Eto
to je ta BOSANSKA DUHOVNOST , svijest o zivotu u razlikama ne uz njihovo prosto
podnosenje nego uz njihovo prihvatanje;To je ono sto smo mi bosanci imali i
prije Evrope , pa izgubili ili , vjerujem i tjesim se , djelom izgubili u
povjesnim tokovima nacionaliziranja bosanskog puka . I to je ono cemu se nasa
Bosna i bosnski puk treba vracati u procesu BOSNIZIRANJA BiH .
Bosni
je potrebno denacionaliziranje
bosanaca , tj. povratak bosanaca , pa tako i Bosne njima sasmima .
Bosni je potrebno vratiti se bosanstvu .
LIBERALNA DEMOKRATIJA , BOSNA I
HERCEGOVINA I KRAJ POVJESTI
Da li se rat u bivsoj Jugoslaviji mogao izbjeci ?
Pitanje je , koliko tipa svi generali poslije bitke pametni , toliko i neizbjezno i sasma je blisko pameti , sto smo dalje od onih sramnih , tragicnih i zalosnih devedesetih godina kraja dvadesetog stoljeca , to cemo se sve vise vracati ovome pitanju , zamisljeni i zabrinuti nad buducnoscu nase djece . Jer ako se nama dogodilo i generaciji prije nas , pa sta to nije u redu sa nama , gdje je ta konstru - kcijska greska koju treba otkloniti , kako nam se ono nikad vise , opet ne bi ponovilo .
Ovo se pitanje moze prevesti i kao -
Sto je , vratimo se nasoj Bosni , sto je Bosni danas u duhovnom smislu potrebno kako bi se stvorile pretpostavke da nam se ne ponovi proslost .
Naizgled akademske naravi ovo pitanje ima i svpoju profaniju , dnevno-politicku komponentu , koja se moze svesti na pitanje
Da li Bosnjaci , Srbi , Hrvati i ostali , mogu zivjeti zajedno ?
Historijski govoreci ovo je pitanje novijeg datuma i pokrece se otvaranjem ili otpocinjanjam procesa nacionaliziranja bosanaca . Prije toga , ovo pitanje se ne moze otvarati u takvoj varijaciji . Prije toga se to pitanje moze posmatrati samo u varijanti mogucnosti ili nemogucnosti koegzistencije razlicitih religijskih koncepata na bosansko-hercegovackim prostorima .
Povjest je pokazala da je to ( koegzistencija razlicitih religijskih uvjerenja ) moguce , pa se sto -ga , s punim pravom , moze reci kako je ovo pitanje historijski relevantno na ovim nasim prostorima , tek od devetnaestog stoljeca naovamo .
DENACIONALIZIRANJE BOSANACA
Teza o potrebi evropoiziranja balkanskih prostora oduvijek mi se cinila samo napola korektnom . Iako u kolektivnoj masti evropljana Balkan ostaje sinonim divlje Evro -pe , carstvo lazi i bez-zakonja , nama , uvjetno receno , nije potrebno evropoiziranje , ako pod ovim podrazumjevamo svijest o potrebi i mogucnosti zajednickog zivota u razlikama tako sto se toleriramo , dakle podnosimo
To je nesto sto smo mi u Bosni vec imali osvojeno , u cemu smo de facto zivjeli . U tom smislu mi smo bili evropoizirani i prije ostatka Evrope . I to se moze potkrijepiti mnostvom krupnijih i sitnijih povjesnih fakata , od , primjera radi , pro
tjerivanja Jevreja za rekonkviste u Spanjolskoj i njihovog prijema u Bosni za koji se moze reci , preneseno u ono vrijeme , da je isto sto i ovovremeno evro - americko zbrinjavanje prognanika rata , preko , recemo cinjenice da je eto , onaj zlikovac Mladic usao u Srebrenicu i zatekao nedirnutu pravoslavnu crkvu do toga da , a i toga je bivalo po Bosni , muslimani prikupljalju novac za izgradnju pravoslane bogomolje ili - kako su meni moji stari pricali , jedan nas predak u Kljucu poklanja nesto svoje zemlje da se na njoj izgradi pravoslavna crkva , te da se i nasa braca pravoslavci imaju gdje moliti Bogu ( eno te crkve i danas Kljucu ) .
Ovakvih primjera ima jos , a naj krupniji je svakako ona za NDH iskazana rezolutna odlucnost kazacemo banjaluckih ( preko tri stotine potpisnika ) , ali ne samo banjaluckih vidjenijih muslimana ( jer je isto zabiljezeno i u Sarajevu , Mostaru , Tuzli , Zenici ) , da i po cijenu gubljenja glave , stanu na stranu dobra , a protiv zla , te javno iskazu svoje protivljenje i poziv da se zaustavi progon pravoslavnih , cigana i ostalih nepocudnih .
