“ U TUNELU USRED MRAKA …”

Pise : Nihad Filipovic

Gdje su granice slobode ?
Neki je izdavac u SAD objavio knjigu “ Prirucnik za ubojstvo –tehnicka uputstva za placenog ubojicu “. Sto se onda desilo ? Desilo se ubojstvo . Neko je tamo ubio neku zenu , sina joj paraplegicara te medicinsku sestru sto ga je njegovala . A taj je na sudu izjavio da je to uradio kao placeni ubojica , po nalogu oca i supruga nesrecnih zrtava ( medicinska sestra je tu izgleda “ kolateralna “ zrtva ) , te da je u svemu postupao po uputstvima iz naprijed citirane knjige ; Dakle koristio pistolj taj i taj , pucao po tri puta u svaku zrtvu i to medju oci , da bude sigurno…itd…itd…
Onda sestra i kcerka zrtava , tuzi izdavaca jer da je , fakticki , podstrekao ubojstvo njene mame i brata .
Tuzeni se brane i nadaju oslobadjajucoj presudi , pozivajuci se na famozni Amandman I americkog ustava kojim se garantira sloboda javnog izrazavanja , jer ako se desi da sud kazni njih , onda bi to fakticki znacilo uvodjenje cenzure na “ mala vra ta “, te bi se onda morali cenzurirati i brojni filmovi , muzicka produkcija , stampa… i uopce svi oblici javnog priopcavanja i komuniciranja morali bi biti podvrgnuti cenzuri .
I sada , zbilja , gdje su granice slobode ?
Pitanje je retoricke naravi . Jer , ne postoje granice slobode . Ono sto postoji jeste zloupotreba slobode . O tome bi ovdje pokusali kazati koju .

Filosofi bi rekli , sloboda je inkompatibilna jednakosti . Tamo gdje je jednakost , prestaje sloboda , jer u slobodi samo nejednakost , a ne jednakost cvijeta . Zaista , ako se sloboda javnog izraza izjednacuje , u ime jednakosti i jednakih prava za sve , sa slobodom izdavanja tehnickih uputstava za savrseno sigurno ubojstvo onda je to “ contradictio in adjecto “ tj. suprotnost po sebi , sto u konacnici vodi dokidanju slobode kao takve .
Zagovornici “American way of life “ bi rekli – To je tamna strana slobode koju uzivamo . Mnogi se nece sloziti , dodajuci – To je s onu stranu svake slobode .
Preneseno na drustvo , linijom prednjeg spekuliranja , doista sto je Hitlerova “ Moja borba “ nego prirucnik i tehnicko uputstva za brutalnu eksterminaciju Jevreja i svih , po naci - fasistickom vidjenju , inferiornih . Nije li i Hitler, u ime slobode i jednakih prava za sve , u demokratskoj utakmici za vlast , dosao na vlast u Njemackoj , e da bi onda ukinuo slobodu i zaveo totalitarizam . 
Medjutim , ne treba nam ici cak do Njemacke da bi nasli primjer zloupotrebe slobode u ime slobode . 
Nije li crnogorsko-srpska ikona Njegos i njegov “Gorski Vijenac “ , sa krvolocnim stihovima brtualne i otvorene mrznje na islam i muslimane , nesumlji- vo izvornim patriotskim zanosom pisano i umjetnicki perfektno receno , ali u praksu pretoceno poetsko- tehnicko uputstvo za “ istragu poturica “. I nije li onda jedan drugi crnogorac , u ime slobode i suverenog nacionalnog prava na samo-opredjeljenje nakon prvih demokratskih , slobodnih itd. izbora u BiH , svjesno previdjajuci podjeljenost politickog suvereniteta u BiH i fakticki negirajuci isto takvo pravo gradjana i druga dva naroda u BiH , a sve tvrdeci , “ da se Vlasi ne dosjete “, kako oni to pravo imaju , i mogu ici , ali ne mogu nositi sa sobom ni pedalj srpske zemlje , sto je , jel’de , opet ono famozno “ contradictio in adjecto “, jer prevedeno zapravo znaci – Vi jeste suvereni , ali na srpskoj zamlji , sto znaci - niste suvereni , nije li onda taj , slijedeci Njegoseva poetska uputstva , pristupio tehnickoj izvedbi “ istrage poturica “;
I nije li Cubrilovic i njegovo “ Arnautsko pitanje “ , sto je sada biva jedno “ naucno “ djelo , a prije njega Garasanin i njegov politicki pamflet “ Nacertanija “ , pa nazad do kosovskog boja tog naj dubljeg i naj tananijeg mitoloskog korjena “ povampirene srpske nacionalne svijesti “ , nije li sva ta mitolosko-poetska i pamfletsko pseudo-naucna duhovnost na istoj toj matrici razmisljanja . 

