Vas Stav - 23.02.2007

Piše: Nihad Filipović

VRUĆA  SEPARATISTIČ  KAPEGLA  U SVJETLU  KONSOCIJACIJSKIH  INICIJATIVA

Da li ste čuli onaj o Fati i pegli?
Ide ovako: Izašla Fata u čaršiju i šeta sa peglom u ruci.Tako jedan dan, tako drugi dan... Svijet se zagleda, trača, ali Fatu niko ništa da priupita. Onda trećeg dana susretne je prijateljica, pa će je upitati onako oprezno da se fata ne uvrijedi:
" Bona Fato priupitala bi te neš to ali ne znam kako. Bojim se da se ne nadješ uvrijedjena" "Ma nema šta da se vrijeđam pa mi smo bar jaranice. De pitaj".
"Pa evo: "Što bona nosaš tu peglu kad' kod izađeš u čaršiju. Narod bona konta- nije li pošandrcala kad' šeta sa peglom."
A Fata će nato: Ma nije bona, nego kad kod izađem iz kuće mislim- isključili ja ono peglu ili je ostavi uključenu. E ovako sam na sigurnom. Pegla samnom i ja rahat".
E ovako slič no našoj Fati se ponaša se i dobar dio političari i intelektualaca u BH, a i šire ( Srbiji/Hrvatska). Nosaju taj svoj vrući nacionalizam i svugdje i u svakoj prilici mašu sa njim i unose ga u lice kolegama i javnosti, koja je prisiljena sve to gledati i slušati , jer nema izbora. Televizija snima, štampa štampa, a javnost htjela ne htjela, sluša i gleda i polako upada u klopku, tj i sama postaje poput svojih "velikaša". E, a onda ti isti politi-
čari kažu kaku su isti narod, tj. realni su, imaju sluha i samo govore ono što narod misli. Koliko ta teza ima smisla jednako tako ima smisla i ustvrditi kako zapravo narod misli ono sto mu štampa i televizija sugerira da misli. Demokratska politika je uostalom interakcija impulsa odozdo, iz naroda gore, ka njegovoj vrhuški, te povratno, odašiljanje impulsa odozgo, sa tog narodnog vrha ka dole, u masu tj. u narod.
Vic je međutim svaka tvrdnja o BH demokratskoj politici. U nas jednostavno nema demokratske politike jer politika uopće ne radi na razvijanju demokratskih pretpostavki.
U nas se i dalje polički forsira plemenska, a ne građanska misao. Građansko se u nas i dalje doživljava kao neš to strano, kao nekakva klopka u koju hoće da nas uvuku gdje bi se mi onda uopili i izgubili svoju kolektivnu osobenost.
U nas mnogi intelektualci građansko doživljavaju ekskluzivnom sferom koja podrazumjeva tek populus ali ni slučajno nacionalni osjećaj koji se uvjek doživljava nacionalističkim upravo zbog nesposobnosti tih i takvih intelektualaca da iskorače iz okvira plemenskog razmišljanja.
Mnogi naši BH intelektualci legitimitet separatističkih nacionalističkih oligarhija drže podrazumjevajućim i neupitnim, a zagovaranje građanske BiH doživljavaju metafizikom i pritajenim nacionalizmom većinske nacije (jedan tako kumova i izmisli veliko-bošnjastvo kao novi politički orjentir i odrednicu).
Medjutim, upravo stoga sto u nas istinske demokratske politike nema sasma je racionalno upitno posmatrati legitimitet nacionalisticke oligarhije, navodno slobo-dno izabranih demokratskom voljom gradjana i naroda.
 
Dalje, u nas se bratsvo kao fundamentalna pretpostavka demokratske politike doživljava na sasma pogrešan, izvitoperen način, tj. kao nekakva komunistička ! izmišljotina što jasno, nema veze sa stvarnim stanjem stvari, budući bratstvo u demoktaskoj slici društva, hoće reći da su svi ljudi jednaki u ljudskosti iz cega onda izlaze jednaka prava, obaveze i slobode.
U nas se politika kune u demokratsko jer je to tendencija i u takvom smo okruženju, a uglavnom radi na poticanju, odašiljanju i razvijanju nedemokratskih impulsa. Evo, Tihić doživi katastrofalan poraz u predsjedničkoj utrci od Silajdzica, a ni on niti njegova stranka ni da pomisle o njegovom povlačenje. Lagumdzija opetovano, od izbora do izbora, nekada respektabilnu SDP, vodi iz poraza u poraz, a uporno i dalje ostaje "u sedlu". Princip je isti u oba slučaja - ko je narodu kriv što bira pogrešne.
