Otvoreno pismo Seadu Fetahagiću povodom njegove kolumne “Sa mržnjom u Europu” objavljene  16. januara/siječnja u banjalučkim  “Nezavisnim novinama” 

NEMA POMIRENJA BEZ PRAVDE

- Braniti nekažnjene zločince, kako to javno udarnički radi Fetahagić je isto kao i činiti zločin -

Znajući da moje regiranje “Nezavisne novine” nikad neće objaviti, nedavno sam napisao privatno pismo kolumnisti tih novina Seadu Fetahagiću.

Povod je bila Fetahagićeva kolumna “Karikatura” objavljena početkom decembra/prosinca prošle godine u kojoj je Fetahagić javno dao za pravo Miloradu Dodiku koji je izjavio da mu je “preko glave TV-slika o masovnim grobnicama”.

Ustajući u obranu i Dodika i mnogog Srbina, sve u namjeri da počinjene zločine gurne pod tepih, Fetahagić  je napisao da bi i on pošizio da je – Srbin zbog toga što mu se svakodnevno serviraju slike zločina! Napao je TV novinara iz Tuzle Saliha Brkića koji redovito izvještava o otkrićima novih masovnih grobnica ukazujući da se mnogi zločinci  nekažnjeni nalaze na slobodi.

Fetahagiću prisjeli čvarci

Umjesto da napada i osuđuje one koji su počinili  stravične ratne zločine i genocid nad nedužnim ljudima, Fetahagiću smeta serviranje slika - to jeste dokaza stravičnog zločina jer to  kvari večeru - ne samo Dodiku i mnogim Srbima, već i samom Fetahagiću. Fetahagiću baška prisjedne njegov omiljeni specijalitet – čvarci, koje, po sopstvenom javnom priznanju, najviše voli jesti uz Ramazan  za – “iftar”!!!

Optužujući  novinara Brkića,  kojemu ne umije pravilno napisati ni ime (sic!), zamjerajući mu i na “patetičnom glasu”, Fetahagić je, opet zamjenjujući teze, napisao da “ono što izvjesne nevladine organizacije preko dana učine na uspostavljanju mira, razumijevanja i tolerancije, to naveče jedan televizijski izvještaj (koji prikazuje otkriće novih masovnih grobnica, op. I.H..) anulira.”

Reagirajući na sve to, u svom pismu napisao sam i ovo:

“Fetahagiću,  nejma mira, razumijevanja i toleranicije u društvu žrtve sa nekažnjenim zločincima, to bi Ti moralo biti jasno – kao što bi to moralo biti jasno i svim protuhama tipa Jakoba Fincija u nevladinim udrugama!

Po cijenu da se i Dodiku i  Tebi (Fetahagiću) svakodnevno stomak prevrće dok gledate otkrića masovnih  grobnica kao dokaze velikog nekažnjenog zločina i genocida, te po cijenu da  svim nevladinim organizacijama, a pogotovo onoj Jakoba Fincija, posao propadne zauvijek, glasam i za TV i za novinara koji neumorno ukazuju na zločin, glasam za one koji traže da se Pravda zadovolji.

Znam, do tada će proteći dosta mutne vode, još će dugo svjetlucacati užasne slike novih dokaza o starim zločinima na TV ekranima, ali se nadam da će Pravda ipak biti zadovoljena!  Do tada, biće pravo čudo ako nakon Dodikovih izjava i napisa karikature od kolumniste Fetehagića – preživjele žrtve nekažnjenog zločina - ne pošize!”

To moje pismo, napisano prije više od mjesec dana - stiglo je posredstvom Redakcije “Nezavisnih novina” tamo gdje je i upućeno -  na ruke njihovog “kolumniste” Seada Fetahagića.

Obmane, laži i podmetanja

Mjesec dana kasnije, zbog toga moga pisma,  Fetahagić me javno prozvao u “Nezavisnim novinama” u svojoj kolumni pod naslovom - “Sa mržnjom u Europu”.

Ne mogavši  pobiti ijedan moj argument, Fetahagić je izmislio i ovo:

“Nedavno me je u pismu iz američke hladovine napao nekadašnji televizijski snimatelj iz Mrkonjića Ibrahim Halilović. Njemu su stravični ratni zločini jedina briga, pa me na pasja preskakala psuje što se zalažem za pomirenje, što se u tom smislu slažem sa Jakovom Fincijem, kojeg pomenuti Ibro blati bez pardona. Nigdje mi nećemo doći ako slušamo glasove ovakvih Ibrahima, kojih ima na svim stranama. Svi bi oni da se i dalje održavaju ratne tenzije, da se ne družimo s pripadnikom druge nacije, da svakodnevno imamo na umu njihove zločine. Nipošto ne govorim o tome da treba zločine zaboraviti, ali treba naći mjeru, ne možemo sa zločinom u mislima provesti ostatak života. Osim toga postoje institucije i organizacije koje imaju zadatak da istražuju zločine i zločince privode sudu pravde.”

