INTELEKTUALNE GLUPOSTI O TRECOJ REPUBLICI

Vec duze vrijeme grupa B-H intelektualaca, u koju se, nazalost, punom snagom svog vrijednog intelekta svrstao i cijenjeni akademik g. Muhamed Filipovic, protezira ideju, sada vec javno obznanjenu, o trecoj Bosni i Hercegovini, nekoj Trecoj Republici. Kao da se drzave ruše i grade preko noci, kako se kome dopadne, bosanski intelektualci, subjektivno uvjereni u vlastitu nemogucnost da ozbiljnije uticu na politicke, privredne i društvene procese BiH, nalaze rješenje kojim gradanima BiH nude sve, a ne daju ništa.

Umjesto da nastoje objediniti svu pamet i iskustvo naroda Bosne i Hercegovine, integrirati mu iste vrijednosti bh. prognanog stanovništva i takvom snagom pritisnuti instance vladajuceg redima BiH drzave, na celu sa strancima sada zastupljenim diktaturom g. Ashdowna, bh. intelektualci zavaravajuci sebe i narod iluzijom u koju i sami teško mogu vjerovati.

Idejom o Trecoj Republici se skrece paznja ne samo domace vec i svjetske javnosti sa nerješenih najvaznijih poratnih bh. pitanja ali i u velikoj mjeri amnestira odgovornost nosioca mirovnog procesa u BiH (sa vanjske i domace scene) za ucinjene propuste i promašaje. Sama cinjenica da Daytonski mir i poratni mirovni proces, osim što su zaustavili krvoprolice, zapoceli i vode sankcioni postupak, i samo djelomicno gase glad za poslom i kruhom, nije valjan razlog da se ugasi drzava za koju je izgubilo zivot 220.000 bosanaca, pretezno bošnjaka.

Istina, u Bosnu i Hercegovinu nisu vraceni prognani bošnjaci. Genocid ucinjen nad narodom BiH još nije pravno sankcionisan. Ošteceni nisu obešteceni. Svi pocinioci zlocina još nisu privedeni pravdi i pravedno sudeni. Bivša Jugoslavija nije priznala krivicu i platila štetu za genocid i ratna razaranja. Privreda BiH se ne obnavlja, vec rastura. Narod nema posla. I uvijek, kada se istice da društveni i privredni sistemi slabo funkcioniraju, u prvi plan se isticu neophodne reforme ne da nadu izlaz vec da daju opravdanja.

A reforme su put kojim je trebalo krenuti bec prvog dana po zakljucenju Daytonskog mira, po otpocinjanju mirovnog procesa. Prva stvar koju je trebalo uciniti - je dati zrtvama agresije i genocida punu satisfakciju. Umjesto punog saosjecanja svi vanjski nosioci mirovnog procesa tezili su nepravednim kompromisima pribliziti udaljene strane, umjesto da sankcijama prekidaju i zaustavljaju snage destrukcije.

Najvazniji i prvi odlucan korak morao je biti ukidanje svih dupliciteta i tripliciteta, prije svega Republike Srpske, tvorevine zasnovane na logorima smrti, leševima hiljada nevinih i kolonama ratnih stradalnika.

To su reforme koje su i onda i sada trebale Bosni i Hercegovini. Jedna drzava, jedna vojska, jedna policija. Jedinstven teritorij, jedinstveno trzište. Svi koji Bosnu osjecaju kao svoju imaju mjesta u takvoj drzavi. U njoj nemaju mjesta, makar u njoj zivjeli, svi oni koji svoju domovinu vide u Srbiji, Hrvatskoj, ili nekoj izraslini nacionalnih naboja, a vide u zemlji u kojoj su bili ''siti i pijani'' slobode i kruha.

BiH intelektualci su bili upravo ti koji su propuste i promašaje poratnih vladajucih garnitura predvodenih nastranim strancima mogli prvi vidjeti i sagledati. Vidio je to i sav bh. narod, u zemlji i van zemlje. Nazalost, svi apeli i nastojanja da se izmjeni tok mirovnog procesa, da se izmjeni ili ukine Dayton, da se nadu kvalitetnija rješenja za politicke i privredne probleme, nisu uspjela izmjeniti tok stvari. Umjesto populacije i afirmacije federalne Bosne, Bosna i njen narod se dodatno sumnjici i tereti, a entiteti umjesto da odumiru uvode se u dijalog, pa cak i kao pregovaracka strana na politickoj sceni.

Zbog svega toga krajnje je vrijeme za uzbunu, prije svega intelektualnu uzbunu u Bosni i Hercegovini. Ali ne za uzbunu koja bi apriori tezila ukidanju postojece i stvaranju nove BiH drzave, vec izmjenama bez kojih ni jedna drzava, pa ni naša bosanska, ne moze valjano funkcionirati.

Upravo zbog toga svi mi bosanci, svi mi bošnjaci, kako u zemlji tako i u svijetu, trebamo podrzati zahtjeve najprogresivnijih snaga Bosne i Hercegovine, prije svega za ukidanje svih dupliciteta vlasti, u bazi i nadgradnji, prije svega ukidanju genicidne tvorevine - Republike Srpske.

Ono što u ovom momentu izaziva dodatno cudenje je da se i sam medunarodni posrednik g. Paddy Ashdown na neki nacin solidariše sa grupom bh. intelektualaca i tezi razgradnji Bosne i Hercegovine, iako je upravo on jedan od prvo-pozvanih i odgovornih za dogradnju i privredni oporavak bh. drzave. Moze se povjerovati da je kroz protekle mjesece svoje mirovne funkcije cijenjeni gospodin uocio gdje su kocnicari bh. napretka, ali nije našao sredstva i dovoljno jake motive da ih obuzda i zaustavi, pa se i sam zeli iskupljivati iluzijom o Trecoj Bosni i Hercegovini.

Mada medunarodna zajednica, sav svijet, ovih dana upire svoje oci u ono što se dešava u Iraku i oko njega, ipak još ima dovoljno mjesta, vremena i jakih motiva da se graditeljima mira u Bosni nametnu izmjene koje ce zivot svih naroda te drzave uciniti slobodnim i sretnijim od ovog danas. Te izmjene sigurno nisu i ne mogu biti izmjena drzave, barem ne sve dotle dok se na argumentirane zahtjeve bh. intelektualaca, za radikalne promjene postojeceg stanja, ne dobiju jasniji odgovori, mnogo jasnijij od samog prisustva g. Paddy Ashdowna grupi bh. intelektualaca u Sarajevu...

Zijad Becirevic