"CAREVO
NOVO RUHO"
Neko uman je
jednom kažu definirao politiku kao vještinu mogućeg. Neko drugi je valjda
dodao,"s' onu stranu etike". Iskustvo nas međutim uči da je
razvod politike i etike uvjek vodio ka nasilju te stoga moderna politika makar
nastoji održati "brak iz nužde"i privid etičnosti. Pokazalo se
uistinu ma koliko teško bilo sa etikom, još težim biva bez etike u politici.
Vrline javne, poroci tajni, to bi bila formula po kojoj funkcionira moderna
politika. Stoga su, tzv. dupli standardi moderne politike, samo manje ili više
uočljiva pojavnost skiciranog braka iz nužde
Ima i ona što politiku, sasma racionalno, svodi na interes.
Ako prednje parčiće moguće definicije politike povezemo u cjelinu
onda dobijemo okvir za imaginarnu definiciju moderne politike kao "careva
novog ruha" u koje se izvanredno uklapa ono što nam ovih dana radi
gospodin Lajčak.
Ovom prilikom zanemarimo faktički učinak njegova izlaganja, a to je
najava mogućih smjena nekih političara ukoliko se do kraja septembra
ne postigne dogovor o reformi policije. Zadržali bih smo se na onome što se
čini, makar prividno, jer u suštini se radi o staroj robi u novom
pakovanju, nekim "novim ruhom" u inače sivilu jedne do zla boga
nakaradne i pogrešne politike EZ u BiH.
U njegovom izlaganju intelektualcima "Kruga 99" pored notornih istina
i korektnih opservacija, recimo ono o principima EZ "koje treba da tumači
onaj ko ih definira, a to je Evropska komisija ili ona o Haliloviću i
njegovom radu odnosno neradu ili pak ona o postojanju nepovjerenja među
političarima, a mogao je komotno reći i narodima BiH, jer su isti ti
političari oni koji u narodu generiraju takva raspoloženja, pored dakle
prednjih kvalifikacija, notornih istina i zapažanja, u njegovom izlaganju,
onako kako nam prenosi štampa, ima podosta verbalne gimnastike, nategnutih
konstrukcija i famoznih duplih standarda.
Naravno da rupa u međunarodnoj zajednici ima, a ne "nejma", kao
što kaže Lajčak i to svi znamo, od specifičnog odnosa i razlika u
odnosu i viđenju velikih prema BH ratu do globalnijih političkih
pitanja kao što je viđenje tzv. Ustava EZ ili podijeljenost u viđenju
mogućeg pristupa Turske EZ.
Istina je da povjerenja među BHpolitičarima nema, ali je i istina da
ga ne može ni biti kada u BiH nema pravde. Bez pravde (istine) u BiH nema
pomirenja. Bez pomirenja nema povjerenja. Bez povjerenja nema mirne i politički
stabilne Bosne i Hercegovine.
Dejton i tzv. Dejtonska ustavno pravna konstrukcija BiH (tzv. jer BiH stvarno
nema ustava i to svi znaju, ali se svako iz svojih razloga pravi izgleda lud),
je kamen političke smutnje u BiH. Tu su pozicije suprostavljenih političkih
interesa zaleđene i bez probija tog "leda" nema stvarnog političkog
"otopljenja" u BiH.
Reforma policije, viđena u prednjem političkom ozračju je od
manje ili više tehničkog pitanja, kakvo bih u normalnim političkim
prilikama trebala biti, perpetuirana u prvorazredno političko pitanje.
Kuću nije moguće graditi iznutra i odozgo, od krova, nego kao što svi
znamo odozdo, od temelja. I nije je moguće graditi bez pripremljenog
materijala, a taj je politički materijal u BH slučaju p o m i r e nj e
na temeljima i s t i n e.
Na stranu različito viđenje istine. Možemo razumjeti da je za
jedinstveno viđenje istine potrebno vrijeme. Istina se naime ne može
naturati. Ona se osvaja postepeno i u ozračju širih društvenih gibanja (kojih
međutim faktički u BH nema ili ih frapantno manjka, a EZ i međunarodna
zajednica i ne rade ili da budemo fer i bliže istini, apatično rade na
njihovom etabliranju).
Ali, ne možemo prihvatiti u međuvremenu naturanje "konsocijacijskih
istina", koje prepoznajemo kao kompenzaciju i nadomjestak za izostajanje
istinskog napora za osvajanje ISTINE.
No da skratimo, jednom ozidana kuća se dekorira (policija), a može
i paralelno ako se ima političke volje i raspoloženja i nema onih "Lajčakovih
rupa."A kako rupa očito ima i u BiH i u EZ, čemu je indikator
političko stanje u BiH, to je onda jasno kako nema stvarne političke
volje zainteresiranih da se rupe krpe. Ono gdje Lajčak, doduše očekivano
i razumljivo griješi, jeste ekskluzivno ispostavljanje računa za
nepokrpane rupe političarima u BiH.
Međunarodna zajednica, konkretno EZ da ne širimo dalje, ne može
izbjeći odgovornost za aktuelno političko stanje u BiH. Kriti
se stalno iza političara u BiH i njihovih "maksimalističkih
zahtjeva" je politički oportuno, ali i profitabilno, "da stvari
nazovemo takve kakve jesu", kao što Lajčak reče govoreći o
"eksploataciji žrtava rata"; Pri čemu ovo profitabilno, zbilja
treba razumjeti u doslovnom smislu, dakle financijski isplativo.
Drugim riječima gospodine Lajčak, nije most nego ćuprija ili neko
se krije iza Kosova (što je zbilja nategnuto, jer svi znamo pa i Vi da se
kosovski rasplet posredno reflektira na političku situaciju u BiH, a neko
vidimo "iza maksimalističkih zahtjeva BH političara").
Preciznije kazano gospodo evropski politički birokrati, BH je sita evropske
politike i političara tipa "do Vas je gospodo Bosanci". Da je
samo do nas bivalo, bilo i jeste, nebi bilo ni Dejtona niti bi danas imali,
poslije niza Vaših manje ili više (ne)uspješnih prethodnika, eto i Vas, da
nam uređujete.
Aktuelno političko stanje u BiH je kreacija ne samo domaćeg
nego i političkog faktora sa strane. Upravo taj strani faktor je presudan u
političkom raspletu u BiH jer je evidentno da domicilni faktor nema tih
kapaciteta. Ako međutim taj presudni faktor sa strane oportunistički
balansira, sve prepuštajući domaćim igračima i faktoru vremena
na rješavanje, uz samo minimalne intervencije koje idu za nezamjeranjem, onda
je jasno zašto te famozne Lajčakove rupe i dalje jesu nepokrpane.