ONI IPAK POSTOJE (Razgovor sa Svetlanom Broz)
- Ko je tu koga u Bosni
mrzeo, ako je svaki treci ili cetvrti brak sklopljen za vreme rata bio mesovit?
- Takvi brakovi i deca iz takvih brakova su i danas «kost u grlu» svih
nacionalisticki orijentisanih politicara.
- Najveci procenat porodica mesovitih brakova zavrsile su iseljenicku odiseju u
takozvanim «trecim zemljama», SAD, Australiji i Kanadi, dakle, u zemljama koje
imaju razvijenu imigracionu politiku, i ciji predstavnici dobro znaju da ljudi
takvih opredeljenja po definiciji ne mogu biti nacionalisti, te da ce biti
najlojalniji gradjani tih zemalja, a narocito njihova deca.
- Direktorka jedne srednje skole u Varesu podnela je ne samo ostavku nego i
otkaz u to vreme, odbijajuci da ucestvuje u fasizaciji skolstva. Da su svi
direktori i profesori sledili njen primer ne bismo cekali cetiri godine da se
donese zakon o osnovnom i srednjem skolstvu u kojem je segregacija zabranjena.
Sevko Kadric, 28 juni 2003
Da bi vjerskonacionalne
oligarhije stvorile svoje ostvarile svoje nakane o cistim vjerskim i nacionalnim
prostorima, sa svom silinom i metodama agresije i genocida okomile su se na sve
sto je simbol multikulturnosti na prostoru sad vec bivse Jugoslavije. Kako i
kojim metodama je razarana Jugoslavija to skoro da znamo, kako i zbog cega je
Bosna i Hercegovina postala zrtva i agresije i genocida to smo iskusili na
svojoj kozi, medjutim o tzv. mjesovitim brakovima kao jednoj od najvecih zrtava
svih ratova vodjenih na prostoru Jugosavije zadnjih desetak godina malo ko je
govorio, pisao. podsjetimo da je samo u Bosni i Hercegovini prije rata
42%stanovnistva direktno i indirektno zivjelo u tim i takvim brakovima.
Miltikulturnost u takvim porodicama nije bila socijalna datost vec bioloska
osnova a to znaci zivot.
Ovih dana je u sarajevu na tribini Kluba nezavisnih intelektualaca 99 doktor
Svetlana Broz govorila upravo na tu temu "Mjesoviti brakovi kao zrtva
agresije i genocida na prostoru Jugoslavije u zadnjem ratu". Za citaoce
Bosanske poste u Skandinaviji Svetlana Broz unuka poznatijeg Josipa Broza govori
o temi, predavnju, zrtvama.
B.P: Otkud i kojim povodom ste se poceli bavit temom tzv. mjesovitih brakova?
Svetlana Broz: Radeci na terenu Bosne i Hercegovine u toku i nakon rata na
prikupljanju materijala za knjigu «Dobri ljudi u vremenu zla» spoznala sam
probleme ljudi koji su ziveli ili zive u ovoj zemlji, a jedan od najznacajnijih
je upravo problem osoba u mesovitim brakovima. Obzirom da je veliki deo
stanovnika ove zemlje u takvim brakovima ili su deca iz takvih brakova, pre
cetiri godine zapocela sam rad na prikupljanju autenticnih prica za knjigu koju
zelim objaviti.
B.P: Koja i kakva populacija je obuhvacena istrazivanjem i na koji nacin mislite
rezultate prezentirati javnosti, osim javnih tribina?
S. Broz: Obavljam razgovore sa onima koji su u toku rata od 1992. do 1995. u
Bosni i Hercegovini sklopili brak, a ne pripadaju istoj etno-nacionalnoj grupi.
Takvi brakovi se u BiH uobicajeno nazivaju mesovitim, pa zbog toga koristim taj
izraz, iako ga licno ne volim.
