Vas Stav - 28.12.2006

Pise: Nihad Filipovic

Poslije izjave Karle Del Ponte o tome da je Zapad znao da se priprema napad na Srebrenicu i Šaćirbegović evog glasnog razmiš ljanja kako je vjerovatno isti taj Zapad (SAD dakle), dao signal da se to može odraditi, čitava situacija se svodi na ono: vjerujem, ali ne mogu da dokaž em (premda Derl Ponte izjavljuje da ima i neke dokaze u tom pravcu).

Jasno, to ne znač i da nije istina ono na šta nas ovakve izjave navode.

Naprotiv, povezujuć i te izjave sa svojevremenim zbivanjima u Dayton-u, onim sto je Holbruk poslije izjavljivao (da se moguće pogriješilo što se išlo na kreaciju RS, a poslije je opet izjavljivao kako se ustavne promjene moraju prihvatiti "jer će opet biti rata", š to je nastavak Dejtonske političke prakse kreacije ,a sada očuvanja RS) ), Klintonovim pokajanič kim posipanjem pepelom po glavi (gdje je isti navodno iskazao žaljenje što su dozvolili da predrsude (nikada javno izreč ene i potvrđene, ali evidentne), spram islama i konsekventno Bošnjaka, svjesno ili potsvjesno prevladaju i dovedu do kreacije Dejtonske Bosne i Hercegovine i posebno povezujuć i sve prednje sa beskrupuloznim pritiskom da se nazor usvoje amandmani na tzv. Ustav Bosne i Hercegovine oktroiran u Dejtonu, spekulacije o prećutnom odobrenju Zapada da se ide na likvidaciju "zaš ticene zone" Srebrenica, javljaju se logič ki relevantnim u nasluć ivanom kontekstu rješ enja BH pitanja diobom 50% naprema 49%

U tom svjetlu posmatrano postaje izvjesnije zašto su svojevremeno SAD zahtjevale obustavu ofanzive Armije BiH i hrvatske vojske što je četnicima spasilo vec izgubljenu Banja Luku i Prijedor, a i onih 49% BiH. Remećenje regionalne ravnoteže i destabiliziranje Srbije je bio samo zgodan izgovor dok je stvarni razlog moguće bio strah od islamske Bosne uzrokovan predrasudama. Ovaj je naime autor i prije bio, a sada jedanaest godina od Dejtona definitivno jeste uvjeren da se spram naše zemlje kao i spram tzv.cjelokupnog trećeg svijeta ( razvijeni,zemlje u razvoju,nerazvijeni ), a posebno spram islamskog svijeta, primjenjuje politika duplih (a šupljih) standarda, opredjeljena s jedne strane interesima, a s druge strane u dobroj mjeri predrasudama. Nekada prevdalava jedno, nekada drugo, a nekada je u pitanju interakcija i jednog i drugog.

U našem slučaju uglavnom su na djelu predrasude jer SAD nema neki poseban interes u BiH, izuzev da se očuva stabilnost značajna u širem,evropskom kontekstu. Kako je islam potsvjesno za njih remetilački faktor to se ne može dopustiti prevladavanje islamskog faktora, (u bilo kojoj formi, etnič koj, a posebno političkoj ), u jednom društvu kakvo je BiH( i k tome u Evropi locirano), te je stoga potrebno ugraditi mehanizme zaštite( Dejton) , a u "životno" iznudjenim amandmanskim ustavnim izmjenama, mjenjati tako da se ne dira u bit (etničku, administrativno-teritorijalnu podjelu).

Predsjednik Klinton je poslije shvatio u kojoj je mjeri Dejtonsko rješ enje bio pogreš an potez, te je i to nasluć ujemo dovelo ga svojevremeno u Srebrenicu, što mu služ i na čast .

Pa i sam lord Ashdown je davao izjave kako bosanski musliman i nisu ono na šta prvi pomen rijeci musliman asocira prosječnog zapadnjaka i ono "što vidimo ovdje,u našim gradovima", tj.da su oni tolerantni i evropski u ponašanju u javnim stvarima... itd...itd

Jasno, za SAD bosansko je pitanje u paketu sa kosovskim i mada se to dvoje historijski i pravno ne može dovoditi u vezu, politički je to izvodivo i SAD to i rade. Stoga se istinsko rješ enje ustavnog pitanja u BiH ne mož e očekivati prije nego se riješ i kosovsko pitanje.

Američki je rezon pri tome, onako kako ga vide veliko-srpski komentatori, npr.Saša Bizić , slijedeći:

"Truli status kvo je manje loša opcija od eksplozivnog potencijala drastične prekompozicije BiH.
Tako će biti sve dok namjera o skoroj nezavisnosti Kosova ne bude jednostrano realizovana, uprkos protivljenju zvaničnog i opozicionog Beograda, a onda nije isključeno novo miješanje karata u BiH".

