Vaš Stav	01.01.2009

Piše: Nihad Filipović

Futuristička politička frceranja

 
PERISKOP

1.
 
Michael Portillo, svojevremeno jedana od krupnijih zvijerki konzervativne partije njenog kraljevskog veličanstva, kraljice Elizabete II, u "The Sunday Times-u", od 21.12. 2008 g., analizirajući motive Tony Blaira pri odluci o slanju britanskih trupa u Irak i aktuelni bri-tanski nesupjeh u Iraku (premijer Gordon Brown je upravo najavio povlačenje iz te drevne zemlje, koja je država bila još dok Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije ni me đu amebama nije bilo), piše:
 
"Tony Blair je želio pridružiti se SAD u rušenju Sadama Huseina, zato što, ako Britanija ne podupire SAD (u svijetskim poslovima), pitanje je: koja je onda naša uloga u svijetu- sigurno ne, zauzimanje jednog od važnijih mjesta za stolom velikih."
 
Prije nekoliko godina, sa sličnom upitnom oservacijom "zatekao"me, za jedne vožnje od škole do kuće, moj sin desetogodišnji Zlatan. Kaže:
 
"Ma šta se ovi Englezi tata prave."
"Kako misliš sine"
"Pa u sve se mješaju i hoće da su glavni."
 
Jah, teško je sa konja na magarca. Nije zato valjda slučajno, jedna od najtežih kletvi u nas: "Da' Bog da im'o pa nem'o ." Vrijedi za ljude, a nema toga što je primjenjljivo na ljude, a da nije i na države.
Premijer Churchil je na jednom od sastanaka sa Josefom Staljinom tokom II sv. rata do-govarajući kurs i dalji tok rata na kopnu i na moru, rekao sovjetskom diktatoru:
 
Sovjetski Savez je "land animal"(kopnena zvijer). Ujedinjeno Kraljevstvo je "sea animal" (morska zvijerka).
 
Ta je zvijer mora, svojevremeno ovladala i "zapišala" teritoriju "imperije u kojoj sunce nikada ne zalazi"; Bila je to uistinu imperijalna zvijer kakvu svijet nije do tada vidio. Četiri do pet hiljada, što vojske što administratora, vladalo je tada ogromnom multi mili-onskom Indijom. Tada, u zamahu gordog Albiona, osnivač Rodezije, Cecil Rhodes je iz-rekao onu arijevsku rečenicu na kojoj su se poslije napijali ohološću Njemački nacisti, diveći se maloj, discipliniranoj Britaniji, koja drži svijet u šaci:
 
"To be born English is to win the lottery of life," rekao je Rhodes.
("Biti rođeni Englez je kao pobijediti u lutriji života.")
 
Njegoš je još dok se Rhodes nije ni rodio u "Gorskom vijencu" zapisao:
 
"Krv je ljudska 'rana naopaka.
Na nos Vam je počela skakati;
Prepuniste mješinu grijeha."
 
Teško da je Rhodes ikada i čuo za Njegoša. Veliki male doživljavaju iz vizure orlušine: vide ih samo kada ih treba "pojesti." Zato su valjda svi ti grbovi imperijalni puni nakih ptičurina i lavova i to dvoglavih i obično isplaženih jezika, kao da se rugaju podanicima. A od poruge do zločina, kratak je put. Jer, vlast uzoholjuje. Ona i meleka (anđela) pre-tvara u šejtana (đa vola). Znao je to i mudri Petar Petrović II. Kao što zna svako, sa zrnom soli i bibera u glavi, ko pročita njegov "Vijenac ."
Hoću reći, sve u svoje vrijeme. U prosjeku, ljudi, ne znam kako veliki, osrednji i mali, uvjek su obilježeni vremenom u kojem< FONT face="Times New Roman"> žive, rade, stvaraju i razaraju i ma koliko se "gra-dili" iza objektivnih okolnosti ili umjetničkih sloboda, vrijeme, odnosi u vremenu i usvo-jeno viđenje društva, svijeta i odnosa u društvu i svijetu, kao unutarnja psihološka struk-tura ličnosti, sve se to neminovno odražava na svakog od nas i na ono šta i kako radimo, stvaramo ili rastvaramo.
Samo je um slobodan od vremena, ali samo rijetki, uspjevaju misliti izvan vremena.
Zato, moglo se Rhodesu biti Albionski arogantan, jer je sav bio "uronjen" u vrijeme. A Njegoš je mogao pjevati maćo seksistički, rodoljubivo i mudro i u isto vrijeme pozivati na istragu poturica. Sve u vakat i sve za vakta.
Citirani gonji stih Njegošev bi i danas bio prepoznat kao mudrost, ali bi ono "odža riče na ravnom Cetinju.," bilo išči tavano kao ksenofobija i religijska isključivost, baš kao što se npr. kao seksizam iščitava:
 
