Vijesti iz Dijaspore: 07.08.2007



Intervju

Ognjen Gajić, specijalista intenzivne njege u SAD

Gajić: Dolazi u Sarajevo i Banju Luku (Foto: I. Šebalj)

 

Čovjek u dijaspori ima obavezu da pomogne svojoj domovini

 

Divno je kada možete sa svojim zemljacima podijeliti znanje stečeno u razvijenim sistemima * U BiH je epidemija pušenja duhana

Razgovarao: Velid JERLAGIĆ


Ognjen Gajić, bivši klavijaturista "Zabranjenog pušenja" i prijeratni ljekar u KCU u Sarajevu, a sadašnji specijalista na prestižnoj klinici "Mayo" u Ročesteru u SAD i član Bosanskohercegovačke medicinske inicijative (BMI), za "Dnevni avaz" prokomentirao je veze s domovinom i perspektive zdravlja u BiH.

Obični bolničar

Kako ste se našli u Americi i koliko je težak bio put do prakse na tako prestižnoj klinici?


- Sarajevo sam napustio 1994. godine da bih se ponovo sjedinio sa svojom obitelji. Ubrzo smo se našli u SAD, gdje sam u bolnici u državi Rod Ajlend radio kao obični bolničar.
Nakon nostrifikacije diplome proveo sam tri godine na specijalizaciji iz interne medicine u jednoj bolnici u Bruklinu, a zahvaljujući iskustvima iz rata, specijalizirao sam i intenzivnu njegu na klinici "Mayo", gdje i danas radim.

Već duže vrijeme ste član BMI. Šta za Vas znači povezivanje s kolegama u domovini putem ovakvih inicijativa?


- Divno je kada čovjek može sa svojim zemljacima podijeliti znanje stečeno u razvijenim sistemima. Ja mislim da svaki naš čovjek u dijaspori, ako je u mogućnosti da dijeli nešto što je tamo stekao, osjeća prema tome veliku obavezu i dužnost, ali i veliku satisfakciju ako uspije nešto promijeniti u svojoj domovini.

Jeste li Vi uspjeli?


- Mislim da jesam, jer smo zbog toga i osnovali BMI. Već nekoliko puta dolazio sam u Sarajevo, ali i u Banju Luku. Uspjeli smo osnovati i Udruženje intenzivne medicine, koje djeluje na cijelom području BiH. U njemu su zastupljeni predstavnici svih kantona i entiteta, ali i medicinskih usmjerenja, jer je intenzivna medicina veoma složena disciplina.

Pet respiratora

Vi ste, osim iskustva, u BiH donijeli i tehničku podršku?


- Da. U zemlju je stigao i drugi od pet respiratora za neinvazivnu ventilaciju. Radi se o aparatu koji omogućava disanje s maskom umjesto dosadašnjih metoda ubacivanja tubusa u ždrijelo. Jednostavniji je za upotrebu i skupe aparate za nadgledanje u intenzivnoj njezi čini izlišnim.
To je potpuno nov metod, idealan za liječenje akutnog zastoja disanja zbog vode u plućima, srčanih problema ili pogoršanja emfizema. Ove bolesti u BiH se javljaju sve češće, što pripisujem raširenoj epidemiji pušenja duhana.

Kako biste onda ocijenili činjenicu da u BiH puše skoro dvije trećine stanovništva?


- To je velika nesreća za narod i pokazatelj da nije razvijena odgovarajuća edukacija, počevši od ljekara od kojih mnogi u BiH još puše. Bilo dobro da se tome pristupi organizirano, kao što je bio slučaj prije dvadesetak godina na klinici "Mayo", gdje su skoro svi ljekari pušili.
Organizacijom, edukacijom i zakonskom reregulativom došlo se do drastičnog smanjenja pušenja, pa u Ročesteru danas ne smijete pušiti ni u kafani, a kamoli u bolnici.

Uvijek sam u BiH

Vidite li sebe kao stalnog žitelja Bosne i Hercegovine u budućnosti?


- Ne, jer sam na određeni način uvijek u BiH. Bit ću najsretniji ako pomognem što većem broju bolesnika koji teško dišu. Pokušat ću im pomoći na svaki način kako bi im bio omogućen povratak kućama i obiteljima umjesto da skončaju živote.

Izvor/Source: 'Avaz'