Zbilja, ovom Fetahagiću može svašta stati u obraz  jer mu je obraz debeo kao đon.

Notorna je laž da sam ikada ikoga igdje napao zbog toga što se zalaže za pomirenje, pa tako nisam ni Fetahagića, a pogotovo nisam to radio iz američke hladovine jer ne živim uopće u Americi! (Na zapadu, nejma hladovine, to zna svako ko je nos promolio tamo, niti se novac može zaraditi na glupostima, lažima i obmanama – onako kako to Fetahagiću  omogućeno u “Nezavisnim novinama”) 

Makar mi to Fetahagić i ne priznao, nisam bio samo “snimatelj” TV Sarajevo, čime se ponosim - nego sam bio i novinar, i to  samostalni urednik – reporter, kompletan autor!  Istina je da ne pripadam ni formalno ni suštinski novinarskoj udruzi u kojoj je “novinar” i “kolimnista” Fetahagić član! Biram društvo!

Istina je to da sam mnogo puta javno argumentirano tvrdio , pa i u pismu Ferhatoviću samome, kao  i Finciju i drugima, da nejma pomirenja bez pravde! Put ka pomirenju vodi prego sudova u Haagu i sudova Bosni! To ponavljam i sada, ma šta Fetahagić mislio! Stoga pozivam Fetahagića da argumentira svoje navode. Dok to ne učini, ne ostaje mi ništa drugi nego da ga smatram lažovom!

Naopaka logika 

Fetahagiću ni malo ne smeta da na obmanama izvede naopaki zaključak kako se svi oni koji se zalažu za pravdu – ujedno zalažu  za održavanje ratnih tenzija!

Mene u tom kontekstu proziva poimenice, smatra me oličenjem takvih!

Ako je i od Fetahagića – toga dokazanog skrivača istine i nekažnjenih zločina - puno je, brate!

Dajući prednost instuticonalnoj  pravdi nad djelovanjem nekakvih nevladinih udruga koje zgrću lijepe pare na šupljim pričama o pomirenju, posipaju sol na žive rane žrtava sugerirajući pomirenje sa zločinom i zločincima – poručujem i Fetehagiću i svima onima koji se zalažu za pomirenje bez zadovoljenja pravde – da time čine neoprostiv zločin nad žrtvama! 

Nikad kraja Fetahagićevim nebulozama i providnom primitvnom srbovanju, na koje ga, bar što se tiče “Nezavisnih novina” – suguran sam - niko ne primorava. I u tim novinama, naime, Fetahagić može pročitati napise o otkrićima masovnih grobnica Bošnjaka, kao i sve glasnije javne zahtjeve da zločinci budu uhvaćeni, privedeni pravdi i kažnjeni, a među njima ponajprije kapitalci koji su u bijegu. Jer bez hvatanja i kažnjavanja svih zločinaca – nejma pomirenja, nejma Mirne Bosne, niti puta u Europu! Kome se to Fetahagić dodvorava, nije teško dokučiti, mada on to ponajbolje zna!

Fetahagić bi muhadžirima ukinuo pravo glasa – što je zločin

Crno na bijelo, muhadžirima, koje su mržnja, zločin, genocid i pljačka otjerali u Europu, Ameriku, Australiju i u druge krajeve civiliziranog svijeta, kojima nekažnjeni zločinci ne dozvoljavaju  povratak na otetu baštinu i domovinu, Fetahagić – podmeće ni manje ni više -  nego mržnju - s kojom se, biva, tom našom muhadžirskom mržnjom - ne mere u Europu!!! Bolan Fetahagiću, pa muhadžiri su već tamo!

Kako ne bi bihuzurili ratne zločince, a ni odlučivali u ime njega (sic!) Fetahagić muhadžirima uskratio mogućnost prava glasa na izborima u Bosni: “Stalno se pitam zašto ista prava na izborima imaju oni nekadašnji moji sugrađani koji su se udomili u drugim državama, pristali da žive pod vlašću nekih tuđih državnika? Oni glasaju na izborima u mojoj zemlji, a žive u tuđoj, daleko od naših prava i obaveza. Njihov glas nema nikakvog uticaja na sadašnji njihov status, a ima na moj. Oni iz daleka biraju meni vlast.”

Kad su već nekažnjeni zločinci oteteli i prisvojili pola naše domovine, te dobili državu otjeravši nas u tuđinu – Fetahagić bi ne samo mirio nekažnjenog katila i njegoiu žrtvu, već bi zločinački posao dovršavao tako što bi žrtvama oteo i pravo glasa, a i bosansko državljastvo pride - kako bi bili stranci u svojoj domovini. To što Fetahagić traži je, ni manje ni više, nego zalaganje za Karadžićev  koncept savršenog zločina po kojem je druge i drugačije trebalo pobiti, nepobijene – protjerati, sve raskućiti i razbaštiniti – te im  onemogućiti im pravo glasa i zabraniti povratak!

