KADRIC KAO REMARK?

Salih Cavkic

Mada mi nije jasno da se covjek odmara od odmora, ili mozda treba vremena da se svi dozivljaji na miru ponovo prozive kroz sjecanja.

Meni je bilo kao u ciganskoj mahali. Otisli smo u Normandiju u jedan privatni hotel u Caen (Kan).
Vrijeme je bilo vise oblacno nego suncano da bi vec drugi dan osvanuo sa kisom. Bilo nam je vec jasno da od kupanja nema nista ali nas je nesto vuklo da ostanemo u izcekivanju ljepseg vremena.

Ponio sam tri knjige od Sevke Kadrica i cak bio radostan da je kisno.
Znao sam da se ne moram supruzi pravdati sto necu sa njom da klapam po radnjama. Sreca sto se nasla tu i jedna Holandjanka, koja izgleda voli sunjati po radnjama kao i moja. Cim su one izisle na vrata, pozovem konobara.

Prvo jedna kafa sa kalvadosom, a uz to za poslije toga francuski konjak za srce. Cim se casa isprazni on je vec navikao da je sam puni i da me ne ometa. Donio je i otvorio flasu vina da malo odihne za kasnije.

Kod kuce kad citam knjigu onda se volim pruziti po kanapeu ili potrbuske na krevetu. Ostalo je u navici jos iz mladjih dana da cesto zaspem sa knjigom, zato sto volim da sve procitam u jednom mahu.

Tako su i tri Kadriceve knjige procitane za dva dana, a to znaci da ih nisam citao vec ocima gutao. Uz to sam stigao i malo popricati, mada su se sva ta caskanja obicno odnosilo na vrijeme.

Sto se mene tice to sto sam procitao vise govori o historijskoj i politickoj realnosti dogadjanja i usuda jednog naroda na koji su se okomili skoro svi pa cak i njegovo vlastito vodstvo, koliko iz neznanja i nehata toliko iz obijesti licnih prohtjeva i zelje za vlascu. Njegove knjige nisu prazne price niti izmisljeni romani sa fiktivnim princevima i princezama vec stvarni autenticni likovi Bosnjaka. Sva dogadjanja su historijska realnost. Mnostvo autotenticnih podataka, sekvencionalno poredjanih po vremenu i prostoru, cak i kad preskacu vremenske distance iz daleke proslosti u nedavnu i vice versa, uradjeni su homogenizirano pa citaoca ponovo vraca na mjesto da nista ne izgubi iz vida.
Historijske cinjenice usuda i argumentovani dokazi o golgoti bosnjackog naroda, kojim se historija macehinski poigrala, realno su prikazani jer pisac nije tendenciozan te na njegovo kazivanje odn. pisanje nisu imali upliva ni hodze ni popovi i stim je sve jos interesantnije i realnije.

Tako sjedim za stolom kraj prozora i povremeno bacam pogled na ulicu, pored toga sto se s vremena na vrijeme izmjenjuju sunce i pljusak iza oblaka, koje vjetar donosi iz pravca Bretanje, jos uvijek je zivo kao u kosnici. Ljudi kao da nekamo zure, mada idu u suprot jedni drugima mimoilaze se kao klade, niko nikog ne pozdravlja, niti ko kome odzdravlja. Ovako posmatrajuci sa strane covjek bi rekao da cak smetaju jedni drugima. Neko se osvrne za nekim, obicno mladji suprotni polovi. Pojedinci se ponasaju toliko nezainteresirano kao da su sami na ulici. Vecina tih ljudi su stranci. Domacih je malo na ulici, a oni se odmah prepoznaju, jer se obicno pozdravljaju ili barem odmahnu jedni drugima.

Supruga je izisla da kupi markice za razglednice i kojekakve zenske potrepstine, jer zna da se ja s tim dosadjujem.

