SVODJENJE RACUNA

PRESALTAVANJE

Pise : Nihad Filipovic

              “ A sto se Vi to dole pobiste “ ???

                    “ Pa Vi ste izgledali tako solidna zemlja “ ! 

Malo , malo pa nas ovdje u dijaspori novo-steceni prijatelji  , slucajni i prolazni poznanici priupitaju  slicno . Pa nije ni cudo ; Bosna mala , nepoznata zemlja , a bosanski rat u zizi javnog interesa .

Ja pokusavao , “ od Kulina bana pa do nasijeh dana…” , a sve zavrsavalo tako da - sugovornik ostajao jos zbunjeniji , a ja zacudjen nad sopstvenom nemoci  objasniti nesto sto je meni  u mojoj glavi bio savrseno “ razvijen i jasan film .”

Onda  jedne od onih ocajnih besanih noci naletim na radio “ Slobodna Evropa “ ,  kad ono emisija na “ nasem “ jeziku ( bosanskom ,  hrvatskom ili srpskom kako Vam drago ) ; A u emisiji , bome intervju , ni manje ni vise nego sa Milankom Kovacevicem .

Milanko Kovacevic je rodom negdje  iz bosanske krajine , moguce bas iz Gornje Sanice gdje je svojevremeno uciteljevao u tamosnjoj osnovnoj skoli .

Onda je Milanko , dragi ce ga Bog i dobro obavijesteni znati kako , a bice  ipak po kljucu  , onomad tako poznate komunisticke kadrovske kombinatorike – dakle , znanje , sposobnost i etika u stranu , a fino ismiksana i “ sitno dinstana “ nacionalna pripadnost  plus  poslusnost i slijepa lojalnost , ali ne , ne ideji , nego radije i prije tamo nekom gore nardedjenom , e to , NAPRIJED , OSTALI  -  S T O J .

Tako nas Milanko zavrsi , doveden na funkciju Predsjednika Opcinskog komiteta Saveza komunista Kljuc , tako se to zvalo , jel’de .

Tu fino grijao guzu  , bice ono dva puta po pet godina . Prifin zivot zivio . Bistrio narodu politiku , objasnjavao “ pravce razvoja politickog sistema socijalistickog samoupravljanja “ , kurv’o  se o trosku drustvenom , manje vise javno , a to se nekako podrazumjevalo , k’o ide uz funkciju ; organizirao prvomajske parade i nosanje titine stafete , docekivao i ispracao visoke partijske i drzavne funkcionere , sto sluzbeno sto nesluzbeno u njihovim privatnim posjetama ribnickoj dzenetskoj dolini gdje bi se onda rekreirali , odmarali od napornih i vaznih partijskih i drzavnih poslova “ recardzirajuci ” energiju u lovu , ribolovu i dizanju zenskih nogu ,   reprezentativne meze , ica i pica , nema da fali , ma “ ticije mlijeko “ ako treba , al’ ima da ima …

I bogme je i bilo , te se niko nije ni iznenadio kad’no Milanko napredova i bi “ izabran “ na visu partijsku funkciju  . Ode tako nas Milko u Medju-opcinsku Konferenciju Saveza komunista Banja luka  ; Uh , al’ ovo zvuci kitnjasto…

Medjutim , ne lezi vraze , kadrovi su nase blago , a malo ih  spremnih na sve i sposobnih prihvatiti se bilo kakva partijskog zadatka – od upravitelja zemljoradnicke zadruge do sefa drzave i partije ako treba ; Pa nije li tako i Staljin i Hruscov  i Causesku i Gorbacov …i toliki drugi  . Nije li tako i Tito od bravara do … zna se . Nije li Kardelj od krojaca do partijskog ideologa…Pa sto ne bi i nas Milanko od ucitelja do direktora Aerodroma Banja luka  , sto bi slijedeca funkcija  koje se , po  partijskom zadatku prihvati Milanko …                 

Ko zna dje bi i dokle bi Milanko dogurao ? Al’ vremena se okrenuse i zbilja “vunena postase “. Izbi rat , kad mu vrijeme nije . Jebi ga ,valjalo je glavi spasavati . Valjalo je presaltavati se , a to Milanku nije bila nepoznata vjestina . Covjek skont’o , kad sam od ucitelja mogao po duznosti postati ekonomista i direktor sto ne bih mogao od komuniste postati nacionalista . Pa nije li sam Lenjin rekao ono ili nesto tome slicno – zagrebes li ispod koze ruskog komuniste naci ces ruskog nacionalistu …

…Tako nas Milanko , lijepo , bez velike buke i talambasanja presvuce kaput – i ostane direktor istog onog Aerodroma Banja luka i za dolaska nove nacionalisticke , ksenoifobicno/fasisticke karadjicevske vlasti .