E to je ta , BOSANSKA DUHOVNOST , tj.svijest o zivotu u razlikama ne uz njihovo prosto podnosenje nego uz njihovo prihvatanje , to je ono sto smo mi bosanci imali i prije Evrope pa izgubili ili , vjerujem i tjesim se , dijelom izgubili u povjesnim tokovima nacionaliziranja bosanskog puka . I to je ono cemu se nasa Bosna i bosanski puk treba vracati u procesu BOSNIZIRANJA Bosne i Hercegovine .
Bosni je potrebno denacionaliziranje bosanaca tj. povratak bosana
ca pa tako i Bosne , njima samima . Bosni je potrebno vratiti se bosanstvu .
Dug je bio put i proces prevazilazenja religijske nadkriljenosti nad cjelokupnom drustvenom stvarnoscu do ideje domovina pripada naciji . Povjesni tokovi u razvijenom svijetu danas se kracu pravcem prevazilazenja i ovoga koncepta , a u pravcu koncepta domovina pripada gradjanima ( svima ) .
I to je onaj put kojim treba i Bosna i Hercegovina da se krece . To je ona duhovna supstanca koju treba njegovati i razvijati u masama . I to je onaj prvi , pocetni iskorak na putu demokratske transformacije bosansko-hercegovackog drustva
Samo , sve je na ex Yu , bosnjacko-srpsko-hrvatskim prostorima medjuzavisno i povezano , pa se ni ovaj proces u Bosni ne moze nesmetano razvijati u uvjetima predominacije ekstremnog nacionalizma kod Srba i Hrvata .Stoga je slican proces potreban i u Srbiji i u Hrvatskoj , nazovimo ih ovdje procesima rasrbljavanja Srba i dekroatiziranja Hrvata .
Ovi procesi jasno , ne znace onesrbljavanje Srba i onehrvacivanje Hrvata , vec samo svodjenje ideje nacionaliteta na onu razumnu dimenziju koja omogucava normalno funkcioniranje drustvenih i drzavnih zajednica koje sve vise i vise postaju multi-etnicke sa otvaranjem modernog svijeta ( prvenstveno iz ekonomskih razloga ) i sve intenzivnijim fluktuiranjem ljudi preko drzavnih medja .
Ove je procese moguce provoditi samo u uvjetima ukupne slobode , dakle i nacionalne . Ovo se ne moze represivno provoditi , jer je u tom slucaju efekt upravo suprotan ; u tom bi slucaju slijedilo jacanje ekstremnih , radikalnih , nacional-sovinistickih i ksenofobicnih ideja . Dakako , ovo su procesi na dugi rok , ali ih je moguce provesti .
U tom procesu Srbi , a preciznije srpska inteligencija , sto onda povratno djeluje i na mase , na narod , trebaju prevazilaziti i oslobadjati se proracunatog i manipulativnog evropejstva kratkog daha , prigusenog populistickim impulsima . Oni moraju prevazilaziti ono sto se pokazalo dijelom stvarnog srpskog duhovnog impulsa : ksenofobija i viktimoloska vizura s jedne strane i kompleks bozanske determiniranosti srpskog naroda , s druge strane. Gluposti tipa - Mi , narod neba ( Jovan Raskovic ) , karadjicevske nebuloze tipa Ako ima Boga i on je u ovome trenutku Srbin (Radovan Karadzic ) i one oficijalne budalastine o zavjeri vatikansko-kominternovsko-islamskoj , samo su ona transparentna i vidljiva , lako uocljiva strana ovoga kljucnog , sudbinskog srpskog pitanja . Ona druga , slozenija strana ovoga procesa je izmjena svijesti sto producira intelektualne more ovakvog tipa . A to pocinje sa odgojem , znaci porodicom , znaci crkvom i skolom , a to je opet onda , posebno kad se ovdje spomenemo srpske pravoslavne crkve , doista na dugi rok .
Hrvati , a to ce reci opet hrvatska inteligencija , moraju prevladavati artificijelno-deklaratorno evropejstvo , a to znaci prevazilaziti sindrom tisucu-ljetne uljudbe i kulture u Hrvata , sto je samo druga strana srpskog glorifikacijskog kompleksa junastva ( Miroslav Krleza : Sacuvaj me Boze srpskog junastva i hrvatske tisuc - ljetne kulture ; ha , kad god se spomenem ove krlezine sjetim se Srebrenice i starog u Mostaru ) ; a razvijati ono naj plemenitije u hrvatskom krscanskom narodu : ljubav i plemenit odnos i milosrdje medju ljudima .
