aktivnostima nisu zastupljeni
i interesi srpskog,
>>> hrvatskog i drugih, osim
>>> >bošnjačkog naroda.Dakle, samo je
kontraproduktivno što nam putem
>>> beha servisa >prosledjujete svoje materijale, jer od nas
nikada nećete
>>> dobiti bilo kakvu >podršku za vaš rad. To je uzaludan
posao i od toga
>>> nećete imati nikakve >koristi, pogotovo što su
srpskom narodu poznati
>>> ciljevi i aktivnosti vaše >asocijacije.
>>
>>> Pozdrav!
>>
>>> Slavko Jovičić Slavuj, poslanik u Parlamentarnoj
skupštini BiH
>>
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Moj odgovor
----- Original Message -----
> From: "BHD-Infodesk" <
bhdinfodesk@tiscali.co.uk>
> To: <
slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
> Sent: Friday, July 20, 2007 8:08 PM
> Subject: Re: Odgovor na vaša stalna pisma.
>
>
>> Gospodine Slavuj moj odgovor pocecu sa vasom recenicom
>>
>> "Ali, ta organizacija nema nikakvo pravo da se >predstavlja
kao beha
>>> dijaspora, jer bi u tom slučaju impliciralo da su u
toj >asocijaciji
>>> zastupljeni i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i ostali
gradjani BiH."
>>
>> Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine je zbog takvih
recenica i
>> registrovan u Velikoj Britaniji gdje vlada istinska demokratija
i gdje
>> pjesme "slavuja" niko ne shvata ozbiljno.
>>
>> Drugo statut Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine je
vrlo jasan
>> i on glasi : Clan Svjetskog saveza dijaspore Bosne i
Hercegovine moze
>> biti
>> organizacija ciji clanovi priznaju Bosnu i Hercegovinu kao
svoju
>> domovinu.
>>
>> Trece Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine je
organizacija
>> okrenuta buducnosti, demokratiji i gradjanskom drustvu naravno
sve po
>> uzoru na zemlje u cijim parlamentima ne odzvanja "pjesma
slavuja".
>>
>> Za kraj nesto licno moram vam reci da je "Slavuj iz
Mrcajevaca" mnogo
>> bolji pjevac od vas. Tako divno je pjevao pjesmu "Pozdravi
je
>> pozdravi".....
>>
>> Pozdrav iz kisovite Engleske
>>
>> Namik Alimajstorovic
>>
www.bosniaappeal.org
>> Prva dopunska internet skola
>> na bosanskom jeziku
>> Tel: 0044 (0) 7754191587
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ponovo Slavuj
----- Original Message -----
> > From: <slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
> > To: "BHD-Infodesk" <bhdinfodesk@tiscali.co.uk>
> > Cc: <slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba>
> > Sent: Friday, July 20, 2007 10:59 PM
> > Subject: Re: Odgovor na vaša stalna pisma.
> >
> >
> > Poštovani gospodine Alimajstoroviću,
> >
> >
> >> Naravo da mi ne pada na um da se sa Vama prepucavam ili da
Vam namećem
> >> svoje mišljenje, no želim da Vam kažem da za Bosnu i
Hercegovinu
> >> apsolutno nije važno što "Slavuja" niko u
Velikoj Britaniji ozbiljno ne
> >> shvata! To pogotovo nije važno za srpski narod u Bosni i
Hercegovini, a
> >> još više u Republici Srpskoj, koja je dio BiH. Najvažnije
je da
> >> "Slavujeva pjesma" se mora uvažavati u Bosni i
Hercegovini.I ne samo
> >> moja "pjesma", već svih srpskih predstavnika
u zajedničkim organima
> >> BiH.Bez saglasnosti srpskog ili hrvatskog ili bošnjsčkog
naroda u BiH se
> >> ništa ne može odlučiti ili donijeti bilo kakva odluka
na štetu bilo
> >> kojeg drugog ili trećeg naroda u BiH, dakle ovdje. A,
moram Vam priznati
> >> da Vam zavidim što uživate u Engleskoj demokratiji.
