DRZAVA I DIJASPORA

RINGE RINGE RAJA

Krenimo sa verbalnom jednacbom: drzava = gradjani = drzava;
Hoce se reci , svakoj drzavi potrebni su gradjani jer bez gradjana nema drzave. Medjutim, li je moguca drzava I bez gradjana ?Nije.Ali je itekako moguca drzava kojij su njeni gradjani”zadnja rupa na svirali”.Primjera” bukader”,no da ne idemo dalje od”jedine nase”. Analizirajmo odnos drzave Bosne I Hercegovine I njene dijaspore.

K’o kano odnos

Prije svega , “odnos” podrazumjeva postojanje najmanje dva subjekta koji su u nekoj vezi,u nekoj relaciji . U nasem slucaju jedan od mogucih subjekata(BH dijaspora) sasma izvjesno postoji , dok onaj moguci drugi postoji , ali samo kao pozeljna proekcija a de facto imamo Dayton-sku para- drzavnu nakazu , koja de yure ima atribute drzave (cesto umnozene do karikaturalne negacije iste te drzave) , no stvarno ,mjereno ucinkovitoscu drzave I njenog aparata , a samo se tako moze valjano valorizirati svaka ustavna projekcija , pa tako I Dayton-sko BH ustavno rjesenje,stvarno dakle kazace se mi imamo posla sa unikatnom ustavno-pravnom konstrukcijom drzave koje zapravo nema .
Ono sto postoji “na terenu”je samo privid koji opstaje zahvaljujuci prisustvu madjunarodne zajednice , a koja je opet , da paradoks bude potpun , I naj odgovornija za ustavno – pravni haos zametnut u drevnoj “zemljici Bosni”.
Skicirana proekcija “ko kano” drzave nudi samo dio odgovora na pitanje o nepostojecem odnosu drzave BiH I njene dijaspore .To je odnos samo na razini verbalnog , a cinjenica kako neke BH ambasade na zadovoljstvo dijaspore odradjuju zadate poslove ne mijenja ovo procjenu jer u takvim je slucajevima uvijek u pitanju persona , a ne sistemski ustrojeno rjesenje za koje je ne bitno ili manje bitno (jer se nikad ne moze potpuno iskljuciti)personalno rjesenje .
Jednako tako ovo procjenu ne mijenja ni cinjenica da se drzava” koje nema”, u zadnje vrijeme pocinje “mjesati” u desavanja u dijaspori , preko prisustva svojih reprezenata,pa I naj visih , recimo sastancima Glavnog odbora Svijetskog saveza dijaspore BiH ; Eto , Ministarstvo za ljudska preava,civilne poslove I izbjeglice pojavilo se I kao pokrovitelj II kongresa SSDBiH , sto je doista prvi put da je drzava nesto stvarno ucinila za ovu krovnu organizaciju BH dijaspore . Ovo je izvjesno ohrabrujuci signal da su neke promjene u nepostojecem odnosu drzave BiH I njene dijaspore moguce I “na putu”,unatoc Dayton-skim sistemskim kocnicama I unatoc,sa strane nekih politicara ,tako transparentno iskazanom zapanjujucem nerazumijevanju dijaspore I njene specifike .Medjutim , dok se te promjene stvarno I ne dese I “ ne zazive “,dok ne postanu pravilo , a ne eksces I izuzetak,ostaje konstatacija s pocetka ovog osvrta o nepostojecem odnosu drzave BH I njene dijaspore , odnosu koji se svodi samo na verbalna zaklinjanja I podrsku zahtjevima BH dijaspore ,nakon cega uvjek slijedi Dayton-sko izvinjenje : Mi hocemo , ali ne ide .

