Vijesti iz Dijaspore: 23.12.2007



Iz raznih zemalja



Protestno pismo Lajčaku

16. decembar 2007

Gospodine Lajčak,

U intervjuu «Večernjim novostima» Beograd, koje prenosi Fena od 14. decembra 2007. godine, ste izjavili:

"RS je ustavna činjenica ove zemlje! I tačka! Ne vidim razlog zašto se oko ove teme toliko špekulira. Ova zemlja ima dva entiteta, jedan se zove RS, i to niko ne može da promijeni. Ove jeftine demagogije - "ne damo Srpsku", s jedne, i "ukinut ćemo Srpsku", s druge strane, nisu izvodljive.”

Smatramo da je ova Vaša izjava neprihvatljiva iz više razloga, između ostalog jer:

   - je zasnovana na netačnim premisama, tvrdnjama
   - prejudicira ishod bilo kakvih razgovora o novim ustavnim rješenjima u RBiH.

Republika Srpska nije nikakva ustavna činjenica. RS je protuustavna, protuzakonita kategorija ili činjenica, bilo po Internacionalnom pravu i Povelji UN, bilo po ustavnom pravu Republike BiH, 177. članice UN.

Dejtonski Aneks 4 (ustav) nije validan po više kriterija, kako po Internacionalnom pravu i Povelji UN, tako i po Ustavu članice UN, Republike BiH.  Taj Aneks 4 nikada nije usvojen u Skupštini RBiH, pa je nevažeći, to jeste ilegalan. Stoga se RS ni u kojem slučaju ne može smatrati ustavnom činjenicom.

Nikakvi razgovori oko novoga Ustava ne mogu biti zasnovani na toj Vašoj pogrešnoj izjavi o “RS kao ustavnoj činjenici”, niti mogu rezultirati “RS kao ustavnom činjenicom”.

Vi pokušavate ilegalnu Republiku srpsku pretvoriti u legalnu, u ustavnu činjenicu te RS i prije bilo kakvih razgovora na temu ustava, odrediti neprikosnoveno mjesto u tome novom ustavu.  Time ste jasno stavili do znanja da za Vas ne postoje ni domaći ni internacionalni zakoni, niti Povelja UN, niti Internacionalni sud pravde u Den Haagu – te da ste Vi iznad njih, kao i političari koji su se o tome dogovorili.

Niko od vas ne poštuje osnovno demokratsko pravo građana da raspravljaju i odlučuju o temeljnom državnom aktu, pa tako i o svojoj sudbini i sudbini svoje države.  Za takve poduhvate Vi nemate mandat, niti ga ima itko drugi, pa ni rukovodioci šest bosansko-hercegovačkih stranaka koji su se, pod Vašim pritiskom mogli usaglasiti da je ilegalna RS već sada legalna i neprikosnovena ustavna činjenica u budućnosti.

Ako ste to sve odlučili na osnovu falsifikata, čemu onda ikakvi razgovori, kada nikakve promjene nisu moguće kada se radi o ilegalnoj i falsificiranoj ¨ustavnoj činjenici RS¨.  Pravno, RS ne postoji, pa ne može sada niti u budućnosti biti unaprijed određena ustavna kategorija.  Oko 99 procenata od 64,7 posto građana koji su izašli na internacionalno sponzoriran, nadgledan i priznat Referendum 29. februara 1992, odlučilo je da je njihova država Republika BiH sa tada važećim Ustavom na osnovu kojeg je i primljena u UN i priznata od preko 100 država širom svijeta.

Niko, pa ni Vi, a ni šest lidera političkih stranka, niti bilo ko drugi, nema pravo ni iza otvorenih, ni iza zatvorenih vrata razgovarati o uništenju teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nedjeljivosti Republike BiH, pogotovo ne na osnovu ilegalnog Aneksa 4. To Ustav RBiH, Povelja UN i Internacionalno pravo, kao i Presuda Internacionalnog suda pravde u Den Haagu, ne dozvoljava.

Ustav RBiH je od 1995. godine suspendiran, ali je i danas jedini legalni ustav države BiH.  Tek se na taj ustav eventualno mogu načiniti amandmani, ako za to postoji potreba.

Dozvolite da Vas podsjetimo na dva ključna stava paragrafa iz važećeg Ustava RBiH, te na Povelju UN:

Član 154.

Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.

Član 155.

Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela.  Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike.  Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.” -- kraj citata.

Republika BiH je od maja 1992. godine internacionalno priznata država, 177. članica UN.  Prema Povelji UN, Ustav i institucije države članice UN ne mogu se mijenjati agresijom neke druge države, pa čak ni Ujedinjene nacije nemaju pravo miješanja u unutrašnje stvari svojih članica.

Član 2, paragraf 7 Povelje UN kaže:

¨Ništa sadržano u ovoj Povelji ne može dati za pravo Ujedinjenim nacijama da se miješaju u pitanja koja su stvar unutarnjeg pravnog poretka bilo koje zemlje.¨ -- kraj citata. 

Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija u svojoj Rezoluciji broj 752 iz 1992. godine, je proglasio SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) agresorima na Republiku BiH, a u rezoluciji broj 757 iz 1992. počeo kažnjavati agresore uvodeći im ekonomske sankcije. Internacionalni sud pravde u Den Haagu (ICJ) je presudio 26. februara 2007. godine da su vojska, milicija i ostali organi Republike srpske, počinitelji genocida.

Imajući sve ovo u vidu, Vaše izjave su potpuno neprihvatljive jer nemaju nikakvog pravnog osnova ni u domaćem, ni u Internacionalnom pravu. Vi nemate ni mandat da tako što izjavljujete.

Da je Dejtonski Mirovni sporazum i usvojen u Skupštini RBiH, on je ništavan jer ga Srbija, kao jedna od ugovornih strana grubo krši i kao država i kao formalni zastupnik RS i potpisnik Mirovnog sporazuma, što je relevantno i u tačkama oko osiguranja nesmetanog povratka izbjeglih i raseljenih lica u mjesta odakle su silom protjerani, te u tačci kojom su sve strane obavezne isporučiti osumnjičene ratne zločince Tribunalu u Haagu, te stalnim izjavama srbijanskih rukovodilaca ilegalne RS  kojima se dovodi u pitanje integritet RBiH.

Budući da je daytonski Ustav (Aneks 4) nelegalan, a budući da ste Vi njegov branitelj i promotor za budućnost, Vaše izjave odbacujemo pozivajući se na Povelju UN, Internacionalno pravo, Presudu Internacionalnog suda pravde, i ustavno pravo članice UN, Republike BiH.

Nikakvi ugovori koji su postignuti pod pritiskom, a nakon izvršene agresije i sudski utvrđenog genocida ne mogu biti legalni jer bi to značilo da se zločin i genocid isplati.


Potpisi:

1. Ibrahim Halilović, nekadašnji novinar TVSA, izbjeglica u Kanadi
2. Bedrudin Gušić, prognani Banjalucanin u Bostonu (SAD)
3. Ing. Salih Čavkić, Belgija, cavkic@skynet.be
4. Jelena Marčok, Slovakinja-Bosanka, stidim se izjave zemljaka marcok@skynet.be
5. Safeta Mrčela, Holandija
6. Edin Islamović, Belgija
7. Hazim Hrnjica, Holandija
8. Hatemina Ključanin, Belgija
9. Sabina Delić, Holandija

Izvor/Source: 'http://users.skynet.be/orbus/aktua/aktua2031.htm'