> >
> > Znam ja dobro kakva je demokratija u Velikoj Britaniji, ali i
Vama
> > je jasno da BiH nije Velika Britanija, nažalost. Srpski narod,
a
> > p ogotovo Republika Srpska priznaju BiH, kao državu, ali samo
ako je u
> > BiH priznata i Republika Srpska kao njen sastavni dio. Ništa ni
manje,
> > niti više. I šta je tu sporno? Sporno je to što to Vama ne
odgovara.
> > Ali, to je Vaš problem i mi o tome vodimo računa i pažljivo
pratimo
> > Vaš rad.
> >
> > Ja sam Vam samo pisao da uzalud na naše srpske parlamentarne
mejlove
> > ne šaljete svoje pamflete, programe, prijedloge, zahtjeve,
razne
> > ideje, jer nikada nećete za takve aktivnosti dobiti našu
srpsku
> > podršku. O tome se radi! Zašto? Pa, zato što u Vašoj
asocijaciji nisu
> > zastupljeni Srbi, niti Hrvati. Niko Vama ne može osporiti da se
Vi
> > zalažete za Vaše ideje, jer je to demokratija, ali nikada ih
nećete
> > sporovesti bez naše volje, što je takodje demokratija.
> >
> > Zaista nemate razloga za ljutnju, a pogotovo nemate razloga za
> & gt; omalovažavanje jednog državnog poslanika.
> >
> > Nažalost, kod nas ovdje su paklene vručine koje stvaraju
ogromne
> > probleme u svim sferama života svim narodima, jer Bog nije
selektivan
> > ni prema Bošnjacima, ni prema Srbima, ni prema Hrvatima, ni
prema
> > svakom dobronamjernom čovjeku.
> >
> > Bosna i Hercegovina je i sada država njenih gradjana, ali
nikada se
> > neće moći zaobići i postojanje nacija i naroda.
Dakle, BiH je država
> > tri konstutitivna i ravnopravna naroda - Bošnjaka, Srba i
Hrvata i
> > naravno ostalih koji ovdje žive.
> >
> > I ja ću Vama nešto lično da kažem. Ja odlično
pjevam narodne pjesme,
> > naravno i sevdalinke i nemate potrebe da se uzbudjujete zbog
bilo
> > čega. Vaša asocijacija sa riječima zaista izvanredne
pjesme i još
> > boljeg pjevača Miroslava Ilića - "Pozdravi je
pozdravi" nikada neće
> > biti u smjerena na nestanak Republike Srpske!
> >
> >
> >> >> Slavko Jovičić Slavuj, poslanik u
Parlamentarnoj skupštini BiH
> >
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Moj odgovor Slavuju
> From: bhdinfodesk@tiscali.co.uk
TO: slavko-slavuj.jovicic@parlament.ba
> Date: Sat, 21 Jul 2007 09:38:13 +0100
Postovani gospodine Slavuj
> >
> > meni je stvarno zao sto cu vas morati razocarati i i ponoviti da
u
> > Svjetskom savezu dijaspore Bosen i Hercegovine ima mnogo clanova
koji nisu
> > Bosnjaci i koji zauzimaju znacajne funkcije u radu Saveza.
Naravno ni njih
> > puno ne interesuje "slavujeva pjesma"
> >
> > Recimo gospodine Slavuj meni nije naum palo da reagujem na vase
mnogbrojne
> > istupe niti me nesto mnogo iznenadilo vase nedavno
slikanje sa
> > Ivanicem i Dodigom u Bratuncu. to je vas izbor i vase pravo.........
> >
> > Prema tome vi dobro znate da ce u Bosni Hercegovini biti onako
kako ce
> > biti da da o tome sigurno sami nece odlucivati niti Slavuj niti
Namik niti
> > svi ti koje ste pobrojali vec ce biti onako kako "babo"
ili "tata" kaze,
> > kao i do sada.........
