KO SU LOJALNI GRADANI BOSNE I HERCEGOVINE

U svim drzavama svijeta zive pretezno lojalni gradani tih drzava, koji svoju lojalnost uvijek iznova potvrduju izvršavanjem gradanskih obaveza (placanjem takse, sluzenjem vojske i sl.), a i drzava im obezbjeduje uzivanje gradanskih prava, licnu sigurnost i zaštitu imovine. Malo je drzava koje imaju potpuno cistu nacionalnu strukturu stanovništva, pa cak i kada je cista medusobno je odlikuju specificnosti, koje u naprednim drzavama nisu smetnje, vec obogacuju zivot, upotpunjuju zivotne sadrzaje.

Sama cinjenica da u Bosni i Hercegovini pretezno stanovništvo cine Bošnjaci-Muslimani, Srbi i Hrvati, sa stanovišta ukupnih ljudskih odnosa, vec potvrdenih u najvecem broju zemalja svijeta, ne bi smjela niti mogla smetati unapredenju zajednickog zivota triju bh. naroda i unapredenju njihovih medusobnih odnosa.

Problem medusobnih odnosa triju bh. naroda nije u njihovoj medusobnoj netrpeljivosti, nepodnošenju i zavadenosti. Naprotiv, bezbroj primjera iz dalje i skorije prošlosti, na vidljiv i argumentiran nacin potvrduje da su medusobni odnosi, posebno Srba i Muslimana, Muslimana i Hrvata dosezali veoma respektabilne nivoe. Klica razdora kao svojevrstan doping uvijek je unošena sa strane, iz Srbije i Hrvatske, koje su uvijek iznova, samo sa izmjenjenim vladajucim strukturama, podgrijavale opredjeljenje i nadu da Bosnu i svoje sunarodnike u njoj vide kao svoj integralni dio. Izapiranje svijesti hrvatskom ideologijom konstantno uvjerava bosanske Hrvate da su oni vjerni sinovi Hrvatske, samo na drugoj destinaciji, koja i nije ništa drugo nego ista gruda hrvatske zemlje, kao i ona u Sisku, Zagrebu ili negdje u Zagorju. Po istom šablonu i slicnoj metodologiji, samo sada sa dodatnom dozom nacionalne zadojenosti, srpski rezimi iz Srbije i Crne Gore su u svoj nacionalisticki koncept, kao njegov bazni element, uljucili Srbe nastanjene u BiH i dijelovima Hrvatske. Tako se kulturološki, vjerski, skoro nadnacionalno, stvara kult Srbina i kult Hrvata u Bosni, pod koji se slicnom ideološkom terapijom svode Bošnjaci, bosanski Muslimani. U nadmetanju srpske i hrvatske nacionalne doktrine na bh. zemlji Bošnjaci pokušavaju prepoznati pravedniju, istinitiju, i na kraju, u mnogo slucajeva, podlijezu onoj koja im se u datim uslovima ucini pogodnijom ili prikladnijom. Nekad je to radi sredine u kojoj se izrasta, u kojoj se radi, školuju djeca, zeni i udaje. U brojnim slucajevima studenti školovani na srpskim univerzitetima ostajali su naklonjeni srpskoj strani, a oni školovani u Hrvatskoj postajali privrzeni, pa i podanici hrvatske politike u Bosni.

U takvim uslovima, gdje su se isprepretali srpski i hrvatski uticaji, gušen je i gubio se bošnjacki nacionalni duh, koji nije imao jake obrazovne izvore da se sa njih napaja, jer su škole i fakulteti (sa skoro kompletnim obrazovnim kadrom) bile u rukama nacionalnih lobija Srbije i Hrvatske.

U takvim uslovima nije bilo moguce stvoriti i odgojiti lojalne gradane Bosne i Hercegovine. Nije bilo moguce jer je Hrvat u Bosni zivio kao zakleti sin Hrvatske, a Srbin kao odani in majke Srbije. I jedan i drugi jeli su nasušni kruh bosanski, uzivali slobodu bosanske zemlje i neba, osjecali paznju komšija Bošnjaka i na svaki mig iz matice busali se u prsa uz povike, ja sam Srbin, ja sam Hrvat. Malo je bilo onih koji su ispred te nacionalne pripadnosti, koje u Bosni nikad niko i nije osporavao, isticali ja sam - Bosanac.

A bosanac je u ocima brojnih Hrvata bio samo tvrda ''bukva'' ili zabavni ''Huse-Hase'' u ocima Srba.

Bosni i Hercegovini, kao i svakoj drugoj drzavi, da odbrani svoju slobodu i nezavisnost trebaju njeni lojalni gradani. Ko su bili jucer a ko danas lojalni gradani Bosne i Hercegovine, oni u koje se Bosna moze pouzdati da ce odlucno i neprikosnoveno stati na branik slobode?

Teško je vjerovati da nezavisnost Bosne brane iskljucivo Bošnjaci. I ovaj najnoviji rat je potvrdio da su na prvim borbenim polozajima ginuli ne samo Bošnjaci-Muslimani. Bezbroj je primjera odanosti svojoj Domovini Bosni od strane bosanskih Hrvata i Srba, narocito iz višegodišnje odbrane Sarajeva.

Bosna bi bila sretna zemlja kada bi svi njeni gradani, bez obzira iz kojeg naroda poticali, smatrali sebe prvo Bosancima, gradanima Bosne i Hercegovine. Tada bi i oni bili sretni, jer za srecu uvijek treba dvoje, a ovaj put: Sin Bosanac i majka Bosna.

Mnogi od nas bi zeljeli povjerovati da je konacno došlo vrijeme da svi narodi Bosne zemlju Bosnu pocnu osjecati više svojom. Biti Srbin u Bosni, biti Hrvat ili Bošnjak, ali prije svega Bosanac, ne umanjuje niti negira korjen iz kojeg poticemo.

I ovaj rat je pokazao da se nisu usrecili Hrvati koji su napustili Bosnu i nastanali se u Hrvatskoj, makar uz sve privilegije i blagodati. Slicno se osjecaju i bosanski Srbi nastanjeni danas u Nišu i Beogradu, a kako se tek osjecaju oni prognani, u brojnim zemljama svijeta. Separatni dijelovi Bosne, kao Republika Srpska, daju još manje vjere u blagodatan zivot, jer ih i dalje pritišce neimaština puna laznih nacionalistickih obecanja. Jedini put za sve narode Bosne i Hercegovine je da zive slozno i zajedno, kao lojalni gradani Bosne, uvijek spremni da slobodu svoje rodne grude brane i vlastitom krvi, od svih koji se drznu da je ugroze, pa makar to bili i nastrani rezimi zemalja iz kojih i oni vuku svoje korijene.

Na vazno pitanje, koje se mora postaviti posebno danas - Ko su lojalni gradani Bosne i Hercegovine?... prihvatljiv je samo jedan odgovor: Svi oni koji je osjecaju svojom jedinom domovinom, ma gdje danas zivjeli...

Zijad Becirevic