"Ćud je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
Stotinu će promjeniti vjerah,
da učini što joj srce žudi."
 

2.
 
Michael Portillo, pravilno čini se procjenju motive Tony Blaira za slanje britanskih trupa u Irak. On u analizi previđa ili svijesno "ostavlja po strani" interes Izraela, te američke vjerne svjetske kuce broj jedan, snažno podržavan od moćnog američkog Jevrejskog lobija i previđa naftu i sa tim u vezi strategisjki interes SAD, ali i britanski i "zapadni" interes općenito, u regionu u rasponu od feudalne Saudi Arabije, potencijalno ugrožene vehabijskim anti-amerikaniznom, preko anti-američkog Sadamovog Iraka i teokratskog i iz-razito neprijateljskog Irana do još neprijateljskijeg plemenskog Afganistana i rovitog Pa-kistana; Ali, strategijski, izvlačenjem onoga što jeste srž britanske spoljne politike od II svijetskog rata na< FONT face="Times New Roman"> ovamo, on zbilja pogađa u "sridu."
Još od vremena II svijetskog rata i definitivnog erodiranja imperije Njenog Kraljevskog Visočanstva, a etabliranja SAD kao svijetske velesile, u svijetskim relacijama traje ta bri-tanska politika pudlice što trčkara i skakuće za gazdom; Jednom je Britanija zaboravila svoje mjesto u novom svijetskom poretku, mimo SAD "odigrala" klasičnu kolonijalnu igru u krizi oko Sueskog kanala 1956 g., žestoko se opekla te od tada i ne pokušava na svoju ruku, nego najdalje što "dobaciti" može, jeste stvoriti makar privid odnosa na ravnoj nozi, kao što je to uspješno radila Margareth Tacher u odnosima sa Ronaldom Reganom, a neuspješno Tony Blair u odnosima sa Georgom Bushom.
 
3.
 

Kada je potkraj osamdesetih godina proslog stoljeća u mom rodnom Ključu jedan mladi čovjek, tek zagazio u treću deceniju života i k tome Bošnjak, izabran za predsjednika opštinskog komiteta Saveza komunista, pomislio sam, vremena se mijenjaju; Ovo je siguran znak nadilazećih krupnih promjena, jer gdje bi inače, pri "redovnom" stanju stvari, takvo što bilo moguće. Pa u onom našem "najboljem od svih svijetova" i predsjednici omladine su bili bliži četrdesetim, nego nekim poletarskim i omladinskim godinama, a kamoli predsjednici partijskih komiteta..
Par godina poslije toga, u BiH je izbio rat i doista, ništa više nije bilo niti jesta danas kao što je bilo onda.
Zato ni slučajno nemojte pomisliti kako je uspon uspon i izbor jednog crnog američkog građanina za predsjednika SAD i paralelno rasplamsavanje "krize sistema", puka koincidencija. Postoji unutarnja logika zbivanja, "zakonitost" društvenog toka. Gdje bi inace pri redovnom stanju stvari, takvo što bilo moguće.
 
4.
 
Tolike imperije su bile pa ih otpuhali povjesni vjetrovi. Nema više ni imperije u kojoj "sunce nikada ne zalazi", a i američka liberalna "imperija" se počinje ozbiljno ljuljati pod naletima globalne kreditne i financijske krize neviđenih razmjera i isto tako neviđenog rasta azijskih meg a giganata, Kine i Indije.
U situaciji evidentno započetog oronjavanja globalnog "Pax Americana", čisto akademsko pitanje je: koje su opcije otvorena za Obamu. Akademsko, jer stvarno za Obamu i SAD, postoji samo jedan put, put promjena.
Izborom Obame, SAD otpočinju novu svijetsku politiku, dijelom i zbog beskrajne iskompromitiranosti i upravo zločinačke spoljno/političke nekompetentnosti predsjednika Georgra Busha i njegove administracije.
 