Merhametli SDA"veliko bosnjački" političari, pro bosanska gradjanska SDP, koja glumi nacionalnu "onesvješć enost", jer građansko krivo shvata tj.anacionalno, mega hrvatska, starački okoš tala HDZ, čijim je liderima glavna preokupacija sač uvati osobne ratne "probitke", na šta u stvari i svode interes hrvatskog naroda u BiH i svi ostali kokano konstitualisti i konsenzualisti, misle kao i ovaj Bižić ,samo sa suprotnim predznakom; Bižić se naime pribojava, kako je sva ta amandmanska ustavna igra u BiH, "da se vlasi ne dosjete" i da im se zamaž u oči, nakon čega slijedi likvidacija RS, a ovi u federaciji se uzdaju u američku riječ i drugu fazu ustavnih izmjena kada bi navodno uslijedilo ovo čega se Bižić i pribojava (ili se kog đavola pravi). Samo,otkud onda Dodiku ona drčnost i zna li on neš to š to mi ne znamo ili samo nasluć ujemo osluškujući i  itajuć i izjave upućenijih (poput M. Šaćirbegović a i njegovih izjava o američkim referendumskim garancijama Srbima).

Raspolaže li to Dodik nekim informacijama koje mu omogućuju onako nasilničko i razbijač ko ponaš anje kao da se radi o 1995/96-oj, a ne 2006 godini?!?!?!

Dodamo li cjeloj ovoj prič i stajališ ta bivšeg američkog ambasadora u Beogradu Vilijama Montgomerija i njegove izjave nakon crnogorskog referenduma (podrška referendumu u RS jer i "Srbi treba nešto da dobiju"), te interese i uticaj koje taj Kisindž erovski lobi ima u Vašingtonu, na š ta nas je tu skoro tako lijepo potsjetio Adi Halvo pišuć i za internet stranicu "Orbusu" i povodom pisanja Montgomerija ( koji je član tog "klana"), onda se dobije ram za sliku jedne buduć e BiH bez RS!?!?!?

Jasno, sve prednje jeste teško dokaziva politička spekulacija. Ali time ništa manje vjerovatan razvoj događanja.

Staro-grč ki filosof Demokritus, skoro dvije hljade godina prije nego je nauka bila u stanju to i dokazati, tvrdio je kako je čitav materijalni svijet sazdan od atoma. Evo, mi (ne)skromno tvrdimo kako je čitav američki pristup našoj zemlji sazdan od interesa (pa i pojedinačnih, lobističkih) i predrasuda opredjeljenih islamofobijom.

ODUMIRANJE MEĐEDA

Piše: Nihad Filipović

Nezavisnost Kosova je neizbjež na.U tome su saglasni manje-više svi ozbiljni analitičari političkih zbivanja u Srbiji i regionu. Uz pretpostavku da će ustavno pitanje u BiH ostati nerješeno do tada (makar koliko se mnogi upinjali da to što hitnije nametnu Bosni), pitanje je međutim, š ta nakon toga?

Oč ito je da Srbija duhovno ostaje većinski miloševićevska i radikalska. Bez obzira na različ ite politi ke bedževe, njihova politika uglavnom se ne mož e osloboditi megaloman- skih srpskih snova.

Veliko-srpska ideja je kao politička praksa doživjela slom, ali duh koji ju je producirao je isti i nikako se sa time pomiriti ne može, pa sada producira ideju o srpskoj prikraćenosti i nepravdi koja je načinjena srpskom narodu. I to je ona opasnost koja i nakon "sanitaniziranja" Kosova prijeti regionu. Ta ideja, ideja istorijske zakinutosti Srbije i srpskog naroda duboko je ukorijenjena kod Srba. Na toj ideji koti se veliko-srpska misao od Kosovskog boja na ovamo. Garašanin, Pašić , Ćosić , Milošević , Šešelj, Koštunica, Tadić ...imena i politički bedževi se mjenjaju, ali ta ideja, podrž avana crkvanom oligarhijom traje i nema šanse da će skoro biti dokinuta.

Prema tome sa ovakvim stanjem duha kod Srba treba rač unati i ubuduće. Jer, u neko dogledno vrijeme Srbija se mož e politič kim prelijevanjima iz šupljeg u prazno,"sutra" nać i i u ujedinjenoj Evropi (kao što se "jučer" naš la u ujedinjenoj drž avi Južnih Slavena), ali duhovno ostaje u naj dubljem šumadijsklom blatu iščekujuć i neko drugo povoljnije istorijsko vrijeme. Upravo to u krajnjem jeste suština i smisao poruka koje se odašilju ovih mjeseci srpskom narodu, od one- Ako nam i uzmete Kosovo, mi će mo to smatrati privremeno okupiranom teritorijom, do -Nema odstupanja od zapadnih srpskih granica (Karlobag-Virovitica).

