Vaš Stav	18.06.2008

KAD' MAČKE NE LOVE, MIŠEVI HARAJU I KOLO VODE

-Kratak osvrt na stanje i odnos države BiH i njene dijaspore, slijedom netom održanog IV Kongresa Svijetskog saveza dijaspore BiH

Ovako, krenimo metodom "in medias res", tj. ne "okolo kere", nego baš usred onoga o čemu mi je nakana govoriti; A nakana mi je reći ponešto o našoj dijaspori, o našoj državi i njihovom "partnerskom odnosu."

Po ko zna koji put tvrdim, odnos izmedju države i BH i njene dijaspore stvarno nepostoji, a ono što postoji u formi Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice zaduženog i za razvijanje "partnerskog odnosa" sa dijasporom, tek je zametak onoga što još rođeno, pa tako ni "prohodalo" nije.

Postoji i veza i odnos između nekih državnih i stranačkih funkcionera (i njihove stranke) sa Glavnim odborom SSDBiH odnosno pojedinim njegovim članovima, ali i dalje nema sustavnog, strateški osmišljenog pristupa državenjenoj dijaspori, nego se sve svodi na ad hock poteze (akcija CIPS kartice naprimjer) osmišljene u ovome ili onome kabinetu nekog stranačkog (i državnog i to upravo ovim redom) funkcionera.

BH država i politika gotovo pa u potpunosti ignorira BH dijasporu.

U BH još nepostoji kritična masa i svijest o mjestu, značaju i potencijalima koje ima, nosi i može BiH da ponudi dijaspora. Utisak je, duhovno Bosna i Hercegovina kao da je OTPISALA svoju dijasporu.

Dijaspora se sudeći po štampi, od onih što kreiraju javno raspoloženje i mišljenje doživljava mahalski neosviješćeno sa izvjesnom dozom zavisti, a moguće i straha od onih nekonpetentnih koji haraju Bosnom i Hercegovinom i svim strukturama i polugama kako vlasti tako i ukupnih odnosa i tokova života.

I ono malo energije što se potroši na dijasporu pokadšto se troši i kanalizira u krivom smjeru. Pitanje čija je dijaspora, bosansko/hercegovačka tj. bošnjačka, srpska i hrvatska ili pače "da se ne lažemo i zavaravamo" bošnjačka, je čisto akademsko, a stvarne reference i značaj može imati u političkom životu, samo kao municija u etnonacionalističkom prepucavanju. BH dijaspora je onih koji je sačinjavaju, koji su unutra, aktivni ili neaktivni, ali koji su unutra, koji je osjećaju i koji je žele organiziranu i "uvezanu" sa BiH. Da se poslužim onom poznatom kineskom narodnom mudrošću koju je Deng Hsijao Ping svojevremeno plasirao u svijet, "važno je da mačka lovi miševe, a ne koje je boje."

Ovaj autor kao papagaj godinama već ponavlja pa evo i sada; Moderno misliti danas znači vidjeti prednosti jake dijaspore za neku zemlju. Ako naša Bosna ima takvu dijasporu, a nemoze se reci da se sa strane dijaspore doista nije radilo i sa dosta energije, odricanja i truda na tome da se zbilja nasa dijaspora kao takva uveze i nastupi u BiH, onda ono najmanje što se može očekivati od naše državne politike (ako je uopće ima) jeste da prepozna taj državni interes i vidi u dijaspori ono što ona jeste – “asset“ , vrijednost i kavalitet dragocjen svakoj racionalnoj, domaćinskoj i domovinskoj državnoj politici;

Poznato je š ta je indijska dijaspora učinila i čini za Indiju.

Poznato je š ta jevrejska dijaspora učinila i čini za Izrael.

Poznato je š ta je pakistanska i dijaspora Bangladeš a učinila i čini za svoje matične domovine…

To isto jeste ono što dijaspora Bosne i Hercegovine želi činiti za naš u Bosnu i Hercegovinu.

Ali, ako je doskoro pitanje bilo je li država BiH prepoznala državni interes i kvalitet koji jaka dijaspora nosi i koliko je odista, stvarno, a ne samo verbalno spremna ući u “odnos“ sa dijasporom onda se danas zapravo, nimalo pretjerujuć i, slobodno, nakon svih ovih post ratnih godina razvijanja tzv. "partnerskog odnosa" i dijaloga države BiH i njene dijaspore, slobodno se dakle može kazati da takvo što istinski nepostoji i da je to samo fraza bez sadržaja, jer i dalje na djelu imamo udvarački pristup funkcionera dijaspore reprezentima vlasti što se svelo u dobroj mjeri i na osobni interes i ovu ili ono promotivnu kaukulaciju, a sa strane države, taj odnos, kao kontinuirani proces koji vodi nekom cilju i nepostoji i sve se svodi na ho ruk kampanjsko zaklinjanje i prizivanje dijaspore prema potrebi i političkoj kaukulaciji ovoga ili onoga funkcionera.