Sto se Bosnjaka tice , njihovo bosanstvo se nikada nije moglo stavljati pod pitanje . Njihovo bosanstvo je stvarni izraz naj dublje duhovne potrebe naroda , koja u tome vidi garanciju opstojnosti na bosansko-hercegovackim prostorima .
Svaki raduikalizam , nacionalni ili vjerski , smrtna je opasnost za Bosnjake , koji u uvjetima bratskog zagrljaja oponentskih radikalizama , tesko i samo uz previsoku , nemjerljivo previsoku cijenu u ljudskim zivotima , mogu prezivjeti .
Na zalost ( ili srecu ) , u Bosni sve vise ili nista , zavisi ili ne zavisi ,
( samo ) od Bosnjaka .
BOSNA I HERCEGOVINA DRZAVA GRADJANA
ILI DRZAVA NARODA
Drugo pitanje u ovome kompleksu je Bosna i Hercegovina , drzava gradjana ili drzava naroda ?
U Bosni i Hercegovini postoje znacajne politicke snage sto smatraju da , temeljem postojanja tri bosansko-hercegovacke naroda , treba da postoje i tri nacionalne stranke ( moze i vise , ali nije pozeljno ) , jer da bez politickog organiziranja naroda kroz narodnjacke politicke stranke , nema tim narodima ni bioloskog ni duhovnog opstanka .
S druge strane , postoje u Bosni i Hercegovini i oni koji misle da je jedino razumno rjesenje za BH gradjanski koncept njenog drustvenog i drzavno-pravnog uredjenja , a to znaci BH civilno drustvo sto je jednako pravna drzava , znaci vladavina zakona utemeljenih na postivanju ljudskih , kako individualnih tako i kolektivnih prava i sloboda , plus pluralizam svoinskih oblika u ekonomiji uz slobodno djelovanje zakona trzista te plus politicki sistem parlamentarne demokratije Sve su ovo zapravo opca mjesta moderne politologije prihvacena , pretpostavljamo , od svih ili bar od vecine BH politickog establismenta .
Zagovornici prvog shvatanja smatraju da je naprijed pomenuto moguce provesti u specificnim BH uvjetima , samo kroz nacionalni stranacki ustroj , dok zagovornici drugog shvatanja nalaze upravo obrnuto , dakle kako je istinska demokratska transformacija Bosne i Hercegovine neprovodiva upravo stoga sto se insistira na nacionalnom stranackom ustroju kao mehanizmu uspostave instrumenata za njihovo provodjenje.
Drugim rijecima , zagovornici prve teze naglasavaju etnicki princip u politickom organiziranju masa , dok zagovornici druge teze , naglasavaju multi-etnicki princip politickog ortganiziranja masa .
Nama se cini da se prvom tezom zapravo problematizira nacionalno pitanje u BiH konstantno se drzi otvorenim i podloznim dnevno-politickim opservacijama (sto samo po sebi i ne mora biti obavezno lose ) .
Problem je medjutim sto naglasavanje etnickog principa u politickom organiziranju masa , ma koliko nositelji ideje bili noseni idealima DOBRA , u bosansko-hercegovackom politickom ambijentu , gdje nacionalno politicko organiziranje jednih zakonito vodi nacionalnom politickom organiziranju drugih i trecih , sve se prelama kroz negativno historijsko nasljedje koje je povjesno svjeze ( ne starije od stotinu/stotinu i pedeset godina ) i utoliko teze podnosljivo pa se sve skupa zavrsava zloupotrebom od strane nacionalnih politickih oligarhija , koji politicku borbu za ostvarenje parcijalnih politickih ( i materijalnih ) interesa , kroz aktivnost tih stranaka , nastoje prikazati i voditi pod plastom svetih nacionalnih ciljeva i interesa . Nismo li se u ovo imali prolike uvjeriti nebrojno puta do sada od Daytona na ovamo , a evo i u slucaj Ante Jelavica , nekadasnjeg clana Predsjednistva Bosne i Hercegovine , kome je sud , u kojem u vecini sjede stranci odcjepio deset godina zbog kradje , a ono ga njegova HDZ brani i sve prikazuje kao napad na ugrozeni hrvatski narod u BiH .
