Ipak, u tekstu koji spominjemo bilo je i drugih optužbi. Forum Bosna je optužen da kroz svoj projekat "Bosanska paradigma" "holandskim parama", relativizira zločin u Srebrenici. Nisu li to isuviše teške i opasne kvalifikacije da biste ih mogli prešutjeti?

U suštini, problem je u tome što u Bosni i Hercegovini nemate suprotstavljanje mišljenja, imate oblagivanje, imate izljeve mržnje, straha... A, ako se upustite u dijalog s takvom vrstom ponašanja, vi ga zapravo podržavate i dajete mu značaj. Odgovor na takvo ponašanje, po mom mišljenju, treba biti zalaganje za otvoreni dijalog, iznošenje mišljenja, stavova, sa ciljem da se pomogne mijenjanju znanja... Nema definitivnih znanja ni o čemu. Sve što znate u bilo kojoj oblasti, morate javno iznijeti i to je podložno procedurama racionalnog ispitivanja. Znači, drugi koji to preispituje bitan je preduvjet za vaš opstanak u tom procesu. Čim isključite drugoga iz tog procesa, a vi više ne možete mijenjati svoje znanje, vaše znanje postaje dogma koja je uvijek izvor nasilja prema drugom. Nisam nikada do sada bio u situaciji da netko vodi raspravu s mojim mišljenjem, a to bi za mene bilo od ogromne važnosti i bez imalo oklijevanja bih se upustio u to. Ali, baviti se ljudskim slabostima iz kojih proističu laganja, te vrste strasti, izmišljanje i tako dalje, jest spriječiti samog sebe u tome što radite svakodnevno. 

Doista bih volio ozbiljan dijalog, raspravu, ono što bi se moglo nazvati žestokim javnim diskursom. Meni osobno jako nedostaje.

Da li oko Foruma Bosna ima dovoljno ljudi koji bi uspjeli pokrenuti takve diskusije?

Nekoliko godina prije nego je Forum uspostavljen, ljudi koji su kasnije postali njegov dio vodili su raspravu o gotovo svim bitnim bh. pitanjima, okupljali se na različitim mjestima, između ostalog oko časopisa Dijalog... Na utemeljiteljskoj skupštini ovog foruma bilo je 70 ljudi. Danas, Međunarodni forum Bosna ima oko 2.000 zvaničnih članova u zemlji, (dva regionalna centra - u Mostaru i Banjoj Luci) i brojne prijatelje u svijetu. Među utemeljiteljima Međunarodnog foruma Bosna su Planinka Mikulić, Ivan Lovrenović, Vladimir Premec, Žarko Papić, Krsto Mijanović, Arif Tanović, Mirza Kušljugić, Pero Buntić...

NI STRAVIČNI RAT NIJE PODIJELIO BOSNU

U javnosti se možda malo zna o Forumu. Koje su to ideje oko koje se okupljaju članovi Foruma Bosne?

Međunarodni forum Bosna je praktično intelektualni poduhvat sračunat na dekonstrukciju znanja o BiH kako bi ta pometenost bila predočena u neku gardijsku viziju. Međunarodni forum Bosna posve je otvorena organizacija i svi sadržaji njenog rada su dostupni na web stranici, kao i mnoštvo publikacija. Nažalost, to je jedini ozbiljan poduhvat dekonstruiranja znanja o Bosni i Hercegovini. Dobro je poznato da se od 1991. godine pa nadalje sve više uobličavao taj mehanički sklop triju etnonacionalizama, podržavan pripremom, a potom vođenjem rata u BiH izvana, pri čemu se računalo na bosanskohercegovačku pometenost i različite oblike kolaboracije iznutra. Kulminacija toga desila se u, de facto, najtežim okolnostima rata protiv BiH, na prijelazu između 1993. i 1994. godine.

Šta se desilo u tom periodu?