> >
> > Ove informacije koje vi nazivate pamfletima Svjetski savez
dijaspore Bosne
> > i Hercegovine salje svim clanovima Parlamenta BIH i cudno je da
to samo
> > vama smeta kada vec kazete "mi o tome vodimo računa
i pažljivo pratimo
> > Vaš rad." pa jednostavno mi vam pomazemo da lakse pratite
nas
> > rad............
> >
> > Za kraj opet nesto oko pjesme: Britanska demokratija prosle
godine je fino
> > opustila gospodina Mladen Ivanica koji je u jednom restoranu u
Londonu
> > uzivao u pjesmi Halida Beslica "Poljem se siri miris
Ljiljana" koju je
> > samo za njegovu dusu izveo gospodin Zaim Pasic, to je popraceno
burnim
> > aplauzom oko 20 prisutnih Bosanca i Hercegovaca a takodje aplauz
je dobila
> > i zgodna sekretarica-pratilja gospodina Ivanica koja je odlicno
otpjevala
> pjesmu "Zajdi zajdi" Mozda cak negdje u svojoj arhivi
imam i fotografije
> > sa tog druzenja.
> >
> > Ako kada budete dolazili u Britaniju javite se da i vas malo
opustimo....
> >
> >
> >
> > Namik Alimajstorovic
> > www.bosniaappeal.org
> > Prva dopunska internet skola
> > na bosanskom jeziku
> > Tel: 0044 (0) 7754191587
Sent: Saturday, July 21, 2007 2:52 PM
Namik
Slavuj je ptica plemenita ali bogami ovaj kao da je cavka kakva. Pjesmica
mu brate fajtinjava i otpjevana po matrici lud zbunjenog: kao da se od
rata naovamo nista nije desilo; Cuj nista se nemoze rijesiti bez volje
ovog ili onog naroda u BH. Eh, otkrio Slavuj toplu vodu. Pa ko kaze da
moze i da hoce? Samo, lopticu treba vratiti koliko je moguce na stanje
prije rata jer je rat nasilje i sve proizvedeno onim ratom je prema tome
nasilno pa tako i RS.
Nego, Namik prije bilo kakve diskusije sa Slavujem ili bilo kojim aktivnim
politicarem u BH kao princip u radu trebalo bi uvesti pravilo - daj jarane
pokazi imovinski karton sa stanjem prije nego si dosao na funkcuiju i sada
kada si godinu, dvije, par godina, deceniju, manje vise nije bitno, u
vlasti i u slasti.
Neznam covjeka apsolutno, ali sudeci po pjesmici koju pjeva ili je covjek
glup, a to necu da vjerujem ili jednostavno brani ono sto je i on i sva ta turbo
populisticka vrhuska sto se krije iz naroda stekla u ratnom, a
dogradila, razvila, uvecala i tako to, u poratnom periodu.
Eto toliko pa pa ako hoces proslijedi do Slavuja.
Nihad Filipovic
Љta se krije iza sukoba akademika Filipovića sa predstavnicima bh.
dijaspore?
MONSTRUOZNI
ALIBI ZA ETNIČKO ČIЉĆENJE?
Uradio sam intervju sa svojim sugrađaninom, akademikom prof. dr.
Muhamedom Filipovićem 11. novembra proљle godine i on je
publiciran na Orbusu, u NUR-u (od njih i naručen), BOSNA MAGAZINE
(Sidney) i joљ nekim sajtovima. Mnogi su mi neposredno čestitali
na istom, a ja bih im, uz zahvalnost, odgovarao da zasluge za to pripadaju
mome sagovorniku, koji je, kao i uvijek, bio elokventan i informativan,
a retorika mu je bila intonirana sa snaћnim patriotskim nabojima, naročito
lokalnim - banjalučkim. Između ostaloga, postavio sam mu i slijedeće
pitanje:
Milorad Dodik opstruira većinu reformskih procesa u naљoj zemlji
i svojom retorikom, koja postaje konstanta, djeluje politički љtetno
po drћavu Bosnu i Hercegovinu. Љta bi mogao da bude penicilin za
tog moćnika iz Laktaљa, odnosno ko bi mogao i trebao da mu stane
na put?
