Krivi Toranj

Ovo je prića o krivom tornju u Pizi, o zvoniku pizanske katedrale smještene u dijelu grada Campo de Miracoli.

,,Temelje tornja. postavio je čuveni arhitekta Bonanno Pisano 1173 godine i na njemu radio do 1185. kada je iznenada nestao, ostavljajući građevinu sa samo tri i po sprata visine.  Da li je Bonanno zaustavio radove zbog toga što je shvatio da se Toranj naginje ili je možda umro, ne postoje tačni podaci.  Tako je Toranj, napola završen, stajao punih 90 godina sve dotle dok drugi arhitekta, Guljeljmo de Instrik, nije odlučio se okušati na ovom projektu.  Godine 1250. čak nekoliko arhitekata je pokušalo da ga ispravi, ali je on i dalje tonuo.  Izgradnja je dovršena 1360. godine.  Visina Tornja iznosi 55 metara, dok se njegova težina procjenjuje na 14,453 tona.  Toranj ima 296 stepenica.”

Gledajući s naše distance i u našim okvirima, pitam se:

,, Dali i mi imamo tak krivi toranj? “

Pa naravno da imamo.  To je  ustav napravljen dejtonskim sporazumom, a na osnovu čega je i skrojena Bosna i Hercegovina.  Neko bi rekao:,, Ko je su to sličnosti i kakve?”.

Pa vidite i taj sporazum iskrivljen po mnogo čemu.  Tvorci tog ustava su nestali kao i što je nestao arhitekta koji je gradio toranj u Pizi.  Međutim razlika u iskrivljenosti je u primjeni mjere, dok se kod tornja govori o centimetrima, kod Dejtonskog sporazuma se to ne može primjeniti, takva mjera ne postoji!  Međutim i jedna, i druga iskrivljenost nastale su griješkama arhitekata koji nisu dobro ispitali sve mogucnosti.  Jedni nisu dobro ocjenili konfiguraciju tla, a drugi nisu se povinovali razumu.

Slušajuci sve te priće poslije deset godina od tog famoznog potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tek vidiš koje su se sve zakulisane igre odvijale i dokazujući još jednom običnom čovjeku da političarima nikad i nigdje ne možeš vjerovati.  Sve same laži i petljavine. Do jučer najveći protivnici tog famoznog Dejtonskog ustava, sada su njegovi najveći sljedbenici.  Zaista čudno, ali izgleda da to i pali!

Do 1990. godine, toranj Pizi se toliko nakrivio da su zvaničnici morali da ga zatvore za posetioce i pokrenu sanacione radove.  Inženjeri su uspeli da smanje nagib za 44 cantimetra, vrativši toranj u položaj koji je imao 1838. godine.  Krivi toranj u Pizi ponovo je otvoren za posetioce u decembru 2001. godine.

Kako su to uradili?

Kada su inženjeri započeli poduhvat, prvo su zbog obezbeđenja opasali kolosa jakim čeličnim užadima.  Toranj se i dalje naginjao i jedini način da se on učvrsti i u takvom položaju ostane i sljedeći milenijum, bio je da se temelji iznova naprave.

Cjela Italija rugala se "hozntregerima" - a onda su izvođači prešli na riskantni deo. Stručnjaci su veoma oprezno kopali ispod tornja vadeći velike količine zemlje.  Zatim je toranj ispravljen uz pomoć nekoliko tona teških tegova.

"Vratili smo svetu jedno od najvrednijih umetničkih dela", kaže arhitekta Mikele Jamiolkovski

Spasilačka akcija koštala je preko 50 miliona maraka

Šta je potrebno da se ispravi naš krivi toranj?

Pa ništa drugo nego slijediti ovaj primjer i početi o temelja.  Često su članovi i ove naše organizacije, spominjali da se kuća pravi od temelja, a nikako od krova kao sto su to uradili svijetske snage i njihovi domaći istomišljenici.

Međutim oni ne bi bili majstori zakulisanih radnji da to nisu napravili.  Izgradili su krov na dvije vode – dva entiteta, pa onda pokušali da prave temelj i ozidaju zidove, ali eto začudo to i njima nije uspjelo.  Naš nagib je kud i kamo veći, i zato je potrebno početi iznova,od temelja.

Svijetski stručnjaci su zaustavili krivljenje toranja u Pizi kako izjavljuju za narednih 250- 300 godina, a zato vrijeme će da naprave modernu poslovnu zgradu, prema projektu arhitekte Dante Oskara Beninija, na oko pet kilometara jugoistočno od tornja, koja će simulirati nagib građevine svetlosnim efektima.  Dve građevine nalaziće se jedna naspram druge, tako da će istorijski toranj i onaj iz budućnosti biti virtuelno ujedinjeni.  Tornjevi od čelika i stakla visoki 57 metara koštace 50 miliona eura.

Kako vidimo nova građevina će prestavljati neku vrstu kopije starog tornja, a u slučaju da se stari i sruši, osiguran je kontinuitet postojanja krivog torrnja.

Da li se nešto slično dešava i s našim tornjem?

Poslije sastanka u Dejtonu, gdje je obilježena desetogodišnjica potpisivanja tzv sporazuma i poslije izjava svjetskih močnika, izgleda da se ništa u suštini ne mjenja.  Neko će se nekim drugim efektima pokušati stvoriti kopija ovog postojeceg bez suštinskih promjena.

Teško je probiti taj globalni plan koji se itekako osjeti u našem projektu.

Pitanje je:,, … I dali mi i imamo takve arhitekte koji će napraviti zgradu bez nagiba, i naš toranj vratiti u normalu, vratiti njenim korisnicima!”  Prema dosadašnjim pokazateljima ovi postojeci su nesposobni.  Međutim, vjerujem da u običnom narodu postoje i te kako sposobni stručnjaci koji bi u dogovoru sa svijetskim močnicima i primjenom svjetske metodologije mogli da naprave građevinu prema svim sigurnosnim normama.

Italijani kao stari građevinari i uz pomoć svjetskih stručnjaka napravili su novi toranj, na stabilnom temelju i koji će postojati, i poslije ovog starog, jer znaju da je on na klimavim nogama.

Neka to i bude poruka i našim zidarima da naprave dobar temelj na kojem će graditi novu zgradu!

Faruk Ticic