S druge strane pak , svaka intelektualna krizaljka uzroka i posljedica
posljednjeg rata u BiH (1992 g. 1995 g. ) , uvjek daje isto rjesenje gradjanske tendencije treba jacati ukoliko se miru zeli dati istinska sansa , a BiH napraviti dr
zavom odrzivom na duzi rok . Ovo ne znaci potiranje nacionalnog vec i u BiH usvajanje i razvijanje jednog vec sire usvojenog civilizacijskog koda koji omogucava funkcioniranje normalnog demokratskog procesa , izmedju ostalog i u tako slozenim drustvenim i drzavnim zajednicama , kakva je Bosna i Hercegovina .
Ovakvo je promisljanje zapravo na tragu ideje o liberalnoj demokratiji kao kraju povjesti i konacnoj tacki ideoloske evolucije covjecanstva ( Fransis Fukojama ) . Sama ideja pak je , naj uze vezana za Hegelovo razumjevanje povjesti i liberalne demokratije kao forme politickog uredjenja drustva kojom se konacno prevazilazi odnos izmedju roba i gospodara sto , u razlicitim formama , obiljezava citavu pred demokratsku povjest .
Francuska demokratska revolucija ( tu treba dodati i americku ) , vjerovao je Hegel , ozakonjenjem principa slobode i jednakosti , suvereniteta i vladavine prava , oslobadja robove i istinski ih cini gospodarima sopstvene sudbine .
Za najveci dio covjecanstva liberalna demokratija je jos uvjek ideal , a u dobrom djelu nije uopce ni prisutna u svijesti , hegelovski receno - robova .
No bilo kako bilo , kraj povjesti ili ne , ako prihvatimo ideju kao naj blizu onome sto jeste ideal i naj dublja ljudska teznja , onda , primjenjeno na BH stvarnost , logicki zakljucak jeste : liberalna demokratija jeste onaj spasonosni put i oblik rjesavanja kompliciranih BH drustvenih suprotnosti .
Pri tome se medjutim ne smije zanemariti ili previdjati ono sto objektivno jeste ili moze da bude smetnja i prepreka na putu liberalnog ustroja dru -stva : naslijedjene kulturoloske specificnosti , obicaji , tradicija i posebn,naciona - lizam i religija . Specificno o Bosni i Hercegovini ako je rijec , u liberalnoj projekciji BH drustva , treba imati na umu ono sto je specifika bosansko-hercegovacke stvarnosti , a to je :
- nikakva demokratska tradicija
- tanka , gotovo nepostojeca demokratska svijest
- religijska specifika BiH ( multi religiozno stanovnistvo )
- politicka manipulacija religijom
- religijska manipulacija politikom
Na putu liberalnog ustroja bosansko-hercegovackog drustva neophodno je ukaukulirati u projekt gore pobrojane momente i raditi na njihovom otklonjanju odnosno prilagodjavanju demokratskoj stvarnosti sve imajuci u vidu kako se demokratija ne moze odozgo implementirati . Projekt je ostvariv samo
odozdo , iz mase koja je nosilac energije promjena . Odozgo se samo stvaraju pretpostavke , koje se , a za to je potrebno vrijeme , unose u masu , a sam narod je nosilac promjena .
U Bosni i Hercegovini unatoc navedenom postoji potencijal za razvoj demokratskog projekta . Ali postoje i znacajne snage koje su , ma sta govorili javno , kocnicari na ovome putu . Djela ih naime odaju .
ETNICKE GRUPE I LIBERALIZAM
Tako , veoma je neizvjesno , slobodnan sam reci cak utopijski , ocekivati ucvrscenje demokratije u drzavama gdje se kao konstituitivni faktor pojavljuju etnicke grupe sa ekstremno razvijenim nacionalistickim osjecanjima ( strastima ), koje k tome jos i ne dijele zajednicki osjecaj pripadnosti odnosnoj drzavi i jedni drugima ne priznaju prava koja inace ekskluzivno traze za sebe .
Bez zajednickog osjecanja pripadnosti nekom entitetu , bez , u BH slucaju , zajednickog osjecanja bosanstva ili bosanske domovinske ( patriotske ) svijesti tri konstituitivne etnicke grupe , nema ni stvarne pretpostavke za istinsku demokratiju u Bosni i Hercegovini .
Jer u BiH nisu problem tri njena vecinska naroda - mada je u ovome kompleksu intelektualno veoma intrigantno pitanje konstituivnosti , sto je , po misljenju ovoga autora , sa stajalista drzave i drzavnog bosanskog interesa kontra produktivno i u cemu vidimo temeljni izvor svih bosanskih politickih nevolja ; teziti ka gradjanskoj drzavi , a insistirati na konstituivnosti tri naroda u Bosni i Hercegovini logicki je besmisleno .