Kako , kako nakon klanice drugog svijetskog rata i nakon pokolja u 
“ bivsoj Bosni i Hercegovini “ , kako citati Ducica i kakvo znacenje pridodati njegovom pocetnom stihu u pjesmi “Bosna “ , gdje kaze – 
“ Bosno , zemljice za megdana stvorena …“ ; 
I kako razumjeti uvodni stih u pjesmi “ Vrbas “ , gdje veli –
“ Vrbas , reko srpska… “
Imaju Srbi i vecih pjesnika od Jovana Ducica , ali eto bas njega nadjose klasikom , na cijoj poeziji bi trebalo srpsku djecicu u Bosni , u tom Ausvicu od entiteta zvanom republika , a na srpsku sramotu cak i srpska ; tu bi dakle nesretnu srpsku djecu trebalo uciti srpstvu na ovakvim i slicnim proizvodima duha veliko-srpstva , valjda da bih sutra , kroz deset ili pedeset godina , ponovo zametnuli megdan u zemljicui Bosni , sto li ? 
Jer po cemu je to “ Bosna , zemljica za megdana stvorena “ , ako ne po veliko-srpskim osvajackim pretenzijama ? Zasto se u toj Bosni vazda neki megdan mora zametati , ako ne da bi se na tom megdanu nesto osvajalo , otimalo i samo za sebe prisvajalo ? Cuj – “ Vrbas , reko srpska …” Pa zar se tu ne moze zivjeti bez megdana i jednostavno uzivati u ljepoti , bozije i bosanske , rijeke Vrbas , bez nepotrebnog opterecivanja bosanske srpske mladosti dvadeseti prvog stoljeca arhaicnim , a povijest ce pokazati i danas je to sasvim jasno - kvazi patriotskim stihovima jednog prohujalog koliko romanticarskog toliko i tragicnog vremena nacionalne megalomanije .

A pro po , u maglovitoj svijesti mi je jos slicica - incident iz ranog djetinjstva : mi djacici prvacici na odmoru izmdju dva casa podjelili se po “ vlasko –turskoj “ liniji pa “ ratujemo “ izmedju . Bio jedan Besim , Besko , Kapetanovic – eno ga i sada u Kljucu , nek je ziv i zdrav ; Krupan kakav je bio i jeste on ce predvoditi nas“ Turke “ , a jedan Brane Malesevic visok pa ga mi djaci zvali “ taraba “ i “ plo - tan ”, e on ce predvoditi “ Vlahe “. Eno i njega danas , zdravlje ga posluzilo , u Banja Luci .
Sad’ , sto je uzrok , a sto posljedica , sto akcija , a sto reakcija , ko je poceo , a ko nastavio “, na dugu je stapu “ , a ovdje nije ni bitno . Bitno je da znamo otkud i stvarno – ZASTO to “ turcenje i vlahovluk “, sto nas od tih malih naizgled bezazlenih djecijih ratovanja dovodi do onih pravih , velikih ratova odraslih . I ako jesu , u kojoj su mjeri poetika i autori kojih se ovdje spominjemo ( medju ostalim ) , “ back gro - und “ i ona stvarna duhovna supstanca onoga sto Andric , pozivajuci se na Njegosa , oznacava “ istinskim izrazom nacina narodnog razmisljanja i shvacanja “ .

Michael Sells , americki profesor religije u svom uradku “ Of Bogumils , Race and Ivo Andric “( “ O Bogumilima , rasi i Ivi Andricu “ ) , citira famoznu Andricevu doktorsku disertaciju gdje ovaj opet citirana Njegosa , pa kaze , u nasem slobodnom prijevodu –
“ Njegos , kojega doista drzimo naj istinskijim izrazom nacina narodnog razmisljanja i shvacanja … konverziju ( na islam ) vidi :
“ Lavovi ( oni sto ostase krscani ) postase rudo ( osnova , temelj , 
kormilo ) zemlje ; kukavice i gramzivci postase Turci .” –
Hoce reci , ne razmislja ovako on - Andric ili Njegos , nego narod , gdje ocito islamizirani Slaveni ne spadaju , jer se oni ovdje tretiraju kao otpadak i oni drugi vrijedni prezira pa i DOKINUCA. Jer , potonji Njegosev stih u Gorskom Vijencu slijedi prokletstvo – 

