Vaš Stav	27.06.2011

Pitajte predsjednika

Piše: Nihad Filipović

   Vi pitate, predsjednik odgovara na sve Vaše lične i porodične probleme i dileme. Danas:

 

UTJERIVANJE DEMOKRATIJE

 

 

Pitanje

Gospodine predsjedniče. Ja sam majka. Imam sina i kćerku i jedan problem koji mislim da zaslužuje i Vašu pažnju. Moje je pitanje: Kako se riješiti ove napasti golotinje svuda oko nas? Od trafike, preko televizije, filmova i reklama do nastupa estradnih zvijezdica… svuda oko nas šund i neukus vulgarne golotinje. Evo neki dan gledam onu jednu na TV, gola golcijata predsjedniče. Samo neke tačkice od krpica na kritičnim mjestima. Vapi žena na sav glas- “Napravi mi sina… Napravi mi sina…” i sve mota kukovima, trese guzicom i rukama navlači, valjda tog zamišljenog što treba da joj pravi sina… I sve to u osam sati uveče, kad je sva porodica ispred TV . Pa pobogu predsjedniče, Vi ste vlast, ima li ikakve sile da zaustavi taj drmoguz.

Jelena Mijatović, Aleksandra Karađorđevića,

Banja Luka

 

Odgovor

Draga gospođo. Tako zvani problem koji Vas muči je širi i zatio sigurno zaslužuje našu puno pažnju. Kažem tako zvani gospođo Jelena, jer tu nije samo riječ o golom problemu, tj. nije tu riječ o goloj golotinji, dakle, o golotinji kao golotinji. Radi se o široj slici i tendencijama koje imamo u društvo. Šira slika kaže, gospođo, narod hoće golotinju. A ako narod hoće, kako ja, njegov predsjednik, da mu to uskratim. Nebi to bilo demokratski, gospođo Jelena. Dobro, eto Vi to nećete. Ali, draga Jelena, u svakoj kritici treba krenuti od sebe. Oprostite, ali niste ni Vi Vašu djecu dobili na lijepe oči, nego neko je to pravio, jeli tako. Prema tome, cilj opravdava sredstvo. Cilj gospođe pjevaljke je da zatrudni i uz put zaradi debele pare. Mislim da je na pravom putu. Narod plaća da je gleda jer narodu je to zabavno i zato što narod voli uspješne. Ja bar to znam, jer ako je iko uspješan, ja sam. Gdje god da se pojavim narod se okuplja, plješče i nikada mu dosta. A ne skidam se. Samo govorim ono što narod voli čuti. Međutim, pravo da Vam kažem Jelena, za takvu narodnu pažnju, ljubav i podršku, da se zaštite uzvišeni ciljevi koji su me uveli u politiku, ako bi trebalo, ma skino bi se kao i ta pjevaljka. 

Da skratim.  Problem koji Vas muči Jelena, zaslužuje širu pažnju, ali je samo Vaš. Većini to ne smeta, a predsjednik je uvjek uz demokratsku većinu. Vaš problem je pod kontrolom demokratske većine, a to onda znači da je samo Vaš, ali ne i naš, draga gospođo Jelena. Ili, da budem jasniji, problem je pod demokratskom kontrolom, ali je izvan naše predsjedničke moći. Kao takav, problem dakle, ipak nije izvan kontrole. Nadam se da sam bio jasan. Sve je zapravo do Vas Jelena. Jednostavno okrenite glavu, ne gledajte, izađite is prostorije ako Vam je neugodno… To bi Vam bio moj predsjednički savjet.

