INTERVJU:

Senada Softić Telalović, predsjednica Vijeća bosansko hercegovačkih organizacija Australije

Na adresu Vijeća bosansko hercegovačkih organizacija Australije nedavno je stigao poziv Federalne vlade sa prijedlogom da Vijeće, odnosno njegova predsjednica Senada Softić Telalović, održi informativne forume u svim glavnim i nekim gradovima u unutrašnjosti  zemlje na temu "Terrorizam – Kako zaštititi našu omladinu i širu muslimansku zajednicu od uticaja nepoželjnih grupa ". Ova inicijativa Federalne vlade došla je nakon niza uspješnih seminara na istu temu koje je organizovalo Vijeće u sklopu naše zajednice a koji su imali izuzetno pozitivan odjek u australskoj javnosti. Ovaj poziv  je još jedan u nizu priznanja državnih organa Vijeću i njegovoj predsjednici koja je takođe imenovana i u Muslimansko savjetodavno vijeće premijera Johna Howarda. Za relativno kratkih 5 godina Vijeće je uspjelo postići nešto na čemu nam mogu pozavidjeti  mnogo veće i starije zajednice u Australiji: organizovanost, profesionalno rukovođenje, povezivanje i kvalitetnu saradnju sa državnim političkim strukturama i Australije i BiH te izuzetnu zastupljenost i prepoznatljivost u ovdašnjim i  medijima matice zemlje.

O svemu tome, aktivnostima, uspjesima, priznanjima i drugim pitanjima važnim za našu dijasporu razgovaramo sa gospođom Senadom Softić Telalović.

Senada 2001-2006, prošlo je dakle punih pet godina.  Možete li povući paralelu?

Naravno, evo ja bih krenula od početka.Vijeće BH organizacija je osnovano u septembru 2001 godine na inicijativu Mešihata a kao rezultat potrebe da se formira jedno krovno tijelo koje će zastupati interese cjelokupne bh dijaspore i koje će biti koordinaciono tijelo za sve naše zajednice i klubove ali istovremeno i organ koji će našu dijasporu predstavljati u odnosima sa vlastima Australije i BiH. Ideja je bila da u jednom zvaničnom tijelu okupimo najkvalitetnije predstavnike svih bh zajednica i klubova i da kroz Vijeće artikulišemo ono najbolje i najkvalitetnije što ima naša dijaspora u Australiji. Interesantno je napomenuti da je prvobitna ideja bila da se formira Bošnjacko vijeće, ali tokom samog Osnivačkog Kongresa uvidjeli smo da jedno takvo jednonacionalo tijelo ne bi u potpunosti ispunilo sve ciljeve jer ipak naša osnovna ideja vodilja je cjelokupna, nedjeljiva i neovisna domovina Bosna Hercegovina i samo Vijeće sa predznakom BH može u potpunosti ispuniti sve ono sto je potrebno cjelokupnoj bh dijaspori u Australiji.

U ovih pet godina Vijeće je uspjelo da se afirmiše, sazrije i ostvari sve zacrtane ciljeve pa čak i napravi mnogo više od očekivanog. Sve ono što se zamislilo njegovim osnivanjem je ostvareno i danas s ponosom možemo kazati da smo bh dijasporu postavili rame uz rame sa mnogo većim, brojnijim i starijim etničkim grupama, a u državnim političkim krugovima, o nama se govori u superlativima i kao primjeru kako treba djelovati jedna etnička zajednica u Australliji.   

Mnogo je toga napravljeno za ovih 5 godina. Ipak, šta biste istakli kao najveća dostignuća u dosadašnjem radu?

Mnogo toga je napravljeno i stvoreno ali ono što bih ja istakla kao generalni uspjeh sa dugoročnim benificijama za Bosance i Hercegovce u Australiji je afirmacija bh dijaspore u Australiji, svijetu i domovini. Zaista je lijepo čuti pohvale o našem radu u kontaktima sa predstavnicima vlasti kako Australije tako i Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući radu, kontaktima i vezama koje Vijeće ima naša bh dijaspora se svrstava među najkvalitetnije u svijetu. Mi smo osnovali i studentsko udruženje pri zajednici koje je budućnost naše dijaspore. Jedina smo etnička grupa u Australiji koja je na takav način uključila našu mladost u rad zajednice. Ta mladost će nas sutra voditi, njegovati naše naslijeđe, kulturu, jezik i tradiciju. Zamislite mlade i uspješne političare, biznismene, ljekare, pravnike, komercijaliste i druge stručnjake na čelu naših klubova i organizacija. Mi smo organizovali i mnoštvo raznih skupova, seminara, foruma, konferencija i manifestacija koji su po sadržaju, nivou organizacije i važnosti daleko odskakali od uobičajenih okupljanja naših zajednica.

