Vijesti iz Dijaspore: Danska - 07.07.2006

Bravo najbolji

Uručena prinanja najboljoj nastavnici Emiri Bošnjak i njenim nagrađenim učenicima

 

Drugi put titula najbolje bosanske škole u Skandinaviji pripala je Bosanskoj osnovnoj školi Randers u Danskoj i učiteljici Emiri Bošnjak. Na prošlogodiš-njem (za 2005.) tradicionalnom konkursu Bosanske pošte za djecu i mlade prispjelo je preko 300 radova: sastava, pjesama, crteža, malih instalacija, mozaika i drugih radova od predškolskog do srednješkolskog uzrasta. Odabrati najbolje nije bilo nimalo lako, ali je žiri kazao da je najviše radova stiglo iz odjeljenja bosanske osnovne škole u sastavu Hobrovjen škole u Danskoj, koju vodi učiteljica Emira Bošnjak, i da su oni ponovo najjbolji.
Zajedno sa piscima i novinarima Mustafom Cicom Arnautovićem i Ševkom Kadrićem, 26. aprila krenuo sam ka Randersu, od Malmöa udaljenog više od 400 kilometara. Tamo nas je čekala vesela škola, prepun razred roditelja i učenika (37) od predškolskog uzrasta do 9. razreda. Učionica posebno ukrašena, tabla posvećena ovom trenutku.
Došli smo u pohode najboljoj osnovnoj školi u kojoj se uči bosanski jezik u cijeloj Skandinaviji. Tu je i najbolja učiteljica Emira Bošnjak, inače iz Biljeljine, koja je u Dansku došla tokom rata 1993. godine. Osnovala je jednu od prvih bosanskih škola u izbjegličkom centru Troldhede na Jyllandu, a od 2000. radi stalno kao nastavnica bosanskog jezika i nastavnik dvoje-zičnoj djeci, jer je u Danskoj završila za nastavnika jezičkog pedagoga.
Učenici su uz njenu pomoć pripremili program koji poči-nje pozdravnom riječju Emire Bošnjak:
- Hvala Bosanskoj pošti da nam je po drugi put u posjeti, hvala piscima koji su došli da djeci govore svoje radove, hvala direktorici škole i konsulentu komune za izbjegličku djecu koji su omogućili da ova djeca na sebe skrenu pažnju. Maternji jezik je osnova svake ličnosti, neodvojivi dio svakog pojedinca. Čuvanje i razvijanje maternjeg jezika zato je naš osnovni zadatak. Djeca su inače naša budućnost, zbog njih smo se danas i okupili. Oni su uz moju pomoć napravili radove koji su privukli pažnju žirija Bosanske pošte. Najvažnije je da se takmičimo učeći naš bosanski jezik izvan BiH, kazala je Emira Bošnjak.
Onda je krenula posebno pripremljena priredba. Malo treme, ali sve je počelo lijepo, pjesmom „Kad je pođoh na Bembašu“, u pratnji muzičkog stručnjaka mr Emira Bošnjaka (sin nastavnice Emire). Lijepo i pomalo stidljivo čuli su se glasovi hora: Emin, Arni, Fatima, Enesa, Nerma, Belma, Sedin, Sedina, Sabina...
Onda prelijepa recitacija „Abece-denje“ koju je govorila Sabina Ahmuljić, a iz publike kao podrška čuo se plač ili smijeh mlađe sestre Alijane (najmlađa u publici) koju su naizmjenično držali u naručju tata i mama, dok je treća sestra Fatima strpljivo čekala na svoju ulogu majke u igrokazu koji je tek dolazio.
A taj igrokaz „Neka čudna baka“ u prvi je plan izbacio dječaka Dinu, kojeg je odlično glumio Sedin Hećim (11), učenik 5. razreda, inače iz Bosanske Gradiške, kojeg je također pratila cijela porodica pa čak i dido.
U završnom dijelu na harmonici je splet sevdalinki odsvirao mr Emir Bošnjak, koji je na klasičnoj muzici magistrirao u Danskoj, a sevda-linka mu je u duši.
