Vijesti iz Dijaspore	03.04.2008

Holandija

PREKINUTI PRAKSU "KOMPROMISA" NA STETU DRZAVE

 

Vijecu ministara BiH
Trg Bosne i Hercegovine 1

71000 SARAJEVO
Bosna i Hercegovina

Predmet: SAOPSTENJE GRADJANA BiH U NIZOZEMSKOJ

Dijaspora BiH u Holandiji kao i ukupna svjetska dijaspora BiH ima snazno i trajno interesovanje za stanje politicke, ekonomske i sigurnosne stabilnosti u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.  Nasi ljudi posvecuju svu svoju energiju i paznju zbivanjima u BiH i godinama nakon rata se nadaju poboljsanju funkcionisanja drzavnih institucija i normalizaciji stanja u zemlji.

Medjutim, malo od ocekivanog je u normativnom dijelu kao i u praksi ostvareno.

Svjesni smo da je glavna prepreka ubrzanom oporavku i funkcionalnosti drzave postojeca entitetska podjela zasnovana na etnickom principu, posebno u manjem entitetu. Postojeca politicka garnitura u manjem entitetu, utemeljenom na genocidu Dejtonskim mirovnim sporazumom (zahvaljujuci pristanku glavnih BiH politickih partija koje su uglavnom i danas na vlasti), ne prihvata nikakve sustinske ustavne promjene koje bi dovele postojecu drzavnu strukturu i egzistenciju tog entiteta u pitanje. Takva reakcija nije neshvatljiva jer struktura izgradjena uz pomoc spoljne agresije, na etnickom ciscenju i genocidu nece sama sebe nikada ukinuti.

Neshvatljivo je, sa druge strane, da one politicke snage koje deklarativno stite dugorocne interese jedinstva, cjelovitosti i demokratskog uredjenja drzave BiH ne preduzimaju ni jedan razuman korak u tom pravcu. Naprotiv, cine niz kontra poteza koje vode u drugom smjeru.

Najbolji primjer pravljenja od gotovine veresije je nedavno prihvacanje Mostarske deklaracije i principa ustrojstva policije koji u sustini ostavlja netaknutu policiju RS koja je pocinila genocid. Time su grubo ignorisina predhodno postavljena tri evropska principa a isto se zamagljuje nekom neizvjesnim buducim ustavnim rjesenjima. Ova predstava za naivne u nesto izmijenjenim ulogama nam je dobro poznata od aprila 2006, kad su vodjeni pregovori o ustavnim promjenama koje bi ostavile na snazi entitetsko glasanje, dok je ukidanje tog glasanja nagovjestavano za neku drugu fazu ustavnih pregovora u “sjajnoj buducnosti” koja nam je obecavana.

Znacajna odgovornost “pro”bosanskih politickih partija je i ne preduzimanje odlucnih mjera da se na bazi presude Medjunarodnog suda pravde od 26 februara 2007, kojom je jasno utvrdjena odgovornost policije i vojske RS za pocinjeni zlocin genocida u Srebrenici, putem domaceg zakonodavstava i odgovarajucih medjunarodnih institucija EU i UN donesu valjane rezolucije o ukidanju entiteta RS zasnovanog na genocidu.

Dok ovi politicari pokazuju sistematsku spremnost na ustupke i kompromise na stetu funkcionalnosti i normalnog uredjenja drzave BiH, na drugoj strani su veoma agilni u udruzenom i promptnom reagovanju u pacifikaciji ili eliminisanju bilo kakvog organizovanog pokusaja da se narusi postojeca podjela zemlje. Tako je postojeca garnitura udruzena sa ambasadorimi nekolicine arapskih zemalja izvrsila strahovit uticaj na opstinske organe u Srebrenici da na skupstini ne izglasaju rezoluciju o izdvajanju iz RS obecavajuci brda i doline prezivjelim Srebrenicanima.

Ovi primjeri za sebe dovoljno govore o prirodi i otudjenoj politici vodjenja jedne zemlje i naroda koji je u ratu, polije rata  a i sada subjekat raznovrsnih patnji i izživljavanja nedemokratskih vlasti.

Kao sto rece Fadila Efendic, jedna od zena Srebrenice u Rotterdamu za vrijeme nedavne promocije knjige Prazninu ostaviti iza nas: “Mi ne mozemo imati mira ni sigurnosti kada nam se smiju u lice zlocinci koji su po Srebrenici ubijali, a sada hodaju na slobodi i rade sta hoce”.

Kad znamo da i policiji RS jos uvijek ima takvih “junaka” iz proteklog perioda agresije na BiH, zar samo ta gola cinjenica nije mogla biti ljudski i politicki motiv i osnova pred domacim i bilo kojim medjunarodnim predstavnicima i utjerivacima pravde da se bez posebnih problema izbore za pravedno rjesenje organizacije policije na nivou drzave BiH?

Na kraju, cijenimo da postojeca politicka garnitura ima isti macehinski odnos i pristup milionskoj izbjeglickoj dijaspori kao i prema drzavi BiH. Dijaspora BiH je po brojnosti, a pogotovo proporcionalno u odnosu na broj stanovnistva, jedna od najvecih dijaspora u svijetu. Ako se prihvati ova jednostavna cinjenica i na odgovarajuci nacin primijeni u politickoj platformi i praksi onda bi pozicija dijaspore i njen utjecaj u sistemu djelovanja i odlucivanja u institucijama BiH trebao imati odgovarajucu ulogu. U tom slucaju ne bismo nikada imali situaciju da se borimo za ukidanje clana 17 Zakona o drzavljanstvu koji, pod normalnim okolnostima, nikada nije ni trebao da bude usvojen, a prijeti  gubitkom  drzavljansta BiH ukoliko se ne potpise sporazum o dvojnom drzavljanstvu sa doticnom zemljom u kojoj boravi nas gradjanin. I ovdje kao i u drugim krucijalnim pitanjima od vitalne vrijednosti za bh. drustvo treba Visoki predstavnik da primijeni Bonske ovlasti, a ne da mazi i uci politici i demokratskom nacinu odlucivanja pojedine nadobudne bh. politicare.

Den Haag, 29 mart 2008

Predstavnici gradjana BiH iz Holandije