Naj veci dio srpskih intelektualaca zagovara tezu da nema te demokratije koja ce natjerati ljude ( narode ) da zive zajedno ako oni to nece , pa kako narodi u Bosni i Hercegovini eto nece da zive zajedno onda je jedino razumno pustiti ih da se " razvedu " tj. Srbi da se prikljuce Srbiji , a Hrvati Hrvatskoj . Ono sto ostane bila bi odrziva Bosna . Tako profesor Nenad Kecmanovic , da bi bio dosljedan i objektivan analiticar konstatira da ne vidi kako Kosovo moze ostati u Srbiji , a ni Republika srpska u Bosni i Hercegovini . Jasno , profesor Kecmanovic je ovdje samo prividno objektivan , a u stvari i dalje ostaje na poziciji zagovornika i teoreticara " plemenske drzave " i kao takav ima problem dosljedne argumen -
tacije
Na istoj poziciji nalaze se i oni sto zagovaraju etno ustavno-pravnu organizaciju bosansko-hercegovackog drustva pozivajuci se na potrebu osiguranja kolektivnih prava razlicitih etnickih ( konstitutivnih ) grupa u Bosni i Hercegovini , a one , poput ovoga autora , sto u konstitutivnosti primjenjenoj u bosansko-hercegovackom politickom ambijentu ( i okruze -
nju ) , vide ustavno implementiranje mehanizma za destruiranje BiH ( cemu nas uci iskustvo i povjest ) , a ne mehanizama za zastitu nekih specificnih kolektivnih prava naroda ( koji se zapravo svode specificno kulturolosko i tradicijsko iskustvo i nasljedje ) proglasavaju nekakvim radikalima , sto opet , bar u slucaju ovoga autora i nije daleko od istine , jer isti doista stoji na poziciji radikalnog zagovaranja gradjanske Bosne i Hercegovine .
Engleski znanstvenik Jonatham Glover , u knjizi " Humanity , a moral history of the twentieth century " , eticko filosofskom promisljanju , medju ostalim , jednim znacajnim dijelom fundiranim na iskustvima post jugoslavenskih etnickih sukoba , u pokusaju sagledavanja korjena sloma moralnog zakona , polazi od podjele drzave na dvije supine : skupinu pluralistic te skupinu plemenskih drzava . Plemenske drzave mogu biti pluralne , ali preovladjujuce stanje svijesti izdvaja jednu grupu kao dominirajucu , temeljem etnosa ili religije .
Pluralisticke drzave garantiraju jednaka prava svojim gradanima bez obzira na etnicko ili vjersko porjeklo . Plemenske drzave i kada formalno pruzaju takve garancije stvarno se dozivljavaju kao prijetnja manjim etnickim ili religijskim skupinama. To stoga jer se one javljaju kao drzave zasnovane na jako , pa i ekstremno razvijenim nacionlnim osjecanjima . U slucaju cistih granica u okvirima kojih zive samo ili u apsolutnoj vecini poripadnici jedne supine , plemenske drzave se ne javljaju kao prijetnja u prednjem smislu . Medjutim , takvi su slucajevi rijetki . Teritorije vecine drzava " prosarane " su pripadnicima manjinskih etnickih i ( ili ) religiskih supine . U ovakvim slucajevima zagovornici plemenske drzave suocavaju se sa problem dosljednog argumentiranja jer sto na jednoj strani odgovara , na drugoj se reflektira kao smetnja i neprihvatljivo rjesenje .
Profesor Kecmanovic ovaj problem rjesava tako sto bi da trguje teritorijama , ali na stetu Bosne i Herzegovina - po principu sto na mostu izgubim , dobijem na cupriji , tj. gubimo Kosovo , ali dobivamo Republiku srpsku . Ako bi doista zelio biti dosljedan u objektivnosti i kao ozbiljan analiticar i naucnik , linijom njegova plemenskog razmisljanja trebao bi se upitati da li je ono sto je primjenjljivo na Srbe ( i Hrvate ) u Bosni i Hercegovini jednako tako primljenjljivo i na druge i drugdje , recimo Madjare u Vojvodini i Bosnjake u Sandzaku ; pitaju li se oni zele li ostati zivjeti u Srbiji ili bi mozda zeljeli prikaciti se Madjarskoj odnosno Bosni i Herzegovina ( !?!?!? )
"Back ground " naznacenog problema dosljednog argumentiranja " plemenskih mislilaca " poput profesora Kecmanovica jeste ekstremno razvijeni nacionalni osjecaj srpskog etnosa i srpske plemenske drzave pri cemu ekstremno ovdje treba iscitavati kao nacionalisticko i ksenofobicno . To , ekstremni nacionalizam i ksenofobija dakle , ma koliko imali razumjevanja za srpski historijski strah i negativno povjesno pamcenje , jeste razlog zasto svojevremeno srpska nacionalisticka misao i politika nije mogla prihvatiti plan lorda Karingtona kojim su Srbima izvan Srbije garantirana temeljna kulturoloska i politicka prava u osamostaljenoj Hrvatskoj . Nacionalisticki se naime poriv u osnovi svodi na kreiranje , odbranu ili uvecanje plemenske drzave ( Jonatham Glover ) .