"Predsjednik Obama će optirati i koristiti sredstva i metode "meke vlasti", kao i spostvenu karizmu u pridobivanju saveznika smanjenju tenzija u svijetu."
 
Upravo ovako pomenutu svoju analizu završava Michael Portillo, dodajući da će moguće Obama i dalje tražiti izravnu (vojnu) britansku pomoć u Afganistanu, a ako se Britanija pokaže nepouzdanim saveznikom, "on, moguće i neće biti iznenađen. Čini se da su bri-tanske snage, mučile (svojevremeno, op.a.) njegovog Kenijskog djeda."
Još jedna crtica, još jedno zapažanje koje ukazuje na značaj i dubinu promjena u SAD.
Ali, i to je samo dio onog paralelnog povjesnog toka koji je doveo do preklapanja uspona karizmatičnog Obame i pojave i eskalacije kreditne i financijske krize sistema.
 
Međutim, pred SAD stoji povjesna zadaća, koju neće biti moguće "ispisati" tek slijedom nesporne karizme predsjednika Obame. Potrebna je vizija, potrebno je misliti unaprijed i izvan vremena.
Pitanje je, koliko je i ako jeste, u kojoj mjeri je Obama taj "materijal?" U kojoj je mjeri on "uronjen" u vrijeme, a u kojoj je u stanju sagledati procese izvan vremena. Njegove organizacione sposobnosti od kojih također zavisi dosta, jer na stranu vizija ako niste u stanju organizaciono uvezati ljude koji će to ostvariti; te i takve njegove sposobnosti tek cemo biti u situaciji procjenjivati.
On je u nekom smislu predestiniran na neuspjeh, obzirom na veličinu i težinu zadaće koju mu je povjest namjenila, sa jedne str ane i obzirom na enormna očekivanja, sa druge stra-ne. Iskušenja vlasti su ogromna i nama samo ostaje nada da ce Obama imati dovoljno mudrosti znanja kako im odoliti.
 
5.
 

Velika Britanija je u sličnoj povjesnoj situaciji vidjeli smo postupila sasma u skladu sa pragmatskim ptrotestantskim karakterom britanske nacije. Svrstavajući se uz "novi Rim", sa jedne strane i vješto koristeći povijesnim tokom etabliranu dominaciju engleskog je-zika kao prvog, opštepodrazumjevajućeg i očekivanog sredstva međunarodnog komunici-ranja, sa jedne strane i osnivajući Komonvelt sa druge strane, Britanija je kroz čitavo dva-deseto stoljeće , a evo to traje i danas u prvoj deceniji dvadeset i prvog stoljeća uspjela za-držati svoje mjesto za "stolom" velikih, iako je njena stvarna real-politička pozicija u mo-dernom svijetu, daleko ispod te razine.
I još više i upravo ingeniozno, Britanija je uspjela izvesti u svijet svoj najznačajniji pro-dukt 20 tog stoljeća: popularnu kulturu; Vješto koristeći "pokrivenost svijeta" radijskim i TV signalom, kao i pomenutu olakotnu okolnost već prisutne dominacije engleskog jezika u svijetskim relacijama, u to još uvjek predinformatičko vrijeme, jer informatička eksplozija će se tek dogoditi sa internetom i kompjuterizacijom svijeta i mobilnom telefo-nijom, Britanija je napravila pravi kulturološki svijetski dar-mar: od "The Beatles" i "The Rolling Stones", preko mini suknje do "Munchester United F.C.", britanski kulturološki brend postaje prepoznatljiv u svijetu.
Doduše, američku globalnu dominaciju, koja uistinu započinje poslije II svijetskog rata, pratila je ili joj je prethodila invazija američkih kulturoloških vrijedn osti, moguća zahva-ljujući naučno/tehnološkoj i informatičkoj revoluciji koju je čovječanstvu u dvadesetom stoljeću donjela američka ideologija oslobođenog uma; U tome se uspon SAD razlikuje od uspona Britanije i svih prethodnih imperijalnih i kolonijalnih velučina. Od jazza, preko američkog filma i rock and rolla do Mc Donaldsa i Coca Cole i američki je brand poput britanskog postao instant prepoznatljiv. U istinu govoreći Britanija je zapravo samo pratila SAD i tako i na ovom, kulturološkom planu, poentirala u svijetskim relacijama, pa čak i nadmašila SAD.
 