Spomenuli ste i uspješnu saradnju sa sa australskim vlastima.

Konkretan primjer eksponiranosti i ugleda Vijeća po ovom pitanju je poziv Federalne vlade da održimo forume o terorizmu koje ste spomenuli na početku našeg razgovora. Na svim relevantnim mjestima Vijeće je predstavljeno kao primjer veoma funkcionalnog i organizovanog tijela koje radi na edukaciji svoje dijaspore. U odnosima sa vlastima, kako federalnim tako i državnim, Vijeće je ravnopravan partner i tijelo koje se uvažava. Veoma je bitno da svi držvni uredi znaju gdje i kome da se obrate u bh zajednici i od koga će dobiti sve zvanične i tačne informacije o nama i našim zajednicama. Tako na primjer, za potrebe državne administarcije u Viktoriji Vijeće je uradilo i štampalo istraživački projekt u vidu profila BH zajednice koje će u mnogome biti od koristi državnoj administraciji u procjeni naših potreba, ali i našim zajednicama i klubovima te cijeloj bh zajednici u ostvarivanju većih prava i potreba u okvirima šire australske zajednice. Ovaj projekt bi trebalo napraviti i u ostalim državama u dogledno vrijeme.

Kakva je saradnja sa matičnom državom?

Kao sto Vijeće ima vrlo korektnu i plodotvornu saradnju sa australskim vlastima, mi smo u stalnim kontaktima sa vlastima u Bosni i Hercegovini. Redovno sarađujemo sa Ministarstvom za izbjegla i raseljena lica, na čijem je čelu ministar Mirsad Kebo koji nas jako uvažava, zatim sa ministarstvima za civilne poslove, nauku i obrazovanje kao i s Ministarstvom vanjskih poslova. U svakom slučaju moram spomenuti izvanrednu saradnju sa gospođom Ruzmirom Tihić-Kadrić, pomoćnikom ministra Kebe,  koja nam je bila i gošća na oba kongresa.

Kakvi su odnosi sa ambasadom BiH u Canberri

Izvrsni, i to je nešto što smatramo uspjehom. Od samog osnivanja Vijeće je od strane osoblja ambasade prihvaćeno i primljeno kao krovno tijelo i legalni zastupnik BH dijaspore u istom nivou kao i ambasada. Prijedlozi i preporuke Vijeća su prihvaćani i uvažavani  i moram istaknuti da se ni jednog momenta nismo osjećali zapostavljenima ili inferiornima. Zajedno sa ambasadom Vijeće je uspjelo ukinuti vize za ulazak u BiH, kao i ona famozna garantna pisma, s čime vjerovatno veliki broj naših ljudi nije ni upoznat. U protekle četiri godine imali smo izvanrednu saradnju sa ambasadorom Zdravkom Todorovićem, koji je ispunio sva naša očekivanja i bio istinski ambasador cijele BiH, za razliku od svog prethodnika. Očekujemo da ćemo imati još bolju saradnju sa našim novim ambasadorom gospođom Amirom Kapetanović. Ja sam u ime Vijeća bila specijalni gost na poziv vlade Australije na svečanoj inaguraciji novog ambasadora naše zemlje, što je jos jedan dokaz našeg ugleda.

Ovom prilikom nam je čast i zadovoljstvo najaviti skorašnju posjetu gospodje Kapetanović Melbournu, što će biti njena prva zvanična posjeta našoj dijaspori u Australiji.

U posljednje vrijeme ste sve prisutniji i u australskim medijima.