Ko još od tih ambicioznih političara i funkcionera, posebno onih "zaduženih" za dijasporu zna za knjigu Alage Dervisevića "Bošnjaci u dijaspori, historijat, problemi, analize i perspektive"?

Ko je uopće, uključujuć i i članove Glavnog odbora SSDBiH čitao taj opsež ni zahvat u političko/sociološ ki epicentar pitanja bošnjač ke dijaspore i kako uopće država, prvenstveno država ali i funkcioneri Glavnog odbora SSDBiH, misli ozbiljno se baviti dijasporom ako se ne iščitavaju djela od takvog, suštinskog značaja za razumjevanje fenomena bosansko-hercegovačke napose bošnjačke dijaspore?

Ko to i koja to služba još uopće prati (izuzev onih koji Bosni i njenoj dijaspori ne žele dobro, za koje znamo da nas prate), ko dakle prati ono što je do sada o dijaspori napisano bilo u komentatorsko/ zurnalistickoj formi, bilo kao eseistički izraz ili seriozniji znanstveni pristup fenomenu, e da bi se onda otuda, iz te naše kolektivne pameti izvlačili odgovarajuci zaključci, formirala strategija i tome slično?..

Gornja su pitanja jasno deplasirana i suvišna jer rekoh i ponavljam: država nema razradjenu strategiju, pravce i ciljeve državne politike spram dijaspore, a političke stranke ne rade politički sa dijasporom.

Iz ovoga se izvlači logičan zaključak: u BH interes za dijasporu stvarno nepostoji. On se javlja samo deklarativno kao politič ka kaukulacija te je kao takav manipulativan i patronizirajuć i, ergo, suštinski po dijasporu uvrjedljiv, a nikako partnerski. Nemala je krivica i samog Glavnog odbora SSDBiH koji je dozvolio svođenje na takvu degradairajuću i ponižavaju u poziciju. Po ko zna koji put valja ponoviti i ovo: mjesto i adresa na koju Glavni odbor SSDBiH treba da se obraća jesu državni organi BiH, a ne političke stranke. Sa politič kim strankama u datim uvjetima gdje dijspora nije posebna izborna jedinica i nije politički uvezana, treba graditi lobističke mostove i to izbalansirano sa svim vodeć im strankama, a ne dovoditi se u slugansku poziciju ove ili one stranke.

Šta je sa Ministarstvom za dijasporu obećanim dijaspori još na prošlom III kongresu ako me pamćenje dobro služi? Bilo je za očekivati da će makar ova suha biokratska ideja bez supstance jer je u datim političkim prilikama u BH neprati odgovarajuć a svijest o mjestu uluzi i značaju dijaspore u nekom BH drž avnom i domaćinskom redu stvari; dakle bilo je za očekivati da će makar ova ideja biti razvijena do kraja. A nije. Umjesto ministarstva odnekud su iznenada, poput zeca iz rukava, izvučena, te se sada nude dijaspori nekakvi odbori kao naka koordinaciona tijela. Hajde dobro, neka je to eto dokaz da veza država/njena dijaspora nije potpuno pokidana mada je meni ovo tek potvrda onog Marfijevog pravila po kojemu birokratija ima zakonitu tendenciju širenja i umnožavanja.

I još važnije, obzirom na katastrofalne odazive dijaspore kako koji izbori nadolaze, a situacija u BH i "veza" države sa dijasporom ostaje kakva je i bila tj. nepostojeća, šta je sa izmjenama izbornog zakona i formiranjem posebne izborne jedinice za dijasporu?

Nepominjem ovdje famozni č lan 17. Zakona održ avljanstvu i problem bilateralnih spozuma i dvojnog državljanstva. Oko toga je nešto i petljano, ali sve skupa i nedovoljno i traljavo i nakon toliko propuštenih prilika da se to pitanje "otvori" ranije.

Ali, nista više i transparentnije ne govori o kvaliteti odnosu države BiH i njene dijaspore nego upravo taj kriminalno haljkavi, javašučki pristup države tj. njenih funkcionera, dakle vlasti, spram ovih (posebno ovog drugog), vrijeme je to pokazalo, sa stajališ ta odbrane države BiH oko koje se još bije bitka, po BH izuzetno važnih političkih pitanja.

No vratimo se posljednjem kongresu SSDBiH.