Ili Dodik . Dobiva podršku srpskog naroda, osvaja vlast demagoški razbuktavajući nacionalistička raspoloženja širenjem straha i zazora od onih drugih, da bi onda u političke pregovore sa partnerima ulazio ultimativno: ili RS ili razlaz.
 
Pa i onda kada se plasiraju i u javnost puste prodemokratske inicijative š to zagovaraju dijalog i traženje BH rješenja dogovorom i političkim konsenzusom, kakva je konsocijacijska inicijativa koja nam se odjednom, desetak godina od rata plasira kao jedini mogući realan izlaz iz BH raš omona, "trči se pred rudu",tj. zanemaruje se i previdja faktor tu skoro završenog rata, proizvedenog jer svojevremeno tim vajnim n! acionalnim elitama i intelektualcima, što evo danas zagovaraju konsocijacije, nije padalo na pamet nikakav dogovor i nikakva konsocijacija. Oni malobrojni što su zagovarali razum, vrlo brzo su bivali nacionalno i politički marginalizirani i demonizirani kao izdajnici.
Vladajući politički stil je bio "sila Boga ne moli" ili kako je tu balkanski slikovito opisao u jednom svom javljanju u "Feral ! Tribunu", Petar Luković , opisujuć i svoj povratak negdje iz inostranstva i razgovor sa taksistom na putu od Surčinskog aerodroma ka Beogradu, dok kolone tenkova idu prema Hrvatskoj i Vukovaru; Piše Luković , taksistov komentar je bio: "E,sad' su naj...li. Sad' ć emo im j...ti mater."
Treba li reći, banalizirano do kraja, da je upravo ovo bila i politika službene Srbije kojoj nikakve konsocijacije tada na pamet nisu ! padale.
Službena je Hrvatska pak išla za dogovorom dok joj je to odgovaralo, jer nikakve sile nije imala za sobom,a kako ju je korak po korak razvijala tako je sve više i više prevodila isti taj makijavelijski modus operendi, sto se sa jedne strane dade i razumjeti jer kako ono svojevremeno Mesić izjavi, parafraziram - Kada se druga strana naoružava i sprema na rat, pa neočekujete valjda od nas Hrvata da umjesto pušaka uvozimo olovke pa pišemo agresoru-Molimo Vas nemojte nas napadati; ali je sa druge strane licemjerno zagovaranje konsocijacija od one hrvatske politike u Bosni sto je na liniji dogovora Tuđman-Milosević iz Karađorđeva i kasnije Vens-Ovenovog plana o adminitrativno teritorijalnoj podjeli Bosne, koji se u kontekstu prednjeg dogovora, de facto država Srbije (tj.bivš e YU) i Hrvatske i rata koji je upravo u to vrijeme bjesnio svom žestinom, nije mogao drugačije razumjevati nego kao prvi korak ka konačnom (državnom) teritorijalnom razgraničenju i što je uostalom i bilo tako razumjevano i sa bošnjačke i sa hrvatske! i sa srpske strane (potvrda tome je eskalacija hrvatsko-bošnjačkog sukoba u nakani grabeža što više BH teritorije, upravo nakon objave Vens-Ovenovog plana).
U kojoj mjeri hrvatska politika (politika Zagreba) stoji iza konsocijacijskih inicijativa hrvatske inteligencije u BiH teško je posmatraču sa strane reći. Ono što se da zapaziti jeste fermentacija takvog raspoloženja u hrvatskoj javnosti, što su već zapazili i "globalni Srbi".Tako nas mega Srbin Nenad Kecmanović zvani Kec, poučava kako je prvo zagrebač ka profesorica Mirjana Kasapović objavila knjigu "BiH-podjeljeno društvo i nestabilna država". U knjizi profesorka Kasapović razvija tezu da je konsocijacijski dogovor jedini izlaz za dejtonsku BiH. Sarajevska čaršija na to ni mukajet, jer nema kontra argumenata, trijumfalno zaključuje Kec. Potom, nastavlja isti, sa Filosofskog fakulteta u Mostaru stiže pozitivna reakcija plasirana u magazinu "Status". Sarajevo opet mudro ćuti, zaključuje vec egzaltirani Kec. Onda se javio Lovrenović Ivan u "BH Danima" otkrivajući nam konsocijacijacijski eliksir. E to se već nije moglo prećutati konstatacija je vaseljenskog Srbina Kecmanović a, ! jer Dani su ipak magazin koji se koliko toliko č ita. Srpski kvisko preš uć uje svojevremenu reakciju Asima Mujkić a, pa nastavlja kako je onda magazin "BH Dani" organizirao okrugli stol na temu"Konsocijacijski model uređenja države - spas ili krah Bosne i Hercegovine?"
