DRZAVA I DIJASPORA

POZELJNO  I  REALNO

Pise : Nihad Filipovic

           I u Bosni i Hercegovini i u njenoj dijaspori vidljiv je “ gap “ , upraznjen prostor izmedju pozeljnog i moguceg , izmedju ocekivanog i onoga sto se na terenu ima .

           U dijaspori recemo , ona energija i patriotski zanos sto ju je nosio na pocetku procesa etabliranja  “ krovne organizacije BH dijaspore “ ( Svijetski Savez  diaspore BiH) kao da je malkice  u sudaru valjda sa oporom politickom stvarnoscu u BiH , splahla , otanjila i perpetuirala u rutinsko odradjivanje manjih ili vecih grupa “ tvrdoglavih “ aktivista s onu stranu pretezno politicki pasivne dijaspore .
           Stanje u BiH, u ovome smislu , jednako je tako transparentno i uocljivo po svim pravcima gradjanskog ( politickog ) angazmana – od odaziva na izbore do , recimo , organiziranog pristupa  potpisivanju peticije SSDBiH za izmjenu aktualnog Ustava BiH .
           Zasto je to tako moguce je dokuciti  i bez nekog temeljitijeg i dubinskog znanstvenog pristupa ovome fenomenu koji bi zasigurno dao  potpuniji odgovor ;
 Dovoljno je samo uporediti recimo odaziv gradjanstva na onih prvih nekoliko izbornih krugova poslije rata i na ove posljednje izbore , te  temeljem prostog iskustvenog uvida u dnevnu drustvenu i politicku stvarnost BiH pa da se ukazu konture ( moguceg ) odgovora .

BH  U TRCI SA VREMENOM

           Promjene , boljitak , dinamika razvoja BiH , desavaju se isuvise otegnuto i sporo  te se , unatoc optimistickim prognozama i uvjeravanjima , od medjunardonih zvanicnika do domacih politicara ( kojima je to , tj. “prodavanje nade “, zapravo posao i koji od toga  zive ) , gradjani ne uspijevaju pronaci i vidjeti u tom “ ramu za sliku drage nam i pozeljne Bosne i Hercegovine “.
Sluzbeno , sadasnjom dinamikom razvoja BiH je potrebno jos petnaest godina da dodje na razinu pred ratnog ekonomskog stanja . Pri tom , nema prognoze koliko je jos potrebno cekati da se mijenja  “ papazjanija “ od aktualnog ustava BiH  koji svi objektivni analiticari i bez da su eksperti za ustavno pravo , vide glavnom normativnom ( organizacionom ) smetnjom brzeg i sustavnijeg oporavka BiH .  

           Upravo u ovoj situaciji , u ovome procesu usporenog post-ratnog oporavka i izgradnje jedne nove , prosperitetne BiH  brzinom puza u utrci sa vremenom  , treba traziti uzrok apstinencije glasaca na izborima i uopce pasivnog gradjanskog , a ovdje prije svega mislimo politickog angazmana , gradjana  BiH kako u domovini tako i u dijaspori .

Oni sto  nas uvjeravaju kako je nasa gradjanska pasivnost rezultat stoljetnog nasljedjenog mentaliteta gdje se uvjek ocekuje da neko drugi rijesava nase probleme ( g.Pady Ashdown ) , sto je jedna lagodna i intelektualno lijena linija razmisljanja , previdjaju onaj masovni odaziv gradjanstva na  prve demokratske izbore u BiH povijesti  i  jednako tako masovan odaziv glasaca na  onih prvih par krugova poslije ratnih izbora .

           Drugim rijecima , kada se ljudima istinski otvori mogucnost da uticu i mijenjaju stanje stvari i kada oni to osjete i vide da se njihova “ benda  i konta “ onda je  moguce i ocekivati  veci interes  i neposredniju gradjansku akciju po svim linijama  , posebno ako je prevladjujuce stanje drustvene svijesti nezadovojstvo opcim stanjem stvari u drustvu .
           Ako  pak gradjani , unatoc masovnog odaziva  na izbore ( kojim se u BH konstelaciji politickih prilika ocituje njihova zelja za promjenama ) vide i osjete ( na novcanicima i opcoj svojoj poziciji ) da promjena nema jer je sve u rukama tamo nekih drugih ( i pri tom ne obavezno u rukama onih koje su oni izabrali ) onda je logicno da raste skepticizam , pasivizam i jedan opci odbojan stav prema politici i politicarima .  

            Ovakvo stanje u BiH je opredjeljeno , i tu se manje vise svi objektivni ( i domaci i strani ) analiticari slazu , aktualnim Ustavom Bosne i Hercegovine , kojim nisu stvorene nuzne pretpostavke za svrhovito odvijanje demokratskog procesa odlucivanja i koji se odista pojavljuje kao glavna organizaciona smetnja svakog progresa u BiH .

           Imajuci prednje u vidu uopce ne bi trebali biti iznenadjeni sto nam je stanje takvo kakvo jeste . Ono sto je moralno pokvareno nikada ne moze biti politicki ispravno i korektno , a Ustav Bosne i Hercegovine jeste tecevina jednog vremena moralne trulezi .

