Dijaspore

Piše: Mladen Grahovac


Ovih dana se BiH ponovo nalazi u trusnoj zoni, koju formiraju politicke aktivnosti u susjednim drzavama, a ogledaju se u parlamentarnim izborima u Hrvatskoj i aktivnosti socijalista i radikala u Srbiji za smjenu DOS-ove vlade. U normalnim uslovima ove aktivnosti bi u BiH trebale biti u sferi opuštenog posmatranja, komentarisanja i davanja prognoza, kao recimo za takmicenje tipa Lige šampiona.

Medutim, i ove aktivnosti, nazalost, pokazuju koliko je BiH i danas, osam godina od Dejtona usko povezana sa zbivanjima u "maticama" dva konstitutivna naroda. Dok je u Hrvatskoj sve vrijeme bilo prisutno, doduše manjinsko mišljenje, u doba neprikosnovene vlasti HDZ i Franje Tudmana, o tome da se BiH tretira kao suverena zemlja i onemoguci velika Hrvatska, u Srbiji, nazalost, kod opozicije Slobodanu Miloševicu, nije bilo tako intoniranih stavova. Naime, opozicija u Srbiji nije nikad bila protiv Miloševicevog koncepta velike Srbije, nego mu je zamjerala što taj koncept nije ostvario. Svjedocenje Ante Markovica u Hagu je jasno rasvijetlilo istoriju bivše Jugoslavije u 1991. godini. Smatram da nakon ovog svjedocenja više u BiH ne bi trebalo biti dilema u kakvoj su politickoj igri bili SDS, HDZ pa i SDA u pripremi bosanskohercegovacke kataklizme.

Sada se BiH ponovo uvlaci u nešto što se najblaze receno moze okarakterisati kao briga matica za "svoje" narode. Pošto izborna jedinica hrvatske dijaspore - broj 11 i dalje egzistira i pošto se zna da ce 4-5 zastupnika novog saziva Sabora biti iz BiH, ponovo se aktuelizira pitanje statusa hrvatskog naroda u BiH: Da li su konstitutivni narodi ili dijaspora? Uz veliku opasnost da mi se prišije politicka nezrelost, zelim reci da me uvijek zapanji podatak da se moje komšije Hrvati, koji su ovdje nikli, tretiraju kao Hrvati iz Argentine ili Cilea, gdje su odlazili u ekonomsku emigraciju.

Ovih dana slušam, kako je to vrlo bitno za BiH, jer treba pomoci da se sprijeci povratak na vlast desnice predvodene HDZ-om. To bi trebalo da za BiH predstavlja opasnost. Zaista mi nije jasno o kakvoj se suverenosti BiH radi. Price po principu ukidanja granica izmedu BiH i Hrvatske, kao punog doprinosa buducoj koncepciji jedinstvene Evrope, mi najblaze receno lici na trojanskog konja. Uvijek u ovakvim situacijama pomislim na fra Andelovica, Lovrenovice Ivana i Dubravka i druge istinske tumace hrvatskih interesa u BiH.

Jer, postavimo i ovu hipotezu: Da je Slobodan Miloševic u isto vrijeme kada i Franjo Tudman podijelio drzavljanstvo Srbima iz BiH i da oni sada glasaju za NS Srbije, šta bi preostalo od drzave BiH. Bog je više ne bi nikad sastavio. U prilog tome ide i najnovija izjava potpredsjednika Vlade Srbije Đelica, koji ozbiljno upozorava da uvodenje jedinstvene poreske politike u BiH direktno potkopava suverenitet RS i Dejtonskog sporazuma i da Vlada Srbije ima obavezu da na ove stvari reaguje, jer je potpisala Dejtonski sporazum. Ova Đeliceva izjava nailazi na plodno tlo u RS, jer se zna stav svih politickih partija u RS, kada je u pitanju teznja za cvršcim povezivanjem sa Srbijom.

Po sistemu spojenih posuda moguca je onda i inicijativa kod Bošnjaka da i oni definišu svoju "dijasporu". Doduše, nije samo jasno gdje bi se oni zaustavili u definisanju areala svoje dijaspore. Zato mislim da je krajnje vrijeme da gradani i politicke opcije koje su zaista za suverenu BiH pokrenu ozbiljnu politicku akciju prema svim relevantnim medunarodnim faktorima da se pristupi izmjeni Ustava BiH u cilju stvaranja normalne, funkcionalne i proevropske drzave, koja ce ukidanje evropskih granica docekati cijela, a ne rasparcana. U takvoj drzavi bi se onda normalno i bez euforija i incidenata gledale utakmice i pratili izbori.