Nasa tema: Sta Bosanci u dijaspori misle o stanju u domovini

Stvarna Bosna i ljetno izdanje bh. dijaspore

Namik Alimajstorovic: “Stanje ce se popraviti kad Bosanci u domovini budu radili onako tesko kao Bosanci u dijaspori”. Hidajeta Bojcic: “ Volimo svoju domovinu i pomozimo koliko mozemo”. Amir Omerovic: “Da je vise gospoda Tanovic…”. Mujo Salkanovic: “Svi kukaju, a svi dobro zive”

(“OSLOBODJENJE - Haris HALILOVIC, 27/28.10.03)

MINHEN – Vrijeme godisnjih odmora je proslo. Rijeka Bosanaca i Hercegovaca iz dijaspore ponovo je u “svojim” gradovima, sirom Evrope i svijeta. Na bosanskim ulicama, u bosanskim gradovima vidljiv je znatno manji broj automobila sa stranim tablicama nego proteklih nekoliko mjeseci. Vecina Bosanaca i Hercegovaca koji zive u Evropi i svijetu – i ove godine, bar dio godisnjih odmora provela je u domovini. Kakve su utisce ponijeli u Njemacku, Englesku, Belgiju, Svicarsku, Svedsku, Holandiju, Kanadu…

Promjene na polju kulture

- U maju i avgustu sam poslovno i privatno boravio u BiH – govori Amir Omerovic, mladi bh. umjetnik, kipar, predsjednik Udruzenja umjetnika iz BiH u Njemackoj “Ars Bosnae e.V.” iz Berlina. – Bio sam u Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Moj utisak o situaciji u BiH je svaki put lazan. Nema kontante, stabilnog stana. Ono zavisi od trenutnih politickih i drugih promjena, pa je meni kao umjetniku tesko govoriti ide li na bolje ili na gore. Raduje me da na polju kulture, iako nema para -  ima ideja, vizija. Mladi ljudi se ne predaju. Posebno sam bio odusevljen radom i htjenjem mladih ljudi u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli. Drago mi je sto na odgovornim funkcijama ima sve vise ljudi koji hoce da rade, razumiju i prihvataju ideje mladih. Medu njima bih izdvojio gospodu, profesora Lamiju Tanovic, ministra-savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova koju sam upoznao u Sarajevu. To je zena koja se puno angazuje da pomogne nastojanja da ucinimo nesto vise za svoju kulturu, obicaje, same sebe i svoju domovinu. Da je vise takvih kao sto je gospoda Tanovic, svima bi nam bilo bolje.

- Poslije svakog boravka u BiH ponesem impresivnije, bolje utiske – kaze Mujo Salkanovic, privatni poduzetnik iz Minhena. – Ove godine sam dva puta sa familijom boravio u BiH. U Sarajevu. Vecinu vremena provodio sam obilazeci prijatelje i rodbinu. U tome posebno uzivam. Osjeca se veliki napredak u razvoju naseg drustva i zemlje. Uvijek dozivim i vidim nesto novo. U razgovoru sa obicnim ljudima, uvijek je ista prica. Svi pricaju da je tesko, da nema posla, a dobro zive. Mnogima je bolje nego vecini nas u dijaspori. Mjesta za izlaske su bolja nego u Njemackoj. I uvijek puna.