... i dobio odgovor ciji prvi dio ovdje i sada citiram:
Prof. FILIPOVIĆ: A љta ste Vi, Bedrudine, mislili da
će raditi jedan Milorad Dodik iz Laktaљa? Pa Vi znate da su se
oni svi doselili iz Kninske Krajine, Dalmatinske Zagore i iz Like na naљe
zemlje u Bosanskoj Krajini i najzad i u Lijevče Polje, tj. da su
zaposjeli oduzete zemlje banjalučkih aga i begova, one koje su nam
oduzete tokom dvaju agrarnih reformi (1919. i 1946. godine). Svaki
prekodrinski i prekosavski Srbin sanja jedino to kako da se domogne neke
zemlje i da jednom prilikom i nekako dospije u Beograd i kako da postane značajna
ličnost srpske politike i mitologije. To je, naћalost, bilo
najlakљe postati tako da izvrљite neko značajno
nacionalno djelo-atentat ili dignete ustanak i popalite begovske čardake
i pobijete ljude. Zbog toga su oni bili ustanici, atentatori, četnički
koljači i izvrљioci najcrnjih planova politike srpske ekspanzije
prema Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. To su, osim toga, u pravilu seljačka
djeca, a pravi Srbi građani, oni koji su sa nama ћivjeli
stotinama godina u miru i prijateljstvu, a koje i Ti Bedrudine dobro poznajeљ
iz dana kad smo ћivjeli kao ljudi a ne kao zvijeri љto nam se
dogodilo 1992. godine. Ti ljudi su bili u svakom pogledu i civlizacijski i
kulturno i politički drugačiji od onih Srba s kojima smo se suočili
u vrijeme njihove strahovlade u naљem gradu, ali njih, naћalost,
odavno viљe nema u srpskoj politici. Bili su to Ljubibratići,
Masleљe, Boћići, Surutke, Dimitrijevići, Popovići,
Vranjeљevići, Tomani, Jankovići, Stričevići i
druge brojne srpske građanske porodice......
FENOMEN DIJASPORE
Muhamed Filipović 25.07.2007 22:42 (NEZAVISNE
NOVINE)
Naљi ljudi koji su zapravo emigranti u drugim
zemljama. Nije ovdje vaћno kako su i zbog čega su to postali, ko
ih je u tu poziciju doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune
i planove s njima imao, ali oni nisu u stvari nikakva dijaspora nego naљi
ljudi koji su emigrirali i sada ћive u drugim zemljama po drugim a ne
naљim zakonima, u skladu sa tuđim tradicijama i navikama i
postaju postepeno ali sigurno za nas stranci, naљi ali stranci, ako ne
oni sami, a ono zasigurno njihova djeca i pogotovo unuci....
Dakle, po Tunji nije vaћno
kako smo mi to postali to љto jesmo, ma kako nas zvali - dijaspora,
emigracija, prognanici, izbjeglice, muhadћiri... A, to je upravo u
ovoj priči i najvaћnije! Da podsjetim akademika da je veoma vaћno
da je iz moje i njegove Banja Luke bukvalno prognano ili moralo izbjeći
prislini rad na kopanju rovova, hapљenja, premlaćivanja, poniћavanja
i na kraju krajeva da bi spasili gole ћivote koji su na tadasnjoj
"banjalučkoj berzi" dostigli vrijednost jednog četničkog
metka... preko 80 hiljada domicilnih Boљnjaka i Hrvata, čime je
Banja Luka postala najprognaniji grad bivљe Juge. To љto po
njemu nije vaћno jeste zato љto piљe za novinu kojoj tako
neљto odgovara. A odgovara joj zato љto odgovara Mili Dodiku. Ne
piљe Tunjo dћabe, ne bojte se. Sramno! Dalje, itekako je vaћno,
profesore Filipoviću, reći i ponoviti po hiljaditi put,
svakodnevno i do kijametskog dana љta se desilo u Bosni od 1992-1995
godine - treba spominjati i Omarsku, i Keraterm, i Trnopolj, i Manjaču..,
i Heliodrom, i Kulu... ma sve, sve , sve... treba spominjati Srebrenicu...,
masovne progone stanovniљta, spaljena sela, sruљene dћamije..
i da ne nabrajam.