Dakle, radi se o knjizi u kojoj ce se cuti glas onih koji nisu pristali da
ljubav zrtvuju politicki orkestranim nacionalistickim ludilima, koja su bila
usmerena protiv svakog vida zajednickog zivota u BiH, koji je njena vekovna
tradicija i najveca vrednost.
Ti divni, hrabri ljudi cesto imaju cudesne price o tome kako su u ratnom vihoru
uspeli pronaci jedno drugo, ostati i opstati zajedno, uprkos svim preprekama,
nepristajanjima, protivljenjima vlasti i sredine u kojoj su ziveli.
Njihova iskustva bice objavljena u knjizi ciji je radni naslov «Oni ipak
postoje». To je moja reakcija na uobicajeno pitanje stranaca kada se suoce sa
ovom temom i iznenadjeno upitaju: «Zar takvi uopste postoje?» Ovo pitanje
najbolji je pokazatelj nerazumevanja ljudi van nasih prostora za sve sto nam se
dogodilo. Svi su oni pristali na medijsku crnu sliku rata, na beskrupuloznu laz
koju su plasirali nacionalisticki orijentisani politicari, koji su kreirali i
vodili rat za ubijanje BiH, da je vekovna mrznja izmedju pripadnika razlicitih
etno-nacionalnih grupa izazvala rat u BiH. Ako se u mestima u kojima nije
izvrseno etnicko ci_senje procent mesovitih brakova sklopljenih za vreme rata ne
razlikuje od predratnog, i cesto se krece izmedju 25 i 30%, o kojim to mrznjama
govore? Ko je tu koga mrzeo, ako je svaki treci ili cetvrti brak sklopljen za
vreme rata bio mesovit?
BP:. Teza da su mjesoviti brakovi bili zapravo osnova multikulturnosti svake
sredine, a u Bosni i Hercegovini su bili nacin zivljenja, je izazovna ali u njoj
lezi i dio odgovora zasto su upravo oni bili u nemilosti svih nacionalnih
vlastodrzaca. Mozete li tezu detaljnije obrazloziti?
S. Broz: Takvi brakovi i deca iz takvih brakova su i danas «kost u grlu» svih
nacionalisticki orijentisanih politicara, sto je sasvim prirodno. Takvi
politicari prepoznaju u tim ljudima najjacu kohezionu snagu
bosansko-hercegovackog drustva, koja se odupirala i istrajala u borbi protiv
sila mraka, koje su zelele napraviti neprirodnu podelu BiH po etnickim savovima.
Najveci procenat porodica mesovitih brakova zavrsile su iseljenicku odiseju u
takozvanim «trecim zemljama», SAD, Australiji i Kanadi, dakle, u zemljama koje
imaju razvijenu imigracionu politiku, i ciji predstavnici dobro znaju da ljudi
takvih opredeljenja po definiciji ne mogu biti nacionalisti, te da ce biti
najlojalniji gradjani tih zemalja, a narocito njihova deca.
Oni su dobili menatalno i moralno najzdraviju populaciju, a istovremeno su
pomogli tada jos nezavrseni proces etnickih podela Bosne i Hercegovine.
Ni u ratu ni nakon njega mesoviti brakovi se nisu uklapali u koncept etnicki «cistih»
teritorija.
Da li uopste ima smisla postaviti pitanje sta je normalnije: etnicki «ciste»
teritorije ili mesoviti brakovi?
Oni koji jos uvek slede fasisticke ideje o odvojenim teritorijama, ne cine to iz
istinskih ideoloskih pobuda, nego iz vrlo prozaicnog razloga: svesni su
cinjenice da nece imati vremena izmedju silaska sa vlasti i odlaska u zatvor cak
ni da iz kuce uzmu cetkicu za zube i cebe. Cestoka je zato njihova borba za
opstanak na vlasti.
Najopasniji protivnici svakog nacionalizma, koji je za mene bez dileme jednak
fasizmu na nasim prostorima, jer je krvavim rukopisom napisao i potpisao tu
stranicu nedavne istorije, jesu upravo mesoviti brakovi.