Pa prica Milanko , sada kao karadzicev direktor Aerodroma Banja luka , kako “ nama ” tj. tamo njima , “ nikako ne odgovara da nebo nad drzavom Bosnom i Hercegovinom  moze kontrolisati samo drzava Bosna i Hercegovina “ , tj. odgovarajuca kompanija na razini drzave Bosne i Hercegovine , kako je eto po Dayton-u , nego da Republika srpska mora imati pravo da tu kontrolu vrsi nad svojom teritorijom tj. na “svom nebu “ , a veli Milanko “ muslimansko/hrvatska federacija na svom dijelu  …”

Godina je hiljadu devet stotina devedeset i sedma . Milanko srbuje  na “Slobodnoj Evropi “ , a ja , jedan od onih pionira stoh ih je on rasporedjivao na doceku komunisticke  “ stafete mladosti “,  ja logoras sa Manjace , njegov - refugee sjedim u osami prognanickoj , zatecen u citanju poezije . Predamnom knjiga otvorena i kratka , dojmljiva pjesma Adriana Henry-a  -

Refugee

siting all alone
in a strange room
in a strange country
talking to a taddy bear
who can’t undarstand
what I’m saying

Od te noci zemljaci , od tog dvadeset i cetvrtog marta hiljadu devet stotina devedeset i sedme godine , deblokirao sam ; Od tada “ pa ubuduce “ nikakvih poteskoca nisam imao u objasnjavanju mojim “stranim “ prijateljima i poznanicima kako se desi te “ kod Vas “, to jest’ nas tamo dole “ izbi rat “. Samo im ispricam Milankovu pricu i da vidite zemljaci , ljudima sve jasno , mada , istina Bog , ako  ce mo pravo i dalje ostaje nejasno koje je pravo lice tog covjeka , gdje je tu tura , a gdje jazija ???

Medjutim , jedno je u citavoj toj sagi jasno , a znalo se i prije : covjek je moralna us , pokvarenjak svoje vrste , slavohlepan , bezosjecajan , ali spretni manipulator, ne bez izvjesnog sarma no uvjek s jednim ciljem – napredovati ili odrzati se , ne pitajuci za cijenu.

“ CILJ  (NE)OPRAVDAVA  SREDSTVO “

Znao bi sto-sta o tome “ kako se celik kalio “, o “ ljudima posebnog kova “ i o “ presaltavanju  “, reci koju i  “ doktor veslanja u mjestu “ , Cedo Volas . Profesor logige , marksisticki znalac , ljubitelj filma za kojega se ne pamti da je vidjen kada u kinu , a  teoretizirao je resavski i  publicirao i o filmu kad je trebalo u “ bildanju “ post - diplomske gradje neophodne da bi se koracilo u znanstveni svijet ; visegodisnji pretplatnik na jednu od mekih fotelja upravnog  odbora “ Sipad – Kljuc “ i jos uporniji okupant raznih sindikalnih fotelja , na vrijeme je digao sidro iz Sarajeva “ okupiranog Sandzaklijama “ , kako mi to , onu  majsku subotu hiljadu devetstotina devedeset i druge , na tri dana  prije nego ce “ zelene beretke isprovocirati sukob “ i  u nasem Kljucu , rece Sreto Ancic , koji ce se opet , vrlo brzo “ proslaviti “ kao uspjesan policijski isljednik u Banjoj luci . A karijeru , taj Ancic , poceo u onome Savezu socijalisticke omladine, odakle je katapultiran u policijske strukture , pa kad Karadzic preko Mandica podjeli policiju , puce i u Sretinoj glavi , te se on fino stavi u sluzbu naroda srpskog i ubrzo posta po zlu cuveni policijski isljednik …

Imali ga , gdje je sada i sta radi , pravo da kazem i ne zanima me . Valjda ima ili ce se naci ko ce i njega priupitati za ”zdravlje junacko “ i “ dje si bio kad je grmilo“ .