Na Okruglom stolu u povodu Dana bh. dijaspore odrћane u
Sarajevu, prof. Filipović je rekao da su "i njega tjerali ali
da nije otiљao" (ali je potom demostrativno otiљao sa
skupa). Ko je to njega i odakle tjerao, molim vas?! Iz Berna ili
Londona? No, stvari se mogu sada definirati tako љto je viљe
nego jasno da je u pitanju koordinirana kampanja Dodikove političke
oligarhije, medija i onih koji su pristali da učestvuju u tom prljavom
projektu - u konkretnom slučaju prof. Filipovića, protiv nas
nekoliko stotina hiljada bh. građana koji smo od 1992-1995 bili
targetirani za likvidaciju ili etničko čiљćenje, kako
bi se zadovoljili genocidni hegemonistički projekti naљih komљija
i susjeda. Nije slučajno u ovo kolo i na neposredan način ovih
dana bahnuo i izvjesni Slavko Jovičić, zvani Slavuj, poslanik u
Parlamentarnoj skupљtini BiH, Nikola Spirić koji odbija da
uvrsti u dnevni red Prijedlog odluke o odobravanju financijskih sredstava za
odrzavanje manifestacije "Dani bh. dijaspore".. Uostalom, nije slučajno
da se ni iza brda ne nazire Ministarstvo za dijasporu.. niti je slučajno
da postoji genocidni Zakon o dvojnom drћavljanstvu... Sve su to
segmenti jednog te istog monstruoznog projekta, odnosno njegove zavrљne
faze.
Nastupi poput ovog Filipovićevog, osim љto sluћe
velikosrpskom projektu, idelano koincidiraju i korespondiraju sa aktuelnim
globalnim (čitaj: Bushovim) ratom protiv "islamskog terorizma".
Logika kaћe da su za takve radnje (terorističke) potrebni ljudi,
znači teroristi, a zbog onog prefiksa trebaju joљ da su i
sljedbenici islama. I, ako nisu iz Saudijske Arabije i sličnih zemalja,
onda je poћeljno da su iz Bosne. Hoće li se, ne daj Boћe, obistiniti
zloslutna ali konstruktivna teza gospodina Alimajstorovića da..." za
koju godinu bice u pravu љto su izvrsili etničko
čiљćenje, jer su čistili teroriste...." Ali,
ni Bog nam neće pomoći ako sami prethodno ne prepoznamo odakle zlo
(i dalje) dolazi, ko su mu protagonisti, kolaboranti i sl. te ako se
organizirano, ali nepokolebljivo ne budemo borili da ih raskrinkamo i
zaustavimo u njihovim prljavim namjerama.
Problem bh. dijaspore je jedna izuzetno sloћena tema i
zahtijeva znanstveni pristup (bez politiziranja) sa mnogostrukih
aspekata. Za tako neљto trebaju stručni, objektivni i nezavisni
ljudi. To sigurno nisu oni koji, poput rečenog Tunje, minimiziraju ili
čak ignoriraju uzroke naљega progonstva (kako se ne bi liječile
posljedice), kao љto to nisu niti oni, poput reisa Cerica koji,
polaganjem kamena temeljca za boљnjačku dћamiju (naravno,
jesam za gradnju dћamija, ali ne onih iza kojih stoji prljava
politika!) u Sijetlu (Seattle), poručuju Boљnjacima: "Ostajte
preko bare i љaljite nam pare"!
