ZBILJA , KUDA IDE DIJASPORE BOSNE I HERCEGOVINE ?

                                                                                                                 Pise : Nihad Filipovic

 Nimalo blisko racionalnoj pameti je ocekivati ukljucenje svih , a rekli bih smo i naj veceg dijela uspjesnih bosanaca i hercegovaca u organizirane aktivnosti dijaspore .Konacno to nije niti potrebno . Kada jedan Danis Tanovic primajuci Oskara izjavi , na naj vecoj mogucoj svjetskoj sceni – “ Ovo je za moju zemlju . Ovo je za Bosnu i Hercegovinu “ – onda je to lobisticka i promicbena investicija nesagledivih referenci…

Sa  paznjom i interesom sam procitao nepotpisani clanak ( po stili sudim mog prijatelja g.Faruka Ticica ) objavljen  pod gornjim nadnaslovom prije stanovotog vremena na ovoj web stranici .

Pisan depresivnim stilom i obojen pesimistickim koloritom clankom se nastoji “ otvoriti “  , svima sto se bave BH dijasporom pretpostavljam ,  na “ vrh jezika “ , ali jos uvijek ne iskazano pitanje – gdje je to BH dijaspora danas i ovdje .

 Pa i sam aurtor ovo pitanje perpetuira u - Kuda ide BH dijaspora – dok se stvarno pokusava baviti analiziranjem trenutne situacije gdje se onda citatelju ostavlja da prosudi kuda to zapravo ide BH dijaspora .

 Autor ovoga  osvrta je na ovo potonje pitanje pokusao odgovoriti u svom prethodnom javljanju na ovoj web stranici clankom naslovljenim : “ Pozeljno i moguce “ , pa koga zanima upucujemo ga na isti .

Stoga se istim ovdje ne bih bavili sem kratke napomene kako buduci pravac aktivnosti BH dijaspora vidimo u kombinaciji lobistickog djelovanja  i nastavku         “ pritiskanja “ BH vlasti sve dok se zbilja ne ostvare “ temeljne “ inicijative utvrdjene osnivackom Deklaracijom SSDBiH . Nakon toga BH dijaspori ostaje , razumljivo , jedan pravac aktivnosti – lobisticki plus organiziranje sportskih i kulturoloskih sadrzaja i nastave u BH dopunskim skolama  i jedno i drugo i trece u saradnji sa nevladinim i vladinom organizacijama u maticnoj nam domovini .

Sto se pak dijspora i njenog stanja , “ danas i ovdje “ tice , slijedom one  “zasviraj al’ i za pojas zadjeni “ valja nam biti realan : nemoguce je danas, 2005 godine , ocekivati onaj stepen entuzijazma i predanosti ideji organiziranog nastupa BH dijaspore kakav smo imali na pocetku ovoga procesa u onim jos uvijek ratnim ili netom poratnim godinama .

Ljudi su manje vise isti , no okolnosti se izmjenise a sa njima se izmjenise i prioriteti .

Ako je prioritet nekada bio organizirati se i pomoci nasim zemljacima u reguliranju temeljnih statusnih pitanja ( invalidnina , bolovanje , upis djece u skolu , stan , zaposljavanje ,  nacionalnost … ) , to je danas uglavnom rijeseno , te je  u toj mjeri , haj’mo biti realni , opao i interes za organizirani nastup i podrsku organizacijama BH dijaspore .

 Konacno , svedeno sada na Veliku Britaniju ciju situaciju i naj bolje poznajemo , zar ovo nije logika koju slijede i  donatori i odobravatelji “ grantova “ raznim humanitarnim organizacijama pa tako i organizacijama BH dijaspore , a sto za rezultat ima da mnoge nase organizacije ulaze u proces izmjene svojih normativnih akata i projekata kojima apeliraju za financijska sredstva .

S druge strane , stoji , kako se onaj drugi dio projektiranih zadataka , haj’mo sada na onu visu , makro , svjetsku razinu aktivizma BH dijaspore – dvojna drzavljanstva , ex legis priznavanje izgubljenih godina radnog staza uslijed rata i vremena provedenog u logorima i na tzv. radnim obavezama u penzioni staz , priznavanje diploma stecenih u inozemstvu , izmjena Dayton-skog ustava BiH… - stoji dakle  da se ovi projektirani pravci , sto ih dijaspora postavi sebi u zadatak , odvijaju i ovako i onako , uglavnom , narodski receno “ nazor “ i da jos konacnih rezultata , iz poznatih razloga koje ovdje ne vrijedi ponavljati , u ovome smislu nema .

Jasno , ovakvo “ stanje stvari “  opcenito demotivirajuce djeluje te se sve ucestalije cuju glasovi “ dezurnih lovaca jeftinih poena u mutnom “  , sto iz hladovine debele inertnosti  podmecu klipove/pitanja  - “ dje Vam je taj Svijetski Savez , dje su Vam rezultati silnih turistickih putovanja… sta Vi to matereti do sada uradiste???… i slicno .

Na istoj je “ frekvenciji ” i pjesmica o uvjek istim ljudima sto se vrte      “ od Ibre , preko Mujo do Sulje pa nazad “ , na ko kano kadrovskoj vrtesci dijaspore .

