,,
Istorijom se smatra sve ono sto se dogodilo do 30 godina unazad, a sve
ostalo smatra se suvremenoscu, jer ne podtpadaju metodoloskom vrednovanju, jer
svi podaci nisu dostupni i doznavaju se znatno kasnije”!
Nas Cunami
Tako i u toj nasoj suvremenosti
dogodio se i nas Cunami. Tih nesretnih '90 godina taj talas je prekrio nekadasnju Jugoslaviju.
Tek poslije izvjesnog vremena talas se poceo povlaciti ostavljajuci nova
ostrva u vidu novih drzava. Izmedju
tih ostrva ostalo je to balkansko more i mulj.
Najvece posljedice od balkanskog nacionalistickog talasa dozivjela
vilajetska BOSNA, a posebno taj njen istocni dio, koji je jos pokriven muljem i
vodom nacistickog ukusa. Taj Cunami
odnio je dio historije ove drzave, prekrio mrtve, a posebno sto je uocljivo
stvorio je jedinstveni arhipelag, sastavljen od mnoga ostrvca, a od jednog
njenog djela poluostrvo kao nesto nesvakidasnje u ovoj bozijoj avliji.
Moras biti zaista dobar plivac da
bi mogao plivati izmedju tih ostrvca i tog poluostrva.
E, u takvom mulju i vodi neodredjenog mirisa ostala je i Srebrenica i njena
tragedija.
Kako da se to zivo blato isusi i priblizi svom kopnu, svom tijelu kao sto je
uvjek bilo, cijelovito?
Postoje vise odgovora i vise mogicnosti?
Jos davno Nizozemsku,
zemlju lala,
njeni vrijedni stanovnici
su napravili tako sto su se uhvatili
u kostac s morem i otimali dio
po dio
od mora i pretvarali
ga u naseljivo i
cvjetno zemljiste.
Isto tako i
mi mozemo da to stvaramo samo na drugi nacin, demokratskim nacinom, ucestvujuci
u ovoj peticiji koja poziva sve gradjane da daju svoj potpis kako bi opet ova
drzava bila jedinstvena uoblicena u jedno tijelo, i samo tako ce nestati ta
ostrvca i to poluostrvo, onda ce plivaci plivati samo iz rekreacije i
zadovoljstva!
Slusajuci i citajuci kako da se obiljezi dan masakra i dan na sjecanje na zrtve Srebrenice, predlagaci nisu sigurni kako da to najbolje obiljeze.
Polazeci
od cinjenice da je
Srebrenica dio Bosne
i Hercegovine
i njeni
gradjani su kao,
i ostali
glasali sa samostalnu
i nezavisnu
Bosnu i
Hercegovinu, i za
taj, i takav
demokratski cin su
pobijeni i protjerani!
U svim besmislenim ratovima, ratuju
vojske i gine se na razlicite nacine.
Medjutim u njihovom slucaju je nesto drugo, nad njima je organizovana lovacka
hajka.
Slusajuci aktuelne vijesti u Engleskoj, jedan od njihovih najvecih problema je
kako da sacuvaju svoj tradicionalan nacin lova.
Takozvanu hajku, gdje tzv lovci na konjima uz pomoc pasa i duvackih
rogova ganjaju svoju zrtvu do iznemoglosti, a onda ih takve, lipsajuce,
kaznjavaju onim sto je za njih i najbolje, ali i jedino rijesenje, ostrelom.
Eto, to je demokratija gdje se gaze sve norme o zastiti zivotinjskog svijeta,
ali to je hir velikih i imucnih i da bi se taj ugadjaj ukinuo, za to treba
diskutovati godinama.
Medjutim, vidite za takvu
Srebrenicu nije bilo diskusije, organizovana je hajka s modernim celicnim
konjima, tenkovima i ostalom ratnom masinerijom, a sa istim ciljem, ubiti.
Kakva je razlika u tim hajkama? Nikakva!
Poenta je ubiti, a ko su zrtve to je druga prica.
Ti i takvi Srebrenicani su dali
svoje zivote sa jedinstvenu BiH, ali kako im se vraca?
Mnogima se i ne zna, ni mjesto pogibije, a barata se tim izrazima primarnih ili
sekundarnih grobnica, ali njih nema!
Mnogi jos leze u raznim mrtvacnicima i nije im jos dopusteno ni da se sahrane,
jer su bezimeni.
I takvim mrtvima se poigravaju, cesto i zbog nemarnosti, i onih koji trebaju da
daju uzorak krvi da bi se izvrsila DK analiza kako bi opet dobili svoje ime!
Na drugoj strani ti njihovi lovci i dalje su na slobodi, dok ovi mocnici svijeta
preglabaju da li ih treba uloviti ili ih ostaviti na slobodi, jer tako imaju
nacina da nam ispiraju mozak i da rade svoj posao.
Ti gradjani su glasali za svoju
Bosnu, jer su bili ubjedjeni da samo jedinstvena i nepodjeljena Bosna moze
opstati na ovoj balkanskoj vjetrometini. Zeljeli
su da zive u drzavi kao sto su uvjek i zivjeli, i gdje se postivala tolerancija
i uvazavale sve raznolikosti medju razlicitim narodima.
Cjena tog glasanja je bila previsoka,
platili su onim sto je najsvetije, svojim zivotima.
Pitam se, zasto mi, gradjani te BiH, i te dijaspore, u ime tih zrtava kao i u
ime svojih vlastitih ubjedjenja ne damo svoj potpis da proradi takva drzava koju
su oni zeljeli, a ciji smo i mi sledbenici, Bosna i Hercegovina kao drzava svih.
Zar postoji nesto svetije, casnije da se oduzis tim stradalnicima na taj nacin
sto ces ucestvujuci u ovoj peticiji obnoviti i potvrditi ono za sto su i oni
jednom glasli, za jedinstvenu, demokratsku BiH. Podrzimo ovu peticiju, jer na taj nacin pokuzavamo promjeniti
ovo stanje u drzavi koja je izgradjena na svemu onom sto je nih i druge otjeralo
u smrt. Samo na taj nacin dajemo do
znanja da njihove zrtve kao i sve druge nevine zrtve nisu bile uzaludne ili ce
se svesti na onu narodnu:
,, Kuku onom koga nema!“
Cesto se pitam da li bi odziv na ovu peticiju bio veci, ako je neko drugi
pokretac, a ne Svjetski Savez Dijaspore BiH?
Nasao sam odgovor na sasvim drugoj strani.
I to gledajuci televiziski program koji je bio organizovan povodom pomoci
zrtvama Cunamija.
Ucestvovali su obicni ljudi koji su se odazvali spontano i u vecem broju, nego
ti nekakvi veliki i imucni , cak i gdje se drzava nije pokazala u pravom svjetlu.
Uvidio sam da postoje ljudi koji su na ovaj nacin zeljeli da pokazu svoju
solidarnost, jer su i oni zrtve nekog drugog Cunamija. Tako,
sto sto su pozivima na odredjene telefonske brojeve donirali novcanu pomc
i odvajali i te marke koje bi, i njima i
Zasto i mi ne mozemo uloziti svoju
volju i zelju pa makar i na taj nacin sto ucestvujemo u peticiji odajemo postu
zrtvama naseg Cunamija – Srebrenici, a i ne samo na taj nacin nego i na svaki
drugi odgovarajuci trebamo pomoci svim zrtvama prezivjelim od tog Cunamija!
Zlocin je zaboraviti i osuditi bilo koji zlocin, ako se ne sjetis i ne oduzis na
makar i na ovakav nacin, onda negiras sve kao i da se nije nista ni dogodio!
Ticic
Faruk