Evo pitanja za sve one koji su bili ili su pratili kongresne aktivnosti:

Imali razlike i koja je između bivseg Socijalistič kog saveza radnog naroda BiH (SSRNBiH) i Svijetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH)?

Ja bih rekao i nema i ima. Nema jer jedno je bilo, a drugo jeste ekspozitura jedne partije, onda Saveza komunista, a sada Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Kako su onda funkcioneri SSRN trčali po mišljenje u komitete i koje-komu partiskom funkcioneru nadlež nom za slobodu mišljenje u javnim stvarima, tako danas pojedini funkcioneri SSDBiH slobodno misle svojom glavom na daljinski upravljač iz stranke za BiH. E taj daljinski upravljač upravo jeste ona razlika izmedju blaženopočivš eg SSRN i SSDBiH, koji je već odavno zapravo "dead man walking". Mobilna je telefinija naime čitav sistem unaprijedila pa nema potrebe vise trčkarati svako malo-malo po mišljenje u partijsku centralu. Tako čim šta zapne u radu SSDBiH dadne se pauza, tipka se tačno odredjeni broje, formira se "sopstveno" mišljenje i onda sa istim ide ponovo na sastanak.

Zapravo, slijedom prednjeg, može se izvuci usporedba SSDBiH i bivšeg Saveza pionira. Tako nekim funkcionerima SSDBiH fale samo plave kapice i crvene marame oko vrata pa da ta slič nost bude transparentna i očita. To kako neki u Glavnom odboru SSDBiH shvataju mjesto, ulogu i zadaću organizacije čije su vođstvo, identično je pionirskom poimanju đaka početnika onoga što učtelj kaže.

Kongresi SSDBiH su postali ritual bez stvarnog smisla i značaja za BH dijasporu. Prisustvo kongresu i način na koji su mediji tretirali kongres je najbolja potvrda pokidanih veza onoga što bi trebala biti krovna organizacija BH dijaspore, dijaspore kao takve i države BiH. Mizerna atmosfera na kongresu i još mizernija na sastancima Glavnog odbora što su ga pratili upotpunjuje sliku kompletnog kraha. Dramatič ni emocionaln izlivi ljutnje i slobodno se može reć i gnjeva predsjednice na pojedine članove Glavnog odbora, s' onu su stranu svake racionalne kritike, ali jasno pokazuju do koje su mjere devalvirani ukupni odnosi u Glavnom odboru. Ostaje nejasno kako je i uopće zašto je i nakon opetovanog ponavljanja da ne želi viš e predsjedničku poziciju i to u rasponu od dva dana između kojih je bilo vremena i da se razmisli i hladne glave procjeni i argument ZA i argument PROTIV, zašto, dakle, kako i koji su motivi opredijelili gospođ u Telalović da ipak istraje na predsjedničkoj poziciji. I kako u stvorenoj i to ne od kongresa stvorenoj klimi hladnih odnosa u Glavnom odboru, nego to traje i prije kongresa, a na kongresu, tač nije na sastancima Glavnog odbora izmeđ u dva kongresna dana, to je samo eskaliralo u manje ili više otvorene izljeve netrpeljivosti; kako od tako koncipiranog Glavnog odbora očekivati rezultate, posebno one krupnije, koji su izostali svih ovih godina kada su klima i odnosi u Glavnom odboru bili i zdraviji i normalniji.

SSDBiH jeste potreban svjež novac i još više trajan izvor financiranja. Novac je limitirajuci faktor i u radu glavnog odbora. Nedostatak novca je glavni razlog zasto niti jedan sastanak Glavnog odbora izmedju dva posljednja kongresa, plus sekreterijata za organizaciju IV kongresa, nije imao kvorum, pa je onda Glavni odbor, "zbog neaktivnosti, zamrznuo" (ma šta to značilo), č lanstvo pretstavnicima dijaspore BiH iz Irske, Danske, Š vicarske, Belgije, Hrvatske i Makedonije.

Otvaranje kancelarije u Sarajevu, što je jedan od kongresnih zaključaka moguće i rezultira kakvom financijskom podrš kom iz Brisela odakle se navodno namjeravaju potraživati sredstva.

Ništa međutim manje važno pitanje za ovaj i ovakav SSDBiH i njegov glavni odbor, jesu kadrovi. Čast i poštovanje aktuelnim članovima Glavnog odbora, ali bez kadrovskog osvježenja, a zato je prilika propuštena na posljednjem kongresu, teško je, a tvrdim i nemoguće očekivati revitalizaciju komatiziranog SSDBiH, organizma koji, usprkos svemu, zahvaljujuć i našem bosanskom daru za improvizacije, jos žiiv.