Počast
i odlikovanja za pripadnike Dutchbata III
Sa ogromim iznenađenjem, razočaranjem i ljutnjom smo primili
vijest o odlikovanjima za pripadnike Dutchbata III. U svom pismu vladi od
03.11.2006. ministar odbrane gospodin H.G.J. Kamp piše da će se
odlikovanja uručiti 4. decembra 2006. u Johan Willem Friso-kasarni u Assenu,
Nizozemska. Tim činom “će se izraziti priznanje tome da su oni (Dutchbat
III; op. prev.) morali djelovati pod veoma teškim uslovima i da su časno i
savjesno postupali”. U tom pismu je saopšteno da “su hiljade bosankih
muslimana ubijeni nakon zauzimanja Srebrenice od strane oružanih formacija
bosanskih Srba. Treći bataljon, Dutchbat III, je nakon pada enklave i
dramatičnih posljedica toga morao u potpunosti podnosti posljedice te
misije.”.
Neprimjereno je, politički i historijski nekorektno i veoma bolno i
uvredljivo da se ljudi koji nisu ispunili zadatak koji su im dale UN i koji su
dozvolili da se dogodi prvi genocid u Evropi nakoh drugog svjetskog rata
odlikuju. Ministru Kampu se u jednome može dati za pravo – Dutchbat III je
morao djelovati pod veoma teškim uslovima. Morao djelovati, ali to ipak nije učinio!
Već prije toga su UN stavile embargo na oružje žrtvi i i.o. Srebrenicu
proglasile sigurnosnom zonom. Tu sigurnost su vojnici Dutchbata III morali i
dati. Ono što su nedužni ljudi u Srebrenici dobili je bila iluzija sigurnosti.
Da je to bila samo iluzija su već unaprijed najavili odvratni grafiti o
“zaštićenim” ljudima napisani od strane njihovih “zaštitnika”. Ta
iluzija se je definitivno rasprsnula kao mjehurić od sapunice onoga
trenutka kada su prvi srpski projektili bili ispaljeni na nenaoružane
stanovnike Srebrenice. Pripadnici Dutchbata III su, sa oružjem u rukama,
posmatrali kako vise od 8.000 Bošnjaka biva odvedeno i ubijeno, kako hiljade
djevojaka i žena biva odvedeno i silovano, kako hiljade ljudi biva prisiljeno
napustiti svoje domove. Još gore, oni su čak i sarađivali na sprovođenju
etničkog čišćenja i pri tome čak protjerivali civile iz
kampa UNa i predavali ih u ruke Srba.
Tragično
je i neobjašnjivo da do sada, više od 11 godina kasnije, protiv niti jednog
pripadnik Dutchbata III nije podignuta optužnica. Niko od njih, a
posebo od vojnog rukovodstva, nije morao odgovarati pred sudom, čak ni
za neizvršavanje dužnosti i nečasno ponašanje. Niti jedan od njih nije
morao odgovarati za saućesništvo u masovnom ubistvu i genocidu.
Uručenje
odlikovanja je ciničan i besraman pokušaj ministra Kampa i ostalih
odgovornih da povrate čast Dutchbata III. Čast Dutchbata III je
definitivno umrla u momentu kada su njegovi pripadnici u Zagrebu zaigrali svoj
“cancan ples” dok su u istim momentima (i njihove) žrtve bivale bacane u
masovne grobnice. Ili je to pak bio momenat kada vojnik Dutchbata III u svome
rovu biva od strane Srba razoružan, razodjeven do donjeg veša i poslan nazad u
grad, a da pri tome nije ispalio ni jedan jedini metak? Ili je čast
Dutchbata III umrla riječima Karremansa koji srpskog generala Mladića,
zločinca Srebrenice, naziva vojnim genijem?
Svoje
poznavanje činjenica o Bosni i Hercegovini i nivo informacija kojima
raspolaže je ministar Kamp ilustrovao svojim rijećima u kojima Bošnjake
naziva bosanskim muslimanima. Ministar Kamp i ostali odgovorni za ovo
nepojmljivo skrnavljenje svih mrtvih, silovanih i protjeranih moraju svoju
energiju, vrijeme i ostale resurse koristiti za istinsko povračanje časti
Dutchbata III – založiti se da zločinci kao Karadžic i Mladić budu
izvedeni pred sud, založiti se da preživjele izbjeglice iz Srebrenice koje žive
u Nizozemskoj konačno dobiju zasluženi status i mogu ostati, založiti se
da cijela istina o genocidu u Srebrenici izađe na vidjelo. Veliki “šok”
kojeg su doživjeli pripadnici Dutchbata III je zanemarljivo mali u poređenju
sa patnjama i bolom ljudi iz Srebrenice, tada i još uvijek.
Njihovo ponašanje
prije i poslije masovnog ubistva u Srebrenici, djelovanje (tačnije:
nedjelovanje) Dutchbata III u ljeto 1995. i nestanak rijetkih dokaza (filmskih
rolni) u posjedu pripadnika Dutchbata III su skandalozni, nevojnički,
nehumani i daju doprinos prikrivanju genocida u Srebrenici. Dodjeljivanje ordena
od strane ministra Kampa je zbog toga težak udarac u lice ne samo svih žrtava
i njihovih bližnjih, ne samo cijeloj zemlji Bosni i Herzegovini, nego i svim
vojnicima i drugim ljudima u svijetu kojima rijeći čast, dužnost,
pravda i ljudski život mnogo znače.
Zbog toga
zahtijevamo od ministra Kampa i ostalih odgovornih da se odlikovanja ne uruče
pripadnicima Dutchbata III.
Platforma Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj
Mladi BiH
Gouda, 02.12.2006.