Na samom kraju da podsjetim pojedine sujetne,
osvetoljubive,nedosljedne i neprincipjelne kongresmene da sam intervju sa
Tunjom Filipovićem uradio po zahtjevu redakcije lista za koji sam tada
pisao, a da mi nije bitno jesam li ili nisam zbog toga vaћan. O tome
neka se odrede čitaoci. No, vaћno je da, za razliku od
kongresmena, nisam mijenjao kurs i da sam bio i ostao konzistentan u
svojim političkim glediљtima koja javno iznosim - u kontinuitetu. Također,
nisam se doveo u priliku da zbog mijenjanja stava o Silajdћiću,
naprimjer, (za 360 stepeni) piљem drugu knjigu. A takvi se ubiљe
govoreći o kredibilitetu i kunu se njime. Kao љto se i poslenica
najstarijeg zanata na svijetu kune u poљtenje, ili zatvorenik u
slobodu. "Ne daj Boћe da su neki od takvih joљ zasjeli u bh.
vlast...", љto bi, u trenucima iskrenosti, rekao uvaћeni
Sven Rustempaљić.
Rekoh u uvodu da su neki s oduљevljenjem prihvatili taj
intervju. Međutim, bilo je i onih koji su se sa skepsom odredili prema
istom jer upozoriљe da je "sve to Tunjo lijepo rekao, ali kamo
sreće da i sam prakticira tako neљto u svome ћivotu,
odnosno daj Boћe da, po tradiciji, ne obrne ćurak..." Poћelio
sam da takvi ne budu u pravu. Ali...
... ali, nekoliko mjeseci kasnije, nakon љto je taj isti Tunjo ovako
zborio o Dodiku, ruralnim Srbima i četnicima, postao je kolumnist lista
kojeg kontrolira niko drugi nego moćnik iz Laktaљa. Jeste, o
takozvanim Nezavisnim novinama je riječ! Bio sam preneraћen tom
činjenicom. Koliko god je vaћno љta i kako se piљe u
nekim glasilima, jednako vaћno je, pogotovo danas i pogotovo u Bosni,
za koga se piљe. Morao sam da progutam gorku pilulu i prihvatim istinu
da se, pored onog čvarak-piskarala i klepetala (Sead Fetahagić),
listu Dodika i njegovih nacionalsocijalista prodao i moj poznati sugrađanin
Muhamed Tunjo Filipović. Tuћno i ruћno! Spomenuh gore da
koliko god da je vaћno љta se piљe, vaћno je i gdje
se piљe. U ovom konkretnom slučaju to ide jedno s drugim.
Naime, ako se piљe za list onoga koji razvaljuje Bosnu i koji provodi
jednu od posljednjih faza etničkog čiљćenja (Boљnjaka
i Hrvata, naravno), koji morbidno i bezosjećajno ne dolazi u Srebrenicu
11. jula, jer ne prizna da se tamo desio masovni zločin i genocid, ali
koji sutradan dolazi u taj gradić da salutira četničkoj
brigadi.. i tako dalje i tako dalje..., onda se piљe ono љto
njemu - Dodiku, odgovara. Evo kako Tunjo piљe u kolumni od 25. jula
ove godine, naravno za NN:
Bedrudin GUЉIĆ
Dobro se sjecam i Bedrudinovog intervjua sa M.Filipovicem, a iščitao
sam i još mi odzvanja u ušima i taj skorašnjeg teksta M.F. o
dijaspori objavljan u banjaluckim "Nezavisnim novinama". I koliko
sam i sam Filipović, bio ponosan na onaj Muhamedov intervju g. Gušiću,
toliko sam bio deprimiran i razočaran njegovim stavovima , okoli kere
iskazanim u njegovom skorašnjem osvrtu u Nezavisnim. Ja sam odmah
odreagirao slanjem jedne poruke na te novine jer sam sutradan putovao i
nisam imao vremena za širi osvrt....Ukratko, bio sam šokiran onim što se
želi proturiti ko biva ozbiljan osvrt na stanje BH dijaspore iz pera jednog
od naših najuglednijih akademika i znanstvenika. A poruka je
bila,okreni,obrni-dijaspore ima ali je nema,štoćete nam brate kada nam
dolazite da ćorlućite u tim svojim skupim autima, a ne
njegujete onu specifiku po kojoj se dijapora prepoznaje kao takva...I kao šlag
na tortu, manite se boni tamo tog šupljeg rodoljublja jer je vrijeme za
takvo što biva prošlo.