Upravo to , kreiranje odnosno uvecanje srpske plemenske drzave ( a i hrvatske ) u pozadini je post jugoslavenskog srpsko - hrvatsko - bosnjackog sukoba i upravo to - negativno historijsko nasljedje , iskustvo i pamcenje koje mi u Bosni i Hercegovini imamo sa konstistutivnoscu koja je koristena kao mehanizam za ljuljanje i rusenje Bosne i Hercegovine ( a istina Bog i Jugoslavije ) , a sto se i danas u Bosni i Hercegovini koristi kao mehanizam i sredstvo za opstruiranje svega onoga sto zbilja jeste opci gradjanski i bosansko-hercegovacki interes sto prakticki dovodi do blokade vlasti i ne funkcioniranja drzave ( zar brojne intervencije i deblokade parlamenta od strane Visokog predstavnika to naj bolje ne potvrdju -ju ) i sto bi sutra moglo nacionalistickim ekstremistima posluziti kao idealan izgovor da svoj entitet , posto drzava BiH ne funkcionira , odvoje od takve zajednice i prikljuce - zna se kome ...upravo to , dakle realno politicko i zivotno iskustvo koje mi u BiH imamo sa konstitutivnoscu , u pozadini je toga naseg , kako nam ga oni , valjda " realni i objektivni " politicki analiticari i politicari od prakse spocitavaju , bosanskog gradjanskog radikalizma .
Srpski ce ekstremni nacionalisti odgovoriti kako je zapravo u pozadini ex YU sukoba bila ustasizacija Hrvatske ( cega je istina Bog , kako su kriza i poslije rat kulminirali bivalo ) i prijetnja novog genocida nad Srbima te tendencija stvaranja islamske drzave u Bosni ( sto se pokazalo samo golom propagandnom floskulom i sto bi , kada bi bilo istinito , vodilo sukobu medju samim Bosnjacima , kao sto to svako ko , ma i zehrice , poznaje Bosnu i Bosnjake zna ) , tako da na taj argument niko ozbiljan u svijetu vise ne nasjeda .
Medjutim , temeljni problem Bosne je ne postojanje tri vecinska etnosa nego NEPOSTOJANJE bosanskog politickog naroda . Ono sto je postojalo prije domovinskog rata kao BH politicki narod ( makar samo u naznakama i makar samo pod plastosocijalisti - cki shvacenog bratstva i jedinstva ) , razbijeno je posljednjim ratom . Pri tome je rat samo krajnja konsekvenca ; Stvarni razbijaci su politike nacionalnih politickih stranaka . Jer iako nacionalne politicke stranke u BiH nisu same po sebi proizvele rat , jesu posluzile kao
katalizatori rata stvarnim proizvodjacima u centrima moci izvan Bosne i Hercegovine .
Porjeklo i uzroke posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini nemoguce je naci u povjesti Bosne , ma koliko se proizvodjaci rata trudili da dokazu kako je eto taj rat produkt prirodnih , spontanih pa tako i neizbjeznih sila unutar bosanske povjesti .
U pitanju su ambicije i interesi uneseni u BH sa strane . Jasno , svi oni kod nas koji hoce misliti slobodno vec su zapazili kako je povjest Bosnu ucinila tako filigrantskom da je i mogla postati predmet tih interesa i ambicija . Ali , izvan njih nemoguce je sagledati uzroke rata u Bosni i Hercegovini .
Koje su garancije da se , uz predominaciju narodnjackog politickog stranackog ustroja kao dominirajuceg u BiH i predominaciju i insistiranje na kolektivistickom pristupu u ustavnoj konstituciji drustva , povjest nece ponoviti ?
Nema ih .
Zagovornici etnickog politickog organiziranja recice kako takvih garancija nema ni u slucaju predominacije gradjanskog koncepta jer - takvo sto smo imali i prije rata pa nam se desio rat .
