Oko Peticije

Gledajuci ove rezultate Peticije oko promjena postojeceg ustava Bosne i Hercegovine i izjasnjavanja nasih gradjana, ne mogu, a da se ne otmem dojmu da ovo sve lici na nesto drugo, ali ne samo na veliku zainteresovanost svih nas koji zivimo u svijetu , u takozvanoj BH- a dijaspori, da se pokusa promjeniti nesto o cega i u kranjem slucaju ovisi opstanak Bosne i Hercegovine!

Cesto smo skeptici i osudjujemo sve i svatkog, a pre sve onog sto dolazi iz nase maticne drzave, Povodimo se izlivima strasti i za sve je kriv netko drugi, a ne mi.

Tacno je da u toj jadnoj Bosni i Hercegovini ne cvjetaju ruze, ali sta to mi radimo da bi pomogli da se takvo stanje bar na malo promjeni. Kolektivno malo. Pojedinacno vjerovatno puno, jer pomazemo nasim porodicama. Tacno je da ta dijaspora ucestvuje i u mnogim humanitarnim akcijama, ali kad su u pitanju neka isptivanja javnog mnjenja, onda sve to pada u vodu.

Sjetimo se zadnjeg lokalnog glasanja u Bosni i Hercegovini i koliko je glasaca bilo iz dijaspore. Po nekim procjenama oko 25.000 nasih gradjana je ispunilo gradjansku duznost. Pretpostavlja se da je broj nasih gradjana u inostranstvu oko 1.000.000, i ako uzmemo brojku koliko gradjana ima pravo glasanja, onda dobijate impozantan broj ne glasaca.

Brojke su relativne stvari, i cesto se s njima manipulise, ali bilo kako bilo rezultati glasanja su katastrofalni.

Razlozi tome su visestruki. Polazeci od objektivnih razloga, od stanja u domovini do stanja u dijaspori. Polticki aparat ne funkcionise, korupcija, nezaposlenost, vodece nacionalne stranke su se opet pocele dogovarati kao i prije rata o sudbini neceg sto njima ne pripada, jer su to i one razvalile. Njihovi poslanici traze da ime se povecaju plate i penzije, dok oko 40% gradjana BiH zivi na ivici siromastva 

Mozda je i zakon o glasanju, ne odgovarajuci i treba ga mnjenjati i omoguciti glasacima iz dijaspore da glasaju jednostavnije i po destinacijama. Isto tako trebaju se postivati osnovna glasacka prava svakog gradjanina da on moze birati svog predstavnika, kao na primjer clana predsjednistva, a sto to nije slucaj sada.

Subjektivni razlozi su sasvim druge prirode i mozda su vazniji.

Nezainteresovanost dijaspore Bosne i Hercegovine o njoj samoj. Mnogi sad imaju mnogo vise nego sto su to ikad imali, i oni nemaju vremena da misle o toj Bosni.

Drugi koji sebe smatraju pametnijim i koji nesto znaju, njih opet nema nigdje. Oni ne zele da se mjesaju s ovim prvim i tako u nedogled.

Ovakva dijaspora kakva je sad( ona je razjedinjenja, a sto je najgore i ne pokusava se naci nacina da se to promjeni) u dokledno vrijeme ne moze biti neki uticajni factor.

Kasu da su prvi izbori bili najbrojniji i da je odziv iz dijaspore bio kud i kamo veci.

Medjutim mora se reci tada je bilo vise, i udruzenja, i vise interesovanja za maticnu drzavu, i kako bi se reklo vise daha za necim sto pripada i tebi.

Sada je stanje sasvim drugacije. Aktivnosti po uduzenjima su kud i kamo manja i mnoga udruzenja se cak i gase, i taj dah sad je kratak i preusmjeren na nesto drugo, a to je materijalno koristoljublje, jer kako kazu od have se ne zivi!

Poslije odrzanog Kongresa SSD BiH, u Sarajevu u junu prosle godine, a koji je bio pokazatelj nekakvog stanja u dijaspori, sprovedena je anketa o kongresu i rezultatima kongresa.

Pokazatelji su bili vise nego porazavajuci, anketu je popunilo samo 17 zainteresovanih, a sto je jos poraznije 70% clanova GO SSD BiH se nije odazvalo.

Gledajuci sad ovu peticiju stice se dojam da smo bas izgubili svaki osjecaj kontakta za promjenu stanja u toj nasoj drzavi. Kao da nas je obuhvatila neka apatija prema svemu sto dolazi iz te drzave. Ne shvatljivo je, koliko je i ko je glasao iz koje zemlje, pa onda tek vidis kakva je to zainteresovanost za promjenom jedne osnovne stvari, a to je ustav Medjitim, svi zaboravljaju da bi se time stekli normalni uslovi za zivot.

Navodimo da pomazemo rodbini, organizujemo humanitarne pomoci, a zasto onda taj dupli standard, zasto ne ucestvujemo u akcijama neceg sto ce donjeti svima njima makar bolje uslove za zivot i mozda ce takve promjene omoguciti da i oni sami mogu brinuti o sebi, a ne zivjeti od sadake.

Pa, pre svega, mi pomazemo i sebi, ali eto barem do sada i ovim pokazateljima to mi ne pokazujemo.

Gledajuci rezultate peticije i uporedjujuci ih sa brojem gradjana koji zive u dijaspori onda su rezultati za svaku kritiku.

Vjerovatno ce se analiza praviti kompletnija, ali dosadasnji rezultati su zanemarujuci.

Od 17 januara kad je pocela ova peticija odzavalo se 2431 nasih gradjanin, sto znaci da traje vec 38 dana i broj glasaca po danu je 64.

Uporedjujuci nekakve podatke da u Njemacko zivi oko 200.000, u Svedskoj 60.000, Danskoj 20.000, Velikoj Britaniji 10.000 i tako redom onda dobijate pravu sliku (opaska, ne postoji sredjena baza podataka koliko nasih gradjan zivi u dijaspori).

Cak i pojedini clanovi GO SSD BiH nisu se upisali, ali to je njihovo pravo. Mozda je bila potrebna i kolona ko je protiv!

Peticija nije dugorocna i ona ne moze vjecno trajati. Ona je aktivna i efikasna samo u datom momentu, a njena vrijednost i uloga kasnije postaje beznacajna.

Taj momenat ne ceka nekog da se odluci, da li ce se ukljuciti u tu peticiju, vec da se pravovremeno reaguje!

Faruk Ticic