Deset godina nakon...

Deset godina nakon potpisivanja Dayton-skog sporazuma se zbivaju stvari koje cak ni mene ne mogu ostaviti nedirnute. Stvarno smatram pokresnim putem direktnu reakciju akciji, ali ovih dana i mene natjerase djavoli za pero.
Potpisivanjem Dayton-skog sporazuma prestalo je ubijanje gradjana Bosne i Hercegovine. Rat nije prestao. Nastavio se drugim oruzjem. I sigurno je da se rat i bitke vode i trebaju da se vode na ovaj nacin na koji ga dalje vodimo. Perom i glasanjem a ne vise puskom i bajonetom. I ne smeta mi sto sam svjestan da zivimo i dalje u ratnom stanju. Smeta sto se ponovo bude neki aveti u necijim glavama da je lakse puskom neko perom. Sigurno i jeste, jer junastvo je mozda braniti sebe od drugih, tek covjestvo je braniti druge od sebe!
I ponovo isti likovi provociraju na isti nacin iste ljude na isto zlo. Strah me je da li ce opet isti ljudi istim likovima i istoj provokaciji nasjesti i u njihovo ime zapoceti zlo.
Sve ovo zvuci kao opis neceg koje nije uporedljivo sa trenutacnom realnoscu. I drago mi je sto nije. Ali neka zbivanja me vuku na to, deset godina nakon...
Deset godina nakon...

-         Parlament Srbije izjednacava cetnicki pokret sa antifasistickom borbom partizana

-         Vlada Srbije dozvoljava okupljanje ravnogorskog pokreta i na celu istih ministar Vuk Draskovic, koji je 1900 i neke rekao ko ovdje digne dvije ruke na moltivu bice mu osjecene

-         Vojnici Vojske Republike Srpske cine protivustavnu zakletvu i ponovo kao i nekad narusavaju demokratski uspostavljene norme jednog drustva. Drustva na koje su ovaj put, ako ne nakad dobrovoljno pristali

-         SAD pruzaju Drazi Mihajlovicu ordenj sa navodom da je isti pomogao antifasistickom frontu. Jako ne shvatljiv potez od Mihajlovica od jednog fasiste?!    

I sta sad? Provokacije, ciste banalne provokacije...
Eskalacija je najlosi odgovor koji se moze dati takvim akcijama. Reakcija na to samo moze prouzrokovati korak nazad. A nismo ucinili bas neke korake naprijed.

Nadam se da nece ponovo doci do toga da se gradjani Bosne i Hercegovine bore za i protiv ideje Velike Srbije. U niciju korist takva borba ne ide. Djeca, koja jos nisu svjesna razlika vec samo vide jednakosti, mladi koji zele svoja prva velika ljubavna iskustva a ne puske, radnici koji trebaju hraniti porodice i penzioneri koji stvarno zele odzivjeti mirne dane. Dva do tri rata u jednom vijeku dobro umore. Samo jedne sam zaboravio u ovom kolu bola. Jedne koje manje vise sve boli. Lopovi, hvala dragom Bogu i elementarnoj logici, ce naravno ponovo na najljigaviji nacin nad novim lesevima koristiti ne-situaciju....

Ja se nadam, ja se prvi put nadam da ce gradjani Bosne i Hercegovine odustati na jos jednu badavu rundu uzaludnih brutalnosti. Svi ce dobiti sve sto zele. U Evropi padaju zidovi, mi ih zelimo dizati, umjesto da se pridruzimo tom pokretu i srusimo nase prasnjave zidine...tako cemo svi mi doci do svog velikog carstva i slobode.

Ova, nadam se zlocasta slutanja, neka bude opomena svim dobronamjerni ljudima sirom svijeta i u Bosni i Hercegovini. Zlocincima i lopovima nemam sta reci, niti bi pomoglo.

Minhen, 19.05.05
Cardaklija Mirza