Kvaka je medjutim u tome sto mi takvo sto prije rata nismo imali u bivsoj Jugoslaviji niti u Bosni i Hercegovini . O tome se i radi da se stvori takav politicki ambijent
( demokratski ) , sada i ovdje , kako nam se ne bi ponovila uzasna povjest .
RELIGIJA I SEKULARIZAM
Osvrnimo se sada na jedan drugi , veoma mocan faktor u kulturoloskoj i socioloskoj identifikaciji pojedinca i grupe . Uzmimo religiju kao faktor u demokratskoj transformaciji drustva .
Religiozni osjecaji , kao uostalom ni nacionalisticki , sami po sebi nisu smetnja na putu demokratske transformacije drustva , sve dok nacionalizam ne zahtjeva za sebe ono sto negira drugima , sto je dakako ekstremizam i sve dok religija moze biti ne zagovara netoleranciju i neegalitarizam .
Poznato je da je zapravo krscanska misao ( zapadna ) sa principom bratstva i jednakosti ljudi na temeljima slobode moralnog izbora , zapravo trasirala put demokratskoj revoluciji na zapadu .Medjutim , religija sama po sebi , ne vodi u slobodno drustvo . Potrebna je sekularizacija religioznog osjecaja e da bi se uopce stvorila pretpostavka za liberalizaciju drustva .
Sekularisticko pitanje ili problem sekularizacije religije , kako ga ovaj autor vidi , kljucno je pitanje interpretacije islama i mada nas bosanski islam ima svoju bosansku i evropsku specifiku , pitanje je to koje je otvoreno i u nasoj bosanskoj interpretaciji islama .
Ideja univerzalne jednakosti ljudi nista manje nije islamska nego sto je krscanska . U tom smislu islam je kompatibilan sa demokratijom . Kompatibilnost i korespodencija sa idejom liberalizma medjutim je ono pitanje koje ovdje drzimo otvorenim .
Ali , ni ovo nije neotklonjiva prepreka na putu demokratske liberalizacije bosanskog drustva . I ortodoksni judaizam poput fundamentalistickog islama , tezi uredjenju zivota pojedinca i grupe u totalitetu , pa smo ipak svjedoci jednog demokratskog Izraela .
Konacno , sa slicnom problemom ili pitanjem suocava se i hriscanska interpretacija vjere Isusove . Sloboda savjesti i religijskog propovijedanja je pitanje koje veoma opterecuje drustvenu svijest drzava sa pravoslavnom vecinom , ali sve , bas sve , teze demokratskoj transformaciji .
BOSNA I DEMOKRATIJA
Ono sto se cini ovdje potrebnim posebno naglasiti na naznacenom putu demokratizacije bosansko-hercegovackog drustva jeste konsenzus , neka vrsta precutnog ili podrazumjevajuceg drustvenog ugovora gradjana tri etnicke zajednice , gdje jedni drugima uzajamno priznaju i jamce temeljna gradjanska , individualna i kolektivna prava na temelju pripadnosti Bosni i Hercegovini .
Ovo i nije neizvodljivo kako se cini , imajuci u vidu breme etnickih sukoba koje Bosna nosi i na koje sam pomen imena Bosna u svijetu asocira . Mi dobro znamo kako su ti sukobi proizvedeni i odakle je to ubacen virus . Ali u tome i jeste kljuc citave enigme : potrebno je oslobadjanje aveta proslosti i otvaranje procesa istinske demokratizacije i kod susjeda . Tek tada mozemo ocekivati uspjesno primanje demokratskog procesa i u Bosni i Hercegovini . Sve do tada je samo privid demokratije , Dayton-sko poigravanje strana u procesu ( ranije sukobu i to ra -tnom ) .
Sve do tada sustina ( svijest ) zapravo ostaje ista , samo u izmjenjenoj formi . Izmjena pak sustine , svijesti dakle , moguca je samo na temeljima pomirenja , a ovo je opet moguce samo na osnovama ISTINE .
Jednom utvrdjena istina , uz otklanjanje odnosno prilagodjavanje
novoj stvarnosti naprijed iznesenih prepreka na putu demokratizacije , polazna je tacka kraja povjesti i u samoj Bosni i Hercegovini , dakle kreiranje otvorenog drustva zrelog za suocavanje sa prosloscu i prevazilazenje iste .
Ovaj je proces moguce provesti samo uz pomoc ( pa i pritiske ) Evropske Zajednice i Sjedinjenih Drzava Amerike jer , Hrvatska i nekako , ali Srbija bas nikako nije u stanju naciniti istinski otklon od plemenske politike plitke pame ti , sto se jakako , reflektira i preko Drine , vukuci Bosnu uvjek nazad i dalje od Evrope . Bilo kako bilo jedno je sigurno , i pred Bosnom i uopce zemljama regiona jos je itekako dug put do moderne Evrope i istinske , liberalne demokratije .