A ne zanima me vala ni Volas . Ono sto se meni cini interesantnim u vezi sa njim jeste mogucnost da nam taj sutra ponovo dodje na celo neke buduce jedinstvene , zajednicke , udruzene ili takve nekakve slicne  BH sindikalne organizacije .Ta eno ga vec gdje je i bio nekad , prije rata , prvi do Sulejmana , a eve ga i sad prvi u toj svojoj republici sa kolegom iz Federacije  , pravi nekakav  konfederalni , zdruzeni , pridruzeni ili kakav li vec ne BH sindikat , da bi sutra , nemoj te se iznenaditi ako tako bude , ponovo dosao tamo odakle je i krenuo - u Sarajevo , ali sada “ oslobodjeno “ od zelenih beretki .

Da , da zemljaci  , kod ovakvih sve je moguce i nista nije nemoguce ; Jer sve ima svoju cijenu , pa  i  “ obraz “.

Zapravo , ovaj nam se Cedo , a i onaj Sreto te onaj Milanko i te njihove mizerne karijere , cine paradigmom jedne zivotne filosofije i jednog  tipa ljudskog ponasanja identicnog ili jako bliskog amoralnom kredu hulja , podlaca ili prosto beskarakternih .

Koliko smo takvih vidjeli u nasim “ malim zivotima “. Puno i previse ;ali to mu dodje kao nas usud ; Cercil je rekao kako - Balkan proizvodi vise povjesti nego sto moze podnijeti . Nama opet balkancima , jos teze od bremena krvave povjesti  cini se podnijeti njene  ko-autore  po kojima nas svijet pamti . A ono naj teze – eno ih i dalje gledamo – zure u nas sa malih ekrana i dnevne stampe docirajuci nam , k’o ono jucer , o pravcima razvoja …

“ Cilj opravdava sredstvo “ , socioloski darvinizam , eto to je to . I dok darvinizam u zoologiji ima smisao i logicko uporiste  , implemenitiran  u sociologiji svakodnevnice javlja se metaforom trulezi i moralnog rasula …

A opet , mozda o ovakvim sudimo isuvise “ odsjeceno “ , strogo i prestrogo . Mozda su  ovakva zmijolika “ presvlacenja koze “ , ovakva presalatavanja ili jednostavno “ mjenjanja kafana “ , prosto vrsta socijalne mimikrije , rasirenije u ljudi nego sto nam se u prvi mah cini . Mozda je ovo jedan od nacina kojim se  neki , zahvaceni maticom povjesnih gibanja , prilagodjavaju  nekom  novom svijetu oko sebe . Neki , u nadirucem  “ novom poretku stvari “, vide istinske vrijednosti  u korelaciji sa njihovim osobnim uvjerenjem . Neki , beskarakterni poput nasih “ junka” iz ovoga eseja , u  ovakvim presaltavanjima moguce vide nacin da se izbjegne potonuce u opskurnost “ nove stvarnosti “ i dobrodoslu oportunisticku karijeristicku priliku , a neki , manje karakterni ,  nacin da za sebe i svoje naj blize umanje , izbjegnu i izbave se opasnosti  i zla i “ spase glave “.

Nekada je ovakvo “ spasavanje glava “ umisljeno , plod ISKONSKOG STRAHA sto je ovladao razumom , a nekada doista je stvarno i u tom slucaju moze biti i mozemo imati razumjevanja.

Svaki je “ slucaj “ poseban i za sebe , ali postoji jedna fina eticka linija poslije koje covjek kada je predje nije vise isti i poslije koje se definitivno nalazi na  onoj drugoj , mracnijoj strani ljudskoj . U povjesti je “ kamara “ primjera prekoracenja ove imaginarne granice uljudjenosti , pristojnosti , cestitosti , dostojanstva . . . ili prosto , narodski  receno granice “ obraza “ ( otud i pojam “ bezobrazan “ ) . U nas  se ovo primilo i prima poput korova na neuzoranoj njivi . I to je tako postalo rasireno i masovno te neki i u povijest ulaze kao velicine sto moguce i jesu u historijskom smislu i u onom podrucju ljudskog djelovanja gdje su se istakli i ostvarili velicinu i povjesnu slavu ; Na pameti mi Andric , na pameti mi Budak , na pameti mi Kusturica Emir , Abdic Fikret , Bregovic Goran … spomenimo se tek njih . Medjutim , u ljudskom , etickom smislu , nikakva slava i velicina ne potire mizernost i prizemnost njihova karaktera , te nama ostalima  , onim malim , nehistorijskim i “ s’ druge strane barikade “ , ostaje prezir , zacudjenost i vjecita upitanost nad “ duplim standardima “ kojim se povjest i pojedinci u povjesti mjere i nad  psiholoskom zagonetkom ljudskih naravi i karaktera .