Vijesti iz Dijaspore: Danska - 12.01.2007



U Danskoj u 109. godini umro najstariji bh. izbjeglica


Alija Elezović smiraj će naći na Bivoljem Brdu

Dedo iz tri vijeka rođen je o Jurjevu 1898. godine * Izbjeglica od 1993.


U gradu Skendeborg u Danskoj prije nekoliko dana u 109. godini života umro je najstariji bosanski izbjeglica u ovoj zemlji, a vjerovatno i u svijetu, dedo Alija Elezović iz Bivolja Brda kod Čapljine.
Dedo iz tri vijeka, kako su ga zvali, rođen je o Jurjevu 1898. godine i sve do prije nekoliko mjeseci sjećao se svih važnih događaja iz svog bogatog života - od bitke na Mohaču do posljednjeg progona iz Bivolja Brda 1993. godine...

Poklon kraljice

- Nije šala Beč... Da sam znao da ovi nas u ovome ratu izgone zaposve, išao bih ja pravac u Beč. Kazao bih im da sam ja onaj "klajne Elezović" što je imao "osamnaest jare" kad je na Mohaču carskom generalu raportirao i što mu je general tada dao "funf tage urlap". To je bila vojska... Nije šala, ja sam tada završio "rider šule, rod veze, 19. bicirk u Beču" - ne tako davno prisjećao se dedo Alija svog vojnikovanja u Prvom svjetskom ratu.
Nakon progona iz Bivolja Brda, 1993. godine sa sinom, snahom i unucima našao se u Danskoj, gdje je vrlo brzo postao meta danskih medija. Za stoti rođendan dobio je poklon od danske kraljice, a i za svaki naredni sjetili bi ga se nadležni iz komune Skendeborg.

Samo u mjeri

- Pitaju me doktori u Danskoj od čega sam ovako zdrav. Velim ja njima: To je Allahova mjera. Jedi, pij, radi i Allaha, dž.š., vjeruj i moli, ali samo u mjeri... Doduše, ja jesam malo u pušenju pojač'o. Pušio sam od svoje 10. godine - hvalio se rahmetli Alija, tvrdeći da na Dubravama (predio između Mostara, Stoca i Čapljine) "samo kokoši nisu pušile"...
Alija Elezović razbolio se prije nekoliko mjeseci. Od starosti. Skoro do posljednjeg dana svog života bio je pri svijesti, prepoznajući glasove svakog ko mu se javi na telefon, pa čak i detalja iz života onih koji bi s njima razgovarali.
U svoje Bivolje Brdo, iz zemlje u kojoj ima kralj "a niko mu ni mukajet nije", kako je govorio, gdje "teško svanjiva i struja se na vjetar nagoni", vraća se da bi smirio svoju staračku dušu. Zauvijek.

A. HADŽIĆ


Sve znao i u sve se razumio

Za Aliju Elezovića pričalo se da je sve znao i u sve se razumio. Niko od njega nije više znao narodnih priča... Odlično je govorio njemački jezik. Nakon Prvog i Drugog svjetskog rata bio je "glavni zubar" u svom selu. Šišao i brijao k'o pravi brico. Bio je kalemar voća kakvog nije bilo u dolini Neretve, a jedini je znao isjeći duhan "tanko k'o mravlje noge".

Kad buredžici zamirišu

- Nikad nisam bio od velikog jela. Za doručak varenine i hljeba, za ručak malo čorbe i pite i za večeru kisela mlijeka. Nekad buredžika, višnjaba, nišeste. Pravi nevista i u Danskoj buredžike, eh, komšiluk zamiriše... - često je govorio Alija Elezović.

Izvor/Source: 'Avaz'