Uz već pomenute porodice Ahmuljić i Hećim, svi će vam kazati da je odlična i porodica Hodžić, tri sestre: Belma (15), ide u 9. razred, koja je prošli put nagrađena kao najbolja učenica, Nerma (14), ide u 8. razred, koja je ove godine nagrađena i Selma (8), ide u 3. razred, inače iz Vrbanje kod Banjaluke. Njihova mama nam kaže da se kćerkama ponosi. Posebno je redovan na nastavi Semir Murguz, 3. razred, te se na njega svi trebaju ugledati.
Među učenicima je najviše onih iz Bosanske Gradiške, potom Banjaluke, Mostara, Čapljine i drugih mjesta iz BiH. Svi žele s nama da razgovaraju... Javlja mi se Emina Erkočević, 2a razred, ne zna odakle je, kažu mi da se u Danskoj rodila, da je tata iz Hercegovine...
Ni mnoga druga djeca ne znaju nam odgovoriti na pitanje odakle su, ili se zbune ili im roditelji o tome ne pričaju previše. Ali, svi su marljivi i svi hoće da pokažu šta su naučili.
Najviše, ipak, pričamo sa nagra-đenim učenicima: Samra Mešić, Mostar, 2. razred, Nerma Hodžić, Vrbanja, 8. razred i Sedin Hećim, Bosanska Gradiška, 5. razred. Nedostaje jedino nagrađena Selma Halilović...
Riječ potom imaju pisci: Mustafa Cico Arnautović i Ševko Kadrić. Djeca slušaju ko zalivena. Prelijepe pjesme o djetinjstvu govori im Arnautović, a Kadrićevo kazivanje o njegovom djetinjstvu, istoriji BiH i kako je postao pisac ostaće im sigurno u uspomeni.
Na kraju zajedničko fotografisanje svih učenika Hobrovejen škole, za uspomenu i dugo sjećanje. Puno djece i mladih koji pažnju plijene samim tim što negdje u tuđini uče svoj bosanski jezik, trebaće im nekad u životu. U svemu tome je nevidljiva a ipak svugdje prisutna nastavnica Emira Bošnjak, kojoj je, eto, po drugi put uručena diploma za najboljeg nastavnika. Zacrvenila se učiteljica u licu kao da je đak kad joj je uručivana diploma i buket cvijeća. Raditi zna i umije, nevična nekako kad su nagrade u pitanju.
Diplomu i cvijeće direktorici škole Ulli Hillingsøe uručujemo u znak priznanja za uslove koje je škola pružila bh. djeci, a ona obećava da će škola učiniti još i više, jer su to ova vrijedna djeca i njihova učiteljica radom zaslužili. Diploma će biti uručena i konsuletnu za doseljeničku djecu u Komuni Randers Michaelu Plonu, koji sve čini da doseljenička djeca dobiju sve što im treba u nastavi maternjeg jezika.
Brdo kolača na stolu koje su pripremile bh. porodice. Kafa, sokovi i sve u znaku BiH. Djeca u neformalnim razgovorima žele znati puno toga, a Arnautović i Kadrić im sve potanko objašnjavaju.
Sve je ovo rezultat rada i truda vrijedne nastavnice Emire Bošnjak, koja je još na početku izbjegličkog angažovanja 1994. godine dobila priznanje „Zlatni ljiljan“ od konzularnog predstavništva BiH u Danskoj, što joj je draga uspomena. Od tada se nižu uspjesi i priznanja.
- Ja sam uz pomoć djece, roditelja, škole i komune učinila sve da djeca zaista puno rade i taj se trud isplatio. Najbolje je druženje. Ja uz bosanski jezik pomažem inače doseljeničkoj djeci i radim u tri škole. Djeca koja govore maternji jezik imaju manje problema u danskoj školi, to je moje iskustvo. Teško je meni nekog pohvaliti, jer su svi dobri, bitno je da redovno dolaze na nastavu bosanskog jezika. Vrijedni su i oni najmlađi i ovi stariji, svi su zlatni, kaže Emira Bošnjak