BH DIJASPORA : PRAVAC NOVI , CILJEVI ISTI

          U dijaspori pace ”strateski”ciljevi utvrdjeni Osnivackom Deklaracijom SSDBiH , zbog blokada u politickom sistemu BiH , ne ostvaruju se  te je i u tom dijelu BH populusa prisutno stanje politickog ( odaziv dijaspora na posljednje opcinske izbore to naj bolje ilustrira ) i uze interesnog dez –angazmana ;Nema naime rezultata , velikih , konkretnih i transparentnih , pa se vec ” u bazi ” pocinju postavljati pitanja - sta Vi to do sada uradiste .  

           U nemogucnosti deblokade politicke dinamike porad ostvarenja temeljnih , “strateskih” inicijativa SSDBiH  utvrdjenih osnivackom deklaracijom  u strategiji djelovanja SS nuzno mora doci do prelazka  iz jedne , dosadasnje faze , u neki drugi pravac djelovanja gdje je moguce ocekivati rezultate , sada i ovdje .
          Osnivajuci SS nasa je procjena bila da ce pravci djelovanja biti razliciti” u razlicitim periodima vremena,onako kako to potrebe i interesi diajspore BiH  i Bosne i Harcegovine budu opredjeljivali “.
          Tako smo predvidjali djelovanje kako u pravcu onoga sto jeste ili moze biti parcijalni interes dijaspora tako i u pravcu ostvarenja moguceg  zajednickog interesa drzave BiH i njene dijaspore (dvojno drzavljanstvo npr. ) , a nekada ce to biti lobiranje za ono sto jeste , u nekom “ uzem ” smislu prije svega , interes drzave BiH (npr. takva je bila ideja , preuranjena naravno , oko kandidature Sarajeva za organizaciju zimskih olimpijskih igara po drugi put) . 

            Sada se upravo radi o tome da je iz ove faze djelovanja i komuniciranja sa vlastima u BiH potrebno se “ preusmijeriti ” i akcenat staviti na lobisticko djelovanje  po evropskim odnosno svijetskim centrima politicke moci , gdje god je  na organizirani nacin prisutna BH dijaspora .

PRVI KRUPNIJI REZULTATI LOBISTICKE OFANZIVE BH DIJASPORE

          Primjer Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike i njihova lobisticka “ ofanziva “povodom desete obljetnice od genocida u Srebrenici je u tome smislu veoma ilustrativan .
          Dok je SSDBiH uglavnom se skoncentrirao na djelovanje prema vlastima BiH , a radi ostvarenja elementarnih - zivotnih inicijatiava dijaspore ( dvojna drzavljanstva , priznavanje diploma , izmjena ili kreacija novog ustavnog rjesenja za BiH , na jedinstveni nacin uredjenje i ex legis priznavanje godina izgubljenog radnog staza uslijed rata i vremana provedenog na radnim obavezama i u logorima u penzioni staz , BH dopunske skole i pomoc drzave u tom pravcu…) , nasi su se zemljaci u SAD i opcenito na sjeverno americkom kontinentu , cini se orijentirali na lobisticko nastupanje i gradjenje veza – kontakata sa znacajnim i uticajnim licnostima americkog javnog i posebno politickog zivota .
          I to vec daje rezultete .
          Naj krupniji su svakako ostvarenje uspjesnog kontakta  sa senatorkom SAD i gradonacelnicom New York-a  , gdj. Hilari Rodman Klinton i njenim kabinetom u vezi inicijative da se bratime gradovi New York i Srebrenica te  Rezolucija o genocidu u Srebrenici , a isto se ocekuje i od strane Kanade …

          Nije da i SSDBiH i posebno njegove clanice , nisu djelovale i na gradjneju , sirenju i jacanju lobistickih veza . Cinjeno je to i u Australiji i u Njemackoj  i u Svedskoj i Norveskoj i Danskoj i Austriji i Turskoj  i Velikoj Britaniji …i svuda gdje je na organizirani nacin prisutna BH dijaspora .
          Poznato je da uvjek kada nase organizacije u svijetu organiziraju kakvu manifestaciju – od sportskog takmicenja (recimo svijetsko prvenstvo u malom nogometu u organizaciji lokalnog BH udruzenja iz Linza , Austrija i SSDBiH ) preko razlicitih smotri sadrzaja kulture ( recimo tradicionalna manifestacija Dan kulture BiH u Velikoj Britaniji koju organizira svake godine Bosnia and Herzegovina United Kingdom Network do skupova koji nose ili imaju naglaseniji politicki sadrzaj ili poruku( kakav je recimo bio skup u Izmiru ,  u Turskoj , u organizaciji G.Kemala Bajsaka i tamosnjeg udruzenja – Federacija kulture bio u Turskoj , a povodom priblizavanja desete obljetnice od genocida u Srebrenici ) ; uvijek dakle u ovakvim prilikama se pozivaju i uvjek su prisutne i znacajne licnosti iz javnog , posebno politickog zivota drzave ili grada ili regije gdje se odnosna manifestacija uprilicuje .
            Nasa je dijaspora u kratkom vremenu uspjela odraditi ono za sta je nekim drugim , u nekim drugim povijesnim okolnostima doduse , ali ipak trebalo puno vise vremena . Mi imamo kadrove sto “ vladaju ”organizacionom vjestinom i u stanju su odraditi i naj slozenije prijekte “ uvezivanja ” i organiziranog prezentiranja .