Iako ć e Dani tek objaviti diskusije učesnika (Ivan Lovrenović , Zdravko Grebo, Nerzuk Ćurak, Asim Mujkić , Enver Kazas, Gajo Sekulić , Ivan Vukoja, Senad Pećanin,Ugo Vlaisavljević ), Kec već zna šta je rečeno i koji su zaključci pa nas o tome sav razdragan obavještava u "Novim srpskim pogledima"; Usput rečeno, kompletan tok diskusije, ali ne i zaključke koje pominje NK Kec (da li ih je uopće i bilo ili je to sve Kecova spekulacija) oni znatiželjni mogu vec sada pronaći na Forumu, web stranica: Mostarskaraja.co.
Helem, rezultat "vrlo zanimljivog hrvatsko-bošnjačkog dijaloga, uz učešće jednog Srbina", kako pompezno Kec naziva ovu skupinu intelektualaca je uglavnom konsocijs! cijski afirmativan: "Konsocijacija znači spas, a ne krah", piše Kecmanović . A evo i zašto, kako smo to imali čast da nas obavijesti proskribirani i samo ovlaš lakirani globalni Srbin Kecmanović ; Zaključ ci "bošnjačko-hrvatskog dijaloga" su:
1./ Kako kazuje politička teorija i pokazuje političko iskustvo, u vjerski i nacionalno duboko podijeljenim društvima, kakvo je i bosanskohercegovačko, demokratska konsocijacija predstavlja optimalan tip državnog uređenja. Liberalne demokratije svakako obezbjeđuju viši stepen demokratije, ali su one ostvarive samo u nacionalno homogenim državama i razvijenim građanskim društvima.
2./ Krajnje je vrijeme da se demistifikuje državni neoplatonizam po kome BiH postoji prije, iznad i mimo konsenzusa njenih naroda. Složena država mora zaslužiti osjećanje lojalnosti nacionalnih i vjerskih grupa, i to samo tako što će priznati i uvažiti njihovo zasebno postojanje.
3./ U konkretno-istorijskim uslovima u BiH još uvijek ni u tragovima ne postoji kritična masa autentičnog građanstva, pa odgovarajuća ! politička opcija može da predstavlja ili projektovanu metafiziku Bosne i Hercegovine ili kamuflirani nacionalizam većinske nacije. U oba slučaja građanski unitarizam kao neizbježnu reakciju izaziva separatistički nacionalizam i vodi raspadu države.
4./ Urgentno je da se prevaziđe omiljeno bosansko odlaganje, tipa "sve će biti riješeno prijemom u Evropsku uniju", jer BiH možda broji svoje posljednje dane. I sama EU je vrsta konsocijativnog eksperimenta, kao što su određeni tip konsocijacije bile i obje Jugoslavije i dejtonski aran žman, pa su procedure poznate, ali ostaje problem bazičnog konzenzusa i referenduma.
5./ Nasuprot bošnjačkim strahovima, konsocijativne demokratije u Austriji i Holandiji ne samo da nisu dovele do raspada nego je poslije nekoliko decenija primjene proces krenuo u pravcu političke liberalizacije i građanske demokratizacije. A Švajcarska i Belgija spadaju među stabilne evropske države.
Ako gornje zaključke ovako kako nam im Kec plasira uzmemo zdravo za gotovo,onda se sa istim i možemo i ne moramo složiti, u cjelosti ili po pojedinim stavkama.Tako uopće nije sporno kako je teško pa i utopijski očekivati razvijanje demokratskog modela u složenoj drustvenoj zajednici u kojoj se potiču i do besmisla naglašavaju (i izmišljaju) razlike, previđa zajedničko i u kojoj se forsira kod konstitutivnih narodnih kolektiviteta separatan domovinski osjećaj.
Navodni zaključak o nepostojanju "kritične mase autentičnog građanstva" je naprosto glupost jer kada bi bilo tako onda, uzmimo Indija, koja ni dan danas nema "kritičnu masu autentičnog građanstva", jos stotinama godina nebi postala demokratskom zemljom, a svi znamo pa valjda i Kec i znameniti bosnjačko-hrvatski intelektualci učesnici okruglog stola da je Indija najmnogoljudnija demokracija na svijetu. Zadatak je inteligencije u modernom druš tvu da razvija demokratski potencijal zajednice, a očito je da naša inteligencija (i bošnjač ka i srpska i hrvatska) nema taj kapacitet, te je onda najlakše, kapitulantski zaključiti, budući nema kritične mase autentičnog građanstva, valja se konsocijacijski dogovoriti i lijepo podjeliti zemlju.