Taj se napis izvanredno uklapa u ono što mi se čini kao nekakva
"nova/stara strategija" profesorova, a koju najočitije
ilustrira njegov angažman u Nezavisnim,a koji se svodi na tezu: valja nam
ovdje živjeti i dogovarati se, a ovi iz dijaspore u tom smislu mute li ga
mute svojim šupljim rodoljubljem iz hladovine( i pri tome uopće nije
bitno ,ovo izričito piše profesor, kako su se našli u toj hladovini,
dakle dijaspori).
Jasno da je ovakav pristup profesora i akademika Filipovića moralno
posrnuće i intelektualna crna mrlja s onu stranu istinske
domovinska svijesti kojoj nije svejedno kako su se naši "stranci"
našli u toj tamo dijaspori. I to je jednostavno tako, čak i ako
previdimo honorare koje Nezavisne isplaćuju profesoru za ovakvo pisanje.
Ma koliko meni i samom Filipoviću to bilo teško ispisati, moram kazati
i usprkos respektu za ukupno djelo, ako mi je slobodno reći, pionira našeg
bosnjačkog nacionalizma (ovdje shvaćeno i konotirano pozitivno),
ovakvo njegovo pisanje smatram posrnućem u svakom smislu.
Pozdrav dijaspori i svima koji ovo procitaju,
Nihad Filipović
Prošle nedjelje, svakovrsnim bosanskohercegovačkim podjelama i
napuknućima – u kojima je sve odavno podijeljeno bar na tri -
najzad je i na nivou kakve-takve akademske artikulacije pridodata i
posebno emocinalno nabijena podjela na “ovdašnje” i “tamošnje”.
Akademik Muhamed Filipović, u istupu na sarajevskim “danima bh.
dijaspore” a nekako istovremeno i u kolumni u “Nezavisnim novinama”,
upustio se u osvjetljavanje “fenomena dijaspore”. U tom javnom istupu
i svom novinskom uratku objeručke je prisvojio sve čaršijcke
predrasude, stereotipe i diskvalifikacije o tzv. bosanskoj dijaspori.
Opisao je – kako sam duboko učeno kaže - “dijasporce” kao
ljude koji se svakoga ljeta pomole u svojim velikim kolima i sa dosta
novca za naše prilike; paradiraju svojim uspjehom u dalekom svijetu; a
zapravo postaju postepeno ali sigurno za “nas” stranci; zapravo,
čitava dva svijeta. Učesnici kongresa reagovali su uvrijeđeno
pa je i akademik uvrijeđeno napustio skup izražavajući žaljenje
što se uopšte i odazvao pozivu.
Bilo bi šteta da se nije odazvao. Filipović je, naime, i
posljednjem “be-ha nostalgičaru” u svijetu koji to hoće da
vidi, pokazao šta vladajuća pamet na sve tri strane podijeljene države
misli o onima koji su otišli u svijet kao prognanici ili izbjeglice a
sada se tretiraju tek kao pobjegulje, emigranti ili čak kao turisti.
Poruka od kuće, u parafrazi rodoljubive Šantićeve pjesme glasi:
Ostajte ondje.
Ne treba se naročito ljutiti na akademika, on ima istoriju vrlo
fleksibilnih stavova i lojalnosti: u mudrosti na iznajmljivanje, bio je i
Hamdijin-i Alijin-i Adilov-pa opet Alijin, iako bi u naknadnoj
nezavisnosti bio najsretniji da bude viđen kao ni Hamdijin-ni
Alijin-ni Adilov. Tako ni njegovo sikterisanje preživjelih Bosanaca i
Hercegovaca iz svijeta ne mora biti neki trajan i promišljen stav. Da
jeste – ne bi mu se, ni u članku pisanom mahom za publiku u srpskom
entitetu, omaklo da o “dijasaporcima” recimo napiše kako “nije
ovdje važno kako su i zbog čega to postali, ko ih je u tu poziciju
doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune i planove sa
njima imao”.
