09. 22. 2003.SARAJEVO: OTVORENO PISMO AMORA MASOVICA - CLANU PREDSJEDNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE BORISLAVU PARAVCU

AMOR MASOVIC: GOSPODINE PARAVAC, VI NIKADA NE MOZETE BITI WILLI BRANDT ZATO STO STE U AGRESIJI NA R BIH BILI MEDJU ZLOGLASNIM KOLJACIMA "MICE"

Vijest (SMS poruka) da ste se pridruzili grupi nekadašnjih pritvorenika i osudenika Vojnog suda smještenog u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u kasarni «Ramiz Salcin» (sada Sud Bosne i Hercegovine) zatekla me na Crnom vrhu, u casu dok su clanovi mog tima iz grobnice iznosili dijelove skeleta 518-te po redu zrtve onoga što su presude Haškog Tribunala i bivši predsjednik SAD Bill Clinton precizno definirali kao genocid.
Zaokupljen onim što se dešavalo na Crnom vrhu i pripremama za obavljanje dzenaze, ukopa i ceremonije otvaranja Memorijalnog kompleksa i mezarja Srebrenica-Potocari nisam pridavao preveliku paznju tom vašem cinu. U tom casu ja sam još uvijek vjerovao da cu vas u subotu 20-og septembra vidjeti u Potocarima te sam smatrao da je vaše pojavljivanje pred Sudom BiH u funkciji ublazavanja mogucih osuda kojima biste bili izlozeni iz vama bliskih krugova a zbog vašeg pojavljivanja u Potocarima.
No uzalud sam se ja sutradan 20. septembra u musali u Potocarima osvrtao oko sebe trazeci vaš sicušni lik medu diplomatskim korom i VIP osobljem. Nije vas bilo u Potocarima. Sad znam i zašto. Zato što dan ranije «pred kasarnom Viktor Bubanj nije bilo predstavnika bošnjackih vlasti». Tako ste rekli, a nama ste otvorili oci.
Vi i vama slicni su zapravo stvarni scenaristi i reziseri pa ako hocete i sporedni glumci u predstavi odigranoj pred Sudom BiH.
Sada nam je potpuno jasno. Vama i vama slicnima zapravo je trebao alibi za vaše nepojavljivanje u Potocarima.
I odlucili ste se za predstavu.
Ambijent – glavni grad Bosne i Hercegovine, scena – Sud Bosne i Hercegovine, izvodaci – ratni pritvorenici i osudenici (uvjeren sam da je medu njima bilo i onih koji su bez opravdanog razloga bili lišeni slobode u ratnom periodu.) premijera – dan uoci Potocara publika – mediji domaci a po mogucnosti i strani
Na vašu zalost predstava je propala a publika (mediji) ju je izvizdala.
S razlogom. Prozrijeli su predstavu.
Nitko, zaista nitko, od vas nije ocekivao da u Potocarima 20. septembra 2003. godine budete Wili Brandt. Vi to ne mozete biti iz jednostavna razloga: Wili Brandt je u doba nacizma bio na pravoj strani a vi ste u doba agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu bili na krivoj strani, vi ste u to vrijeme bili u Doboju tamo gdje i zloglasni koljaci «mice», vi ste bili tamo gdje mi niti danas, deset godina nakon pokolja, ne mozemo da nademo posmrtne ostatke poklanih.
Dakle, nismo u Potocarima ocekivali gosp. Brandta, ali jesmo ocekivali covjeka kojem je protokolarna duznost nalagala da bude u Potocarima 20. septembra.
Kako ste i inace višestruko prekoracili budzet predlazem vam da nalozite trezoru da vam uskrate placu za septembar 2003. godine koju niste niti zaradili.
U obrazlozenju vašeg zahtjeva za uskracivanje place kao razloge mozete navesti da ste 19. septembra izašli sa radnog mjesta u vrijeme radnog vremena radi obavljanja privatnih poslova u Švrakinom selu te da 20. septembra niste izvršili svoju protokolarnu obavezu u Potocarima.

P.S. Ukoliko vam zaista ne isplate placu koju niste zaradili te se odlucite da promjenite radno mjesto, savjetujem vam da se nikako ne prihvatate posla rezisera. Ne samo da vam je predstava propala, vec vam je i dio glumaca potpuno okrenuo leda. Casnije medu njima vidio sam u Potocarima dok ste vi ostavljeni tamo gdje ste i bili – na ledini.

Amor Mašovic