Fetahagić bi muhadžirima - žrtvama zločina uskratio priliku da glasaju za one malobrojne političare koji se, kao ni muhadžiri,  ne mire sa stanjem proizvedenim zločinom i genocidom, koji zahtijevaju da se zločinci kazne, ukine RS koja je nastala na zločinu i genocidu. Fetahagić bi tako tim svojim zahtjevom htio zakonski onemogućiti  prognanicima povratak na njihovu baštinu, u državu Bosnu koja bi imala ingerecije nad čitavom svojom teritorijom, a posebno na onom otetom dijelu gdje je počinjen masovni i nekažnjeni zločin i genocid! Otaje još da se po prijedlogu Ferhatovićevog pajde Dodika popiše stanovništvo i tako legalizira “stanje na terenu” postignuto zločinom i genocidom!

Interesantna je falisficirana “socioloska studija” koju o bosanskim udruženjima u svijetu nudi čitateljima Fetahagić tvrdeći da se članovi naših klubova u inozemstvu ne “druže sa drugim nacijama”. To je apsolutna laž. Ni u USA, ni u Canadi, ni Australiji, pa ni u Europi – dakle u civilitiranom svijetu u kojem žive i naši muhadžiri -  ne može se živjeti izolovano, mimo drugih naroda! Ima tamo raznih naroda na destine, a ako neko nekoga vrijeđa i ponižava na vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj…, osnovi, nejma oprosta – taj se mora suočiti sa  zakonskim posljedicama!       

Fetahagić brani zločinca Kilibardu, a napada humanistu Vešovića

U istom s brda s dola pisanom bućkurišu nebuloznih ideja, Fetahagić ustaje protiv onih koji su digli svoj glas protiv zločinaca, kakav je notorni četnik Novak Kilibarda, crnogorski diplomata u Sarajevu. Tim zahjevima iz Bosne koje odavno ponavlja sarajevski književnik i humanista Marko Vešović, pridružila se ovih dana i Nataša Kandić, taj veliki i nesutrašivi borac za kažnjavanje zločinaca, u ime nevladine udruge Fonda humanitarno pravo iz Beograda.

Fetahagić nije imao hrabrosti napasti samu Kandićku, ali se ostrvio na sarajevskog književnika Marka Vešovića – šaljući tako svoju poruku i Kandićki. Vešović neumorno ukazuje i podsjeća - ne smo na Kilibardinu zločinačku prošlost, nego i mnoge druge zločince i zločine, ne mireći se da su nekažnjeni na slobodi – je trn u oku Fetahagiću,  pa mu javno poručuje: “Ne mogu da razumijem mog kolegu i drugara Marka Vešovića, koji godinama ispisuje jedan te isti tekst pun mržnje prema zločincima. Biti neprestano toliko opsjednut tim strašnim ratnim zbivanjima, stalno pretakati jednu te istu misao kako je zločinac monstrum i nečovjek, to mora da utiče na psihu. Biti strastven u pljuvanju neljudi, ponekad mi više govori o Marku nego o tim zvijerima u ljudskom obliku. Vokabular kojim se Marko služi nimalo nije dostojanstven, nego je nasuprot đilkoški i vulgaran. Pišući o tim ljudima Marko im i imena izvrće ruglu, što nije primjereno jednom civiliziranom čovjeku. (To što Fetahagić izvrđe imena Dodiku i Brkiću, mora da je civilizirano! Op. I.H.)

Fetahagić piše dalje:  Tako je i u hajci na Kilibardu Vešović došao na svoje, pa riga uvrede, pa psuje bez psovke. Ne znam kako da odbranim Marka Vešovića od njega samoga.”

Iz svega ovoga je bjelodano jasno: ne postoji način da se insan obrani od Seada Fetahagića i njegovih nebuloza, niti Seadu Fetahagiću ima spasa od njega samoga!

Ha ga ošinuo, ha ga omilovao - Fetahagiću svejedno, on goni svoje, upada u sve veći glib, javno srbuje i štiti ratne zločince, napada i vrijeđa žrtve zločina i one koji se bore za pravdu, određuje kako se i koliko o nečemu treba pisati, sve u duhu vulgarnog đilkoša - lažca!

Meni osobno je drago da sam, uz Marka Vešovića, predmetom Fetahagićevih opakih optužbi, podmetačina, napada, laži i obmana!

Kada bi me Fetahagić hvalio, morao bih se upitati šta to nije sa mnom u redu!

Ibrahim HALILOVIĆ