“ Neka njihovo srpsko mlijeko bude kugom zatrovano “

I ko su onda ti sto nas , one sto prezivjese prokletstvo trovanja i dokinuca , nastoje uvjeravati kako ovi i ovakvi stihovi , nisu sami korjen iskrivljene srpske slike svijeta . Iz korjena sve i potice . Stoga , nikakvi andricolozi ( jer Andric doista jeste bio pod ideoloskim , a po tendenciji “glasnog narodnog razmisljanja “ i knjizevno-estetskim utjecajem Njegosa ) ili ne znam ma kako duboki poznavatelji Njegoseva djela , ( a uistini i Njegos i Andric jesu kolosalni pisci ) , ne mogu nas razuvjeriti kako je sve to samo poetika , dubinska umjetnicka opservacija opceg znacaja … itd…itd…, a ne i jedan umjetnicki doradjen i inteligentno plasiran koncept shvacanja , filosofija , svjetonazor i ideologija . 
Na stranu to sto se na ovakav nacin ne razmislja kada je rijec o konverziji Slavena na krscanstvo negdje u osmom stoljecu , ali u dvadeset i prvom stoljecu , u modernoj gradjanskoj Evropi ljudskih prava i sloboda , u onoj Evropi i u onome sustavu vrijednosti kojemu sve ex Yu drzave hrle , poput djeteta za lizalicom , razmisljati o konverziji na njegosevski ( i andricevski ??? ) nacin , ne da je retrogradno nego je refleksija duhovnog stanja u kojem se nalazi srpski narod , jer se onda ovakva poetika i literatura po skolama uci , ‘mal ne naizust , a sa takvim kolektivnim mentalnim sklopom svako razmisljanje o prikljucenju evropskoj porodici naroda je suplje i kozmeticko .
Moj uvazeni rodjak , akademik Muhamed Filipovic je , prvi u Bosnjaka imao intelektualne i ljudske hrabrosti , jos davnih hiljadu devet stotina sezdesetih , u svom znamenitom eseju “ Bosanski duh u knjizevnosti , sta je to “ , objavljenom u casopisu “Zivot “ , a potom odmah i zabranjenom , ispisati recenice iza kojih , uvjeren sam , danas stoji i posljednji obrazovaniji , znaci upuceniji , “ balijca “ sto je prosao ( i prezivio ) rat i srpske koncentracione logore u domovinskom ratu 1992 g. – 1995 g. Profesor tu , medju ostalim , konstatira - 

“ Takva je literatura nastajala u Bosni za posljednjih stotinu godina i ona je Bosnu djelila vise nego li sve vojske koje su preko nje marsirale i u njoj krv prolijevale . Ona je dijelila i njen duh , ono osnovno pocelo zajednickog osjecaja i zivotnog odnosa sto ga je Bosna mucno kroz hiljadu godina svoje teske povijesti stvarala . Ta literatura pocinje sedamdesetih godina devetnaestog stoljeca da bi pocetkom dvadesetog dobila narociti zamah u probudjenim nacionalnim pokretima kod njihovih duhovnih interpretatora , Kocica , Corovica …itd , a kulminirala kod Andrica koji je njen naj bolji predstavnik…”

Profesor Filipovic je , zbog ovakvog promisljanja Andrica koji je doista bio nedodirljiva ikona onog politickog sistema prosao put zivotne i profesionalne golgote , a blisko je pameti , da je onda bilo moguce povesti otvorenu, istinski iskrenu i postenu debatu , da profesor nije bio usutkan i da je ono sto je on intelektualno prozrio i vidio dospjelo do nas tada , mozda , kazem mozda , dvije i jace decenije poslije , onaj pogrom i genocid nad nama Bosnjacima bi imao neke druge , mozda , koliko – toliko snosljivije tokove .