Autori ove turbo mlazne novokomponirane himne dijaspore u isti mah se madjutim ubise tvrdeci , za divno cudo ne bez veze , kako nasi ljudi malo cine da podupru organizirani nastup dijaspore , kako nas eto nema u udruzenjima … i slicno .

Pa nije li logicno , da ako nas vec nema pri  organizacijama dijaspore onda manje vise isti ljudi od godine do godine obnasaju sad ovu sad onu duznost pri organizacijama .

Nase su organizacije , “ brojcano “ , u prosjeku male – 100 , 200 ili nesto vise clanova , racunajuci i zene ( uglavnom pasivne ) i djecu ( na koje se jasno ne moze racunati kao na aktiviste ) ; U ovakvoj situaciji , u situaciji ogranicenog kadrovskog potencijala dakle ,  s onu  je stranu racionalne pameti  zahtjevati , u ime nekakvog nakaradno shvacenog demokratskog principa , sto cesce rotacije kadrova ,  “ kako bih se biva svima pruzila sansa…”

Racept je to za sigurno i brzo , ako ne gasenje organizacije , a ono otvaranje i upadanje u “ more “ problema koji se jednostavno mogu izbjeci oslonjanjem na kadrove koje imamo  , koji imaju iskustvo i hoce i znaju raditi .

Jasno , u organizacijama koje su brojcano vece pa tako i kadrovski jace i uz to raspolazu kadrovima spremnim da se ukljuce u  volonterski rad , razumljiva potreba za rotiranjem kadrova se moze ispostovati i , dapace , na istoj treba insistirati , no uvjek vodeci racuna o    “ balansu “  u izvrsnim organima izmedju  iskustva I novopridosle energije I entuzijazma .

Nasa je dijaspora u ovih desetak godina od rata ostvarila fantasticna  postignuca .

Cinjenica je  kako se mnogi nasi , manje ili vise uspjesni , umni i naj umniji ljudi u dijaspori “ drze po strani “ i nisu izravno ukljuceni u rad BH dijaspore . Koliko takvih ima , ne znamo jer  nismo izgleda u stanju saciniti odgovarajucu  bazu podataka i to je taj limit kojim se dijaspora suceljava svih ovih godina ( istina Bog , ni drzava ne raspolaze takvom “ krvnom slikom dijaspore “ , ako je to  uopce kakva isprika ) .

No  unatoc tome , nasa se dijaspora , bez ikakva oslonca na maticnu drzavu , koja – haj’mo reci , dobrano nije niti bila u stanju da joj pomogne , uspjela “ uvezati “, ( pa i na svjetskoj razini ) , organizirati uspjesan osnivacki kongres ambiciozno , patriotskim zanosom osmisljenog Svjetskog saveza  dijaspore Bosne i Hercegovine , ostvariti niz  korisnih inicijativa  te , konacno ,vise nego uspjesno otpoceti sa lobistickim aktivnostima (sto zapravo jeste u konacnici smisao uvezivanja BH dijaspore i onaj pravac kojim ce se valjda dijaspora ubuduce kretati ) , a kruna koje aktivnosti je Rezolucija americkog Kongresa o genocidu u Srebrenici …                 

Nimalo blisko racionalnoj pameti je ocekivati ukljucenje svih , a rekli bih smo i naj veceg dijala uspjesnih bosanca i hercegovca u organizirane aktivnosti dijaspore . Konacno to nije niti potrebno . Kada jedan Danis Tanovic primajuci Oskara izjavi , na naj vecoj mogucoj svijetskoj sceni – “ Ovo je za moju zemlju.Ovo je za Bosnu i Hercegovinu  – onda je to lobisticka i promicbena investicija nesagledivih referenci  .

 Na koncu , nimalo mudro , ali ako ce mo se baviti gatanjem i nekom dugorocnijom futuristickom prognozom glede organiziranog prisustva i nastupa BH dijaspore , zakljucimo –

U lokalnim organizacijama tesko da mozemo ocekivati ikakve kvalitativne pomake . Tu je u ovih desetak godina uglavnom postignuto sto se uvezivanjem postici zeljelo . Ukoliko ubuduce  uspjemo odrzati tu uvezanost makar na razini klupskog okupljanja uz  postojano lobisticko djelovanje  na toj razini i uspjesno razvijanje programa dopunskog obrazovanja , te , ( eventualno ) nekih kulturnih i sportskih sadrzaja… onda je to pun pogodak  i ne znamo sto bi se vise na toj lokalnoj razini i moglo ocekivati ;

Na nacionalnoj razini naj vaznija je uspjesna koordinacija lokalnih aktivnosti i lobisticki nastup . Aktivnosti na ovoj razini ce moguce “ splasnjavati “ u onoj mjeri u kojoj opada aktivizam , mobilnost i entuzijazam u lokalnim organizacijama , ali to je tako i u tome ne vidimo nista dramaticno ;

Na onoj pak naj visoj ,  svjetskoj razini , opstojnost i organizirano prisustvo dijaspore BiH je ogranicenog trajanja . Jednom kada se ostvare ciljevi radi kojih se BH dijaspora i uvezivala na ovoj razini ne vidimo kako , na koji nacin i iz kojih razloga  bi bilo neophodno istrajavati na “ svjetskoj uvezanosti “ BH dijaspore sem ako drzava Bosna i Hercegovina , jednom kada “ prohoda “, ne nadje za shodno zadrzati ovakvu formu organiziranosti  svoje dijaspore