Da nije haškog tribunala i haških presuda, prevlađujuća
domaća pamet već bi u ovoj generaciji, samo petnaest godina
nakon početka ubijanja Bosne, bila spremna da otpiše izbjegle i
prognane kao “obmanute”, kao da su Omarska, Manjača, Dretelj i
druga masovna stratišta – sve do Srebrenice – bili povoljna
alternativa odlasku.
“I mene su progonili ali sam ostao” – ponudio je akademik lični
primjer patriotizma, elegantno propuštajući da kaže kako je on
“ostao” na brisanom prostoru i tako opasnih mjesta kakva su, recimo,
bosanske ambasade u Bernu i Londonu.
Nije akademik, odbacujući “dijasporce”, uradio ništa što već
godinama ne rade vlasti kojima je u različitim fazama svoje
intelektualne nezavisnosti čas služio a čas ih autoritativno
kritikovao.
Bio sam, na počecima akademskog gostovanja u Americi, pozvan na
jedno okupljanje Bosanaca i Hercegovaca u okolini Vašingtona. Među
inicijatorima i učesnicima bilo je izbjeglica svih be-ha
nacionalnosti. Obratio im se tadašnji Izetbegovićev čovjek od
povjerenja, njegov ambasador-at-large, Dr. Nedžib Šaćirbej i lijepo
im rekao: “Srbi i Hrvati odavno imaju svoju emigraciju i svoje klubove u
ovoj zemlji; sada je vrijeme da i mi imamo svoje”. Kako god to prevodili,
svi oni “drugi” lijepo su razumjeli da im tu više nije mjesto.
Vremenom je i to šta znači “svoje” dobilo nova značenja
i tumačenja. Iz bošnjačko-muslimanskog “kulturno-istorijskog
kruga” izdvojili su se izabranici povezani mladomuslimansko-rodbinskim
vezama. Jeftini slatkorječivi patriotizam, sa porukom “ne dozvolite
da vam tuđina postane domovina a domovina tuđina”, zamijenjen
je ekonomskim i političkim pragmatizmom, kulminirajući u državno
sponzoriranoj pretvorbi nekadašnjih društvenih firmi u firme odabranih
društvanaca; u otkupu – sa elementima otimačine – poslovnih i
stambenih prostora; promociji novoproizvedenih akademskih, naučnih,
umjetničkih i svakojakih vrijednosti i autoriteta, poništavajući
bilo kakvu želju “ovdašnjih” i bilo kakve realne mogućnosti
“tamošnjih” da se prognani ikada vrate.
To je odavno kristalno jasno na nivou “domaće” dnevne politike:
od bahate vladavine većine i ponižavanja manjine u svakom od
nacionalno ograđenih zabrana preko sistematskog obeshrabrivanja učešća
prognanih na izborima – uvođenjem raznih registracija i
birokratskih procedura – do otvorene zakonske prijetnje oduzimanjem državljanstva
prognanicima kojima, recimo, ni Sjedinjene Države ničim ne ograničavaju
pravo da uz američko imaju i državljanstvo države rođenja.
“Povratak prognanih” postao je tako tek prigodna parola za dizanje
političkih napetosti; aspirin za umirenje savjesti učesnika i
potpisnika raznih nagodbi o podjeli “stopostotne BiH”; ishod na kakav
odavno više ne pomišljaju ozbiljno ni “ovdašnji” ni “tamošnji”.
Kao neku vrstu “završnih radova” na tom projektu konačnog otuđivanja
“dijasporaca”, koje eto i akademik gura u nekakav drugi i tuđ
svijet, bosanska ambasadorka u Vašingtonu – na primjer – govoreći
pred američkom publikom o Bosni kao “izvanredom uspjehu” taj
uspjeh ilustruje impozantnim porastom turizma u zemlji koju predstavlja.
Znam nešto o tome ko su najčešći turisti koji ambasadorki i
njenoj državi omogućuju da šire šarene laže o uspjehu