E sad’ , je’l to nas neko zajebava kada nam u ime slobode i jednakosti , u jednoj multi , multi , multi Bosni i Hercegovini , sto prodje i izvuce se iz “ kasapnice samog sejtana i njegovog segrta “ , po skolama djecici daju uciti se srpstvu na Ducicevoj poetici ili na Njegosevom “ Gorskom vijencu “ . Pa zar to nije isto kao kada bi se u modernoj Njemackoj , njemacka djecica ucila rodoljublju na primjeru Hitlerove “ Moje borbe “ . 
Znam , svi “ profesionalni Srbi sveta “ i oni zarazeni njihovim otrovnim virusom , zgroziti ce se nad ovakvim “ blasfemicnim “ kompariranjem . Medjutim , nije daleko od pameti , kako bi bez Njegosa i njegovog vijenca u kojem “ odza rice sa munare “ , a “ poturice “ se trijebe poput usiju , teze bio moguc kasnije Ducic ili , jos kasnije , recimo Beckovic ili nekakav , u masi ostalih maleckih , Kajica Milanov , koji u casopisu “ Srpska misao ” iz Melburna , 1969 g. objavljuje pamflet “ Osveta - principi i razlozi “ te pise ( prevedeno sa engleskog ) :
“ Ne obaziruci se na politicka optuzivanja , moramo ih ubijati gdje god ih nadjemo i kad’ god to mozemo nekaznjeno , a u kljucnim slucajevima cak i prihvatajuci taj rizik . Gdje ih ne mozemo ubijati moramo zagovarati njihovo istrebljenje …
Svaki sporazum se iskljucuje prije osvete i konacnog kaznjavanja Prije osvete , nema sporazuma ni pregovaranja . Osveta mora biti , iznad svih ostalih , glavni politicki cilj ….
Proslost nas uci da oni koji hoce osvetu , hoce ustvari Jugoslaviju , jer jedino u zajednickoj drzavi , moze se ostvariti totalna osveta . U velikoj Srbiji to bi bilo teze postici , iako ne nemoguce…
Drugi (nas ) cilj , nakon osvete , treba biti odvajanje plus razmjena stanovnistva “….itd….itd….
Iskreno , ne moze iskrenije . I jasno . A da bi bilo jos jasnije sugeriramo Kajici , ako ga jos ima , a ako ne , onda njegovim istomisljenicima , da u nekom novom izdanju , samo malkice izmjene naslov , pa da to bude recimo – 
“ Osveta – principi i razloci ( tehnicka uputstva za istragu poturica ) “.

Kratak je put , puno kraci nego sto su mnogi danas spremni priznati , od Beckovicevog kosovo-poljskog “ dzamijanja crkvi “ i “ pomunarivanja Ljeviske “ do ubijanj Srebrenice i Sarajeva i Bosne pod opsadom . A eno ga , covjek – necovjek i dalje , poslije svega , poslije “ prvog u povijesti javno prenosenog genocida “ , na nasu nesrecu nad bosanskim narodom , a napose Bosnjacima , gdje se zaista ne mozemo vise lagati ko koga procerava i nacerava , eno ga , nerast i smrad i dalje prijeti “ ceranjem “( Vidjeti : Matija Beckovic , “ Ceracemo se “ ) 
I neka nas , “ ostatke zaklanog naroda “ nitko , niko i nikada vise ne uvjerava kako je to sve skupa samo literatura , opci stav i vidjenje , gdje je pjesnik samo “ voice of the people “ . Jer u tom slucaju tesko nama , a boga mi jos vise tom narodu . Znamo se mi dobro i predobro . I bas stoga , radije hocemo vjerovati kako je taj narod bolji nego njegovi pjesnici – “ glasnogovornici “.

Ne , nije ovo zagovaranje zabrane slobodnog poetskog izraza ili slobode politickog djelovanja .
Ovaj skriboman nista izmijeniti ne moze ( njegovo razmisljanje tesko da ide dalje od hartije na kojoj je napisano ) ; Svjestan kako “ svijest o ukupnoj slobodi “ ni za jotu ovim nece biti pomjerena , ovo razmisljanje , ipak , hoce biti trackom svjetla u historijskom tunelu kroz koji evo vec stoljecima prolazimo .
Jer , “ nema veceg zla od zle pameti “ . 
Samo pijanim intelektualnim vranama danas nije jasno ono sto jeste i posljednjoj srpsko-hrvatsko-bosnjackoj beni : mir nije samo odsustvo rata , nego je prije svega , stanje duha .
A na koncu , ono pitanje s pocetka , ponovo nam se neumoljivo namece :
Zbilja , gdje su granice slobode ?!