Tada je zapravo postignuta neka vrsta opakog, politički destruktivnog konsenzusa među oligarhijama u BiH o rješenju koje je značilo mehaničku podjelu, teritorijalizaciju etnonacionalnih ideologija. Osobno sam se, kao i brojni ljudi, tome suprotstavio. Nakon toga započinje neka vrsta rasprave među bosanskohercegovačkim intelektualcima, ljudima osposobljenim za analizu društvenih, političkih, strategijskih prilika u zemlji i oko nje, kako bi se zapravo toj opakoj tvrdnji o nemogućnosti Bosne i Hercegovine moglo suprotstaviti. Ta se skupina u prvo vrijeme okuplja oko različitih sadržaja u bh. društvu da bi već na kraju rata i neposredno nakon toga ta skupina ljudi zaključila da je potrebno u javnom prostoru Bosne i Hercegovine odlučno svjedočiti, pokazivati da bosanskohercegovačko društvo ne samo da je moguće nego da je njegova revitalizacija na temelju povjerenja među njegovim različitostima zapravo jedini zbiljni i održivi interes svih nas, svih bosanskohercegovačkih ljudi. Postavilo se pitanje na koji bi način ta vrsta djelovanja mogla biti organizirana i nakon brojnih rasprava, artikuliranja takvog stava, intelektualno opozicijskog stava, mi smo 1997. godine definitivno imali razvijene dokumente i tada je skupina intelektualaca osnovala Međunarodni forum Bosna.

Ranije ste kazali da ono što je povezivalo ljude oko Foruma jeste da su svi oni na bosanskohercegovačko pitanje gledali kao na nedostatak jasnog, utemeljujućeg znanja o BiH. Na šta mislite kada to kažete? 

Gotovo dva stoljeća u BiH su prošla u razvijanju antibosanskih ideologija, prijelaz od tradicijskih oblika društva prema modernom izvršen je naglo, bez artikuliranja u čemu su posebnosti tog sadržaja. Pazite, nažalost i danas, kada pogledate ovaj grad, tu njegovu poliformnost, najveći broj njegovih ljudi uopće ne shvaća, oni to ne mogu objasniti, postoje izvanjski neprijatelji tog jedinstva u razlikama Bosne i Hercegovine, ali i brojni unutarnji.

Kad kažete "unutarnji neprijatelji Bosne" na koga mislite?

Američki profesor Michael A. Sells o profesoru Rusmiru Mahmutćehajiću i njegovoj knjizi “Sarajevski eseji” VODEĆI EX JUGOSLAVENSKI INTELEKTUALAC! U februara ove godine ugledna američka izdavačka kuća pri Univerzitetu New York objavila je prijevod knjige Sarajevski eseji Rusmira Mahmutćehajića. Na stranicama na kojima je predstavljena knjiga i njen autor stoji da je riječ o vodećem bosanskohercegovačkom inetelektualcu koji u ovoj knjizi opisuje bosansko iskustvo kritikujući politiku i ideologiju koja je dovela do destrukcije BiH, kako u materijalnom tako i u duhovnom smislu. Svoj komentar na knjigu dao je i Michael A. Sells, autor knjige Most izdaje: religija i genocid u Bosni. “Sarajevski eseji su samo posljednji dokaz da je Rusmir Mahmutćehajić jedan od najvažnijih pisaca i mislilaca bivše Jugoslavije. Njegova vizije je istančana slika bosanske historije, međureligijskih komunikacija i refleksije na sekularizam, liberalnu demokratiju, nacionalizam i religiju. On ide u susret toleranciji, demokratiji i mogućnostima istinskog religijskog predanja koje nije isključivo nego postaje motiv za razumijevanje”, piše Sells. Knjiga Sarajevski eseji bi uskoro trebala biti prevedena na francuski, hebrejski, perzijski i španski.

Ti unutarnji neprijatelji se pokazuju u nesvijesti i nesuprotstavljanju različitim oblicima apartheida koji se pravdaju i o kojima se šuti zarad mafijaških interesa. Mi smo smatrali da bi u jednom posve neovisnom prostoru trebalo osigurati i pokrenuti različite istraživačke poduhvate. Znači, istraživati na znanstvenim temeljima, tražiti odgovore na nedostajuća pitanja o BiH. 

To što, recimo, danas ljude tjera iz BiH jest osjećanje da ovdje nema budućnosti. Ako treba odgovoriti, a to je jedna od najvažnijih zadaća, zašto je 90.000 mladih ljudi otišlo u poslijeratnom razdoblju iz BiH, onda treba kazati da je to prije svega osjećaj da ovdje za njih, za njihove potomke nema budućnosti. To je najgore stanje u svakom društvu na svijetu. Nema pojedinca ili skupine koja to može obrnuti nekom radikalnom promjenom, nekim brzim rekonstrukcijama. Zato se bh. politika sve više svodi na obećanja koja nisu ispunjiva, a to što današnja ovdašnja politika obećava to je zapravo poduhvat za više generacija. Duboko sam uvjeren da bi svaki pojedinac, mladi čovjek sudjelovao u tom poduhvatu, u promjenama koje će omogućiti dostojanstven život njima i njihovim potomcima. Ali, osjećaj da tog poduhvata nema jest ono što je odavde ljude izgonilo. I to je suštinski razlog zašto možete vidjeti da se naš javni prostor svodi na neprincipijelna napadanja, izmišljanja neprijatelja, bavljenje različitih vrstama zavjera.

