Pvt. Samir Smriko: Bosanac u paklu Iraka
Svi su preživjeli rat u našoj zemlji i došli su u američki Twin Falls kao izbjeglice, a majka Šefika se nadala kako nikada više neće gledati nasilje kakvo je vidjela u rodnoj Derventi. Iz malog posavskog sela prebjegli su 1990-ih u Hrvatsku i onda dalje u SAD. Ipak, danas sa zebnjom gleda vijesti iz Iraka pokušavajući razumjeti pokoju riječ engleskoga i nadajući se samo kako neće čuti ime svoga sina Samira. Ili ako ga čuje, da će on biti u redu.
Šefika i Haris Smriko nisu bili nimalo sretni kada se njihov 21-godišnji sin Samir u svibnju 2005. prijavio u američku Nacionalnu gardu i nešto kasnije priključio 134. brigadi i borbenom timu u Iraku.
Nedavno je nakon jedanaest mjeseca u Iraku došao kući u Twin Falls, taman na pokop prijatelja Adama Davisa koji je poginuo u Afganistanu.
"Vratio sam se živ, kao i mnogi vojnici koji su otišli u Irak ili Afganistan, i sada sam jači čovjek, očvrsnuo sam tamo, iako mi je muka od gledanja ubijanja nevinih ljudi u besmislenom i glupom ratu", opisao je svoj dojam o ratu u Iraku ovaj Bosanac.
Samir Smriko je u Iraku mogao nebrojeno puta poginuti. Ipak, kaže kako je danas tamo zbog iračke djece koja svakodnevno ginu, ali i koja se često koriste kao napadači na konvoje vojske ili policije.
"Jednom prilikom su nas na cesti zaustavila djeca. Uvijek smo kod sebe imali čokolada, bombona, bilo kakvih slatkiša. Otvorili bismo malo prozor i dobacili im. Jednom prilikom vozač se nije htio zaustaviti jer je odmah kraj ceste i djece bio parkiran jedan automobil. Ophodnja koja je kasnije naišla prekontrolirala je vozilo i otkrila kako je prepuno eksploziva. Bilo je podešeno da eksplodira u trenutku kada se zaustavimo", opisao je jednu od ophodnji Samir Smriko, koji se bori za mir i demokraciju u Iraku
Izvor/Source:'Bljesak.info/Dnevni list'