            Ono sto je sada potrebno jeste aktivirati i koristiti veze koje smo stvorili , kada god se ukaze potreba . A takvih je potreba i prilika bilo i bice . Deseta godina od masakra u Srebrenici je upravo jedna od takvih prilika i nasi zemljaci  u SAD i Kanadi su bas  u pravo vrijeme krenuli sa svojom “ prvom ofanzivom  “.
U Velikoj Britaniji BHUK Network je izasao sa inicijativom da se 11.07.2005 g. proglasi danom zalosti u Velikoj Britaniji .
U Holandiji se vodi akcija prikupljanja potpisa na peticiju  americkom predsjedniku i drugim liderima ne bi li se konacno uhapsilo  jednog od arhitekta genocida - Karadzica i  glavnog inzenjera genocida  - Mladica .
SSDBiH je krajem prosle godine pokrenuo akciju prikupljanja potpisa na peticiju za izmjenu tzv.Dayton-skog Ustava BiH . Iako je , u teoriji , izmjena ustava stvar BH gradjana , politike i vlasti , svi znama kako politicki stvari u BH stoje i ko doista moze pokrenuti ustavne promjene u BiH .
            Stoga je pismo sto ga je Glavni Odbor SSDBiH svojevremeno uputio tzv.venecijanskoj komisiji a u vezi mogucih izmjena Ustava BiH “pun pogodak “. Ono gdje se moguce pogrijesilo je sto  to pismo nije upuceno makar onim kljucnim vladama u Evropi i  predsjedniku SAD i ( ili  )Kongresu SAD . 

            Sada je medjutim prilika da se akcija prikupljanja potpisa na peticiju , ako ne privede kraju , a ono “zaokruzi sa stanjem na dan 11.07.2005 g.  i da se sa peticijom “ ide ” i na neke vlade evropskih zemalja plus SAD , a ako je vec kasno onda bi se moglo do kraja jula ova akcija privesti kraju .

            Preorijentacijom pravca i naglsaka djeovanja SSDBiH bi ostvario izbalansiranij pristup izmedju onoga sto je pozeljno – ostvarenje projektiranih ciljeva  , i onoga sto je stvarno moguce ne u neko buduce , ponekada cak i tesko sagledivo buduce vrijeme , nego u neko razumno i dogledno vrijeme

STA   I   KAKO   DALJE  

           Sto se drzave pace tice koja je do sada za dijasporu odradjivala uglavnom onaj deklaratorni dio , dakle verbalna podrska i stop , bojim se da bez aktivnijeg angazmana drzave nema ni ozbiljnijih pretpostavki za doista uspjesan lobisticki nastup diaspore . Primjer uspjeha “ americkih ” lobistickih inicijativa prije bi u tom smislu mogao biti izuzetak koji potvrdjuje pravili nego samo pravilo .
          Kao projekcija moguceg djelovanja drzave uprednjem smislu navodimo dva pocetna potencijalno moguca  pravaca djelovanja :

-         Drzava bio mora da se ukljkuci u financiranje krovnih organizacija BH diaspore , SSDBiH prije svega te Kongresa Bosnjaka Amerike . Pri tome ima nacina da se izbjegne dodatno opterecenje poreskih obveznika u BiH  (vidjeti tekst ovoga autora:”Od izvora dva putica vode” , na istoj ovoj web stranici )

-         U kljucnim centrima svijetske  politicke moci (Woshington , London , Pariz… ) potrebno je otvoriti predstavnistva BH Privredne komore  . Na ovaj bi nacin tzv.Bussines klubovi koji se sada formiraju diljem diaspore nasli kompetentne sugovornike koji bi respektibilno i relevantno mogli nastupati u odnosnim zemljama i sire…

                 Pored prednja dva pocetna pravca djelovanja koja se neposredno doticu i “ ticu “ drzave i diaspore , moguce je jos nekoliko pravaca djelovanja koji se izravno ticu drzave  i njenog imidza , a posredno znace i jacanje lobisticke pozicije njene dijaspore – npr :

            -. razvijati suradnju Sarajevskog univerziteta sa vodecim , prije svega americkim sveucilisnim centrima , ali i  drugim svijetskim relevantnim obrazovnim centrima ;

            - stvarati zajednicke investicione fondove ;

 -  privuci nekoliko vodecih firmi u BiH , prije svega americkih ,kao vodece svijetske sile ,       ali i Britanskih (OK , Mitel je vec prisutan )buduci se Britanija javlja kao americki “izvodjac radova” u Evropi , a i sire ;

iskoristiti ogromni rejting I potencijele koje BiH ima  u filmskoj umjetnosti te graditi producentske veze sa naj mocnijom filmskom industrijom svijeta (Holiwood) sto je sa stajalista imidza od nemjerljive vrijednosti….itd…itd…