Za sto mi prilazi Njemica Helga, koju smo tu zatekli i upoznali kad smo stigli. Srednjovjecna, punacka, profesorica, razvedena, kako kaze, a mozda se nikad nije ni udavala, tko zna, ljudi svasta znaju pricati. Kaze da je dosla da se od svega odmori, na miru razmisli, a istovremeno kao i ja sam da obnovi njen francuski vokabular, jer starost sobom donosi i zaborav, sto nije rekla ali ja to znam po sebi.

Sjedajuci za sto, pogled joj pada na knjige, pa i onako uzgred pita: "Remark, Igo, Montpellier, Dima?"

"Ni jedan od te cetvorice, ali bolji od svih zajedno i jos vise od toga", odgovaram.

Ona zavrnu ocima kao kad bi Papi rekao da nema Boga.

"To vam je isto kao da me pitate ko je bolji: Voltere ili Goete?"

"Pa to se samo po sebi razumije", odgovara ona.

"Ali ja ime Kadrik jos nikad nisam ni cula."

"Naravno kad ga ne znate ni izgovoriti, nije Kadrik vec Kadritsch, ako vam je tako lakse izgovoriti."

"Ne zaboravite da je ovaj mladi knjizevnik, pored bosanskog, izdao cak osam knjiga na svedskom jeziku."

"Oh bravo, a zasto nije preveo na njemacki?"

Prvo je pogledam ispod obrva kao da je Eva Braun ispred mene, sto je ona i zakljucila, pa se ispravljajuci kaze: "...na francuski, ili na engleski".

"Sve u svoje vrijeme, uskoro ce se pojavit prevodi i na drugim jezicima, a i vi tome mozete doprinijeti ako zelite da saznate historijsku istinu o jednom drevnom evropskom narodu kojemu prijeti opasnost da potpuno nestane, samo zato sto ne priznaje ni Vatikan ni Konstantinopl."

U medjuvremenu je konobar donio jos jednu casu, te joj sipam "St. Emillion Grand Cru 1999 Chateau Argilus Du Roi" iz moje flase.

Dok prinosi casu ustima pita za moju suprugu. Kazem da je izisla u kupovinu i u sali dodajem da je ona tu da je zamijeni.
Da li je to shvatila kao kompliment ili sta vec ne znam, ali se nakon druge case dosta raspricala. Francuskim je dobro vladala.

Nisam spominjao da govorim njemacki, jer bi ona vjerovatno kao i svako drugi nastavila na njenom maternjem. I meni je trebalo osvjezenje.

Posto je gazda tog dana postavio jos dva kompjutora da se gosti zabave, sigurno se (sa razlogom) plasio da ce svi otici zbog loseg vremena.

Pozovem Helgu da pogleda nase stranice, a onda joj pokazem knjizevno blago koje nastaje u Diaspori.

Neke stvari sam joj kratko preveo i objasnio. Ona je ostala zapanjena, na kraju je priznala da je veoma malo, bolje receno, nista nije znala o Bosni i Bosnjacima.

Posto je i sama protestatkinja, mnogo je dojmio naziv Sevkine knjige, "Posljednji bosanski bogumi". Rece da je taj naziv asocira isto kao kad bi neko spomenuo posljednjeg Inka, Asteka, Mohikanca, itd....

Samo ovaj narod je evropski gospodjo!

Nakon toga sam primjetio da svaki dan otvara stranice ORBUSa, vjerovatno i s toga sto drugacije nije ni znala izici na Internet jer sam ja postvio ORBUS kao startnu stranicu u tom kompjutoru.

Nakon deset kisnih i oblacnih dana vratili smo se u Belgiju. Odmor mi je ostao u sjecanju izmedju ostalog i po 23 kalvadosa, 27 konjaka, 14 flasa vina i 8 piva, koje ne znam ni ko je popio, jer ja ne pijem pivo. Toliko je barem bilo na mome racunu. Naravno to nisam popio sve jer ja skoro nikad ne pijem. Izuzetak je bilo lose vrijeme i emocije koje su me obuzele citajuci Kadriceve knjige.