Pomozimo domovini

- Ove godine sam, vec tri puta boravila u mojoj prelijepoj Bosni i Hercegovini, odsjedajuci najvise u rodnom Mostaru – prica Hidajeta Bojcic, predsjednik Udruzenja bosansko-njemacke omladine „BH Most“ iz Bajerna i potpredsjednik Zajednice bh. udruzenja i gradana u Bavarskoj, Saksoniji i Tiringiji, mladi arhitekta iz Minhena. -Utisaka uvijek ponesem veoma mnogo. Kako lijepih, tako i onih drugih. Najvise me zabrinjava buducnost moje zemlje, jer se veoma malo radi na stimulisanju, kako omladine, tako i svih generacija - da ostanu na svome. Dovoljno je prosetati Sarajevom, kako bi se uocile guzve pred ambasadama raznih drzava. Svi ocekuju od “tudine” rjesenje svojih problema. Egzistencijalne mozda i rijese, ali da li i sve ostale u zivotu? Obnova zemlje u svakom smislu, nije nam bas uspjela kako je mogla i trebala. Sto se tice izgradnje, nazalost, po mom utisku, ne odvija se bas po nekom planu, te je jos teze strucnim ljudima da uspiju u svojim nastojanjima barem sacuvati urbanizam kakav smo vec vijekovima imali, kada vec ne mogu planirati i realizovati novi. Vjerovatno bih mogla pricati satima o licnim utiscima, pa zelim jos samo izdvojiti da je situacija meduljudskih odnosa vise nego teska i gorka. Osnovna ljudska prava nisu zasticena. Mostar je, na zalost, najadekvatniji primjer. Zdravstvo je na veoma krhkim nogama, koje se cesto lome. Nasu kulturu nam drugi otimaju, a najbolnije je da je vecina i ne poznaje. Ali, iz svega toga izlaze mladi, perspektivni i veoma sposobni ljudi i to je taj duh moje zemlje. Mi smo vec vijekovima dokazali da mozemo iz nicega napraviti cudo (i Hajrudin ga je napravio nam Neretvom u 16. vijeku – Stari most). I na kraju, samo jos kratko: Volimo svoju zemlju i pomazimo joj koliko mozemo, jer imamo samo jednu, a pomoc joj je neophodna, zakljucuje predsjednica bh. omladine u Bajernu.

Suvisne dvije BiH

- Po meni, nazalost, postoje dvije Bosne – govori Namik Alimajstorovic, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH, sa sjedistem u Velikoj Britaniji. – Jedna koja je gdje je uvijek i bila i druga, raseljena sirom svijeta. Tuznim me cini cinjenica da obicni ljudi u BiH iz godine u godinu sve losije zive, a nazalost, to sami ne vide zbog svakodnevne borbe za goli opstanak. Njihov drugi problem je sto se jos nisu oslobodili “socijalistickih” navika, nerada i lagodnog zivota, a to sve skupa dovodi do trazenja “krivca” za stanje u kome se nalaze. Idealan “pedro” je dijaspora koja sa svojim mastovitim pricama o sjajnim biznisima, investicijama, bljestavim autima, velikim troskovima i nepotrebnim dokazivanjem izaziva gnjev Bosanaca u BiH. Stanje ce se popraviti onog trenutka kada Bosanci u BiH pocnu raditi isto onako kako tesko rade Bosanci u dijaspori. Tada ce se “domaci” obradovati dijaspori, jer ce razumjeti na koji nacin se zaradi “ljetno” izdanje dijaspore.

I vecina drugih zemljaka sa kojima smo razgovarali na ovu temu misli slicno. Najvise primjedbi odnosi se na podjelu koja se stvara na “domace” i “strane” Bosance. One koji zive u domovini i u dijaspori. Bosancima i Hercegovcima u dijaspori ta podjela smeta. Smeta im i to sto drzava vodi malo racuna o njima. Vecina smatra da je neophodan veci angazman drzave u organizovanju bh. dijaspore. Na tom polju, prije svih - ako vec ne postoji ministarstvo za dijasporu, ocekuje se vece angazovanje Ministarstva vanjskih poslova, DKP-a BiH u svijetu, ministarstava koja se bave kulturom, obrazovanjem. Ne treba izmisljati toplu vodu. Treba samo vidjeti kako to rade drugi. Ogroman je potencijal bh. dijaspore i on bi da je organizovaniji, da je vise saradnje mogao biti znacajan faktor u razvoju nase drzave. I u posljednje vrijeme vidljive aktivnosti na organizovanju Bosanaca i Hercegovaca u evropskim zemljama, nece potpuno uspjeti ne bude li konkretne podrske i pomoci drzave i njenih institucija. Bosanci ce sve vise postajati pravi Englezi, Svedani, Nijemci, Holandani, Kanadani, zaboravljajuci svoj jezik, kulturu, obicaje, usmjeravajuci svoja znanja, sredstva i htjenja u razvoj nekih drugih drzava i drustava, nekih drugih kultura i obicaja. Daleko od Bosne i Hercegovine. To bi bilo najgore i sa dalekoseznim posljedicama za nasu zemlju. Za Bosnu i Hercegovinu.