IZMEĐU MRZNJE I RAVNODUŠNOSTI

U našoj javnosti nedostaju ozbiljne rasprave o suštinskim pitanjima za budućnost BiH. Vi o tome ovdje govorite. Šta je onda ovdje na sceni? Kakve su posljedice toga što nemamo takve ozbiljne diskusije?

U nedostatku debata o ključnim pitanjima našeg društva i njegove budućnosti, došli smo u situaciju da se ovo društvo razlaže na dva pola. Prvi sačinjava skupina bolesnih, prestrašenih ljudi, obuzetih mržnjom koji iz te perspektive pokušavaju definirati pojave u tom društvu. To se svodi na to da oni prstom pokazuju na pojedince i skupine nudeći  jedino sebe za njihovo određivanje. Druga strana je presuđivanje iz perspektive međunarodne zajednice koja sama i radi sebe taj bosanskohercegovački nered, malignost ne može prihvatiti. lzmeđu ta dva pola imate neku vrstu ravnoteže i nemate nikakvu jasnu ponudu izlaska iz tog labirinta. Izlazak iz tog labirinta bi podrazumijevao da u BiH postoji, po mom mišljenju, taj prvi preduvjet dekonstrukcije u politici, kulturi itd. To je organizirana intelektualna snaga s jasnim pogledom na svijet, s političkim pragmatizmom, snaga koja je duboko svjesna da nikakvo rješenje nije moguće iz geta. Danas u BiH su prešutno prihvaćene egzistencije etnonacionalih geta. Znači, prvi faktor je ustvari pokretanje gradnje znanja kojim bi se utjecalo na stavove i ponašanja koja svi osjećamo kao neprihvatljive. A to podrazumijeva da se bh. pitanje vidi ključno i kao regionalno i kao evropsko pitanje. To ne znači relativiziranje bh. ukupnosti, to zapravo znači njeno afirmiranje. 

Koje su to društvene, političke strukture kojima ovakvo stanje “pometenosti” odgovara?

Pazite, takvo djelovanje u BiH se već dobro ukorijenilo. Ono je postalo neka vrsta saveza koji ide od međunarodnih nezakonitih mreža, stjecanja novca, utjecaja, koji su u savezu sa državnim sustavima koji su se raspali na Istoku, s dijelovima mafijaških kriminalnih mjera, kriminalnih sadržaja, ta vrsta saveza u kojima je rat protiv BiH privlačan i podržavajući okvir je zapravo uspostavio i razvio pojedince i skupine s političkom i materijalnom moći koja se ne može zakonito opravdati. Svako konsolidiranje, razvijanje vlasti osjeća se kao ugroženost u tim nezakonito stečenim statusima. Iz tih perspektiva, te vrste nezakonito stečene i održavane moći, potrebni su savezi s pseudointelektualcima, pseudoreligijskim tribunima koji će stvarati privid neprijatelja na drugoj strani, a zapravo ključno pitanje bh. društva i, kao što vidimo, društava u regionu, jest etabliranost tih najjednostavnije je reći mafijaških skupina.

Postoje li danas uopće snage koje rade na stvaranju jedne bosanske političke platforme?

Bh. politika danas ne postoji. Moramo to reći, ako želimo o tome govoriti sasvim otvoreno, a ono čime se ja bavim upravo je pitanje društvene kritike. Danas je bh. politika tek mehanički zbir triju tendencija koje su u svome izvoru, u svome najbitnijem sadržaju međusobno suprotstavljene. Iako među njima postoje razlike, tri etnonacionalne pseudopolitičke ideologije smatraju da teritorijaliziranje njihovog političkog interesa jest ono bez čega one ne mogu opstati. Vi ćete vidjeti zapravo vrlo jasno da svi oblici sređivanja političkih prilika u BiH nailaze na prikriveni otpor triju etnonacionalnih ideologija. Današnja raspodjela vlasti u BiH koja je izravna posljedica rata protiv BiH, koja je uspostavljena danas kao ustavni poredak, neosporno ne može biti osnova za dosezanje budućnosti u kojoj bi država bila kompatibilna s evropskim mjerilima. Dogodit će se da će Albanija, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, vrlo brzo i puno brže nego BiH prevazići svoje teške unutarnje probleme. Napravite, molim vas lijepo, poređenja, pa ćete vidjeti da BiH zaostaje za svojim okruženjem...