“ Prava stvar na pravo mjesto “

Postoji medjutim nesto sto je vec sada moguce,a sto bih znatno podiglo razinu razumjevanja izmedju drzave I dijaspore.Ono sto je moguce, I u postojecim uvjetima ,vjerujemo , jesu odgovarajuci kadrovi na odgovarajucim mjestima.Tako recimo , osoba odredjena ispred nadleznog ministarstva za odrzavanje veze sa dijasporom mora biti doista osoba koja ce “disati” sa raseljenom BiH , “osjecati je” I aktivno raditi na rjesenju pokrenutih “pitanja” , a ne tek profesionalno “ispran” cinovnik sto ,ko zna zasto,u imaginarnom osnosu drzave I dijaspore , drzi stranu drzavi , kao da je , ne d’o Bog, dijaspora protiv svoje drzave ,a na svaku inicijativu I zahtjev ispostavljen drzavi , oponira ,falsificiranim Kenedijevskim,ko kano kontra stavom:A sta ste Vi to(dijaspora dakle) ucinili za drzavu ,kad joj biva ispostavljate zahtjeve .
Ovakav pristup preuzetim obavezama , sam po sebi vec duboko neprofesionalan u svakoj drzavi koja pretendira biti demokratskom , I vise je nego ne pristpojan u drzavi netom izasloj iz bratoubilackog rata . Pitati logorase Omarske,Keraterma,Manjace , Dretelja I desetina drugih , pitati invalide one armije sto se borila za tu istu drzavu , na koncu pitati one kroz cije je zivote protutnjao onaj I onakav rat pa da im I nista nije odnio sem uspomena ,razbijenih porodica I izgubljenih prijateljstava , pitati dakle tu silom raseljenu Bosnu I Hercegovinu , sto se eto bori da joj njena maticna,ona u srcu jedina ,prizna ,vise ili manje ,temeljna I neotudjiva prava u uredjenim I prosvijecenim ljudskim zajednicama - A sta Vi to uradiste za drzavu , doista ne samo da je nepristojno , nego je I drsko , a bilo bih I neoprostivo kada ne bi smo znali da zapravo iza svega lezi nekompetentnost.
No ono sto je oprostivo na razini birokratske nomenklature neoprostivo je na razini vlasti.Tako recimo , nedopustivo je da se ministri ne razumiju u preuzete
poslove .Kako drugacije objasniti izjavu ministra”nadleznog “ za dijasporu , kako je , vidi vraga , dijaspora duzna da ulaze u maticnu domovinu.Kako , zasto , po cemu (???) ,ako ne da bih valjda onda ministar , a valjda I vlada u kojoj “sjedi” , mogli “ mahati” ciframa I sebi u zaslugu pripisivati ulozeni kapital dijaspore u domovinu .
Zna li ministar ili ne , I moze I ne mora biti vazno u ovome kontekstu , ali je , bas onako Caplinovski komicno (smjesno , a u isti mah nekako sjetno I zalovito) promicati se ovakvim izjavama , u situaciji kada BH dijaspora vec unosi negdje oko $1.500,000,000 (izjava guvernera Centralne banke BiH/2003 g.)Ako je pak ministar ovim mislio na direktna,investicijska ulaganja,onda tim prije sve ovo skupa poprima komicne konotacije , jer se novac ulaze I obrce temeljem interesa a ne koje-kakvih nakaradno shvacenih patriotskih obaveza I tome slicno.

Jucer , danas , a moguce I (malo) sutra !

Madjutim,ovo ministarsko”ne mijesanje “ u sopstveni posao , gotovo da I nije naj jadovitija strana cijele “price”.Naj zalosnija dimenzija ove sage je cinjenica da ovakav kvazi odnos traje I nema naznaka da ce se mijenjati.
Kako drugacije objasniti svojevremeno odbijanje tog istog ministarstva za civilne “I ko zna kakve sve jos poslove” I tadasnjeg ministra g.Kresimira Zubka , da budu pokrovitelji osnivackog kongresa SSDBiH , jer da je ideja dobra,ali se”nisu ispunili uvjeti” za njegovo odrzavanje tj.,narodski kazano , nema te brate Srba ni Hrvata u Vasim organizacijama . I onda je ovakav stav ministarstva ,sto htjede uvesti institut predsjednistva I u novo osnivanu krovnu organizaciju BH dijaspore , pa kada ne uspije u toj nakani , okrenu “curak”,te od ponude da budu pokrovitelji “ zalobirase “ protiv sopstvene dijaspore te I Ministarsko Vijece pa I Predsjednistvo BiH “mudro” zakljucise kako jos”nisu sazreli uvjeti” za okrupljavanje BH dijaspore na svijetskoj razini.
Jasno je dakle,da je bilo po BH vlastima , BH dijaspora jos ne bi imala organizirane “mreze “ na svijetskoj razini .Jednako tako,jos uvijek ne bih imali niti jedne BH dopunske skole pa niti jedne asocijacije ,a da I ne govorimo o folklornim I sportskim udruzenjima , “busines” klubovima , prvom svjetskom turniru BH dijaspore u malom nogometu I tome slicno . Sve je to osnivano “po dijaspori”,njenim naporom I zalaganjem , patriotizmom I ljubavlju prema maticnoj domovini .Naj svjeziji primjer je skorasnje formiranje “Federacije BH udruzenja kulture u Turskoj” ; Fantasticno postignuce , sve zahvaljujuci g.Kemalu Baysaku I grupi”njegovih”entuzijasta ,koji , vodjeni ljubavlju prema staroj domovini odradise ( ne samo sopstvenim trudom nego I novcem)ono sto je davno trebalo biti odradjeno inicijativom drzave ( sto u ovome specificnom slucaju nema potrebe posebno obrazlagati) . Same verbalne podrske ovim procesima(ponekada je I to izostajalo) , drzava se nije mijesala , a radi se upravo o tome, da bez”mijesanja “drzave , nema ni tog famoznog odnosa drzave I dijaspore , s jedne strane , a s druge strane , bez tog je tesko domisliti daljnji uspjesan tok integriranja dijaspore na svjetskoj razini u jednu istinski uvezanu mrezu raznih BH udruzenja,saveza,organizacija …

Sta da se radi?