VELIKASI PROKLETE VAM DUSE
U odgovoru na ono pocetno pitanje je li se rat u bivsoj Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini mogao izbjeci i da li Bosnjaci , Srbi i Hrvati mogu zivjeti zajedno , zanemarujuci na momenat gornje drustvene pretpostavke koje se moraju kreirati e da bi se ostvarilo slobodno drustvo i izbjeglo ponavljanje povjesti i koje bi , da su odista postojale , preventivno funkcionirale i sprijecile rat , situirajuci ovo pitanja na personalnu ravan , vracamo se na koncu se onoj narodnoj mudrosti sto kaze
Velikasi , proklete Vam duse ,
gdje sublimirana narodna pamet tako precizno detektira sami izvor svake narodne nevolje .
Vrlo kompleksno je pitanje uticaja pojedinca na historjski tok dogadjanja . Odgovor na ovo pitanje krece se u rasponu od fatalistickog poimanja povjesti koje minorizira uticaj stvarnih aktera povjesti drzeci kako se dogadjaji razvijaju svojom logikom i tokom neovisno od teznji i nastojanja pojedinaca do puckog poimanja povjesti gdje se sve svaljuje na velikase . Istina je bice kao vecinom negdje u sredini jer ako velikasima drzimo ne samo isturene vladare i politicare nego i onaj vrh drustva sto kreira drusrtvenu klimu , folklorno , narodski receno vedri i oblaci , onda je to onaj inzenjering sto stvara pretpostavke za tok dogadjaja cak i neovisno od teznje i nastojanja pojedinca ( jer uvjek se u takvoj klimi nadje drugi takav koji ce zamjeniti onog nevoljkog ) .
Pa ipak historija poznaje i takve situacije gdje se moc i drustveno htijenje u tolikoj mjeri veze za jednu osobu koja onda doista moze svojom voljom kreirati povijest . Mogli su to mnogi u povijesti . Mogao je to Josip Broz , a mogao je i Slobodan Milosevic kao sto je medju svojim pukom vjerujem mogao Franjo Tudjman , a Alija Izetbegovic kod svojih Bosnjaka ( mada je njegova pozicija u cijeloj ovoj prici naj delikatnija ) .
Hajmo sada naciniti malu digresiju pa se prisjetiti situacije u Juzno Africkoj Republici uoci pada aparthejda .
Nelson Mandela poslije gotovo tri decenije zatvora , na slobodi ; pada aparthejd , a mase crnaca zahvata osvetnicko , euforicno raspolozenje linca .
Veliki politicki miting na stadionu . Masa klice Mandeli , traze linc bjelaca . Mandela izlazi za govornicu i kaze ne Ne cujem Vas dobro , ne kaze
to , nego kaze -
Ako to mislite raditi , ako to hocete , ne racunajte na Mandelu -
Tajac na ogromnom dupke popunjenom stadionu stadionu . Muha u letu da se cuje . A onda aplauz i ponovno klicanje Mandeli .
Tako je spasen mir .Tako je Juzno Africka Republika izbjegla rat za koji se procjenjivalo , dodjeli do toga , da bi bilo preko milion pobijenih . De Klerk je na drugoj strani , medju bjelim juznoafrikancima odigrao slicnu ulogu , pa su tako obojica zasluzila i dobila Nobelovu nagradu za mir .
Kod nas nije bilo politicara Mandelinog kalibra . Kod nas su
velikasi raspaljivali , a ne smirivali vatru nacionalistickih strasti . Placena cijena danas je svima dobro poznata .
Ono sto u ovoj sagi medjutim ponajvise zabrinjava jeste ona svijest sto porodi te oceve nacija , te velike balkanske politicare sto bi tudjim mudima gloginje mlatili , a koja ( tj. ta svijest ) i dalje traje .
Hiljadu devet stotina devedeset i sedme tamo neki u Srbiji predlazu Slobodana Milosevica za Nobelovu nagradu za mir . A dvije hiljade i pete Cavic Dragan prijeti ratom dirne li se Dayton-ski Ustav BiH . Malo poslije socijal-demokrata Dodik Milorad izjavljuje , dodje li do mjenjanja ustava BiH onda novo uredjenje moze biti - Federacija ili razlaz .
Aman velikasi , pa hoce te li ikad ista iz povjesti nauciti .
Zbilja
Velikasi , proklete Vam duse .