Čudno je i neshvatljivo čuti negativne komentare pojedinaca iz zajednice na naš račun ili na moj račun lično zbog mog  čestog pojavljivanja u medijima. Po njima je negativno i štetno ako se ja kao trenutna predsjednica Vijeća po svim bitnim pitanjima oglašavam u medijima u interesu cjelokupne BH dijaspore jer je to po njima moje medijsko eksponiranje zbog nekih mojih interesa. Zaista je žalosno i jadno čuti komentare od nekakvih samozvanih titulaša čiji vidokrug ne seže dalje od njihovih mindera i šaltera socijalnog osiguranja. U vrijeme medijske revolucije prijeko je potrebno biti u fokusu zbivanja i svakodnevno bombardovati javnost u našem interesu jer ako mi to ne radimo drugi sigurno neće, nego će nam još i pokušati podvaliti sve najgore. Konkretan primjer kvalitetne medijske kampanje Vijeća je prošlogodišnja posjeta Borislava Paravca Australiji i naša reakcija povodom te posjete, zatim istupi Vijeća povodom nedavnih nemilih događaja u vezi sa hapšenjima za terorizam, zatim posjeta gospodina Amora Mašovića, smrt Miloševića i niz drugih. Zaista je lijepo kad se nama javljaju novine, radio i tv stanice i iz Australije i BiH i  traže komentare i izjave. Trebalo je i vremena i truda da dostignemo ovaj nivo priznanja i još samo da neke naše crne ovce skontaju i shvate značaj i važnost medijskog eksponiranja zajednice bit će puno bolje.  

I pored svih pohvala i priznanja od države često ste na metama kritike i to baš iz vlastite sredine.

Bez obzira na sve uspjehe i postignute rezultate, mnogima u BH zajednici je još uvijek nejasno kakva je u stvari uloga Vijeća. Zaista je smiješno i ujedno i žalosno čuti komentare pojedinaca o velikim novcima koji se vrte u i oko samog Vijeća. Možda je ovo dobra prilika da se jednom i za svagda pojasni način financiranja i poslovanja Vijeća mada će nevjernih Toma uvijek biti i s našim uspjesima direktno proporcionalno i više. Jedine financije koje mi dobijemo su od članica Vijeća, putem njihovog članstva koje je zaista više nego mizerno, kreće se od $50 do $200 po zajednici. Dakle sveukupno godišnje članstvo svih naših zajednica u Vijeću je $2.220 (ukoliko uplate a za ovu godinu još niko nije uplatio). Vijeće ne dobija ni centa od Vlade Australije i sav rad u Vijeću je volonterskog karaktera. Bilo je vrlo jadno čuti priče o stotinama hiljada dolara koje mi navodno dobijemo. Te priče dolaze i od pojedinih lidera naših zajednica. Dokaz svemu ovome je nepoznavanje skrukture i koncepcije Vijeća koje nije zajednica niti klub poput ostalih naših članica. Mi ne pravimo zabave, piknike niti nogometne utakmice, mi ne pečemo niti prodajemo ćevape, niti piće kako bi se financijski ojačali. Vijeće nije tu da sponzorira rad drugih zajednica niti da za njih odrađuje poslove traženja financijske pomoći od državnih ustanova. Vijeće je iznad svega toga i svojim ugledom i kontaktima može i hoće u svemu tome pomoći zajednicama ali ipak onaj najveći dio posla one moraju same uraditi preko svojih članova. S tim u vezi je bitna uloga i rad školovanih mladih ljudi koji u svemu ovome mogu najbolje pomoći. U pojedinim manifestacijama zajedničkog karaktera Vijeće učestvuje kao pokrovitelj i to je ono što mi treba da radimo. U svim financijskim nedaćama moram istaknuti da smo uvijek imali podršku nekolicine naših poslovnih firmi koje su sponzorirale naše akcije i bez njihove pomoći ne bi uspjeli ni djelić svih ovih poslova odraditi. Konkretan primjer onoga u čemu Vijeće pomaže zajednicama je aktuelan problem dobijanja vize za Imama u IC Deer Park. Nakon redovne procedure traženja vize i odbijanje iste Islamska zajednica je bila u ćorsokaku i nije mogla ništa više učiniti. Zatražena je pomoć od Vijeća i mene kao predsjednice i nakon stotina telefonskih poziva, email poruka, sastanaka, korištenjem svih kontakata i veza u raznim ministarstvima i među političarima Australije i što ne reći, zahvaljujući mom osobnom ugledu i poznanstvu, Imam Muhamed Đidić je dobio vizu i upravo danas, 28 mart, stigao je u Australiju, u Islamski centar Deer Park kojem je bio prijeko potreban. Ovdje se nije radilo o samoj borbi za dobivanje viza za Imama Đidića, nego o problemu dobijanja viza svim nekadašnjim pripadnicima Armije BiH (kao što je Imam bio) i nepoštenom odnosu od strane vlasti Australije prema državljanima BiH. U ovim i ovakvim poslovima i problemima je važno prisustvo i potreba postojanja uglednog tijela kakvo je Vijeće koje treba da bude legalni zastupnik svih pripadnika bh dijaspore.