 

 

Pitanje

Dragi predsjedniče, moj problem je pušenje. Pušim što ono kažu, od malih nogu. Kako sam prvu zapalio u srednjoj školi nisam prestajo dimiti evo do danas. Dakle ja sam jedan pušač sa iskustvom. Pušio sam pod svakim režimom. Tito nije ni zabranjivao. Kod njega se moglo pušiti i nemati pri tome osjećaj krivice. Bilo je to zlatno vrijeme pušenja i pušača. Pušim i danas pod tvojim  režimom gospodine predsjedniče, a pušiću i poslije tebe iako sam se ja već dovoljno napušio za tri života. E, ali u tome i jeste problem. Imam samo jedan život, a i taj mi je, kažu doktori, ugrožen, ako ne prestanem pušiti. To bi ja nekako i podnio, jednom se umire, a nikada neznamo kada je kome suđeno. Nego mi je više problem što sada pušim sa osjećajem krivice. Jer evo, šuška se, da vlasti pripremaju nekakav zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima. Ja u to ne vjerujem, ali opet šta znam, možda je i istina. Kažite predsjedniče ima li tu istine, pa me riješite makar tog tereta.

Predsjedniče, otkada znam da mi je zdravlje ugroženo zbog pušenja kad god dimim mislim da djecu. Šta ako ja stvarno odapnem prije vremena, ko će se starati o ovo moje sirotinje. A nemogu prestati predsjedniče. Nema u šta nisam udarao, ali ne ide pa ne ide. Ja bez pušenja nemogu i ako bi me ko natjerao da prestanem crko bi čini mi se istog trena. Šta da radim?

Obrad Popović zvani Pop, od Doboja

 

Odgovor

Prije svega Obrade, neka si se javio jer si osvjetlio jedan aspekt našeg društvenog stanja, kojim se i mi u vlasti moramo pozabaviti. Istina je, ovi iz EU pritišću nas da i mi zabranimo pušenje u zatvorenom prostoru i na javnim mjestima. Ja im objašnjavam ono što je kod Vas problem gospodo, nije i kod nas. Kod nas je pušenje rašireno i u zatvorenom i na otvorenom, i javno i privatno, tako da je to prosto nešto bez čega naš narod nemože. To je tako istorijski, još od Turaka, u nas narod voli pušenje. Pa u nas se nikakav posao napraviti ne može a da se ne zapali po koja. I kako ja to sada da zabranim. Što Vaš narod ne voli pušenje, to je Vaš problem, ali naš narod voli. A mene je izabrao moj narod, a nije Vaš, kažem im. Ali ne ide. Kažu, pušenje ugrožava zdravlje. A ja kažem, pa šta ako ugrožava, ako je to naš izbor. Samo slobodno i nikog ni na šta ne natjeravati, to je to. Kažu mi, pušači ugrožavaju i one koji ne puše. A ja kažem, to je mit. Kako ja koji pušim mogu ugrožavati onoga koji neće da puši, ako ga ne natjeravam da puši. Vele, dim i tako to. Pa štoce jado u dimu, neka se izmakne, neka ne ide u dim. Osim toga, takvih kod nas nema. U nas svi puše. A šta, kažu, ako se ipak nađe koji pa ne puši. A ja im kažem, pa neka se prilagodi većini, to je demokratija. Onda oni meni, ali Vi naopako shvaćate vladavinu naroda. Nije to da se manjina prilagodi većini, nego da većina zaštiti manjinu. Eto moj Obrade dokle smo došli, da nas čiji su vladari jeli zlatnim viljuškama, dok su ovi gore na sjeveru Evrope čapali rukama, sada ti isti podučavaju šta je sloboda i vladavina naroda.

Nego slušaj Obrade brate, mogu oni nas povući malo tamo gdje smo najtanji, ali dok sam ja predsjednik, mi od pušenja odstupiti nećemo. Oko toga ne brigaj. A ovo za zdravlje, da ti kažem, misi tvoj predsjednik i na to pa sam predložio osnivanje kase solidarnosti, nešto slično kao one nekadašnje kase uzajamne pomoći. Dakle svi bi doprinosili u tu kasu, a u slučaju potrebe, sredstvima iz te kase, zbrinjavale bi se porodice preminulih pušača sve dok se ne osposobe ponovo o sebi starati. Genijalno, jeli tako. 

Živ bio Obrade, a ako kojim slučajem odeš prije vremena, ne brigaj za djecu. Riješićemo to ovom kasom solidarnosti koja samo što nije ustrojena.