6.
 
Sjedinjene Američke Države bi postale žrtva uspjeha sopstvenog modela tržišnog i fi-nancijskog funkcioniranja i da nije izbila kriza uzrokovana pohlepom, tom drevnom ljudskom pratiljom, koju je američki trzišni model osobodio svih stega, da bi onda to ne-kritrički usvojio i dobar dio svijeta, e da bi na koncu, pod naletima nezajažene gramzivosti, gotovo u dlaku prema predviđanju Karla Marxa, model se iznutra poč eo odronja-vati ili preciznije u sebe urušavati.
"Globalno selo" je već danas uveliko stvarno "stanje" svijeta. Ono je već odavno nadraslo puku Wyndham-ovu i Mc Luhano-ovu informatičku uvezanost. Globalizacijske ekonomsko/financijske i političke tendencije, kao prirodan i sukladan slijed informatičke revolucije i uvezanosti svijeta, ma šta ko o tome mislio, uveliko je već zahvatilo svijet. Zato kri-za i jeste, po prvi puta u povjesti modernog svijeta, globalna.
Slijedom prednjeg i izvlačim zaključak: na stranu kreditni i financijski slom sistema, ali sumrak američke svijetske predominacije je logičan i očekivani slijed događaja, jer, u uvjetima globalizacijskog tržišta i odnosa u svijetu, SAD jednostavno nemogu izdržati konkurenciju i energiju jednom (polu)oslobođenih aziijskih golijata, koji zajedno danas tvore gotovo pa polovinu ukupnog svijetskog stanovništva.
Tranzicijski period će potrajati kraće ili duže vrijeme. U međuvremenu će se pristupiti rekonstrukciji instituta Ujedinjenih Nacija. Jer kakav je to sistem kolektivne sigurnosti u čijem Savjetu nemaju mjesta Kina i Indija i u kojem tri kontinenta niko ne reprezentira. Reforma UN će se o dvijati po nacionalnoj ili globalizacijskoj matrici ili mjesavini jednog i drugog, zavisno od smjera gibanja u globalnim svijetskim odnosima.
Vrijeme koje živimo upravo jeste početak tog tranzicijskog perioda koji će potrajati neko buduće, neizvijesno vrijeme, ali je tendencija zakonita i već sada očita, a ono što SAD može održatavati i u nekom budućem, neodređenom vremenu do-minantnom svijetskom silom, jeste znanje (i sa tim u vezi naročito enormna vojno-tehno-ška superiornost, temeljem koje SAD vjerovatno mogu računati na slijedećih 20/30 do 50 godine dominacije), plus enormni energetski i sirovinski resursi. Uostalom slično kao i Rusija koja raspolaže sa dve bitna elementa samoodrživosti: energetska neovisnost i enormna sirovinska blaga u utrobi "majčice" Rusije.
Međutim, dok Rusija, zbog osobenog historijski modeliranog trpeljivog mentaliteta rusa i ruske nacije, može računati na požrtvovanost nacije zadovoljne i malim, SAD i američka nacija teško "zaražena" potrošačkim mentalitetom, bez nekog novog, povjesnog i kapitalnog prodora u produkciji neke nove, revolucionarne inovacije i vrijednosti u svijetskim ra ramjerama, ne mogu očekivati oporavak, u najmanjem brzi oporavak.
 
Ako znanje, enorman kreativan naučni potencijal kojim raspolažu SAD, neisproducira nove tehnologiju, novu mega značajnu inovaciju koja će pokrenuti "zakočeni" sistem, moguć je i potpun kolaps sistema, moguca je i dezintegracija SAD, a u svijetskim raz-mjerama deglobalizacija, potpun krah i sunovrat novog svijetskog poretka, rast i revita-lizacija etno-nacionalizma, rat i nova svijetska kataklizma kao način "izlaska" iz krize.