Ovakvo, prosječno stanje srpske političke pameti, javlja se naj već om opasnošć u po Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru i u post Kosovskom periodu. Ta pamet i politika ne može, ni danas ni sutra, destabilizirati Hrvatsku ili Kosovo, ali može i te kako BiH i CG, zbog značajne srpske etničke mase u ove dvije zemlje; Plus što može izazvati ozbiljne probleme i u Makedoniji, ali to samo u eventualnoj sprezi sa albanskim nacionalizmom.

Izvan BiH i CG ovaj veliko-srpski virus mož e izazvati turbulencije samo u Srbiji, specificno Vojvodini i Sandž aku,ali se to, bar š to se Vojvodine ti e, neće desiti pored ovako politički neuređene i duhovno pocjepane BiH i duhovno zapuštene, a etnički vrlo ranjive CG.

Sto se BiH tiče, jedina ozbiljna prevencija ove pošasti je nova ustavna konstrukcija BiH, a to može doć i samo sa strane, od tzv.Velikih sila (SAD/Evropa), makar koliko teorijski to bilo do BiH. A tu nam opet, za sada, "grah ne pada povoljno". SAD i ova buš ovska administracija, zaokupljeni Irakom, Afganistanom, Iranom i Sjevernom Korejom, ignorantski se odnose prema čitavom regionu pa i BiH, računajuci- najvaž nije je tu održavati kakvu-takvu stabilnost, ne upuš tati se ni u kakve radikalnije zahvate, pa šta vrijeme donese. U međuvremenu sva ta armija UN političara, posmatrača, analitičara i međunarodnih operatora i š pijuna, živi neke svoje karijere i ostvaruje neke svoje interese na brdovitom Balkanu.

Ipak, uvjerenje je ovoga autora da vrijeme, a to znači opći politički tokovi u Evropi i SAD rade za BiH. Jedino što jezič k na vagi može okrenuti protiv, jesu sami Bosanci ili preciznije Bošnjaci, uz "bratsku i nesebičnu" pomoć Hrvata. Ako tu dođe do istinskog rascjepa u masama, (jer ovo što sada imamo sa Tihić em i Lagumdž ijom je uglavnom rascjep tzv.elite), e onda se možemo pozdraviti sa cjelovitom Bosnom.

Na oktobarskim izborima 2006 g. Bošnjaci(a i Hrvati) su poslali jasnu poruku svojim politič kim prvacima. U kojoj mjeri se međutim radi o otuđenoj politi koj nomenklaturi vidi se po tome š to ovi nastavljaju politič ka mešetarenja mimo i s onu stranu stvarne izborne volje naroda i građana, što je političko samoubistvo i što će njih i njihove stranke, vrlo izvjesno, odvesti pod "stečaj", jednako onako kako je SDS u RS marginaliziran.

Jer, po ko zna koji put ponovimo, Bošnjaci nikada neće pristati na samoukinuće BiH, bez obzira na opasna kvislinška vrludanja dobrog, ako ne i naj većeg dijela njihove inteligencije, tj.svih onih što zapravo ktreiraju raspoloženje javnosti, od TV i štampe preko kulturnjaka do političke vrhu ke. Među Bošnjacima je definitivno prodrla i ovladala svijest o tome što zapravo forsirane ustavne promjene zneče (u dobroj mjeri isto vrijedi i za Hrvate), i ta svijest samo može dalje jačati.

Nastave li rabotu kojom se bave, SDA vrhuška će dovesti do raspada i samoukinuć a te stranke, ali ne i BiH. Tu izgleda kao da postoji neka zakonitost što povezuje narodne stranke predratnog i ratnog perioda. U tom smislu politička minorizacija SDS kao da je najava istovjetnog procesa usitnjavanja SDA i HDZ. Istovremeno se pojavili u jednom vremenu kojega su onda presudno oblikovali, kao da jednako tako istovremeno gube na značaju u jednom drugom vremenu "odumiranja međeda".

Međutim, to je već njihov problem. Nas ovdje zanima,šta i kako nakon imuniziranja (!?)  Kosova?

Ovo kako nam sada SAD pomaž e, bolje da i ne pomaže. Jasno nikako ne možemo zaboraviti ono što je SAD uč inila za Bosnu i Bošnjake posebno. Međutim, nejasno je zašto moramo mahati repić em na svaku američ ku ponudu poput posluš ne pudlice, posebno ako isto ide protiv našeg temeljnog interesa. Njihova ponuda ustavnih izmjena apsolutno je protiv temeljnog bosanskog interesa jer u perspektivi otvara moguć nost secesije dijela BH teritorije. Stoga tu ponudu niti jedna razumna pro bosanska politika ne može i ne smije prihvatiti.