Vaš Stav - 26.09.2007



Piše: Nihad Filipović



"CAREVO NOVO RUHO"

Neko uman je jednom kažu definirao politiku kao vještinu mogućeg. Neko drugi je valjda dodao,"s' onu stranu etike". Iskustvo nas međutim uči da je razvod politike i etike uvjek vodio ka nasilju te stoga moderna politika makar nastoji održati "brak iz nužde"i privid etičnosti. Pokazalo se uistinu ma koliko teško bilo sa etikom, još težim biva bez etike u politici. Vrline javne, poroci tajni, to bi bila formula po kojoj funkcionira moderna politika. Stoga su, tzv. dupli standardi moderne politike, samo manje ili više uočljiva pojavnost skiciranog braka iz nužde
Ima i ona što politiku, sasma racionalno, svodi na interes.
Ako prednje parčiće moguće definicije politike povezemo u cjelinu onda dobijemo okvir za imaginarnu definiciju moderne politike kao "careva novog ruha" u koje se izvanredno uklapa ono što nam ovih dana radi gospodin Lajčak.
Ovom prilikom zanemarimo faktički učinak njegova izlaganja, a to je najava mogućih smjena nekih političara ukoliko se do kraja septembra ne postigne dogovor o reformi policije. Zadržali bih smo se na onome što se čini, makar prividno, jer u suštini se radi o staroj robi u novom pakovanju, nekim "novim ruhom" u inače sivilu jedne do zla boga nakaradne i pogrešne politike EZ u BiH.
U njegovom izlaganju intelektualcima "Kruga 99" pored notornih istina i korektnih opservacija, recimo ono o principima EZ "koje treba da tumači onaj ko ih definira, a to je Evropska komisija ili ona o Haliloviću i njegovom radu odnosno neradu ili pak ona o postojanju nepovjerenja među političarima, a mogao je komotno reći i narodima BiH, jer su isti ti političari oni koji u narodu generiraju takva raspoloženja, pored dakle prednjih kvalifikacija, notornih istina i zapažanja, u njegovom izlaganju, onako kako nam prenosi štampa, ima podosta verbalne gimnastike, nategnutih konstrukcija i famoznih duplih standarda.
Naravno da rupa u međunarodnoj zajednici ima, a ne "nejma", kao što kaže Lajčak i to svi znamo, od specifičnog odnosa i razlika u odnosu i viđenju velikih prema BH ratu do globalnijih političkih pitanja kao što je viđenje tzv. Ustava EZ ili podijeljenost u viđenju mogućeg pristupa Turske EZ.
Istina je da povjerenja među BHpolitičarima nema, ali je i istina da ga ne može ni biti kada u BiH nema pravde. Bez pravde (istine) u BiH nema pomirenja. Bez pomirenja nema povjerenja. Bez povjerenja nema mirne i politički stabilne Bosne i Hercegovine.
Dejton i tzv. Dejtonska ustavno pravna konstrukcija BiH (tzv. jer BiH stvarno nema ustava i to svi znaju, ali se svako iz svojih razloga pravi izgleda lud), je kamen političke smutnje u BiH. Tu su pozicije suprostavljenih političkih interesa zaleđene i bez probija tog "leda" nema stvarnog političkog "otopljenja" u BiH.
Reforma policije, viđena u prednjem političkom ozračju je od manje ili više tehničkog pitanja, kakvo bih u normalnim političkim prilikama trebala biti, perpetuirana u prvorazredno političko pitanje.
Kuću nije moguće graditi iznutra i odozgo, od krova, nego kao što svi znamo odozdo, od temelja. I nije je moguće graditi bez pripremljenog materijala, a taj je politički materijal u BH slučaju p o m i r e nj e na temeljima i s t i n e.
Na stranu različito viđenje istine. Možemo razumjeti da je za jedinstveno viđenje istine potrebno vrijeme. Istina se naime ne može naturati. Ona se osvaja postepeno i u ozračju širih društvenih gibanja (kojih međutim faktički u BH nema ili ih frapantno manjka, a EZ i međunarodna zajednica i ne rade ili da budemo fer i bliže istini, apatično rade na njihovom etabliranju).
Ali, ne možemo prihvatiti u međuvremenu naturanje "konsocijacijskih istina", koje prepoznajemo kao kompenzaciju i nadomjestak za izostajanje istinskog napora za osvajanje ISTINE.



Šta znači gospodine Lajčak, "diskriminacija u korist žrtve?"

Samim bivanjem žrtvom, žrtva je diskriminirana, a njeno eventualno potraživanje zadovoljštine ne može biti diskriminacija principa ravnopravnosti nego, kao što je svakom racionalnom čovjeku sa elementarnim osjećanjem za pravičnost bjelodano jasno, težnja za pravdom i govoreći sada politički i svedeno na BH političke prilike, težnja za povratom na predžrtveno stanje.
Prema tome, težnja za povratom na predviktimološko stanje nije narušavanje principa ravnopravnosti nego težnja ka njegovom ponovnom zaživljavanju u BH političkom ozračju.
Princip ravnopravnosti je u BiH narušen ratom. Proizvođači rata su i otpočeli rat jer nisu željeli nikakav dogovor na principima ravnopravnosti nego su željeli, kao što su i uspjeli (Dejton), nametnuti stanje proizvedeno silom.


No da skratimo, jednom ozidana kuća se dekorira (policija), a može i paralelno ako se ima političke volje i raspoloženja i nema onih "Lajčakovih rupa."A kako rupa očito ima i u BiH i u EZ, čemu je indikator političko stanje u BiH, to je onda jasno kako nema stvarne političke volje zainteresiranih da se rupe krpe. Ono gdje Lajčak, doduše očekivano i razumljivo griješi, jeste ekskluzivno ispostavljanje računa za nepokrpane rupe političarima u BiH.
Međunarodna zajednica, konkretno EZ da ne širimo dalje, ne može izbjeći odgovornost za aktuelno političko stanje u BiH. Kriti se stalno iza političara u BiH i njihovih "maksimalističkih zahtjeva" je politički oportuno, ali i profitabilno, "da stvari nazovemo takve kakve jesu", kao što Lajčak reče govoreći o "eksploataciji žrtava rata"; Pri čemu ovo profitabilno, zbilja treba razumjeti u doslovnom smislu, dakle financijski isplativo.
Drugim riječima gospodine Lajčak, nije most nego ćuprija ili neko se krije iza Kosova (što je zbilja nategnuto, jer svi znamo pa i Vi da se kosovski rasplet posredno reflektira na političku situaciju u BiH, a neko vidimo "iza maksimalističkih zahtjeva BH političara"). Preciznije kazano gospodo evropski politički birokrati, BH je sita evropske politike i političara tipa "do Vas je gospodo Bosanci". Da je samo do nas bivalo, bilo i jeste, nebi bilo ni Dejtona niti bi danas imali, poslije niza Vaših manje ili više (ne)uspješnih prethodnika, eto i Vas, da nam uređujete.
Aktuelno političko stanje u BiH je kreacija ne samo domaćeg nego i političkog faktora sa strane. Upravo taj strani faktor je presudan u političkom raspletu u BiH jer je evidentno da domicilni faktor nema tih kapaciteta. Ako međutim taj presudni faktor sa strane oportunistički balansira, sve prepuštajući domaćim igračima i faktoru vremena na rješavanje, uz samo minimalne intervencije koje idu za nezamjeranjem, onda je jasno zašto te famozne Lajčakove rupe i dalje jesu nepokrpane.