Apostrofirano mjesanje drzave u daljnje integrativne tokove dijaspore ne znaci “uplitanje”drzave u te tokove . Ali znaci konacno pristupanje drzave k samoj sebi I otpocinjanje odradjivanja “arhiviranih” inicijativa dijaspore ( dvojno drzavljanstvo , priznavanje diploma stecenih “vani” , zakonsko uredjenje priznavanja u penzioni staz godina izgubljenog radnog zbog nezakonitih otkaza u godinama rata kao I vremena provedenog u logorima I na tzv.radnim obavezama …) .“Odmotavanje” ovih inicijativa(I ostalih inicijativa SS), I njihovo pozitivno rjesavanje , dalo bih nesluceni zamah integracionim procesima u dijaspori ;
Ukoliko pak ovo Kisevicevsko “vrijeme-nevrijeme”, ovo vrijeme raspamecene 
pameti sto u Bosni traje li ga traje , trajalo bude I dalje ,a traja ce , jer boze moj , ima krupnijih I daleko vaznijih politickih pitanja nego sto su tamo neke inicijative tog “Vaseg kongresa” I tamo neka prava – koja ba prava , a sta Vi to uradiste za domovinu da trazite neka prava ; onda jedino sto dijaspori ostaje na raspolaganju,a bogme I drzavi BiH , jesu oslanjanje na sopstvene snage (kao I do sada uostalom) , drzanje na “vezi”kancelarije Visokog predstavnika kao jedine istinski politicki relavantne adrese u BiH i gradjanske metode protesta I borbe ; pa dok traje .
Konacno,kao zakljucak:Istinske promjene stanja u odnosu drzava – dijaspora ,nece biti dok se ne dese promjene u glavama onih koji “vode drzavnu politiku”,dok se frazeologija I suplji govor onih koji se biva o nama staraju ne zamjene istinski iskrenim I predanim pristupom inicijativama I pitanjima koje dijaspora pokrece I otvara , s jedne strane I dok se konacno ne otvori pitanje izmjena Dayton-skog Ustava BiH , s druge strane.
Jasno,politika I politicari su ti koji otvaraju ovo naj delikatnije pitanje BiH .Ali ,u uvjetima kada se nase BH politicke oligarhije drze za vratove svaka takva inicijativa zavrsava nacionalistickom svadjom,otrovnim prijetnjama I poganim jezikom , kao sto smo upravo svjedoci ovih dana povodom izjava g.Tihica , prs.predsjednistva BiH u tom pravcu .Narod pri tome niko ne pita nista . Legalitet dobiven na izborima politicari “citaju”legitimitetom da se brani ono steceno prljavim brato-ubilackih ratom I , pazi sad ovo , svojevremeno - n a m e t n u t o - mocnim SAD , istim tim politickim voljama , koje su se onomad grcevito tome opirale pa onda nevoljko prihvatile kao nuznu cijenu zaustavljanja rata I uspostavljanja kakvog-takvog mira,a sada ,jedni zele promjenu,jer drzava ne funkcionira(znace zele drzavu,jer je nema),drugi ne zele promjenu(za sada,jer misle,imamo drzavu ,ne funkcionira “ bog zna kako” ,jes pomala I sva brate nikakva,al’ je nasa , a bice,ima pravde I dace Bog I nasa sloga,bice I veca) , a treci mjerkaju , ko bi I ne bi ,a zapravo tvrde pazar I cekaju pogodan trenutak , dok se vidi” na koji tocak voda nosi”…Vise je nego jasno da u ovakvim uvjetima do promjene stanja moze doci samo na inicijativu famozne svjetske zajednice .Pravni osnov za to vec postoji . On je sadrzan u svojevremenoj ocjeni Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri BH naroda na cijeloj teritoriji Bosne I Hercegovine iz cega jasno proizilazi neustavnost naziva manjeg BH entiteta kao ekskluzivno nacionalnog .
Naravno nije dovoljna promjena samog imena drzave ili entiteta .Potrebna je promjena samog mehanizma,strukture I instrumenata vlasti.I ma koliko se to jos uvijek cini politickom fantazijom do tih promjena ce ipak na kraju doci bude li se proces integriranja u evropsku zajednicu drzava odvijao “skiciranom”dinamikom .
Tek tada bi ce moguce ocekivati radikalniji zaokret I otklon od ko bajagi odnosa ka etabliranju istinskog odnosa izmedju drzave Bosne I Hercegovine I njene dijaspore .Do tada I pored sve ispoljene haljkavosti jedne “ringe-ringe raja”, “tandara – mandara “ I , oprostite , “handrka-pandrka” politike, dodje nam nemogucim ipak nemati I zrnce simpatije za sve one predane sto istinski Bosnu ( I njenu dijasporu) misle I raditi tako nastoje.Stoga I ovo vidjenje , vise kao konstatacija jednog nakaradnog stanja , manje kao kritika , a ponajvise kao vapaj pa I krik ne bi li se mjenjalo makar ono , sto se I u ovim uvjetima , mjenjati dade.

Nihad Filipovic