Dijaspora Bosne i Hercegovine u Italiji:  Dopis - Ustavne promjene

Dijaspora Bosne i Hercegovine u Italiji, po dogovoru pri susretu u Como -u sa BiH politicarima uz ucesce i predsjednika Tihica dana 28 marta 2006 godine, iznosi misljenje u vezi Ustavnih promjena koje su u toku u Bosni i Hercegovini. Analizu Ustava BiH i amandmana uradili su mladi pravnici porijeklom iz BiH, a koji su diplomirali pri italijanskim pravnim fakultetima.
Upravo zbog naseg statusa Dijaspore uzrokovanim etnickim ciscenjem, genocidom, protjerivanjem i strahom u toku poslednjeg rata u domovini, a sve prouzrokovano nacionalizmom u zemlji i oko nje, zelimo da se suprotstavimo ukorjenjavanju istog i daljoj podjeli ne samo entnickoj, ma onoj koja dijeli drzavu od njenih gradjana.
Reforme Ustava jedne drzave trebala bi da uradi Parlmentarna skupstina, ciji clanovi predstavljaju interese naroda te drzave (jer su ih oni direktno izabrali). Sam Ustav BiH u clanu X kaze da isti moze biti mjenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupstine koja ukljucuje dvotrecinsku vecinu prisutnih i koji su glasali u Predstavnickom domu. 

U Bosni i Hercegovini izravno se primjenjuju prava i slobode garantirani Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezinim protokolima. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima.» (Ustav Bosne i Hercegovine)

U ustavu , ljudska prava su teoretski nabrojana ali prakticno smo svjedoci ne postovanja upravo tih prava, kao i odredbi Ustava.

Znaci da se je ta procedura reformi trebala odvijati u Parlamentu, uz javnu raspravu, jer je narod tako mogao da bude ukljucen u formiranje vlasti i drzave, a ne da se rijesava samo na nacin da jedna grupa politicara sa predstavnicima Amerike i Evropske Unije iza zatvorenih vrata to radi. Morao se je dati sto veci konsenzus kroz debate u zemlji i u dijaspori i to uz veliko ucesce medija. Nemoze se dopustiti da se iz ustavne procedure u potpunosti iskljuce gradjani, pravna znanost i legitimni Parlament i da se uloga konstitutivne vlasti prepusti evropsko – americkoj diplomatiji i politickim strankama. Potpisivanjem Daytonskog sporazuma u Bosni i Herzegovini doslo se je do mira, ali nastale su jos vece problematike. BiH je jedina drzava na svijetu koja ima tri ustava. Ustav BiH, Ustav Federacije BiH kao i Ustav Republike srpske nemogu se staviti u standard dobrih ustava. Sva tri ustava ucvrscuju etnicku drzavu, dosta detaljno nominiraju ljudska prava i spominju etnicke manjine , ali tamo gdje Ustav regulira konstituiranje, sastav i nadleznosti ustavnih organa, organa drzavne vlasti, prakticno se iskljucuje gradjanska uloga covjeka u korist etnicke. Dakle, sva tri ustava se po tipu mogu svrstati u etnicke ustave: oni na svoj nacin delimitiraju nacionalnu drzavu, Republika srpska kao drzava Srba, Federacija Bosnjaka i Hrvata. Prema tome nijedan od ovih ustava nemoze biti branjen argumentima moderne ustavne teorije, pravne filozofije i teorije drzave. 

Aneks 4 Daytonskog sporazuma nemoze se smatrati drzavnim ustavom jer on ne ispunjava osnovne pravne funkcije i ne sluzi ostvaranju pravnih ciljeva jednoga ustava. U ovom slucaju se radi o medjunarodnom ugovoru koji je sklopljen izmedju, tada Republika, BiH, Hrvatske i Jugoslavije, ustav je dakle po svojoj prirodi jednak medjunarodnom ugovoru. Po tome vec na samom pocetku Ustav BiH je bio neadekvatan i nelegitiman, racunajuci i to da ne spada u onu vrstu Ustava koji su se nekad zvali “octroyée” ili onih ustava koji za koji narod drzave glasa. Znaci ustavne promjene u BiH nisu mogle krenuti od ovakve baze.
Ovaj sistem mora biti brzo reformiran uvodjenjem najstrozijih standarda jedinstvene drzave, pravne drzave i zamjenom nacionalnih ideologija idejama gradjanske drzave. 

Bosna i Hercegovina treba da bude jedna drzava suverena, nezavisna, ravnopravna gdje svi gradjani mogu zajedno zivjeti, gdje svi trebaju da imaju ista prava, da su svi jednaki pred zakonom, da svi imaju pravo na rijec, slobodno kretanje i da budu garantirana sva prava koje treba da garantira jedna demokratska drzava.
Ne mozemo dozvoliti da se ponovi Dayton, Washington i Zeneva. Nemozemo dozvoliti da nam drugi pisu demokratsko – gradjanska prava kao sto je to do sad bio slucaj sa nasim narodom.

Iako se tvrdi da su svi amandmani u skladu sa evropskim/svjestkim standardima, smatramo da je ipak bilo propusta. Pitamo se zasto ministarstvo za obrazovanje ostaje pod nadleznosti entiteta, a znamo dobro da su u nasoj domovini od jednog jezika stvorena tri, a isto je uradjeno i sa bosanskohercegovackom istorijom. Znaci ovo sve vodi prema etnickim podjelama koje su zamislili Milosevic, Karadzic i njima slicni. Ujedninjene drzave se nemoze sprovoditi pocevsi od kraja problema nego od jezgra, a to jeste uciniti nesto vise i preciznije na polju ujedinjena skolstva, te zastite familije i drustva generalno, kao i problem dvojnog drzavljanstva (konkretno hrvatskog) koji vec godinama produbljuje podjelu drustva na vise nacionalnosti. 
Gospodin Tihic u dopisu udruzenjima BiH gradjana u svijetu kaze da je ovo prva faza ustavnih reformi koju podrzavaju SAD i EU i spominje neku drugu fazu, s tim da nema nikakvog potpisanog dokumenta od strane americke i evropske diplomacije koja garantuje ovu drugu fazu. Kako mi mozemo vjerovati da ce biti druga faza znajuci dobro da na zapadu se nista na rijec ne vjeruje ako nema pismene podrske. U tom slucaju, trazimo od politickih stranki, prije slijedecih izbora, da napisu u svojim programima da zele da provedu drugu fazu ustavnih promjena i da objasne ideju kako to namjeravaju uraditi. 
Na kraju se pitamo zasto se ovoliko zuri sa verfikacijom ovih reformi ustavnih promjena Daytonskog sporazuma prije nego Medjunarodni Sud u Hagu donese odluku na tuzbu BiH protiv Srbije i Crne Gore. Odluka suda bi mogla da pospijesi situaciju u BiH kao ujedinjenene drzave a RS bi trebala biti potvrdjena kao genocidna tvorevina.