Lako je to zakljuciti na osnovu jednakih sudbina ljudi u takvim brakovima i
njihove dece u svim delovima ove zemlje.
Ugrozena su sva njihova ljudska prava: od prava na rad do prava na
dostojanstveno skolovanje.
U vezi suludih deoba dece u razlicite ucionice, prema etno-nacionalnim
pripadnostima roditelja, neretko sa novopodignutim zidovima izmedju delova
skolskog dvorista, da se deca ne bi ni na odmorima mogla igrati zajedno, pitala
sam na sastancima OHR posvecenim obrazovanju jos 1999. kako je zamisljena podela
dece iz mesovitih brakova?
Hoce li ih deliti uzduz ili popreko u dve ucionice, ko ce o tome odlucivati, a
ko ce biti izvodjac tih radova?
Direktorka jedne srednje skole u Varesu podnela je ne samo ostavku nego i otkaz
u to vreme, odbijajuci da ucestvuje u fasizaciji skolstva.
Da su svi direktori i profesori sledili njen primer ne bismo cekali cetiri
godine da se donese zakon o osnovnom i srednjem skolstvu u kojem je segregacija
zabranjena.
Ocigledno je da je i na prostoru BiH kao i u ostalim delovima bivse Jugoslavije,
izuzev Slovenije, neophodno sprovesti proces denacifikacije svesti.
BP:. Kakvog je odjeka imala vasa prethodna knjiga «Dobri ljudi u vremenu zla»?
S. Broz: Knjiga «Dobri ljudi u vremenu zla» dozivela je u BiH za poslednje
cetiri godine tri izdanja, sto govori o potrebi ljudi sa ovih prostora da
reafirmisu dobrotu koja ne poznaje etnicke ni religijske granice, kao osnovni
postulat na kojem se moze graditi buducnost na ovim prostorima. Ljudi koju su u
ratu bili spremni rizikovati, pa i zrtvovati zivot da bi zastitili nekoga ko je
bio nepravedno progonjen samo zato sto se drugacije zvao i prezivao, najbolji su
dokaz da je zajednicki zivot na ovim prostorima moguc i u miru. Svedo_enja o
njima, objavljena u ovoj knjizi daju nadu za budu_nost, i zato su prihvacena od
strane svih dobronamernih stanovnika ove zemlje iz citave regije bivse
Jugoslavije.
Cinjenica da je knjiga prevedena i objavljena na engleskom, ceskom i poljskom
jeziku, a da se zavrsava prevod na nemacki i slovenski jezik potrvdjuje da i
svet zeli da sazna istinu o nama, jer crna medijska slika koja je ostala u
svesti stranaca, moze se i mora menjati nakon takvih dokumentarnih svedocenja.
B.P: Bosanci po svijetu razasuti ponajvise drze do imena Josipa broza sta im ima
poruciti Svetlana pa jos Broz?
S. Broz: Cesto drzim predavanja u evropskim zemljama i USA na kojima srecem
hiljade ljudi sa prostora Jugoslavije, koja je ubijena pre dvanaest godina. U
njihovim ocima prepoznajem tugu, a iz njihovih sponatnih ispovesti i reakcija
znam da iskreno zale za vremenom koje sacimaju u najkracu recenicu da su tada
ziveli zivot dostojan coveka. Sve njih je velika tragedija rasula po svetu, ali
sigurna sam da svoju zemlju nose u srcu. Znam da je iseljenicki zivot tezak, cak
i kada imaju dobre materijalne uslove. Zelela bih da svi koji ga zive postanu
ravnopravni i lojalni gradjani zemalja koje su im pruzile utociste, ali i da
njihova deca ne zaborave svoju domovinu. Zivim za vreme u kojem ce ta deca imati
priliku da svoje sposobnosti i znanje usmere i prema domovini, koja bez njihove
pomozi nece biti prosperitetna kao sa njima.
Izvor/Source: 'Bosanska Posta'