KOMENTAR

“Buldozer” bez goriva

Piše: Said Bosnic

SARAJEVO - Bosnom i Hercegovinom, izmedu ostalih, vlada duboko korumpirana grupa ljudi, koja pomaze skrivanje optuzenog ratnog zlocinca Radovana Karadzica. Ova prepricana (ali ne bitno izmijenjena) izjava koju je prošle sedmice izgovorio americki ambasador i tvorac Dejtonskog mirovnog sporazuma Richard Holbrooke mozda je najprecizniji i najkraci odgovor na pitanje gdje se trenutno nalazi drzava Bosna i Hercegovina i kakve su joj perspektive. Doduše, Holbrookeova izjava se iskljucivo odnosila na Srpsku demokratsku stranku, koju je “pocastio” s nekoliko zestokih (ali preciznih i tacnih) epiteta (nacisticka stranka, treba je zabraniti, skriva ratne zlocince, gomila kriminalaca), ali se indirektno odnosi i na druge politicke opcije koje participiraju u vlasti, prema onoj narodnoj:“S kim si, onakav si.”Holbrooke, koji je prošle sedmice, u društvu Bernarda Kouchnera pohodio Bosnu i Hercegovinu, te “skoknuo” do Beograda i Prištine, ponašao se onako kako smo ga i ranije mogli cuti i vidjeti: otvoren, beskompromisan, britak, precizno determinirajuci trenutno stanje i eventualne naredne korake. Nije se prvi put americki diplomata, koji je (zasluzeno) dobio nadimke “Buldozer”, “Razarac”, “Tenk”, zalozio za zabranu rada Srpske demokratske stranke, jer je to nacisticka stranka (“Ja nikada necu promijeniti mišljenje o Srpskoj demokratskoj stranci; smatram ih nacistima koji moraju nestati”), jer je još 1996. godine, dok je bio jedan od najbitnijih clanova administracije tadašnjeg predsjednika SAD Billa Clintona, zastupao slicnu ideju, trazeci da se Srpskoj demokratskoj stranci zabrani ucešce na izborima u Bosni i Hercegovini, ali takav prijedlog nisu prihvatile neke evropske zemlje (prije svih Velika Britanija i Francuska). Mada ih nije “strpao u isti koš” sa Srpskom demokratskom strankom, Holbrooke je bez zazora kazao da nema puno simpatija ni za ostale nacionalne stranke u Bosni i Hercegovini. Osloboden dnevno-politickih stega i djelujuci kao “slobodni strijelac”, donedavni americki ambasador pri Ujedinjenim nacijama je u Sarajevu “otvorio dušu” i ispricao mnogo toga što je ranije morao prešutjeti. Tako je Holbrooke govorio o greškama pocinjenim u Daytonu u jesen 1995. godine (male ovlasti date centralnim tijelima vlasti Bosne i Hercegovine, toleriranje postojanja tri vojske), pa je sada predlozio da reforma obrane bude provedena do kraja, odnosno da budu objedinjeni ne samo komandni i nadzorni segmenti, nego i kompletna vojska na svim nivoima, što je u ovom trenutku sasvim moguce. Medutim, indikativno je da je Holbrookeova incijativa stigla samo nekoliko dana nakon što je medunarodna zajednica, ukljucujuci i njegovi zemlju (SAD), prisilila (pro)bosanske strukture da prihvate jedinstvu komandu sa dvije entitetske (a fakticki tri nacionalne) vojske.

Iako nijednom nije decidno rekao kako Dejtonski sporazum treba mijenjati, Holbrooke je porucio da je ovaj mirovni ugovor okvir za mir i prosperitet i da moze biti promijenjen i dograden ukoliko bosanskohercegovacki gradani postignu dogovor o tome. I u tome je, ustvari najvaznija “kvaka”: kako nešto promijeniti ako nema konsenzusa, odnosno ako tvorevina zvana Republika Srpska ne zeli o promjenama ni cuti, a kamoli uciniti nešto više, odnosno mijenjati ratom, pa dejtonskim dogovorom steceno stanje. Drugi je “par rukava” što je upravo Holbrooke (takoder ne po prvi put) kazao da je Republika Srpska “strano tijelo u tkivu Bosne i Hercegovine i da bi je trebalo ukinuti. No, ona ima legitimitet i legalitet formiran u Daytonu, pa se razmišljanja u ovom pravcu uglavnom svode na verbalnu akrobatiku I upotrebljavaju u dnevne potrebe.

A da je Dejtonski sporazum ipak nenormalno stanje i da je daleko od toga da s njim Bosna i Hercegovina moze postati normalna drzava potvrdio je i Holbrooke.
Doduše, on je rekao da je ovaj sporazum okvir za mir i prosperitet, te da nije ”ludacka košulja, niti bilo kakav zatvor iz kojeg se ne moze izaci”, ali je sigurno “košulja” u kojoj je tijesno obicnim, normalnim ljudima, a vrlo komotna i udobna odjeca nacionalistima i kriminalcima svih boja i fela. Kako ovu “košulju” raskrojiti i ponovo je sašiti da lici na modernu evropsku i svjetsku odjecu za sada niko nema ni ideje, ni volje, a pogotovo oni koji su krajem 1995. godine, dakle svjetske velesile, u svojim rukama imale i štof, i makaze, i konac. Tadašnji “krojaci” sada govore kako je Dejtonski sporazum u to vrijeme bio jedina opcija kako bi bio prekinut rat (agresija) u Bosni i Hercegovini, ali svi vješto izbjegavaju njegovu doradu (mada je termin potpuna izmjena pravilniji) i prilicno nonšalantno lopticu prebacuju na “domace vlasti i narod.”
”Bosna i Hercegovina ne moze biti normalna zemlja sve dok u njoj budu strane trupe i strani nadzor, ali ona još nije spremna ostati sama”, kazao je Holbruk, nesvjesno demantirajuci medunarodne faktore, koji bez prestanka ponavljaju da gradani ove zemlje moraju biti odgovorni za sudbinu Bosne i Hercegovine. Korak dalje otišao je Kouchner, koji je izjavio da Bosna i Hercegovina mora preuzeti odgovornost za buducnost i ne moze kriviti medunarodnu zajednicu za svoje greške. Ispada tako da su Bosanci i Hercegovci (bez obzira da li su bili “za” ili “protiv” svoje drzave) odgovorni i za “Dejtonsku ludacku košulju” i za sve ono što ovu malu zemlju udaljava od evro-atlanskih i drugih naprednih asocijacija.

I dok brojni (pozvani i nepozvani) politicari, javni radnici, avanturisti i probisvijeti dolaze u Bosnu i Hercegovinu i uglavnom konstatiraju ono što svi znamo, obicnim Bosancima i Hercegovcima samo ostaje nada da ce se u blizoj buducnosti oni koji su kreirali Dejtonski sporazum konacno “sjetiti” male drzave u srcu Balkana i pomoci joj da ude u evropsku porodicu drzava. Daleko od toga da je Holbrookeova prošlosedmicna (privatna) posjeta Sarajeva bila promašaj, ali ona ce imati znacaj i snagu tek onda kada ovaj diplomata i politicar ponovo bude zvanicnik americke administracije. Mozda se to desi nakon sljedecih izbora u SAD krajem iduce godine (špekulira se da bi Holbrooke mogao biti drzavni sekretar ako pobijede demokrati), a do tada ce americki “Buldozer” biti bez goriva, bar što se Bosne i Hercegovine tice.