Jasno bosansko-hercegovačku priču usložnjava "činjenica trojna", ali po ko zna koji put ponovimo: nisu u BiH problem tri naroda; lako bi se našlo rješ enje na zadovoljstvo sva tri naroda i svih građana BiH kada bi to bio problem. Nego je problem to što se uporno radi na potpunom razbijanju domovinske svijesti tih naroda.
 
Međutim, uvjetno rečeno, uopće nije problem konsocijacijski model kao takav.
Problem je svjesno previđanje aktuelnog konsocijacijskog modela koji BH već "zivi". Onog Dejtonskog. I problem je što nove inicijative onako kako ih u javnosti razumjevamo, idu za daljnjim drobljenjem i usitnjavanjem BiH. Problem je što se daljnim konsocijacijliziranjem ide zapravo na legaliziranje podjele BiH na putu do konačne disolucije. Tako srpski konsocijalci jedino rješenje za BH vide u trojnoj podjeli, ali tako da RS ostane onakva kakva jeste danas. Što nam sve skupa ukazuje da se ovdje ne radi o nakani "spašavanja" BiH u nekom novom politički održivom modelu, nego se ono što nije uspjelo ratom nastoji sada ostvariti drugim, političkim sredstvima , u miru.
Problem su dupli standardi koji se ovdje zagovaraju i problem je što konsocijacija odjednom nalazi podršku od one iste plemenske misli i politike kojoj svojevremeno ni do kakvog, pa ni konsocijacijskog dogovora nije bilo i koje su išle otvoreno na razbijanje BiH kao države. Problem je dakle što se toj politici i onim intelektualcima "na dugme" koji je zagovaraju poput Kecmanovića, sa bošnjačkog stajališta, ne može vjerovati. Pa taj se dojučer upinjao, "sisajući iz malog nokta" navodne argumente u prilog teze o nemogućnosti zajedničkog
života u BiH, e da bi sada odjednom osjetio ljubav za BiH pa podupire konsocijaciju kao "spas za BH državu."
Ono sto Kečina nastoji uviti u publicističko-naučni celofan politički Srbi operativci na terenu to sirovo plasiraju tako da i p! osljednji BH patriota ili hajdemo reći, jer Kečina voli razmišljati narodski, i posljednji zatucani Bošnjo nedvojbeno razumjeva separatizmom. A kako drugačije i razumjeti kada Dodik tekovinu genocida pretpostavlja državi BiH tezom ili-ili; kada nekakav BH obdusman izjavljuje- drzne li se Haški sud pa presudi u korist BiH po njenoj tužbi protiv Srbije i Crne Gore za poč njeni genocida, onda se BH dovodi u pitanje kao država; kada se u javnom opticaju koristi ista ona neprijateljska i huškač ka retorika iz vremena rata, ...itd...itd...
Nije li politički cinizam i moralni kurvarluk prvog reda da sada oni koji su ratom i zločinom išli na podjelu Bosne zagovaraju konsocijacijski model ne bi li se spasila BiH.
I gdje su uopće "bivši" Srbi Hrvatske pa da se konsocijacijski dogovaraju kako ć e se odvojiti od Hrvatske? Je li taj model znači sutra primjenjljiv i u Srbiji, u Vojvodini, Sandzaku i na Kosovu? E to već malo sutra? Kosovo je kolevka srpstva, a Vojvodina srpska Atena i tu nema nikakvih pregovora.
Eto to su ti dupli standardi. Ono š to mož e u Bosni ne dolazi u obzir u Srbiji i Hrvatskoj. Ono što nije moglo jučer u Jugoslaviji, može danas u Bosni i Hercegovini.
Jasno, do rješenja je moguće doći samo dijalogom. U BiH po prvi put u povjesti postoji moguć nost političkog dijaloga bez prijetnje silom. Zato je
šteta što se taj dojalog hoće sa ultimativne pozicije ili-ili jer to u stratu koči svaki dogovor.
Ukoliko se hoće istinski pa i konsocijacijski dogovor uvjet (uz prethodno ispunjenje nekih duhovnih pretpostavki o kojima je ovaj autor već ranije pisao) bi trebao biti povratak na nulto stanje, tj. na stanje prije rata i zločina te onda traženje rješenja. Ovako se samo hoće legalizirati stanje proizvedeno zločinom.