Na početku razgovora ste spomenuli dilemu oko imena Vijeća. Bosansko ili bošnjačko?

Ta dilema, odnosno debata je stara koliko i Vijeće Po meni je to veoma nepotrebno i neumjesno pitanje jer svi mi pripadamo jednoj domovini koja se ne zove ni bošnjačka ni srpska ni hrvatska nego Bosna i Hercegovina. Svi smo mi na osnovu države kojoj pripadamo Bosanci i Hercegovci i za Australiju postoji samo jedno ime za sve nas a to je “Bosnians”. Ako hoćemo i trebamo biti krovno tijelo onda je logično da budemo BH vijeće i da zastupamo interese svih pojedinaca kojima je BH domovina, jedinstvena, nedjeljiva i neovisna. U Vijeću su dobrodošli svi Bosanci i Hercegovci bez obzira na vjersku, nacionalnu i političku pripadnost, uz samo jedan uvjet a to je jedna i jedina Republika BH. Svako jednonacionalno okupljanje je pristajanje na politiku Velike Srbije i Velike Hrvatske a fildžan Bosne, što nikome pametnom nije u redu. Mi u Vijeću podržavamo svako okupljanje i udruživanje koje je na korist našim građanima.

Nedavno je osnovano i Udruženja Bošnjaka Viktorije što mi pozdravljamo i očekujemo njihovo učlanjenje u Vijeće jer svako kvalitetno druženje i rad u interesu naših ljudi je za aplauz. S tim da moram naglasiti da ni u kom slučaju osnivanje ovakvog udruženja ne smije biti na razbijačkoj osnovi jer dosta nam je napada i rovarenja koja nikad nisu niti će donijeti dobra nikome. Nikome od nas nisu potrebna zatvaranja u jednonacionalne, jednopolitičke torove koji postoje sami radi sebe. Nasuprot tome, svako okupljanje i organizovanje naših građana je dobro ukoliko svi sarađujemo i radimo na boljitku cjelokupne zajednice. Što više naših klubova i organizacija zasnovanih na etničkoj, vjerskoj, političkoj, sportskoj, kulturnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi je dobro ako smo svi pod istom kapom, ako zajednički djelujemo.

Vijeće će biti ovakvo kakvo jeste jer ako ne djeluje na nivou cijele države i za sve građane porijeklom iz BiH onda njegovo postojanje nema ni svrhe.

Kako vidite budućnost Vijeća?

Iskreno da kažem moje mišjenje je da Vijeće ima veoma svijetlu budućnost i kao ovakvo samo će jačati i raditi još bolje. Ono što treba jednom krovnom tijelu je što više školovanih, mladih i sposobnih ljudi koji hoće, znaju i umiju raditi. Tu će veliku ulogu odigrati naš rad sa mladima i apeliram na sve naše zajednice da što više vremena i truda posvete radu sa djecom i omladinom jer na kraju krajeva zbog njih i postojimo i radimo. Ja se na kraju moram još jednom osvrnuti na kritike na moj račun. Vijeće nije Senada niti je Senada Vijeće. Ja sam danas na čelu Vijeća i vjerujte mi da jedva čekam da neko preuzme ovu moju ulogu ali pod uvjetom da nastavi i radi istim tempom kao što ja radim. Senada nema nikakve koristi od rada u Vijeću, čak šta više sebe izlažem problemima u svojim poslovnim obavezama zbog prevelikog eksponiranja kroz Vijeće ali to je moja dužnost i obaveza i ja se nikad neću postidjeti reći da sam Bosanka, Bošnjakinja, muslimanka i Australka. Svi oni koji misle da mogu raditi bolje i kvalitetnije, bujrum neka se uključe i neka svojim radom to isto dokažu. I kritike su dobro došle ali nemojte nam samo govoriti kako ne treba raditi, dajte molim vas, dođite, priključite nam se i recite nam kako treba. Lahko je samo sjediti i kritikovati, takvih sam se ja naslušala i nagledala godinama u svim našim zajednicama. Na nama je da takvima zavežemo usta pozitivnim radom i uspjesima a po onoj bosanskoj da naš čovjek sve prašta osim uspjeha bližnjega ja odgovaram Pejakovićevom, “Znam ja nas.......  

Razgovarao za Magazin Bosna Mili Plecic